The last words of Slavko Kvaternik (with photo gallery)

[Watzy]

http://www.ushmm.org/photos/46/46638.jpg
Slavko Kvaternik - Commander in Chief of the military of the Independent State of Croatia

My last message

I am so oppressed by sufferings of various kinds that I don't believe that I'll be able to endure this confinement much longer. It appears that I shall not be brought before the court again. Since they cannot find valid evidence to convict me of the crimes with which I have been charged, it is likely that they will simply dispose of me here in the prison. I have been given medicines which, I am told, will cure me of my physical ills; it seems to me that I am being poisoned rather than helped by these remedies.

I asked to be allowed to talk with Archbishop Stepinac. They would have allowed me this privilege had I been willing to agree to make undignified declarations and to meet other conditions that they demanded of me. Of course, I refused with indignation and contempt to oblige them in this matter. Then, when I requested a confessor, they brought to me a very suspicious fellow indeed. I addressed to him some question of general character concerning the principal teachings of the Catholic Church. Since he was unable to give me any kind of intelligent answer I refused to make my confession to him. Evidently he was an agent of the OZNA who was posing as a priest in the hope that he might be able to extract some kind of a compromising confession out of me. They tried this trick on me again, bringing to me a person who wore robes of a Franciscan. When I asked him to show me his Cross, he replied that he never carried one. He did not possess a stola either. Nevertheless I asked him to give me a prayerbook in order that I might prepare myself to make my confession to him. He told me that it was not necessary to consult a prayerbook before making the confession, so I sent him packing too. Afterwards I saw that I had done well for I had made my last confession to our beloved priest and national hero, Vilim Cecelja, and this is my last comfort as I prepare to make my exit from this hell.

I pray to God daily in behalf of our martyred people and for our poor, suffering Croatian land and my last prayer will be for them. Three days ago towards midnight a dark complexioned man, rather tall and with a savage look about him, came into my cell. While an escort stood awaiting him in front of the cell door, he began to load his service pistol with bullets in a most ostentatious manner. He told me that he had come to shoot me and asked if I wished to make any last wishes before he did so. I said to him that I had none and that I was thankful that by the infinite mercy of God my sufferings finally had reached their end. When he heard me speak thus the fellow left my cell uttering a variety of oaths and blasphemies that no one but a Marxist could think of. Despite what I said to him I did have one last request that I should have liked to have had granted. It was that Generals Percevic, Navratil, and I be allowed to wear Croatian military uniforms, even though they lacked our insignia of rank. This request was not granted for my captors said that they had no such uniforms. My appeal was made in accordance with internationally accepted conventions governing the rules of war, but it was to no avail. So we are not to be allowed to die as Croatians.

I am suffering a great deal from malaria and from spells of dizziness. My captors have been so kind as to give me various pills and shots - after receiving which I invariably feel much worse than I did before. One result that they seem to produce is vomiting. I believe that an important cause of my poor physical state is that I am not allowed to sleep. Every time that I doze off they shake me awake. I have the feeling that I am being poisoned too.

They have refused me the services of two physicians in whose integrity I have confidence. A friend smuggled a message into my cell. It was to the effect that I should ask for nothing. To request anything, whatever its nature, would be the surest way to get myself liquidated. As it is I have to sign records all the time. Some of these are supposed to relate to the "check-ups" that the doctors have given me; I don't even know what the contents of some of the "records" were. Unfortunately, I have neither the desire nor the energy to raise questions about anything any more. I am altogether apathetic.

I have friends outside who are willing to risk anything to get me out of here. They prepared a plan of escape for me. It was well designed and I think it would have worked. But I refused to try it for if I did escape, it might cost the lives of several young Croatians. In days to come Croatia will need new workers and new fighters. But I am a worn out old man who already has given all that he had to give for his people and nation. My day is done, and whatever good I have done, or whatever harm I may inadvertently have done, belongs now to the judgment of history. There is no point in causing any of my friends or young Croatian patriots in general to sacrifice their lives to save mine, which is much less valuable. Tito's people, like most cowards, are always trying to find excuses for perpetrating new massacres. I shall seek my happiness, not in escape from this jail but in life to come when I may meet again those Croatian officers and generals who were knifed or otherwise murdered in Belgrade, along with so many other Croatian martyrs. Let our blood be the last that suffering and oppressed Croatia has to shed before attaining the freedom and happiness that we have sought for her! I feel that what strength I have is giving out and I apprehend that my end is near. Therefore I am sending to you my dearly beloved, my last greetings.

All of my activities were designed to secure the freedom of my country. Still today I am conscious of what I did when I took upon myself the responsibility of proclaiming the national independence of Croatia. I did not take this action arbitrarily on my own account or in my own interests, nor on the advice or with the help of any foreigners whatsoever. Whoever asserts that I acted either in my own behalf or in that of foreigners does not comprehend the irresistible aspirations of the Croatian people to be free and master in their own homeland. Above everything else the Croatians want the national independence of their country. The uprising staged by Croatian troops in Karlovac in the fall of 1939 was a portent of things to come.
It was a clear sign that the tide of national feeling could not be dammed up by the artificial restrictions imposed by the Serbian dictatorship, nor could the course of this national tide be turned into the waters that the Serbians desired. From this day on it was evident that the fate of the totalitarian and aggrandised "Great Serbia", known to the Western World as "Yugoslavia," would be sealed by the bullets and rifles of Croatian soldiers who were only waiting for the right moment to strike at the hydra-headed monster of 1918.

Between April 6 and April 10, 1941, the most accurate and inspiring of national plebiscites in the history of the Croatian people was carried out. No one can hold this plebiscite against us for twenty-three years of slavery gave us the right and the obligation to free our people whenever the opportunity offered; to act in any other way would be to mark us out as a nation that does not deserve freedom. Those who are our friends will not hold our actions of 1941 against us for they know how much we had to suffer and how much we love our country. We were sorry that our goal of national independence had to be
realised during a war that was not provoked by us, that we did not want, and in which we had no wish to be involved. Those who took our freedom from us and who tortured, hanged and murdered so many Croatian patriots between 1918 and 1941 bear the responsibility for what happened in 1941. This was the harvest they reaped for their persecution of us in and out of court, during church processions and funerals, and even at the election polls.

I am positive that the more talented statesmen in the western democracies foresaw - they must have foreseen - what was going to happen. After the assassination of Stjepan Radic, an Englishman himself admitted as much to me. Furthermore it ought to be remembered that when we struck in 1941, the United States of America was not involved in the war. We counted upon receiving moral aid and sympathy from this great and free nation, the greatest of world powers, which has given bread to so many Croatians. We had no reason to enter the last war which was a clash between the major powers of the world. All insinuations that we participated in the struggle in the hope of securing territorial gains, or in order to impose Croatian rule upon non-Croatian peoples, are base calumnies.
I want to take this opportunity to admit one thing, which, in fact, I perceived clearly in the fall of 1939, and this is that Germany sinned greatly in attacking Poland. By so doing, apart from the wrong done to the Polish people and state, the defence of the West against Soviet Russian aggression was fatally weakened. In this first act of war the key to the eventual German failure is to be found.

Another fatal mistake made by the Axis was its treatment of Croatia and Slovenia. Particularly the demand made by Italy, or rather by the Italian Fascists, for our Croatian Dalmatia was utterly insensate. I never reckoned upon the Italians being so stupid as to grab the most purely Croatian and most culturally advanced of all Croatian provinces. In the seizure of Dalmatia I saw the greatest and most dangerous evil that could possibly have befallen us. This act demonstrated the basic inability of the Axis to settle world affairs wisely and honestly. I did what I could to impede the Italian takeover of Dalmatia and to prevent the other evils that befell us through our association with the Axis. I helped whomever I could help; I protected whomever I could protect. Everyone who has taken the trouble to inform himself as to my activities knows this well; above all, the good Lord, who is my best witness, knows it best.

I think that some of my collaborators and friends are still alive today. They know how, despite the pressure applied by the Axis Powers to make things take place in our country not according to democratic principles but in conformity with the practices that prevailed in the Axis Powers themselves, we never stopped working to effect our final liberation from their tutelage. I thought that Croatia, like Denmark and other small nations, would be able to find a haven of peach amid the whirlpool of war. It is too bad that Germany did not know how to conserve her great forces for the inevitable conflict with Soviet imperialism.

It pains me when I see who today are considered to be war criminals. For the guilt of the last war is almost as much Russia's as Germany's. After all, Germany's first ally in the war was Russia and it was Russia who partitioned Poland with her. I freely admit that I agreed to permit Croatian volunteer troops to fight against the Soviets in 1941 and in succeeding years in order that they might do their bit to free mankind from a great Asiatic lie, and from the greatest terror and slavery that ever has prevailed at any time anywhere.

