Slavic Enforcer
08-21-2006, 10:33 PM
Ja bih rekao da je ovo pravi problem.
Vanjski dug ce pojesti ljude
Vanjski dug raste nezaustavljivo. Dužnička kriza je pred vratima. Pitanje je jedino tko će stradati. To neće biti banke, strana poduzeća niti direktno država, već građani s kreditima.
Dužnička je kriza u Hrvatskoj doista ante portas. Uvoz robe, usluga i deviznih transfera za dvije je milijarde eura bio veći od izvoza robe, usluga i transfera, piše Glas Istre.
Da bi se taj manjak u bilanci razmjene s inozemstvom pokrio, jer i ta bilanca - po prirodi stvari - mora biti na nuli, Hrvatska koristi prihode od prodaje imovine strancima i od zaduživanja u inozemstvu.
Rastući manjak u platnoj bilanci potiče, dakle, sve opasnije vanjsko zaduživanje i rasprodaju imovine, što će vrlo skoro udariti u zid, možda već ujesen.
Otkad je ujesen 1993. krenuo stabilizacijski program, na temelju kojeg je na umjetan način stvorena visoka precijenjenost hrvatske monete (pa na toj osnovi gotovo sve uvozno postalo preko noći jeftinije od domaćeg), Hrvatska sustavno, nezaustavljivo i krajnje besmisleno gomila manjkove u razmjeni s inozemstvom, a istodobno gotovo sve kvalitetnije komade imovine i gospodarskih potencijala ili unutarnjeg tržišta prepušta velikim europskim bankama i megakompanijama.
Krunski apsurd takve "razvojne" politike je istodobni gubitak vlasništva na sve širem vlastitom području, uz enormno vanjsko zaduživanje. Tako je unazad 11 godina ukupni vanjski dug zemlje povećan sa samo 4,5 na čak 27,3 milijarde eura, a 92 posto bankarskog potencijala i gotovo sva nacionalna štednja predana nekolicini velikih europskih banaka.
Hrvatska, da bi održala ukupnu potrošnju u nezaustavljivome zamahu, mora i ljeti povećavati i vanjski dug i prodaju imovine. Koga će, kad krene, pogoditi dužnička kriza u Hrvatskoj?
Strane banke, koje stvaraju najveći dio vanjskoga duga neće stradati, nego će višestruko profitirati - i na kamatonosnim prihodima i na osvajanju imovine pod hipotekom, u slučaju bankrota građana i sitnih poduzetnika.
Država u prvi mah također neće stradati jer posjeduje visoke devizne rezerve pri središnjoj banci i posebno nosi najmanji dio ukupnog hrvatskog vanjskog duga, no stradat će posredno, kad počne val bankrota na najnižoj razini (i fiskalno i socijalno).
Poduzeća koja su u većinskom stranom vlasništvu također neće stradati, ali će propasti brojna preostala državna poduzeća pred privatizacijom ili likvidacijom ili će im uoči prodaje strancima značajnije pasti tržišna cijena.
Ukupno gospodarstvo će nadživjeti tu dužničku krizu, ali će domaći akteri u njoj ostati bez brojnih nekretnina koje će prijeći u inozemni posjed.
Najlošije će, dakle, proći hrvatski mali poduzetnici i građani, koji su se preračunali: ili zbog toga što su ušli u prevelike dugove, a sami tržištu ne nude nešto značajnije, ili zato što su bezglavi te žele visoki standard odmah, a nisu inovativni i stručni, ili zato što su ušli u sivi i crni sektor, pa će za tu ludost plaćati višestruko tešku cijenu.
Da hrvatska vlast želi spriječiti tu dužničku krizu, koja joj je pred vratima, i to u varijanti mnogobrojnih privatnih, osobnih i obiteljskih bankrota, tada bi iskoristila ono malo medija koje nadzire da preko njih pokrene spasonosnu kampanju, bar u posljednji čas.
Ali, budući da ta ista državna vlast to ne radi ni u slučaju sve razornijeg širenja droge i narkomafije, što od nje očekivati? Ništa, zaključuje Glas Istre (http://www.glasistre.hr/?f52b682c98e8b87caf1b0051b8d98187,TS,1533,,9463,12228,124243,).
