Ace Rimmer
11-30-2005, 11:50 PM
OTVORENO PISMO LETICE RAČANU
Štovani saborski kolega, gospodine Račan, Da budem sasvim iskren, nerado se uključujem u ovaj javni prijepor o slobodi govora, stranačkim sukobima, prljavim poslovima, tekličima, veleizdaji i zanijekanom prijateljstvu. U pitanju su ljudski obziri: mi naprosto ne spadamo u istu polemičarsku kategoriju. Po polemičkom znanju i iskustvu, Vi ste muha, a ja superteška kategorija. Pobijediti Vas u javnoj polemici za mene je taman toliko zahtjevan umni napor koliko bi bio težak fizički napor našeg saborskog kolege Cro Copa da Vas ili mene nadmaši u "konačnoj borbi" na nekom od japanskih ringova.
Ili, da upotrijebim prispodobu koju ćete možda bolje shvatiti: koliko je Vama bilo teško javno zanijekati prijateljstvo s našim zajedničkim prijateljem kojeg je - događaji su to potvrdili - medijsko podzemlje, povezano s organiziranim kriminalom i Uredom predsjednika Republike, onomad strpalo u tamnicu. U doba kad ste Vi bili predsjednik Vlade, "revolucionarne" 2000.
Tekliči i guska Gara
Dva su razloga zbog kojih se ipak odlučujem na ovu polemiku. Prvi je razlog manje važan: polemiku s Vama i Vašom cijenjenom strankom nisam želio i nisam je pokrenuo. U Hrvatskome saboru polemizirao sam s odredbama Kaznenog zakona, a Vas nisam ni riječju spomenuo, niti ste mi bili na pameti. U mislima su mi bili Savudrijska vala, Ponta Kleka, Mali i Veliki školj, Bokokotorski zaljev, Šarengradska ada i Sveta Gera. Još i više, razmišljao sam o ljubavi, poštenju, mudrosti, krvi i znoju predaka koji su nam u naslijeđe ostavili te čudesne prirodne ljepote i bogatstva.
Razmišljao sam i o tome hoće li naše pokoljenje imati dovoljno mudrosti i poštenja da ih sačuva. O tome, a ne o Vama, razmišljao sam, predlažući promjenu zakonske odredbe o veleizdaji. Budite spokojni: nisam imao, niti imam, iluziju da bi moja rasprava mogla doprijeti i do Vaše savjesti. U Vas je sve nekako usporeno - riječi, rečenice, misli i djela - pa treba puno vremena da se neka misao probije do vaše savjesti. Drugi je razlog zbog kojeg se moram osvrnuti na Vašu konferenciju za tisak, ipak puno važniji. Preplavljeni plimom bezrazložnoga, atavističkog straha od pojma "veleizdaja" i mogućeg utamničenja, vjerujući kako vrijeđate mene i kolegu Ivana Lončara, bezrazložno i tvorno izvrijeđali ste romantične junake ljudi dobre volje, posebice svih ranjenih i poetskih duša - tekliče.
Tvrdite za mene da sam "teklič koji za HDZ obavlja prljave poslove". Ima, doduše, teklića - a to znači: glasnika, vjesnika, skoroteča, trkača, preteča, harpelina, ulaka, pismonoša, kurira i poštara - koji ponekad moraju prenijeti i lošu vijest. Protiv svoje volje, pokatkad nam donesu vijesti o smrti ili pogibelji drage osobe, izbijanju rata, lošoj ocjeni djeteta u školi, neuzvraćenoj ljubavi, ranjenoj ptici ili padu Vukovara.
Nedavno su, primjerice, medijski "tekliči" u javnost donijeli vijest koja me je i osobno potresla, a koja ni Vas ne bi smjela ostaviti ravnodušnim. Na valu bezrazložnoga širenja panike od ptičje gripe, u akciji bešćutnoga strijeljanja peradi, u jednom je slavonskom selu ubijena guska Gara. Bila je stara 34 godine. Dnevne su novine objavile sliku beživotne guske i fotografiju njene, do suza ganute, uplakane, neutješive vlasnice. Vijest i priču o smrti Gare osobo sam primio s velikom tugom. Pričinilo mi se na trenutak da je to ona simbolična, mitska guska iz svih povijesnih hrvatskih šutnji, magli i lutanja. Podsjećam Vas da je Gara na ovaj svijet došla baš nekako u ona olovna vremena kad je Hrvatska 1971. tonula u mrak hrvatske šutnje i kad su pjesnici i sanjari hrvatske slobode čamili u tamnicama, a Vi ste se, ponosno, iz toga mraka penjali i penjali i penjali stepenicama slavnog hrvatskoga komunističkoga Panteona Kockice.
