VAMPIR
11-08-2006, 05:40 PM
Zanimljiv mi je način na koji piše. Što mislite o ovome?
Na danasnji dan
Jedno vece dodje komandir cete i pita ima li dobrovoljaca da veceras zamijeni nekog od raje na liniji. Ljudi su skoro mjesec dana na liniji. Niko kuci nije isao. Kontam haj ja cu jebote jedna smjena na strazi od 3 sata. Prijavi se jos par ljudi i krenemo na Stupsko brdo.
Dodjem u komandu voda. Drzali smo hemijsku cistionu, kec i dvicu. Pitam gdje je Celo. Ja i Celo smo skoro uvijek bili na strazi na cistioni. Dobijem odgovor da je na dvici. Spoji nas na strazi. Smjena od 6 do 9 ujutro. Vidovdansko jutro kaze mi ovaj. Nasmijem se i odem spavati.
Budenje u 5.30 sati. Izbauljam do cesme. Umijem se. Strpam kafu i secer u dzep i bez rijeci se sa Celom uputim na liniju. Uzmemo smjenu. Klasika po puska sa po dva okvira, dvije bombe i papovka sa 2 tromblona. Sve po dva. Brzi odabir ko ce prvi spavati. Ispadnem ja. Celo ce me probuditi u 7.30 popit cemo kafu i on ce spavati do 9.
Po planu Celo me trzne u 7.30. Kafa je gotova. Taman smo sjeli kad poce pucnjava. Prvo nekako ispotiha. Granata, pa druga, pa treca. Nakon desetak minuta sve se zatrese. Prsti na sve strane.
- Slave Vidovdan, kaze Celo.
- Bogami nije ovo nikakvo slavlje. Ovo je nesto ozbiljnije. Haj ti Celo do puskarnice opucaj koji rafal da znaju da smo tu.
I Celo ode kroz kucu do bunkera i ispali 4-5 kratkih rafala. Vrati se. Poce praga da dejstvuje. Ne moze da spusti cijev nego sara po fasadi kuce. Pocese da udaraju i tromblonima. Zasuse nasu kucu sasvim solidno.
- Ovo je napad sto posto. Samo gdje li glavni pravac. Nadam se da nece ovamo, kazem ja.
Traje rokacina jedno dvadesetak minuta i meni padne na um da ispalimo jedan tromblon. Uzmem ja papovku, ubacim manevarski metak i odemo ja i Celo u transe lijevo prema usamljenoj kuci. Namjestim papovku i bam. Gledam kako se tromblon rascvjeta nekoliko metara iznad nasih glava. Osjetim vruc talas i padnem. Mrak. Gotov sam pomislim i onesvjestim se.
Gorko. Mmmmmmm nije gorko. Bljutavo. Moze biti. Slankasto bljutavo. Jos blize. Toplo je i slankasto i bljutavo. Skoro si blizu kao da cujem neki glas iz daljine. Potpuni je mrak. Sanjam li ja ovo? Gdje sam? Nije neka ljepota, ali samo nek je onaj napad prosao.
NAPAD!!!!!!!!!!!!
Ta rijec mi propara mozak i otvorim oci. Nema Cele. Na zemlji u transeu leze papovka i moj automat. Ono slankasto i bljutavo i toplo je barica u kojoj mi je glava lezala. Prepipam se. Nisam ranjen. Dobro je.
Gdje li je Celo? Garant kontao da sam zijanio i pobjegao. Jebem li ga sta sad. Cetnici su nas pregazili. Sigurno su od mene kontali da sam mrtav. Kuda da idem? Kako da saznam dokle su dosli? Idem ja do naseg polozaja.
Polako koracam prema dvici. Ne vidim nikoga, nista se ne cuje. I nema nikoga. Sigurno su probili naprijed. Odoh do keca da vidim gdje je Ustasa. Krenem od kuce i krajickom oka spazim kretanje lijevo od mene. Okrenem se i vidim grupu cetnika kako trce preko ceste i ulaze u kucu do hemijske cistione. Iz okreta opalim rafal koji ode negdje u nebo. Induktorski telefon naravno ne radi. Na kecu nema Ustase. Pobjegao i on.