I am a soldier and I do not like to discuss politics any more. However in this connection I have to add one last word and it is this: In essence the Croatian people are addicted to democratic principles. The greatest sons and most illustrious intellects of Croatia were permeated by democratic principles. Ante Starcevic, Stjepan Radic, and many younger men, who today are continuing to work for the salvation of Croatia, are numbered among them. Every Croatian knows that democracy is the primary conditions for the peace, happiness, and freedom of our country and people. Stjepan Radic knew how to express in a couple of words that which is engraved deeply upon the Croatian national soul. How proud we Croatian officers and political representatives were before and during World War I, when in Sabor he opened every speech he made with the words: "Highly Respected National Parliament!" May the Lord rest his soul; perhaps in a few days time I'll be in his company again! All that I did was done in the belief that I was acting for the good of my fellow Croatians and of our common fatherland. I am firmly convinced that when the Croatian people finally obtain the freedom for which they have fought and suffered, they will establish on our national territory a firm fortress of peace and progress. May God grant that this day of freedom will come soon! May the Croatian people as a nation emerge unscathed from this greatest catastrophe of all the centuries. May they never allow their enemies to rule over them! May they be wary of whatever the Serbs have to say to them, for the Serbs deceived us in the basest way right up to the final minute of the war. And still today, as exponents of Bolshevism, they are continuing to spread a network of poisonous intrigue in order to annihilate our Croatian land and national consciousness. My last greeting to all of my beloved ones, to my children first of all, and then to my friends and collaborators, my brother officers, and to all Croatian soldiers right down to that youngest Croat soldier who to the last drop of his blood will stand as a guard of the Eternal Croatia!

God and the Croatians!

[Jebivjetar]

Gdje si našao ovaj tekst?

Zbilja je odličan, spremam ga na disk.

[Sivi_Sokol]

*ahem*

Ovo bi nam trebala biti mantra.

[Slavic Enforcer]

Slavko Kvaternik was a much bigger man than his son Eugen.

[Sivi_Sokol]

Slavko Kvaternik was a much bigger man than his son Eugen.
I don't know much about either one.

Offtopic, I found their graves (well, it's only one grave) in Zagreb cemetary Mirogoj by accident if I remember correctly.

[janka pusta]

Moja zadnja poruka
(zadnja izjava hrvatskog vojskovode Slavka Kvaternika)

Ja sam već toliko izmučen, da ne vjerujem, da ću biti kadar ovo dugo izdržati. Osim toga, po svemu izgleda, da neću biti više ni izveden pred sud. Vjerojatno ću biti ubijen u tamnici. Truju me s raznim medikamentima, a govore, da me liječe. Molio sam, da mi omoguće sastanak s nadbiskupom Stepincem, ali su ovi zato tražili od mene nedostojne izjave i stavljali uvjete, kakove samo mogu stavljati u srži pokvareni i zaostali bijednici. Naravno, da sam s indignacijom i prezirom to sve odbio. Tražio sam ispovijednika. Prvi put su mi doveli vrlo sumnjivu osobu kao svećenika. Na moja pitanja opće naravi o glavnim zasadama Crkve, nije mi znao odgovoriti, pa sam odustao od ispovijedi. To je bio (očito) jedan njihov agent, koji je mislio sve od mene doznati. Drugi put su mi doveli jednu osobu, obučenu kao oca franjevca, ali kad sam ga molio za križ, rekao je, da ga on nikada ne nosi, a nije imao ni štolu. Ja sam ga molio za jedan molitvenik, da se pripremim za ispovijedanje, pa mi je rekao, da to nije potrebno. Odbio sam i toga. Poslije sam vidio, da sam dobro uradio, jer se je ovaj prema tome i ponio kao pravi prostak, a ne kao redovnik. Bog će mi oprostiti, jer ja sam najbolje htio. Zadnji put sam se ispovijedio pred našim dragim svećenikom i junakom Vilimom Ceceljom, pa mi je to zadnja utjeha na odlasku iz ovoga pakla. Molim se Bogu svaki dan za naš mučenički narod i za našu ispaćenu Hrvatsku, za koju će ici i zadnja moja molitva! Pred tri dana došao je u moju ćeliju oko pola noći neki crnomanjasti čovjek, ovisok, surova izgleda i počeo je puniti nabojima jedan vojnički samokres. Pred vratima ga je čekala neka pratnja. Rekao mi je, da je došao, da me ustrijeli i da li imam kakove želje prije toga. Rekoh mu, da nemam nikakove i da je to samo milost Božja odredila, da u mojim rukama bude već jednom konac i kraj. Na to je isti napustio ovu ćeliju uz pogrdne psovke i uz jednu gadnu kletw. Zadnja moja molba bila je, da se dopusti meni i generalima Perčeviću i Navratilu, da nosimo kao vojnici hrvatske vojničke odore, pa makar i bez ikakvih oznaka, ali rni ni ta molba nije bila odobrena, jer da takovih odora nema. Uostalom, da to nije tako ni važno. Ja sam se pozvao na ratno pravo i medunarodnu konvenciju, ali ni to nije pomoglo. Ne dadu nam ni da umremo kao Hrvati.

Mučenje a ne liječenje

Trpim mnogo od groznice i omaglice. Daju mi neke pilule i neke injekcije, poslije kojih se još gore osjećam. Tako sam poslije toga povraćao i još se gore osjećao. Ne dadu mi ni spavati. Svaki čas, čim zadrijemam, bude me, pa me tresu i drmaju. Očito sam trovan. Tražio sam, da mi se pošalju dva liječnika mojega povjerenja, ali su i to odbili. Moj mi je prijatelj poručio, da više ništa ne tražim, jer bi ih to moglo potaknuti da me prije likvidiraju. Moram neprestano podpisivati neke zapisnike: tobože o mojem pregledu i druge, a da uopće ne znam njihova sadržaja, ali na žalost nemam ni volje ni smisla, da išta više ispitujem. Posve sam apatičan. Moji su prijatelji htjeli, da bježim. Stvar je bila dobro pripremljena, ali sam ja odustao, jer bi to moglo stajati nekoliko mladih hrvatskih života, a Hrvatska treba nove mlade radnike i borce. Osim toga bi i većina mojih prijatelja izgubila život, jer ovi podlaci i kukavice ne prezaju pred ničim, kad se sa prošlošću može naći povod za novo klanje. Ja sam i tako jedan iscrpljeni starac, koji sam već sve dao za Domovinu što sam mogao. Osim toga ne bi rado ostavio ni moje drugove Perčevića i Navratila. Biti ću sretan, kad na onome svijetu susretnern one hrvatske časnike i generale, koji su preklani smaknuti kao hrvatski mučenici u Beogradu. Neka naša krv bude zalog nove sreće i ,lobode napaćene i izmučene Hrvatske!!!

Gubim snagu. Moje djelovanje

Osjećam, da gubim snagu i bojim se, da ću skoro klonuti, pa zato evo Šaljem Vama, moji mili i dragi, moj zadnji pozdrav! Sve moje djelovanje bilo je upereno za slohodu moga naroda i moje Domovine. Ja sam i danas ~Vijestan svoga čina, kad sarn preuzeo vlast i proglasio hrvatsku državnu samostalnost. Ja to nisam učinio iz vlastite pobude, niti na nagovor i uz pornoć stranaca. Tko to tvrdi, taj nije razumio neodoljive čežnje hrvatskog naroda, da bude slobodan i svoj na svome. Hrvatima je prije svega - njihova sloboda!!!

Neodoljiva čežnja hrvatskog naroda za slobodom i samostalnosti
Već je pobuna hrvatske vojske u Karlovcu u jesen 1939• bila jasan znak, da se narodni val neće moći zadržati, a kamo li skrenuti u velikosrpske vode. Trebalo je računati, da je onoga dana, kada hrvatski vojnik dobije pušku i naboje, zapečaćena sudbina absolutističke proširene Srbije, zvane Jugoslavija. Od 5. do 10. travnja 1941. proveden je najtočniji i najveličanstveniji plebiscit hrvatskog naroda u njegovoj povijesti. Nitko to nama Hrvatima ne smije i ne može zamjeriti, jer je dvadesettrogodišnje robstvo dalo nama pravo da sve i u svako doba poduzeti možemo i moramo, da svoj narod oslobodimo. Inače ne bi bili narod, koji zaslužuje svoju slobodu. Ni naši veliki prijatelji to neće učiniti, kad znadu, koliko smo trpjeli i koliko svoju Domovinu volimo. Nama je bilo žao, da se je to moralo provesti u jeku jednoga rata, kojega mi nismo ni izazivali niti smo ga želili, a napose nismo htjeli u njega biti upleteni. Za sve to nose odgovornost oni, koji su nam oduzeli slobodu i koji su nas 23 godine mučili, vješali i ubijali sa sudorn i bez suda i u crkvenim ophodima i sprovodima, pa čak i onda kad je hrvatski narod stupio pred izborne žare, da vrši sveto pravo svoga suvereniteta. Siguran sam, da su najumniji političari zapadnih demokracija to sve predvidali i predvidati morali, a to mi je čak jedan umni Englez poslije umorstva blagopokojnog Stjepana Radića i sam priznao. Savezne Države Sjedinjene Amerike onda nisu bile još ni u rat upletene, pa smo računali uvelike sa moralnom pomoći ove velike i slobodne nacije i najjače sile na svijetu, koja je dala kruha tolikim Hrvatima.