Vanjski dug ce pojesti ljude
Vanjski dug raste nezaustavljivo. Dužnička kriza je pred vratima. Pitanje je jedino tko će stradati. To neće biti banke, strana poduzeća niti direktno država, već građani s kreditima.
Dužnička je kriza u Hrvatskoj doista ante portas. Uvoz robe, usluga i deviznih transfera za dvije je milijarde eura bio veći od izvoza robe, usluga i transfera, piše Glas Istre.
Da bi se taj manjak u bilanci razmjene s inozemstvom pokrio, jer i ta bilanca - po prirodi stvari - mora biti na nuli, Hrvatska koristi prihode od prodaje imovine strancima i od zaduživanja u inozemstvu.
Rastući manjak u platnoj bilanci potiče, dakle, sve opasnije vanjsko zaduživanje i rasprodaju imovine, što će vrlo skoro udariti u zid, možda već ujesen.
Otkad je ujesen 1993. krenuo stabilizacijski program, na temelju kojeg je na umjetan način stvorena visoka precijenjenost hrvatske monete (pa na toj osnovi gotovo sve uvozno postalo preko noći jeftinije od domaćeg), Hrvatska sustavno, nezaustavljivo i krajnje besmisleno gomila manjkove u razmjeni s inozemstvom, a istodobno gotovo sve kvalitetnije komade imovine i gospodarskih potencijala ili unutarnjeg tržišta prepušta velikim europskim bankama i megakompanijama.
Krunski apsurd takve "razvojne" politike je istodobni gubitak vlasništva na sve širem vlastitom području, uz enormno vanjsko zaduživanje. Tako je unazad 11 godina ukupni vanjski dug zemlje povećan sa samo 4,5 na čak 27,3 milijarde eura, a 92 posto bankarskog potencijala i gotovo sva nacionalna štednja predana nekolicini velikih europskih banaka.
Hrvatska, da bi održala ukupnu potrošnju u nezaustavljivome zamahu, mora i ljeti povećavati i vanjski dug i prodaju imovine. Koga će, kad krene, pogoditi dužnička kriza u Hrvatskoj?
Strane banke, koje stvaraju najveći dio vanjskoga duga neće stradati, nego će višestruko profitirati - i na kamatonosnim prihodima i na osvajanju imovine pod hipotekom, u slučaju bankrota građana i sitnih poduzetnika.
Država u prvi mah također neće stradati jer posjeduje visoke devizne rezerve pri središnjoj banci i posebno nosi najmanji dio ukupnog hrvatskog vanjskog duga, no stradat će posredno, kad počne val bankrota na najnižoj razini (i fiskalno i socijalno).
Poduzeća koja su u većinskom stranom vlasništvu također neće stradati, ali će propasti brojna preostala državna poduzeća pred privatizacijom ili likvidacijom ili će im uoči prodaje strancima značajnije pasti tržišna cijena.
Ukupno gospodarstvo će nadživjeti tu dužničku krizu, ali će domaći akteri u njoj ostati bez brojnih nekretnina koje će prijeći u inozemni posjed.
Najlošije će, dakle, proći hrvatski mali poduzetnici i građani, koji su se preračunali: ili zbog toga što su ušli u prevelike dugove, a sami tržištu ne nude nešto značajnije, ili zato što su bezglavi te žele visoki standard odmah, a nisu inovativni i stručni, ili zato što su ušli u sivi i crni sektor, pa će za tu ludost plaćati višestruko tešku cijenu.
Da hrvatska vlast želi spriječiti tu dužničku krizu, koja joj je pred vratima, i to u varijanti mnogobrojnih privatnih, osobnih i obiteljskih bankrota, tada bi iskoristila ono malo medija koje nadzire da preko njih pokrene spasonosnu kampanju, bar u posljednji čas.
Ali, budući da ta ista državna vlast to ne radi ni u slučaju sve razornijeg širenja droge i narkomafije, što od nje očekivati? Ništa, zaključuje Glas Istre (http://www.glasistre.hr/?f52b682c98e8b87caf1b0051b8d98187,TS,1533,,9463,12228,124243,).