Kako mene uvijek zapadne sranje? Jebem li ga dobro su mi rekli ni za sofre ne treba biti dobrovoljac. I vazda ja spasavam ove linije. Dokle jebem mu mater? I tako psujem ja sve u sebi i trcim od keca do dvice i opalim koji rafal. Skontam da cetnici nisu prosli nego da su sigurno samo u hemijskoj. Ali, ako uskoro ne dodje niko i oni krenu gotov sam.
Vracam se ka dvici i osjetim eksploziju i vrelinu. Okrenem se i vidim tromblon pogodio u sami ugao kuce. Gledam po sebi nista. Na cizmi par rupica. Skinem cizmu i vidim da me u stopalo pogodilo par gelera. Zavijem se, navucem cizmu i nazad u transe.
Gledam nervozno na sat. Proslo je skoro pola sata otkako sam se osvijestio. Nigdje nikoga. Dole u spavaoni je dvadesetak ljudi. Zasto niko ne dolazi. U to ide M. Stariji covjek, pedesetih godina. I jos Srbin. Historija se ponavlja. Odmah se sjetim Azica.
- Otkud ti, gdje su ostali, pitam ga.
- Celo ranjen i ja uzeo njegovu pusku. Celo kontao da si poginuo. Dole svi misle da si mrtav. Sabili se u spavaonu niko ne smije da izadje. Sta da radimo, pita me.
Objasnim mu da su cetnici u cistioni. Posaljem ga na dvicu, ja ostanem na kecu. Valjda ce uskoro neko pojacanje. Ako ovo potraje cetnici ce skontati da se linija raspala i navalit ce dalje. Pregazit ce nas dvojicu dok si rekao keks.
Odjednom cujem glasove iz transeje. Prepoznam moje iz diverzanata. Na brzinu ih upoznam sa situacijom i oni se rasporede po transeji. Uskoro dodju i vojni policajci iz brigade. Skontam da odem do Doma penzionera da mi neko pregleda stopalo.
U Domu svi u podrumu. Niko pojma nema. Bolnicar mi pregleda stopalo. Izvadi par gelercica i ocisti ranu i previje. Dolazi Dz i pita da li smijem pucati iz RPG. Kaze niko drugi ne smije. Uzmem RPG i granate i izadjem iz Doma u transe. Opalim par granata ka cetnickoj liniji cisto reda radi.
Dolazi kurir T i kaze da idem sa njim. Zovu komandir cete N i komandir voda V. Krenemo da se nadjemo sa njima. Na dogovorenom mjestu, raskrsnici transeja za cistionu ih nema. Nazalost vec tada je N bio zarobljen, a rahmetli V poginuo.
I tako cucimo mi u transeju. Govorim ja T da se sklonimo odatle jer nismo sigurni. On jadan ne smije, naredilo mu. Dok ga nagovaram da idemo zatrese se zemlja. Prekrije nas oblak dima i prasine.
Kako se to sve rasciscavalo vidim na zemlji u transeji leze moj automat i RPG. Polako se ustanem i kako sam se dizao vidim lijeva ruka leti oko mene. Prizor nestvaran. Cekam kad ce ruka ispasti iz rukava fajerke. Nakon dva tri velika zamaha ruka se smiri. Uhvatim je drugom rukom. Pocnem pipati. Kost je slomljena u nadlaktici. Krvi nema. A ostatak ruke sigurno nece ispasti. Dobro je.
Cujem jaukanje i vidim T kako lezi na zemlji. Dok je mene spucalo u ruku, njega je po nogama. Otrcim do nekih vojnika u blizini i kazem da ima ranjenik Ja cu sam do saniteta. Drzim ruku koliko toliko stabilnom i idem ka sanitetu. Kod stupske petlje naidjem na neku dvojicu. Jedan mi kaze da mi je guzica krvava. Pipnem se zdravom rukom i osjetim krv. Jebaji ga cim sam mogao doci do ovdje nije opasno.
U sanitetu mi stave longetu na ruku i u kombi do brigadnog saniteta u Valter Pericu. Tamo mi ociste rane na guzici. Iz ruke nisam krvario. Smjeste me u kombi i pravac bolnica.