Istočni grijeh osovine

Mi nismo imali razloga ulaziti u obračune velikih naroda u minulom ratu, pa je svaka insinuacija u tom pogledu infamna objeda. Jedno priznajem, da sam već na početku ovoga rata u jesen 1939. vidio, da je napadaj Njemačke na Poljsku bio najveća pogreška, jer je time bila srušena brana Zapada prema Sovjetskoj Rusiji. U tom činu ležao je njemački neuspjeh.

Zapadni grijeh osovine

Druga kobna pogreška osovine bio je njezin postupak prema Hrvatskoj i Sloveniji, a napose neopravdani zahtjev Italije ili bolje rečeno talijanskih fašista za našom Dalmacijom. S tolikom ograničenošću istih, da će posegnuti za najhrvatskijim i najkulturnijim pokrajinama Hrvatske, nisam nikada računao. iJ tom sam vidio najveće i najopasnije zlo, koje nam se je moglo dogoditi i koje je temeljito kompromitiralo sposobnost osovine, da razborito i pošteno uredi svijet. Ja sam sve poduzeo što sam mogao, da spriječim ovo kao i druga zla, koja su nas bila snašla. Komu sam mogao, tome sam pomogao, a koga sam mogao zaštititi, toga sam zaštitio. Svaki onaj koji je pratio moj rad, to dobro znade, a od svih to najbolje znade dragi Bog, koji mi je najbolji svjedok!!! I danas po mom mišljenju živi još nekoliko mojih suradnika i prijatelja, kojima sam sve to bio povjeravao. Usprkos svega toga i usprkos pritisaka osovinskih sila da se i kod nas, umjesto po demokratskim principima, vlada po propisima osovinskih sila, nismo nikada mogli ni smijeli prestati raditi na našem konačnom oslobadanju Mislio sam, da ćemo i mi po uzoru Danske i drugih, naći svoje mjesto mira u torn ratnom vrtlogu. Šteta je da Nemačka nije mogla sačuvati svoje velike snage za obračun sa Sovjetskim Imperijalizmom. Boli me duša, kad vidim koga se sve smatra za ratnog zločinca, a za minuli rat nemalo je isto toliko kriva Sovjetska Rusija, koja je bila prvi saveznik Njemačke s kojim je raskomadala Poljsku! Priznajem, da samm pristao, da se hrvatska dobrovoljačka vojska bori protiv Sovjeta, pa da i ona doprinese svoj obol za oslobadanje čovječanstva od jedne velike azijatske laži i najvećeg terora i robstva, koji su do sada ikada i igdje postojali.

Hrvatski je narod prožet demokratskim načelima

Ja sam vojnik i ne bi rado o politici više govorio, ali još moram jednu svoju reći. Hrvatski je narod u svojoj biti bio uvijek demokratskih načela. Najveći njegovi sinovi i najsvijetliji umovi, bili su prožeti demokratskim principima u davnini, pa sve do naših dana. Od Ante Starčevića do Stjepana Radića i onih mladih, koji i danas rade na spasu Hrvatske. Svaki je Hrvat svjestan da je demokracija prvi uvjet njegova mira, sreće i slobode. Pokojni Radić je znao sa par riječi u Hrvatskom Saboru izreći ono, što tako duboko
leži u duši narodnoj. Kako smo mi hrvatski časnici za vrijeme Prvog svjetskog
rata i prije znali uživati i biti ponosni, kad je on svaki svoj govor u Saboru znao započeti riječima: "Visoki državni sabore!" Bog mu dušu pomilovao, možda ću već za nekoliko dana biti s njime! Sve što sam radio, radio sam u najboljoj vjeri, da to činim za dobro naroda i Domovine. Duboko sam uvjeren, da će hrvatski narod, kad opet dode do svoje slobode, stvoriti na svom području najsigurniju tvrdavu mira i napredka. Dao Bog, da to naskoro bude! Neka hrvatski narod iz ove najveće katastrofe svih vijekova izade sačuvan! Neka nikada ne dozvoli neprijatelju da mu zavlada! Neka više nikome ne vjeruje, jer su nas Srbi najpodlije prevarili i varali do zadnjega časa, pa i sad kao eksponati boljševizma žele rasplesti svoju otrovnu mrežu i tako uništiti našu Hrvatsku! Moj zadnji pozdrav svima mojima, počam od moje djece, mojih prijatelja i suradnika, mojih časničkih drugova i svih hrvatskih vojnika, pa sve do onog najmladeg hrvatskog vojnika, koji će do zadnje kapi svoje krvi i uvijek izdržati na mrtvoj straži - Vječne Hrvatske!

BOG I HRVATI !!!

Slavko Kvaternik

Tamnica, Veliki Tjedan, 1947.

[janka pusta]

Slavko Kvaternik was a much bigger man than his son Eugen.

U kojem smislu?

[Watzy]

Slavko Kvaternik was a much bigger man than his son Eugen.

I tend to think similar since Slavko was already a celebrated hero of ww1. before he became "vojskovođa" (marshal) of WW2. Croatia, second only to Pavelić.

But on the other hand, Eugen Dido had his merits too. If the text I had the chance to reed is true, he contributed intellectually to the noble project of Alexander's (serb 'king' in the service to the Nazis, publicly mourned by Goring personally) assassination.

[Slavic Enforcer]

U kojem smislu?

Kao prvo, Slavko se je tokom prvog svjetskog rata dokazao kao veoma dobar vojnik.

Drugo, nije bio sadista kao njegov sin.
Mozemo si misliti kakav je taj bio da ga je Poglavnik necasno smijenio, a i to da njegov vlastiti otac sa njim nije htio imat posla govori dovoljno.

[Watzy]

Eugen Dido Kvaternik

Sin Slavka Kvaternika, rođen je 1909. Odgojen u obitelji s hrvatskom državotvornom orijentacijom, već tijekom školovanja iskazuje svoje naglašeno hrvatstvo i priključuje se pravaškoj grupaciji. U vrijeme šestosiječanjske diktature napušta zemlju u pridružuje se ustaškoj organizaciji u Italiji. Iskazujući organizatorske sposobnosti i svoju superiornu intelektualnu ličnost, uz poznavanje više stranih jezika, Eugen Dido Kvaternik postaje najbliži Pavelićev suradniku emigraciji. Imao je važnu ulogu u pipremanju i organiziranju marsejskoga atentata na kralja Aleksandra. Poslje uspostave NDH, pri organiziranju aparata vlasti, Pavelić mu povjerava funkciju Ustaške nadzorn službe (UNS), policijske službe s velikim nadležnostima. Njemu su bili podređeni svi organi redarstva i oružništva. Kada je uz UNS uspostavljeno i Ravnateljstvo za javni red i sigurnost (RAVISIGUR), imenovan je i za ravnatelja tog Ravnateljstva. Tako je postao najodgovornija ličnost za policijske poslove, ali i za sustav porogona u NDH, uključujući i logore. U listopadu 1942. idlukom poglavnika uklonjen je sa svih funkcija i do kraja postojanja NDH više ne djeluje u državnom i javnom životu. Poslje 1945. ponovo je u emigraciji (u Argentini). Tada se javlja u emigrantskom tisku, iznoseći mnoge zanimljive pojedinosti iz političkog djelovanja ustaške organizacije i njezinih prvaka prije i za vrijeme NDH. Poginuo je u automobilskoj nezgodi 10. ožujka 1961. nedaleko od grada Rio Cuarto u Argentini. Tom je prilikom poginula i njegova jednogodišnja kći Olga, a ranjeni su njegova supruga Marija (rođ. Cvitković) i sinovi Slavko i Davor.

Hrvoje Matković:"Povijest Nezavisne Države Hrvatske"
Zagreb 1994

[Sivi_Sokol]

U listopadu 1942. odlukom poglavnika uklonjen je sa svih funkcija i do kraja postojanja NDH više ne djeluje u državnom i javnom životu.
Ako je bio sposoban, zašto ga je poglavnik maknuo?

Tada se javlja u emigrantskom tisku, iznoseći mnoge zanimljive pojedinosti iz političkog djelovanja ustaške organizacije i njezinih prvaka prije i za vrijeme NDH.
Zna li netko o čemu je ovdje riječ?

[Watzy]

Kao prvo, Slavko se je tokom prvog svjetskog rata dokazao kao veoma dobar vojnik.

Što nažalost nije došlo do izražaja četrdesetih. Čitav bivši austro-ugarski kadar je bio staromodno školovan i to je jedan od razloga zašto se domobranstvo nije znalo nositi s gerilskim načinom ratovanja kakvog su vodili partizani i četnici. Jedino što je u oružanim snagama NDH polučilo uspjeh su bile ustaške formacije, prvenstveno Vojnica i Crna Legija.

Drugo, nije bio sadista kao njegov sin.

Takav mu je bio posao, i to usred pobune, rata i anarhije. Ništa blaži nisu bili niti strani mu kontrapunkti tipa Berije i Himmlera

Mozemo si misliti kakav je taj bio da ga je Poglavnik necasno smijenio, a i to da njegov vlastiti otac sa njim nije htio imat posla govori dovoljno.

Bilo je tu dosta i politike; Njemci su se voljeli petljati u hrvatska posla, kao košulja u guzicu. Kvaternik stariji im nije odgovarao jer se pokazao neučinkovit protiv partizana, a mlađi pak zbog obračuna sa srbima.