Pošto je Vaša politička karijera, suštinski i metaforički, povezana sa životnim putom i tragedijom guske Gare, možda ste i sami primijetili taj dirljivi uradak novih glasonoša i tekliča. Zavedeni prezirom prema svakoj slobodi slobodi kretanja, mišljenja i stvaranja općenito zaboravili ste čak i na legendarne partizanske tekliče, kurire. A legende o Mirku, Slavku i Bošku Buhi morale bi Vam biti još uvijek znane. One su hranile maštu djece komunizma kao što Harry Potter danas hrani dušu klinaca demokracije.
No, vratimo se mi suštini našega prijepora. Mene i javnost zanima samo jedna stvar: Što Vi doista mislite o činu ustupanja hrvatskoga teritorija, otoka, vala, rijeka, svetih gora, hridi i tjesnaca stranima državama? Da bi moji štovani čitatelji mogli dobiti punu informaciju o biti našeg spora, moram još jednom podsjetiti na svrhu i sadržaj moje saborske rasprave o veleizdaji.
Veleizdaja
U tematski široj raspravi o ratnom profiterstvu, zločinima zarobljavanja države i gubitku "suvereniteta nad razumom", komentirao sam i postojeću odredbu o veleizdaji u članka 135. Zakona. Upozorio sam na činjenicu da je anakronizam, nakon ustavnih promjena 2000. godine i promjene ustavnog poretka (od polupredsjedničkog u parlamentarni s izravno izabranim predsjednikom), inkriminirati "svrgavanje predsjednika Republike", a ne i pokušaje nasilna osvajanja Hrvatskoga sabora ili Vlade.
Navodeći kao poučne konkretne i nesretne primjere pregovaračkih promašaja parafirani "Ugovor između Hrvatske i Slovenije o zajedničkoj državnoj granici", potpisani Ugovor o državnoj granici između BiH i Hrvatske (potpisan u Sarajevu 30. srpnja 1999.) i "Protokol o privremenom režimu na poluotoku Prevlaka" predložio sam da bi, uz postojeću inkriminaciju nasilnog pripajanja hrvatskoga teritorija drugim državama, trebalo inkriminirati i sve nenasilne pokušaje darivanja ili prodaje svete hrvatske zemlje i mora. Stranačka mi pristranost nije bila ni na kraj pameti jer se jedan primjer potencijalno veleizdajničkog ugovora odnosi na Vašu, koalicijsku vlast (Savudrijska vala), a jedan na HDZ-ovu vlast (razgraničenje kod Kleka). Ako se ipak odvažite odgovoriti na navedeno suštinsko pitanje o veleizdaji i ustupanju hrvatskih teritorija stranim državama, kolegijalno Vas vabim da mi uslišate još jednu molbu.
Odgovorite mi i na ovo pitanje: Zašto mi niste osobno izašli na saborski retorički megdan, već ste u polemičku vatru gurnuli jednu damu? Znam da Vam skrivanje iza ženskih skuta, kad su u pitanju politički obračuni i kadrovske čistke, nikada nije bilo strano, ali me zanima jeste li znali da sam obiteljski i zavičajno povezan sa Željkom Antunović? Ona je, naime, supruga mog bliskog rođaka i sumještanina, pa se s njom naprosto ne smijem sporiti, jer bi to za mene bila višestruka sramota i nevolja. U mom se rodnom kraju ne taje prijatelji i rođaci, a još se manje vrijeđaju dame. Njima se daruje cvijeće i pokoja lijepa, a ne opora i gruba riječ.