Tada jos nisam znao, ali mom ratovanju je dosao kraj.
http://zatebe.blogger.ba/arhiva/?start=10
Na danasnji dan
Jedno vece dodje komandir cete i pita ima li dobrovoljaca da veceras zamijeni nekog od raje na liniji. Ljudi su skoro mjesec dana na liniji. Niko kuci nije isao. Kontam haj ja cu jebote jedna smjena na strazi od 3 sata. Prijavi se jos par ljudi i krenemo na Stupsko brdo.
Dodjem u komandu voda. Drzali smo hemijsku cistionu, kec i dvicu. Pitam gdje je Celo. Ja i Celo smo skoro uvijek bili na strazi na cistioni. Dobijem odgovor da je na dvici. Spoji nas na strazi. Smjena od 6 do 9 ujutro. Vidovdansko jutro kaze mi ovaj. Nasmijem se i odem spavati.
Budenje u 5.30 sati. Izbauljam do cesme. Umijem se. Strpam kafu i secer u dzep i bez rijeci se sa Celom uputim na liniju. Uzmemo smjenu. Klasika po puska sa po dva okvira, dvije bombe i papovka sa 2 tromblona. Sve po dva. Brzi odabir ko ce prvi spavati. Ispadnem ja. Celo ce me probuditi u 7.30 popit cemo kafu i on ce spavati do 9.
Po planu Celo me trzne u 7.30. Kafa je gotova. Taman smo sjeli kad poce pucnjava. Prvo nekako ispotiha. Granata, pa druga, pa treca. Nakon desetak minuta sve se zatrese. Prsti na sve strane.
- Slave Vidovdan, kaze Celo.
- Bogami nije ovo nikakvo slavlje. Ovo je nesto ozbiljnije. Haj ti Celo do puskarnice opucaj koji rafal da znaju da smo tu.
I Celo ode kroz kucu do bunkera i ispali 4-5 kratkih rafala. Vrati se. Poce praga da dejstvuje. Ne moze da spusti cijev nego sara po fasadi kuce. Pocese da udaraju i tromblonima. Zasuse nasu kucu sasvim solidno.
- Ovo je napad sto posto. Samo gdje li glavni pravac. Nadam se da nece ovamo, kazem ja.
Traje rokacina jedno dvadesetak minuta i meni padne na um da ispalimo jedan tromblon. Uzmem ja papovku, ubacim manevarski metak i odemo ja i Celo u transe lijevo prema usamljenoj kuci. Namjestim papovku i bam. Gledam kako se tromblon rascvjeta nekoliko metara iznad nasih glava. Osjetim vruc talas i padnem. Mrak. Gotov sam pomislim i onesvjestim se.
Gorko. Mmmmmmm nije gorko. Bljutavo. Moze biti. Slankasto bljutavo. Jos blize. Toplo je i slankasto i bljutavo. Skoro si blizu kao da cujem neki glas iz daljine. Potpuni je mrak. Sanjam li ja ovo? Gdje sam? Nije neka ljepota, ali samo nek je onaj napad prosao.
NAPAD!!!!!!!!!!!!
Ta rijec mi propara mozak i otvorim oci. Nema Cele. Na zemlji u transeu leze papovka i moj automat. Ono slankasto i bljutavo i toplo je barica u kojoj mi je glava lezala. Prepipam se. Nisam ranjen. Dobro je.
Gdje li je Celo? Garant kontao da sam zijanio i pobjegao. Jebem li ga sta sad. Cetnici su nas pregazili. Sigurno su od mene kontali da sam mrtav. Kuda da idem? Kako da saznam dokle su dosli? Idem ja do naseg polozaja.
Polako koracam prema dvici. Ne vidim nikoga, nista se ne cuje. I nema nikoga. Sigurno su probili naprijed. Odoh do keca da vidim gdje je Ustasa. Krenem od kuce i krajickom oka spazim kretanje lijevo od mene. Okrenem se i vidim grupu cetnika kako trce preko ceste i ulaze u kucu do hemijske cistione. Iz okreta opalim rafal koji ode negdje u nebo. Induktorski telefon naravno ne radi. Na kecu nema Ustase. Pobjegao i on.