Hitler je još u razgovorima poručio Paveliću da ga se ne tiće hrv-srb problematika, već isključivo mir (danas bi rekli "u regionu"), a Horstenau i njegovi švapski rigatori su za taj cilj provodili politiku koja je nalikovala onoj europskih guzica i UN-a za prošlog rata.

Jedino je stari nacist Kasche shvatio da će mir o kojem Hitler prića biti moguć jedino riješenjem srpskog pitanja. Pukom srećom (Hitlerovom odlukom) je Kascheova pro-ustaško-protusrpska riječ na kraju ipak prevladala nad onom rigatorskom koju Židovi, antifašisti i srpski NS često vole spominjati.

http://i134.photobucket.com/albums/q111/Watzy_2/kasche-sig.jpg :)

[Slavic Enforcer]

Jedino je stari nacist Kasche shvatio da će mir o kojem Hitler prića biti moguć jedino riješenjem srpskog pitanja. Pukom srećom (Hitlerovom odlukom) je Kascheova pro-ustaško-protusrpska riječ na kraju ipak prevladala nad onom rigatorskom koju Židovi, antifašisti i srpski NS često vole spominjati.


He he, shvatio si da si priznao da su ustase provodile genocid, zato si na vrijeme promijenio zadnju recenicu. :D
Ali dzabe ti je jer takva kao sada ne pravi smisla.

[Sivi_Sokol]

Slavko Kvaternik : The Death Sentence (Executed on the 7th June 1947)
Dr Vladimir Kosak : The Death Sentence (Executed on the 7th June 1947)
Mikroslav Navratil : The Death Sentence (Executed on the 7th June 1947)
Dr Siegfried Kasche : The Death Sentence (Executed on the 7th June 1947)
Dr Mehmed Alajbegovik : The Death Sentence (Executed on the 7th June 1947)
Ivan Percevik : The Death Sentence (Executed on the 7th June 1947)
Dr Osman Kulenovik : The Death Sentence (Executed on the 7th June 1947)

In the 7th Yugoslav Trial, six Croatian collaborators and one German were arraigned before a Yugoslav military court at Zagreb, from the May 29, 1947 to the June 7, 1947. All were found guilty and sentenced to death, Including the German ambassador, Dr Siegfried Kasche. They were all hanged at Zagreb on the 7th June 1947.

Izvor (https://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Holocaust/WarCrime11.html).

The message you have entered is too short. Please lengthen your message to at least 10 characters.

[Sivi_Sokol]

Sa Axis History foruma:
1941 april SA Ogruf Siegfried Kasche arrival at Zagreb (Agram) as Bevollmachtigter Minister der Deutsche Reich in Kroatien
from L to R croatian state secretary foreign affairs Dr Lovskovitsch, SA Ogruf Kasche, General Percevitsch and Generalkonsul Agram Dr Freundt

http://img262.imageshack.us/img262/3718/kaschebevollmachtigermisv7.jpg

[janka pusta]

Kao prvo, Slavko se je tokom prvog svjetskog rata dokazao kao veoma dobar vojnik.

Drugo, nije bio sadista kao njegov sin.
Mozemo si misliti kakav je taj bio da ga je Poglavnik necasno smijenio, a i to da njegov vlastiti otac sa njim nije htio imat posla govori dovoljno.

Bilo je i rigidnijih (sadista sigurno ne) policajaca i vojnika od Dide kao sto je npr. Viktor Tomic ili Maks i to uopce nije bio razlog smjenjivanju. Dido je otvoreno govorio protiv Poglavnikove vanjske politike koju je oznacio pro-talijanskom i bio je žestok protivnik Rimskih sporazuma. Politika je kurva i s njom se bave političari a Dido kao stari predratni Ustaša i konspirativac to je trebao znati. Prekršio je prisegu i još je dobro prošao. Cijenim njegovu ulogu u "prvoj emigraciji" poglavito u akciji likvidacije diktatora Ace u Francuskoj.

[janka pusta]

Što nažalost nije došlo do izražaja četrdesetih. Čitav bivši austro-ugarski kadar je bio staromodno školovan i to je jedan od razloga zašto se domobranstvo nije znalo nositi s gerilskim načinom ratovanja kakvog su vodili partizani i četnici. Jedino što je u oružanim snagama NDH polučilo uspjeh su bile ustaške formacije, prvenstveno Vojnica i Crna Legija.

Potpuno tocno. Rat je nosila Ustaska vojnica a istakao bi Ustasku obranu, PTS i Crnu legiju

Jedino je stari nacist Kasche shvatio da će mir o kojem Hitler prića biti moguć jedino riješenjem srpskog pitanja. Pukom srećom (Hitlerovom odlukom) je Kascheova pro-ustaško-protusrpska riječ na kraju ipak prevladala nad onom rigatorskom koju Židovi, antifašisti i srpski NS često vole spominjati.

Kasche je vrlo brzo shvatio srž problema i postao je veći Ustaša od Ustaša.
Bio je iskren prijatelj Hrvatskog naroda i podijelio je gorku sudbinu sa drugim Ustaškim dužnosnicima. Neka mu je vječna slava.

Watzy svaka čast na Kascheovoj slici u potpisu.

[Slavic Enforcer]

Potpuno tocno. Rat je nosila Ustaska vojnica a istakao bi Ustasku obranu, PTS i Crnu legiju


To je mozda potpuno tocno ako pod nosenjem rata podrazumijevamo masovna ubojstva civila i suradju sa Cetnicima, a sve pod pokroviteljstvom njemackih okupatora.

Ja bih rekao da su bas Domobrani, vodjeni ljudima kalibra jednog Slavka Kvaternika, od svih ratnih 'partija' na podrucju NDH najmanje nepotrebno okrvavili ruke. Cak bih rekao da su bili uzorni.

Usporedio bi ih sa HV-om tokom domovinskog rata.

[Sivi_Sokol]

Bilo je i rigidnijih (sadista sigurno ne) policajaca i vojnika od Dide kao sto je npr. Viktor Tomic ili Maks i to uopce nije bio razlog smjenjivanju. Dido je otvoreno govorio protiv Poglavnikove vanjske politike koju je oznacio pro-talijanskom i bio je žestok protivnik Rimskih sporazuma. Politika je kurva i s njom se bave političari a Dido kao stari predratni Ustaša i konspirativac to je trebao znati. Prekršio je prisegu i još je dobro prošao. Cijenim njegovu ulogu u "prvoj emigraciji" poglavito u akciji likvidacije diktatora Ace u Francuskoj.
Hvala na odgovorima (janki i Watzy-ju)

To mu i danas mnogi predbacuju. Nisam previše upućen i ne mislim pokazivat prstom, ali ne shvaćam kako netko može surađivat, iz bilo kojeg razloga, sa tim psima koji su nakon osnutka NDH zajedno sa četnicima harali po NDH (znači unutrašnjost van okupacijske zone) i klali Hrvate, koji su uvijek tražili saveznike u neprijateljima Hrvata, koji ovu zemlji ne bi ni vidjeli, možda jedino na razglednicama, da im se nije dala Rimskim ugovorima, a Istra nakon prvog svjetskog rata. Nije ni čudo što su mnogi trčali u partizane samo kako bi se mogli osvetiti tom talijanskom smeću. Tim činom je vlast okretala ljude protiv sebe i činila podjelu. Zbog čega? Zbog saveznika Italije.

[Watzy]

He he, shvatio si da si priznao da su ustase provodile genocid, zato si na vrijeme promijenio zadnju recenicu. :D
Ali dzabe ti je jer takva kao sada ne pravi smisla.

Žalim što frazu "rješenje srpskog pitanja" čitaš kao "genocid". Znači li to da rješavanje tog pitanja koje je (djelomično) provedeno devedesetih također genocid??? Upravo suprotno, radi se o borbi za sigurnost i stabilnost - spašavanje mnogih nevinih žvota. A ratni zločini (uobičajena pojva u svim ratovima) nisu genocid.

[janka pusta]

Hvala na odgovorima (janki i Watzy-ju)

To mu i danas mnogi predbacuju. Nisam previše upućen i ne mislim pokazivat prstom, ali ne shvaćam kako netko može surađivat, iz bilo kojeg razloga, sa tim psima koji su nakon osnutka NDH zajedno sa četnicima harali po NDH (znači unutrašnjost van okupacijske zone) i klali Hrvate, koji su uvijek tražili saveznike u neprijateljima Hrvata, koji ovu zemlji ne bi ni vidjeli, možda jedino na razglednicama, da im se nije dala Rimskim ugovorima, a Istra nakon prvog svjetskog rata. Nije ni čudo što su mnogi trčali u partizane samo kako bi se mogli osvetiti tom talijanskom smeću. Tim činom je vlast okretala ljude protiv sebe i činila podjelu. Zbog čega? Zbog saveznika Italije.

Marko Sinovcic: Razgovor s Poglavnikom

Negdje pocetkom 1949. g. dok je pripremao knjigu ''NDH u svietlu dokumenata'', Marko Sinovcic zamolio je dr. Pavelica za objašnjena o nekim pitanjima koja se izravno i neizravno ticu Hrvatske. Radilo se uglavnom o pitanjima oko podpisivanja Rimskih ugovora. Dr. Pavelic je vrlo rado pristao na razgovor. Ovdie cete moci procitati dio toga razgovora koji je objavljen u spomenutoj knjizi Marka Sinovcica, a po nama, vrlo je zanimljiv radi otkrivanja istine oko dogadjaja u prvim danima Nezavisne Države Hrvatske i tzv. ''prodaje Dalmacije'' Italiji.