Poznato je također da sam u Željki Antunović i prije 2000. vidio buduću ministricu, kao što danas u njoj vidim buduću predsjednicu Vaše stranke. Iskreno želim da se na čelu SDP-a uskoro nađe jedna dama i podgorska nevjesta. Priznajem, dakle: prošlog mi se ljeta nije dalo putovati u Dugobabe na zavjereničke pregovore sa Sanaderom, pa sam se o zavjeri u Podgori dogovorio sa Željkom i Zoranom. Zato Vas najljepše molim: ne šaljite mi na megdan dame i ne vrijeđajte tekliče.
http://www.vecernji-list.hr/newsroom/news/croatia/428953/index.do
Štovani saborski kolega, gospodine Račan, Da budem sasvim iskren, nerado se uključujem u ovaj javni prijepor o slobodi govora, stranačkim sukobima, prljavim poslovima, tekličima, veleizdaji i zanijekanom prijateljstvu. U pitanju su ljudski obziri: mi naprosto ne spadamo u istu polemičarsku kategoriju. Po polemičkom znanju i iskustvu, Vi ste muha, a ja superteška kategorija. Pobijediti Vas u javnoj polemici za mene je taman toliko zahtjevan umni napor koliko bi bio težak fizički napor našeg saborskog kolege Cro Copa da Vas ili mene nadmaši u "konačnoj borbi" na nekom od japanskih ringova.
Ili, da upotrijebim prispodobu koju ćete možda bolje shvatiti: koliko je Vama bilo teško javno zanijekati prijateljstvo s našim zajedničkim prijateljem kojeg je - događaji su to potvrdili - medijsko podzemlje, povezano s organiziranim kriminalom i Uredom predsjednika Republike, onomad strpalo u tamnicu. U doba kad ste Vi bili predsjednik Vlade, "revolucionarne" 2000.
Tekliči i guska Gara
Dva su razloga zbog kojih se ipak odlučujem na ovu polemiku. Prvi je razlog manje važan: polemiku s Vama i Vašom cijenjenom strankom nisam želio i nisam je pokrenuo. U Hrvatskome saboru polemizirao sam s odredbama Kaznenog zakona, a Vas nisam ni riječju spomenuo, niti ste mi bili na pameti. U mislima su mi bili Savudrijska vala, Ponta Kleka, Mali i Veliki školj, Bokokotorski zaljev, Šarengradska ada i Sveta Gera. Još i više, razmišljao sam o ljubavi, poštenju, mudrosti, krvi i znoju predaka koji su nam u naslijeđe ostavili te čudesne prirodne ljepote i bogatstva.
Razmišljao sam i o tome hoće li naše pokoljenje imati dovoljno mudrosti i poštenja da ih sačuva. O tome, a ne o Vama, razmišljao sam, predlažući promjenu zakonske odredbe o veleizdaji. Budite spokojni: nisam imao, niti imam, iluziju da bi moja rasprava mogla doprijeti i do Vaše savjesti. U Vas je sve nekako usporeno - riječi, rečenice, misli i djela - pa treba puno vremena da se neka misao probije do vaše savjesti. Drugi je razlog zbog kojeg se moram osvrnuti na Vašu konferenciju za tisak, ipak puno važniji. Preplavljeni plimom bezrazložnoga, atavističkog straha od pojma "veleizdaja" i mogućeg utamničenja, vjerujući kako vrijeđate mene i kolegu Ivana Lončara, bezrazložno i tvorno izvrijeđali ste romantične junake ljudi dobre volje, posebice svih ranjenih i poetskih duša - tekliče.
Tvrdite za mene da sam "teklič koji za HDZ obavlja prljave poslove". Ima, doduše, teklića - a to znači: glasnika, vjesnika, skoroteča, trkača, preteča, harpelina, ulaka, pismonoša, kurira i poštara - koji ponekad moraju prenijeti i lošu vijest. Protiv svoje volje, pokatkad nam donesu vijesti o smrti ili pogibelji drage osobe, izbijanju rata, lošoj ocjeni djeteta u školi, neuzvraćenoj ljubavi, ranjenoj ptici ili padu Vukovara.
Nedavno su, primjerice, medijski "tekliči" u javnost donijeli vijest koja me je i osobno potresla, a koja ni Vas ne bi smjela ostaviti ravnodušnim. Na valu bezrazložnoga širenja panike od ptičje gripe, u akciji bešćutnoga strijeljanja peradi, u jednom je slavonskom selu ubijena guska Gara. Bila je stara 34 godine. Dnevne su novine objavile sliku beživotne guske i fotografiju njene, do suza ganute, uplakane, neutješive vlasnice. Vijest i priču o smrti Gare osobo sam primio s velikom tugom. Pričinilo mi se na trenutak da je to ona simbolična, mitska guska iz svih povijesnih hrvatskih šutnji, magli i lutanja. Podsjećam Vas da je Gara na ovaj svijet došla baš nekako u ona olovna vremena kad je Hrvatska 1971. tonula u mrak hrvatske šutnje i kad su pjesnici i sanjari hrvatske slobode čamili u tamnicama, a Vi ste se, ponosno, iz toga mraka penjali i penjali i penjali stepenicama slavnog hrvatskoga komunističkoga Panteona Kockice.