Kako mene uvijek zapadne sranje? Jebem li ga dobro su mi rekli ni za sofre ne treba biti dobrovoljac. I vazda ja spasavam ove linije. Dokle jebem mu mater? I tako psujem ja sve u sebi i trcim od keca do dvice i opalim koji rafal. Skontam da cetnici nisu prosli nego da su sigurno samo u hemijskoj. Ali, ako uskoro ne dodje niko i oni krenu gotov sam.
Vracam se ka dvici i osjetim eksploziju i vrelinu. Okrenem se i vidim tromblon pogodio u sami ugao kuce. Gledam po sebi nista. Na cizmi par rupica. Skinem cizmu i vidim da me u stopalo pogodilo par gelera. Zavijem se, navucem cizmu i nazad u transe.
Gledam nervozno na sat. Proslo je skoro pola sata otkako sam se osvijestio. Nigdje nikoga. Dole u spavaoni je dvadesetak ljudi. Zasto niko ne dolazi. U to ide M. Stariji covjek, pedesetih godina. I jos Srbin. Historija se ponavlja. Odmah se sjetim Azica.
- Otkud ti, gdje su ostali, pitam ga.
- Celo ranjen i ja uzeo njegovu pusku. Celo kontao da si poginuo. Dole svi misle da si mrtav. Sabili se u spavaonu niko ne smije da izadje. Sta da radimo, pita me.
Objasnim mu da su cetnici u cistioni. Posaljem ga na dvicu, ja ostanem na kecu. Valjda ce uskoro neko pojacanje. Ako ovo potraje cetnici ce skontati da se linija raspala i navalit ce dalje. Pregazit ce nas dvojicu dok si rekao keks.
Odjednom cujem glasove iz transeje. Prepoznam moje iz diverzanata. Na brzinu ih upoznam sa situacijom i oni se rasporede po transeji. Uskoro dodju i vojni policajci iz brigade. Skontam da odem do Doma penzionera da mi neko pregleda stopalo.
U Domu svi u podrumu. Niko pojma nema. Bolnicar mi pregleda stopalo. Izvadi par gelercica i ocisti ranu i previje. Dolazi Dz i pita da li smijem pucati iz RPG. Kaze niko drugi ne smije. Uzmem RPG i granate i izadjem iz Doma u transe. Opalim par granata ka cetnickoj liniji cisto reda radi.
Dolazi kurir T i kaze da idem sa njim. Zovu komandir cete N i komandir voda V. Krenemo da se nadjemo sa njima. Na dogovorenom mjestu, raskrsnici transeja za cistionu ih nema. Nazalost vec tada je N bio zarobljen, a rahmetli V poginuo.
I tako cucimo mi u transeju. Govorim ja T da se sklonimo odatle jer nismo sigurni. On jadan ne smije, naredilo mu. Dok ga nagovaram da idemo zatrese se zemlja. Prekrije nas oblak dima i prasine.
Kako se to sve rasciscavalo vidim na zemlji u transeji leze moj automat i RPG. Polako se ustanem i kako sam se dizao vidim lijeva ruka leti oko mene. Prizor nestvaran. Cekam kad ce ruka ispasti iz rukava fajerke. Nakon dva tri velika zamaha ruka se smiri. Uhvatim je drugom rukom. Pocnem pipati. Kost je slomljena u nadlaktici. Krvi nema. A ostatak ruke sigurno nece ispasti. Dobro je.
Cujem jaukanje i vidim T kako lezi na zemlji. Dok je mene spucalo u ruku, njega je po nogama. Otrcim do nekih vojnika u blizini i kazem da ima ranjenik Ja cu sam do saniteta. Drzim ruku koliko toliko stabilnom i idem ka sanitetu. Kod stupske petlje naidjem na neku dvojicu. Jedan mi kaze da mi je guzica krvava. Pipnem se zdravom rukom i osjetim krv. Jebaji ga cim sam mogao doci do ovdje nije opasno.
U sanitetu mi stave longetu na ruku i u kombi do brigadnog saniteta u Valter Pericu. Tamo mi ociste rane na guzici. Iz ruke nisam krvario. Smjeste me u kombi i pravac bolnica.
Tada jos nisam znao, ali mom ratovanju je dosao kraj.
http://zatebe.blogger.ba/arhiva/?start=10