- Ovih sam dana, Poglavnice, citao u casopisu ''L'Europeo'', a zatim u casopisu ''Sloboda'' izvadke iz uspomena Filipa Anfusa. Tamo on, medju inim kaže, da ste Vi na sastanku s Mussolinijem potvrdili prijašnje sporazume s Talijanima i da ste zagarantirali njihovu primjenu. Biste li mi o tome mogli nešto kazati?

- Nadam se da ceš me nadživjeti, pa ceš pri tome imati priliku citati moje memoare, koji su napisani, ali ce biti objavljeni tek nakon moje smrti. U njima se o svemu tome podrobnije govori. Ovaj cas mogu na Tvoje pitanje ukratko odgovoriti sliedece: Nikada i ni u kojem slucaju nisam za vrieme citave moje emigracije ne samo sklopio bilo kakav politicki ili teritorialni sporazum s Italijom, nego ni to pitanje nije nikada bilo pretreseno pri mojim razgovorima s Mussolinijem, ili bilo kojom drugom italijanskom politickom osobom. Ako, dakle, nisam o tome nikada nikakav sporazum sklopio, nisam mogao nikada ni potvrditi ni njegovu primjenu zagarantirati.

- Znaci da je time oborena i Periceva tvrdnja, prema kojoj bi ugovor izmedju Vas i Italije o priznanju talijanskih prava, postojao još prije italijansko-jugoslavenskog rata?

- Naravno! I ne samo njegova, nego i svih onih, koji ce se truditi, a takvih ce biti, jer inace ne bismo bili ljudi – da me prikažu kao izdajicu. Vidio si Pericevu argumentaciju. Ništa bolje nece biti ni onih drugih. Težko je, kad se covjek nema zašto zakvaciti. Uvjeravam Te, da su svi ti dokazi mojih sadašnjih i buducih superkriticara, a koji su više-manje 1945. bili moji lojalni suradnici – a ja bih bio prema njima – pocinio izdaju nad hrvatskim narodom 1941., ili možda još prije, da su velim Ti svi njihovi dokazi sazidani na glinenim nogama. Prema tome, kada kažem, da nisam nikada prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske sklopio nikakvog politickog ili teritorialnog ugovora s Italijom, onda time odgovaram Pericu i svima, koji budu u buduce takove tvrdnje iznosili.

- Prihvacam Vašu riec, Poglavnice, ali mi ipak dozvolite, da Vas podsjetim na jednu bilježku grofa Ciana. On pod nednevkom 23. siecnja 1940. bilježi, da ste toga dana na sastanku s njime utvrdili glavne tocke priprema i djelovanja. Ne bi li se ovaj zapisnik mogao shvatiti kao neka vrst sporazuma?

- Možeš shvatiti kako hoceš, ali ja cu Ti odmah reci o cemu se radi. Kako Ti je poznato, Mussolini se cesto bavio mišlju da napadne Jugoslaviju. Ta ga je misao posebno zahvatila pocetkom 1940. godine. Tom prilikom pozvao me Ciano na sastanak u Rim i tu smo pretresli pitanje ustaške akcije u tome pravcu. Ja sam od Ciana tražio slobodu kretanja ustaša u Italiji i prema granici Jugoslavije. Ujedno sam priobcio Cianu nacrt ustaških akcija, ali pod uvjetom da talijanska vojska ne prelazi naše granice, jer da bi to moglo omesti uspjeh. O buducim odnosima s Italijom nije bilo govora.

- Malo prije sam spomenuo Vaš sastanak s Mussolinijem. Možete li mi kazati, koja je bila svrha toga sastanka?

- Nadam se, da si iz materijala, koji si sabrao za svoju knjigu mogao uvidjeti, da uza sav sporadicni antijugoslavenski stav Italije – Osovina nije htiela rušiti Jugoslaviju, nego ju je, naprotiv, htiela još tiesnije privezati uz svoja kola. Tako je došlo i do pristupa Jugoslavije Trojnom Paktu. Osovina se tome jako veselila, ali je sve kratko trajalo. Kad je došlo do beogradskog puca, pozvao me Mussolini u Rim. Citav naš razgovor se kretao oko pitanja, da li ce doci do rata Osovine i jugoslavije. moraš znati, da je Italija imala gorko izkustvo u ratu s Grckom, pa se bojala obveza, koje bi za nju mogle nastati, ako bi došlo do sukoba s Jugoslavijom. Zato je pokušala posredovati izmedju Berlina i Beograda, da bi se sukob riešio na miran nacin. Ja sam uvjeravao Mussolinija, da ce do rata sigurno doci.

- Vi ste imali još jedan sastanak s Mussolinijem prije Vašega povratka u domovinu, i to nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Ovaj put ste razgovarali o granicama?

- Vec sam Ti rekao, da o granicama nije bilo nikada govora za vrieme mog boravka u emigraciji.

- O kralju, dakle?

- Još manje. To ce doci kasnije. Mussolini me je pozvao da me pozdravi kao poglavara države i da mi izrazi cestitke. Tom prigodom dotakli smo se i pitanja talijanskog poslanika u Zagrebu. Mussolini mi je predložio jedno ime: Randi (doušnik u Ministarstvu vanjskih poslova Italije). Ja sam odgovorio da nemam ništa protiv te osobe, ali da bi mi bilo svakako draže, kada bi za to mjesto bio imenovan Cortese, koji je nama ucinio znatne usluge. Kako se Cortese u to vrieme nalazio u Tokyu u svojstvu tajnika poslanstva, do njegova dolazka imenovao je kao odpravnika poslova Casertana. Kasnije je Casertano imenovan poslanikom, jer se dolazak Cortesea zategao, a Italija je svakako htjela imati u Zagrebu poslanika, pa je tražila od mene ''placet'' za Casertanea, koji sam ja odmah dao. Prije raztanka Mussolini me pitao, kojim cu putem u Zagreb. Rekao sam mu, da cu preko Trsta. On mi je na to ponudio svoj osobni zrakoplov. Ja sam odbio s motivacijom, da želim uci u Hrvatsku na celu mojih 700 ustaša.

- Nadam se, da mi ne cete zamjeriti, ako Vam postavim još koje pitanje. Sada se vec nalazimo na podrucju Nezavisne Države Hrvatske. Dana 13. travnja Vi ste stupili na njezino tlo. Kako to, da ste tek 15. travnja ušli u Zagreb?

- To su dva razloga po sriedi, i to: prvo, na putu od Sušaka nailazili smo po svim mjestima na mase svieta, koje su nas oduševljeno pozdravljale. Ja sam svugdje morao govoriti, i tako je vrieme odmicalo. Navecer smo stigli u Dugu Resu. Docek je bio velicanstven. Tek što smo stigli, približio mi se jedan njemacki castnik i zamolio me, da cim prije dodjem u Karlovac, jer da me tamo cekaju njemacki i talijanski zapoviednici. Bilo mi je vrlo žao naroda, ali nije bilo druge nego cim prije stici u Karlovac. Pozvao sam Sertica, rekao sam mu o cemu se radi i izdao nalog, da odmah za mnom krenu u Karlovac, a ja sam se odvezao s njemackim castnikom. Kad sam stigao u Karlovac njemacki i talijanski zapoviednici pozdravili su me kao glavara države. Poslije toga sam otišao u stan dr. Nikšica.

- Tamo ste našli Anfusa?

- Ne, Anfuso je došao sutradan.

- Da li ste Vi znali, da on dolazi?

-Evo kako je bilo! Ja sam Ti , naime, zaboravio reci koji je drugi razlog, da sam u Zagreb stigao dva dana kasnije. Dido Kvaternik me je uvjeravao, da situacija još nije cista, da je još uviek revolucionarno gibanje, da još nije uzpostavljen podpuni red, pa da nebi bilo poželjno krenuti prema Zagrebu. S druge strane, mene je tako boljelo grlo, pa me liecnik savjetovao, da još ne idem. Tako smo još 14. travnja kanili ostati u Karlovcu. Tog jutra javljeno mi je iz Zagreba, da je tamo stigao Anfuso, i da ima sa mnom razgovarati o vrlo važnoj stvari. Kako sam još taj dan kaoni ostati u Karlovcu, naredio sam da ga tamo dovedu. Netom je stigao, priobcio mi je o cemu se radi. Naime, iz Zagreba su poslali u Berlin i Rim brzojav, u kojemu traže priznanje Nezavisne Države Hrvatske. U brzojavu upucenom u Berlin traži se samo priznanje, dok se u onome, koji je poslan u Rim traži priznanje NDH u njezinim etnickim i poviestnim granicama. Anfuso mi je priobcio, da Mussoliniju brzojav nije jasan, pa želi da se konkretnije izjasnimo. Ja sam na to stilizirao drugi brzojav, u kojem sam tražio samo priznanje, a pitanje granica, da se rieši redovitim diplonatskim putem. Pozvao sam Slavka Kvaternika i predocio mu koncept brzojava. On je smjesta izrazio svoju suglasnost i ja sam ga nakon toga predao Anfusu, da ga odmah iz Karlovca uputi Mussoliniju. Nu, kako su bile prekinute veze, savjetovao sam mu da osobno odnese Mussoliniju, što je on i ucinio.