Pošto je Vaša politička karijera, suštinski i metaforički, povezana sa životnim putom i tragedijom guske Gare, možda ste i sami primijetili taj dirljivi uradak novih glasonoša i tekliča. Zavedeni prezirom prema svakoj slobodi slobodi kretanja, mišljenja i stvaranja općenito zaboravili ste čak i na legendarne partizanske tekliče, kurire. A legende o Mirku, Slavku i Bošku Buhi morale bi Vam biti još uvijek znane. One su hranile maštu djece komunizma kao što Harry Potter danas hrani dušu klinaca demokracije.
No, vratimo se mi suštini našega prijepora. Mene i javnost zanima samo jedna stvar: Što Vi doista mislite o činu ustupanja hrvatskoga teritorija, otoka, vala, rijeka, svetih gora, hridi i tjesnaca stranima državama? Da bi moji štovani čitatelji mogli dobiti punu informaciju o biti našeg spora, moram još jednom podsjetiti na svrhu i sadržaj moje saborske rasprave o veleizdaji.
Veleizdaja
U tematski široj raspravi o ratnom profiterstvu, zločinima zarobljavanja države i gubitku "suvereniteta nad razumom", komentirao sam i postojeću odredbu o veleizdaji u članka 135. Zakona. Upozorio sam na činjenicu da je anakronizam, nakon ustavnih promjena 2000. godine i promjene ustavnog poretka (od polupredsjedničkog u parlamentarni s izravno izabranim predsjednikom), inkriminirati "svrgavanje predsjednika Republike", a ne i pokušaje nasilna osvajanja Hrvatskoga sabora ili Vlade.
Navodeći kao poučne konkretne i nesretne primjere pregovaračkih promašaja parafirani "Ugovor između Hrvatske i Slovenije o zajedničkoj državnoj granici", potpisani Ugovor o državnoj granici između BiH i Hrvatske (potpisan u Sarajevu 30. srpnja 1999.) i "Protokol o privremenom režimu na poluotoku Prevlaka" predložio sam da bi, uz postojeću inkriminaciju nasilnog pripajanja hrvatskoga teritorija drugim državama, trebalo inkriminirati i sve nenasilne pokušaje darivanja ili prodaje svete hrvatske zemlje i mora. Stranačka mi pristranost nije bila ni na kraj pameti jer se jedan primjer potencijalno veleizdajničkog ugovora odnosi na Vašu, koalicijsku vlast (Savudrijska vala), a jedan na HDZ-ovu vlast (razgraničenje kod Kleka). Ako se ipak odvažite odgovoriti na navedeno suštinsko pitanje o veleizdaji i ustupanju hrvatskih teritorija stranim državama, kolegijalno Vas vabim da mi uslišate još jednu molbu.
Odgovorite mi i na ovo pitanje: Zašto mi niste osobno izašli na saborski retorički megdan, već ste u polemičku vatru gurnuli jednu damu? Znam da Vam skrivanje iza ženskih skuta, kad su u pitanju politički obračuni i kadrovske čistke, nikada nije bilo strano, ali me zanima jeste li znali da sam obiteljski i zavičajno povezan sa Željkom Antunović? Ona je, naime, supruga mog bliskog rođaka i sumještanina, pa se s njom naprosto ne smijem sporiti, jer bi to za mene bila višestruka sramota i nevolja. U mom se rodnom kraju ne taje prijatelji i rođaci, a još se manje vrijeđaju dame. Njima se daruje cvijeće i pokoja lijepa, a ne opora i gruba riječ.
Poznato je također da sam u Željki Antunović i prije 2000. vidio buduću ministricu, kao što danas u njoj vidim buduću predsjednicu Vaše stranke. Iskreno želim da se na čelu SDP-a uskoro nađe jedna dama i podgorska nevjesta. Priznajem, dakle: prošlog mi se ljeta nije dalo putovati u Dugobabe na zavjereničke pregovore sa Sanaderom, pa sam se o zavjeri u Podgori dogovorio sa Željkom i Zoranom. Zato Vas najljepše molim: ne šaljite mi na megdan dame i ne vrijeđajte tekliče.
http://www.vecernji-list.hr/newsroom/news/croatia/428953/index.do