- Niste li taj brzojav dali na odobrenje Niemcima? Anfuso, naime, kaže, da ste Vi taj brzojav tražili i dobili suglasnost Berlina.

-To nije istina, ja u tom pogledu nisam imao što razgovarati s Berlinom. Ja sam bio sviestan situacije. U našoj tek uzpostavljenoj državi bilo je još grupa srbskih vojnika, dvie strane vojske zauzimale su sve jace položaje, a mi smo bili bez vojske. Zar je onda bio cas, da se citava stvar zateže radi stilizacije jednog brzojava? U tome casu bilo je od najvece važnosti, da dobijemo priznanje stranih država, a pitanje granica biti ce naknadno riešeno.

- Kakvu je ulogu, Poglavnice kod toga svega odigrao Veesenmayer?

- Kad mene nije odigrao nikakvu ulogu. On je bio njemacki agent, kojemu je bila povjerena uloga kod HSS-a, nakon što su njezini predstavnici ušli u pucisticku vladu. On je imao izpitati odnos HSS-a prema Beogradu i mogucnost njezina izkorištavanja u eventualnom sukobu sa Jugoslavijom. S ustašama je došao u doticaj sasvim slucajno, i to tako, da je Slavku Kvaterniku donio jedno pismo, koje mu je iz Berlina poslala njegova kcerka. Slavkova kcerka, u brizi za svojim otcem, izašla je na uzletište i pitala, da li netko putuje u Zagreb. Javio joj se jedan nepoznati covjek, kojemu je predala pismo. Bio je to Veesenmayer. U tome pismu ona moli otca, da se sakrije, jer bi mu Simovic mogao kakvo zlo uciniti. Naime, Kvaternik je 1918. u ime ''Narodnog Vieca'' pozdravio srbsku vojsku pri ulazku u Zagreb. Na celu te vojske nalazio se Simovic. Kad je Kvaternik kasnije prišao ustašama, zamjerio se Simovicu. Veesenmayera je ukopcao s Kvaternikom dr. Iljadica i on bi sigurno znao o tome nešto više reci.

- Spomenuli ste, Poglavnice, sastanak u Ljubljani. Biste li mi htjeli nešto o tome reci?

-S Cianom sam se sastao u Banskim Dvorima. Netom je sastanak poceo, Ciano je raztvorio veliku zemljovidnu kartu, na kojoj su vec bile povucene granice. Postavio mi je dva priedloga. Prema prvom, granicna crta bi išla do Samobora, do preko Karlovca, Dimare i Mosora do crnogorske granice, a prema drugom nešto zapadnije, ali u tom slucaju Italija bi tražila vojni savez. Ja sam na to odmah odgovorio, da na takvoj bazi ne mogu uobce razgovarati. Pitao sam, da li njima više vriedi Dalmacija ili prijateljstvo sa Hrvatima. Vi hocete, rekao sam im, Dalmaciju, a ne vodite o tome racuna, da je ona pasivni kraj, a Italija ima dosta pasivnih krajeva. Ona ima vec dosta potežkoca s prehranom, pa zar si još hocete dozvoliti luksus, da hranite još jedan milion ljudi, i to ne Talijana? Na to se javlja jedan general i kaže ''da njih vode stratežki razlozi''. Ja sam mu na to odvratio, da ne razumijem, kakvi bi to bili stratežki razlozi u doba zrakoplova, i topova dalekog dometa. On mi na to odgovara, da su Talijani vodili dva rata za Dalmaciju i da je se zato ne ce odreci. Ja sam mu odvratio – da ce onda voditi – i treci! Zatim se opet javlja Ciano i pita me, kako bih ja to riešio? Odgovorio sam mum da nemam naslova, da postavljam teritorialne ustupke i zati ne mogu tražiti da nam vrate Zadar, ali kako poznam situaciju Zadra, sve što sam pripravan ustupiti, jest malo okolice Zadra i Trogir. Ciano je bio suglasan, ali nije mogao donieti nikakove odluke prije nego se konsultira s Mussolinijem. Savjetovao sam ga da ga brzoglasno nazove, što je on i ucinio. Mussolini mu je dogovorio: ''Io non posso essere rinunciatore!'' (Ja ne mogu biti onaj koji se odrice). Trebaš znati da je Mussolini nakon prvoga svietskoga rata oštro napadao i nazivao odricateljima one talijanske politicare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije. Nije htio da se njega sada isto tako nazivlje. Time je moja borba za Dalmaciju bila znatno otežena. Kad mi je Ciano priobcio Mussolinijev odgovor, ja sam odvratio, da onda o tome ne možemo više razgovarati. Zakljucili smo, da se pregovori nastave redovitim diplomatskim putem.

- Nego, Poglavnice, kod Ciana i Anfusa naišao sam na nekoliko mjesta na izraz: - talijansko-hrvatska personalna unija i carinska unija. Tko ih je predlagao i kako je ta stvar tekla?

- Jednu i drugu stvar su predliožili Talijani. Onu prvu Talijani su vec predlagali kod pregovora sa Macekom i na nju su pristali Macekovi izaslanici. Sada su je predložili i meni. Sviestan opasnosti, koja nam od tuda dolazi i zanjuci za prikrivenu mržnju, koja vlada izmedju Savojske kuce i Mussolinija, pa da bih to osujetio, zamolio sam talijanskoga kralja, a da za to Mussolini nije znao, da bi on kao starješina Savojske kuce, koja je u Hrvatskoj poznata još iz doba Eugena Savojskoga, predestinirao jednu osobu iz te kuce za hrvatskoga kralja. Kad je kralj na to pristao, obaviestio sam Mussolinija redovotim diplomatskim putem. To mu, naravno, nije bilo milo, ali nije mogao ništa protiv odluke svoga kralja. Što se tice carinske unije, stavr se odigrala na sliedeci nacin: - nju je forsirao Ciano, a iza Ciana je stajao Conte Volpi. Ja sam shvatio o cemu se radi. Bile su u pitanju hrvatske šume. Zato sam se energicno opirao. Kad to pitanje nisam mogao riešiti redovitim diplomatskim putem, zatražio sam sastanak s Mussolinijem. Do tog sastanka je došlo u Tržicu 7. svibnja. Tamo sam iznio razloge, zašto Hrvatska ne može pristati na carinsku uniju. Mussolini je shvatio i rekao sliedece: ''Non si deve fare niente che potesse gettare un ombra sulla indipendenza della Croatia! – Ne smije se ništa uciniti, što bi moglo baciti sjenu na nezavisnost Hrvatske!''
Citajuci ovaj razgovor možemo se malo vratiti u prošlost i na osnovu procitanoga predociti si situaciju u kojoj se nalazilo državno vodstvo Hrvatske u prvim danima NDH. Država je u svom pocetku, bez vojske, Njemacka je zauzeta ratovanjem, a Italija nas pritisce svojim zahtjevima, a uza sve to ostatci srbske vojske maltretiraju hrvatsko pucanstvo u nekim selima itd. Kao što smo vec pisali na stranici NDH, naše vodstvo bilo je u velikoj dilemi, ili potpisati Rimske ugovore i žrtvovati jedan dio Hrvatske ili ne potpisati i prepustiti cielu Hrvatsku Italiji koja je zauzela neprijateljski stav. Trebalo je stvoriti odluku: ili pristati na amputiranu Hrvatsku i u njoj omoguciti samoobranu ili postati igracka u talijanskim rukama? Ni jedna država nije nastala bez krvi i odricanja, pa tako nije mogla ni Nezavisna Država Hrvatska.
Zato Rimske ugovore treba razumieti i njihova podpisnika s naše strane ne osudjivati. Bili su bolni, ali mi smo uz njihovu cienu imali svoju državu, cije smo granice prema Jadranu mogli jednoga dana proširiti, kao što smo zaslugom onoga istoga podpisnika Rimskih ugovora i proširili. Kvaternik je rekao za Pavelica, da je on jedini u tim danima gledao u sve karte. Nije li on u tim kartama vidio i slom talijanskog imperija i i vracanje izgubljenoga hrvatskoga teritorija? Svi dokumenti stoje uz dr. Pavelica. Možda to mnogima nije po volji, ali tok poviesti ne možemo zaustaviti.

Ako je netko kriv za Rimske ugovore, krivi smo mi, Hrvati, zato što smo htjeli svoju državu!

[janka pusta]

To je mozda potpuno tocno ako pod nosenjem rata podrazumijevamo masovna ubojstva civila i suradju sa Cetnicima, a sve pod pokroviteljstvom njemackih okupatora.


Vidi se sto je jugoslavenska škola :nono:

[Sivi_Sokol]

Marko Sinovcic: Razgovor s Poglavnikom

...
Hvala.

Našao sam i ja nešto. Budem skanirao sutra.

Pozdrav.

[Slavic Enforcer]

Vidi se sto je jugoslavenska škola :nono:

Gle, tebi nitko ne brani da imas svoje misljenje i svoja uvjerenja, ali to sto sam naveo pripada svjetski priznatoj verziji, takodjer verziji danasnje sluzbene Hrvatske.

Ja vjerujem i u to da su nacisti imali cilj istrijebiti europske zidove.
Ali za to su danasnji Nijemci toliko odgovorni kao danasnji Hrvati za ustaske zlocine - 0%.

[janka pusta]

Gle, tebi nitko ne brani da imas svoje misljenje i svoja uvjerenja, ali to sto sam naveo pripada svjetski priznatoj verziji, takodjer verziji danasnje sluzbene Hrvatske.

Ja vjerujem i u to da su nacisti imali cilj istrijebiti europske zidove.
Ali za to su danasnji Nijemci toliko odgovorni kao danasnji Hrvati za ustaske zlocine - 0%.

Slušaj problem je što ti zločinom smatraš nešto što ja i 99% članova ovog threada držimo slavnom prošlošću hrvatskog naroda.

[Slavic Enforcer]

Slušaj problem je što ti zločinom smatraš nešto što ja i 99% članova ovog threada držimo slavnom prošlošću hrvatskog naroda.

Dok to radite da biste provocirali tj. odgovorili srpskim sovinistima mogu tolerirati, ali ako iskreno u to vjerujete i ako ste ponosni na one svinjarije koje su se desavale, onda vam kod tog problema jedino moze pomoci psihijatar, ne ja.

[janka pusta]

Dok to radite da biste provocirali tj. odgovorili srpskim sovinistima mogu tolerirati, ali ako iskreno u to vjerujete i ako ste ponosni na one svinjarije koje su se desavale, onda vam kod tog problema jedino moze pomoci psihijatar, ne ja.

Moj ti je savjet nemoj se družit s luđacima. Pronađi forum blizak svojim svjetonazorima.

[Sivi_Sokol]

Moj ti je savjet nemoj se družit s luđacima. Pronađi forum blizak svojim svjetonazorima.
Ili nam se pridruži!
:222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222: :222:

[Slavic Enforcer]

Moj ti je savjet nemoj se družit s luđacima. Pronađi forum blizak svojim svjetonazorima.

Ovdje vlada pluralizam, neki clanovi mijenjaju svjetonazore svakih par tjedna.

Cak bih rekao da ste vi fasisti trenutacno u manjini.

[janka pusta]

Ovdje vlada pluralizam, neki clanovi mijenjaju svjetonazore svakih par tjedna.

Cak bih rekao da ste vi fasisti trenutacno u manjini.

Teško da ces ovdje naci fasiste. Da si rekao nacionaliste ili cak NS bio bi u pravu ali fasiste :nono:
Mi nismo demokrati pa se ne zalazemo za pluralisticko drustvo.

[Watzy]

Teško da ces ovdje naci fasiste. Da si rekao nacionaliste ili cak NS bio bi u pravu ali fasiste :nono:
Mi nismo demokrati pa se ne zalazemo za pluralisticko drustvo.

Sebe smatram nacionalistom, socijalistom ali i fašistom. Naravno ne u talijanskom kontekstu, već više načelno. Vjerujem u kult države, naglašenu retoriku vodstva, izravnost odnosa vođa-narod, militarizam, konzervativizam u revolucionarnom obliku... Tako gledajući bi se moglo opisati i Napoleona ili Augusta fašistima, premda su predhodili talijanskom pokretu.

Najmanje podržavam NS, kako njegovu povjesnu ulogu, tako i njegovo idejno naslijeđe. Režim koji je npr. išao na fizičku eliminaciju asimiliranih i pokrštenih Židova (među kojima i ratnih veterana) i na porobljivanje slavenskih naroda ne zaslužuje moj respekt. NS ideja "nad-rase gospodara" mi se gadi, upravo podsjeća na izabranost Židova ili na nebeskost srba ili bogonoštvo Rusa. Nisam mazohist da prihvaćam uvrjedljivu deologiju po kojoj je netko superioran meni ili mom narodu samo zato što je fizički ispao iz švapske (ili židovske, ili saksonske, ili srpske, ili čije li već) p....

[branac88]

Teško da ces ovdje naci fasiste. Da si rekao nacionaliste ili cak NS bio bi u pravu ali fasiste :nono:
Mi nismo demokrati pa se ne zalazemo za pluralisticko drustvo.
Sorry janka, ali i ja sam fašist (podržavam fašizam-korporativizam).

[ujo]

Sebe smatram nacionalistom, socijalistom ali i fašistom. Naravno ne u talijanskom kontekstu, već više načelno. Vjerujem u kult države, naglašenu retoriku vodstva, izravnost odnosa vođa-narod, militarizam, konzervativizam u revolucionarnom obliku...
Najmanje podržavam NS, kako njegovu povjesnu ulogu, tako i njegovo idejno naslijeđe. Režim koji je npr. išao na fizičku eliminaciju asimiliranih i pokrštenih Židova (među kojima i ratnih veterana) i na porobljivanje slavenskih naroda ne zaslužuje moj respekt.
Moje podržavanje NS je kao tvoje podržavanje fašizma,ne u njemačkom kontekstu,već više načelno.
NS ideja "nad-rase gospodara" mi se gadi,
Meni ni malo.Odlična zamisao!
upravo podsjeća na izabranost Židova ili na nebeskost srba ili bogonoštvo Rusa.
Hrvati kao narod gospodara.
Nisam mazohist da prihvaćam uvrjedljivu deologiju po kojoj je netko superioran meni ili mom narodu samo zato što je fizički ispao iz švapske (ili židovske, ili saksonske, ili srpske, ili čije li već) p....
Ne moraš biti mazohist.Budi sadist.Prihvati ideologiju po kojoj je netko inferioran tebi ili tvom narodu samo zato što nije ispao iz hrvatske p...

[Slavic Enforcer]

Biti ustasa podrazumijeva biti fasist.
Ustase su prije svega bili fasisti.

[Sivi_Sokol]

Biti ustasa podrazumijeva biti fasist.
Ustase su prije svega bili fasisti.
Nije točno, ustaški pokret se temelji na pravaštvu, a to se pak temelji na hrvatskom pravu iz srednjovjekovlja koje navodno vučemo još iz pradomovine (?), koliko je meni poznato. Ustaše nisu / ustaški pokret nije proizvod sila osovina iz potrebe kako bi nekog domaćeg postavili na vlast u satelitskoj NDH, kako mnogi danas misle, a kako se u Jugoslaviji službeno lupetalo. To što je poprimio neka (po meni pozitivna) svojstva ili karakteristike iz fašizma je stvar utjecaja tog vremena i prilagodbe okolini (ne talijanskoj nego balkanskoj) :).
*
Što se tiče uvjerenja, ja osobno sam najbliži ustašama, tj. ustaškom pokretu, nešto poput Janke ili Watzya. Ali polako se to razvija, recimo, u nešto slično što ujo pripovjeda. Znači taj nekakav hijerarhijski sustav, nametnut od strane prirode, gdje ili vladaš ili se tobom vlada, nema između.

[janka pusta]

Sebe smatram nacionalistom, socijalistom ali i fašistom. Naravno ne u talijanskom kontekstu, već više načelno. Vjerujem u kult države, naglašenu retoriku vodstva, izravnost odnosa vođa-narod, militarizam, konzervativizam u revolucionarnom obliku... Tako gledajući bi se moglo opisati i Napoleona ili Augusta fašistima, premda su predhodili talijanskom pokretu.

Najmanje podržavam NS, kako njegovu povjesnu ulogu, tako i njegovo idejno naslijeđe. Režim koji je npr. išao na fizičku eliminaciju asimiliranih i pokrštenih Židova (među kojima i ratnih veterana) i na porobljivanje slavenskih naroda ne zaslužuje moj respekt. NS ideja "nad-rase gospodara" mi se gadi, upravo podsjeća na izabranost Židova ili na nebeskost srba ili bogonoštvo Rusa. Nisam mazohist da prihvaćam uvrjedljivu deologiju po kojoj je netko superioran meni ili mom narodu samo zato što je fizički ispao iz švapske (ili židovske, ili saksonske, ili srpske, ili čije li već) p....


Sto Ustase misle o fašizmu i ulozi talijanskih fašista elaborirano je u knjizi Vjekoslava Vrancica "Urota protiv Hrvatske".

Nije mi jasno gdje si procitao da je plan bio "porobljavanje slavenskih naroda". Hitler je i Hrvate smatrao Slavenima i mislim da nam je tadasnja država bila suverenija nego ova danas.

[janka pusta]

Biti ustasa podrazumijeva biti fasist.
Ustase su prije svega bili fasisti.

Daj pronadi jedan jedini dokument koji govori da je Ustaski pokret fasisticki.
Nikada i nigdje to nije receno niti je napisano. Ustase su bili HRVATSKI NACIONALISTI i taj pojam se rabi od 1929 do 1945.
O Ustastvu se ne uci od osoba koje drzis u potpisu

[Sivi_Sokol]

@bilo tko

Da se vratimo temi - ako itko išta više ima (tekstovi, slike...) o Slavku Kvaterniku, Eugenu Kvaterniku i Siegfried Kascheu neka to sa nama podjeli (kada za to uhvati vremena, naravno). :)

[slobodagovora]

http://img513.imageshack.us/img513/2305/kasche1pm4.jpg
evo pokušaj prijevoda na engleski sa http://babelfish.altavista.com/
Siegfried Kasche

* 18. Juni 1903 in Strausberg
† 19. Juni 1947 in Zagreb

SA-Obergruppenführer Siegfied Kasche was envoy I. class in Zagreb. Apart from the cooperation to the Deportation of Croatian Jews Kasche did as an advocate of the Ustasa regime out and it tried to justify the terror against the Serbian civilian population. On 7 June 1947 he was condemned to death by the strand; the judgement became one day after its 44. Birthday executes.


http://img108.imageshack.us/img108/1163/ksksxu9.jpg

[Watzy]

Biti ustasa podrazumijeva biti fasist.
Ustase su prije svega bili fasisti.

To je tekar etiketa priljepljena ustašama od strane antifašista. Tvrdnja da su ustaše fašisti ima smisla koliko i tvrdnja da su recimo falangisti (u stvari, možda bi takova nekakva nomenklatura imala i više smisla jer su ustaše svojim izraženim katolicizmom i tolerancijom prema pokrštenim Židovima više podsjećali na Frankovu falangu nego Mussolinijeve fašiste).

Ustaše su ustaše, fašisti su fašisti, nacisti su pak nacisti...istinoljubiv čovjek može jedino uspoređivati te pokrete i ideologije, a jedino ih očiti lažljivac može izjednačavati u propagandno-štetočinjske svrhe. Tako naš domaći otpad (antifašisti, srbi i romi) primjenjuju izraz "fašist" i "nacist" za ustaštvo samo kako bi ih njihovi vanjski saveznici (međunarodno židovstvo i komunisti) lakše razumjeli, jer pojmovi poput "fašizam" i "nacizam" su poznati svakom židovu i svakoj komunjari kugle zemaljske, dok ustaše pamte tek lokalni glodavci.

Sto Ustase misle o fašizmu i ulozi talijanskih fašista elaborirano je u knjizi Vjekoslava Vrancica "Urota protiv Hrvatske".

Razlog razmimoilaženja povjesnih fašista i povjesnih ustaša nije bio ideološkog karaktera, kao u ostalom niti kratkotrajna suradnja ta dva pokreta. Isto se može reći i za odnos ustaša i njemačkog NS-a; razlog (relativno) dobrih odnosa nije bila ideološka srodnost ustaškog i naci pokreta, već slučajno i trenutno poklapanje nacionalnih interesa.

Nije mi jasno gdje si procitao da je plan bio "porobljavanje slavenskih naroda".

U Mein Kampfu se lako nailazi na Hitlerov pan-germanski šovinizam naspram slavenskih naroda Austro-Ugarske, te na stav da Slaveni nisu sposobni za državotvornost.

A detaljni plan porobljavanja možeš pročitati u A. Rosenbergovoj knjizi, taj je plan zamišljen kao logična posljedica politike 'prodora na istok' i ideologije 'životnog prostora'. Praksa tog plana se isčitava iz Himmlerovih naputaka oficirima SS-a u Potsdamu, Gauleiterskih postupaka u Ukrajini...

Hitler je i Hrvate smatrao Slavenima...

On ih nije smatrao rasno Slavenima (kao uostalom niti ostale tzv. "Južne Slavene"), već dinaridima.

"It is not possible to generalise on the extent to which the Slav races are susceptible to the Germanic imprint. In point of fact, Tsarist Russia, within the framework of her pan-Slav policy, propagated the qualification Slav and imposed it on a large diversity of people, who had no connection with the Slavonic race. For example, to lable the Bulgarians as Slavs is pure nonsense; originally they were Turkomans. The same applies to the Czechs. It is enough for a Czech to grow a mustache for anyone to see, from the way the thing droops, that his origin is Mongolian. Among the so-called Slavs of the Douth the Dinars are predominant. Turning to the Croats, I msut say I think it is highly desirable, from the ethnical point of view, that they should be Germanised. There are, however, political reasons which completely preclude any such measures."

Hitler's Table Talk, p.473

...i mislim da nam je tadasnja država bila suverenija nego ova danas.

Vjerojatno...kako se uzme. U nekim stvarima smo imali nemjernjivo više slobode, a u drugima stvarima se bez Horstenaua nije smjelo ni prdnuti.
Svaka čast Švabima i njihovoj pomoći, ali ja više volim slobodu i državu koju ne dugujem drugima. Veličina današnje države nije toliko u njenoj faktičnoj nezavisnosti (kakovu ne uživaju niti druge države njene veličine), niti kvaliteti društva i državnog uređenja već u činjenici da postoje snažni argumenti da ta država (kakva je - takva je) nije stvorena isključivo voljom stranog faktora, već odlukom hrvatskog naroda potvrđenoj oružanom borbom istog.

[Slavic Enforcer]

Svi ti koji mjere desnom kukuruz, koji vladaju drugima / kojima treba jedan da ih vodi (kao kerove) i koji su istovremeno odani kleru i kapitalistima su fasisti, jasno?

Dakle i Ustase i Franco i Pinochet i Stroessner...

A "Table talks" su falsifikat.

[Sivi_Sokol]

Svi ti koji mjere desnom kukuruz, koji vladaju drugima / kojima treba jedan da ih vodi (kao kerove) i koji su istovremeno odani kleru i kapitalistima su fasisti, jasno?

Dakle i Ustase i Franco i Pinochet i Stroessner...

A "Table talks" su falsifikat.
Naravno da jesu, čim proturiječi tvojim uvjerenjima. :rolleyes:
I Tito ti je vodio tvoje kao kerove, Servoslavija ti se raspala kad je taj jednonog odapeo.

[Sivi_Sokol]

...
Da, a JNA je bila osiguranje kako netko slučajno ne bi narušio tu nezavisnost koja je bila zajamčena ustavom SFRJ-a. Dosadan si, dvopapkar, sa tim svojim sranjima i kukanjem. To što ste vi nabacili već svima poznatu bežaniju i onda opet na standardan način promjenili značenje i smisao svog kukavičluka i opet po tko zna koji put prikazali se žrtvama, to je problem vas samih i vaše ciganske krvi.

[Jebivjetar]

On ih nije smatrao rasno Slavenima (kao uostalom niti ostale tzv. "Južne Slavene"), već dinaridima.
Heh, citat iz dana Skadia. :D

Ali ne možeš reći da je odveć laskavo kaj nas je smatrao nekakvih nedefiniranim faktorom podložnim poslije ratnoj germanizaciji.

[Zrinski]

...

Koga lažeš, sebe? :rofl:

[Sivi_Sokol]

...
he he nije ni čudo da zbog ovakvog mentaliteta naše gađenje prema vama ne popušta:
...
Do sljedećeg rata!
Pozdrav.

[janka pusta]

...

Ne mogu vjerovat sta ovaj kreten pise. Nezavisnost i sloboda te tvoje satrapije je "zagarantovana" nakon pokolja hrvatskog naroda na Bleiburgu a one koje nisu ubili cekali su kazamati tipa Stara Gradiska, Lepoglava .... budno oko " narodne" milicije i UDBe. Da sam ja moderator ne bi pomirisao ovaj thread

[Watzy]

Da sam ja moderator ne bi pomirisao ovaj thread

Bi.
Phora na žalost po tom pitanju nije kao SF., ovdje stranci etničkim moderatorima daju manje autonomije nego što daju recimo srbima na SF-u.

A i još netko u osoblju je partizančuga pa dojavljuje i prevodi strancima svaki moj pokušaj provođenja eugenike među postovima na ovoj sekciji.

[Sivi_Sokol]

Bi.
Phora na žalost po tom pitanju nije kao SF., ovdje stranci etničkim moderatorima daju manje autonomije nego što daju recimo srbima na SF-u.

A i još netko u osoblju je partizančuga pa dojavljuje i prevodi strancima svaki moj pokušaj provođenja eugenike među postovima na ovoj sekciji.
Pa zar nisu ovakva bića poput njega tzv. trolovi? Zar nije takvo ponašanje zabranjeno na Phori?

[Watzy]

Cvile i prijavljuju ako ih se briše...
No sad nas je ipak više i koliko vidim žestoko smo raspoloženi. :)

Osokoljen, smjesta hitam čistit govna iz ovog prelijepog threada, pa makar čitavu noć vodio diskusije u mod sekciji i pojavio se neispavan na radnom mjestu.

Za dom spremni ! :mad:

[Ace Rimmer]

Svako ima pravo reći što misli, to nećete uskratiti nikome ma koliko god vam se to ne sviđalo.

Prvo pravilo ovoga foruma je "free speech" i to vrijedi za sve.

[slobodagovora]

@bilo tko

Da se vratimo temi - ako itko išta više ima (.. slike...) .... Siegfried Kascheu neka to sa nama podjeli (kada za to uhvati vremena, naravno). :)

http://img404.imageshack.us/img404/3417/kasche30ad0.jpg
http://img521.imageshack.us/img521/5947/kasche32mg8.jpg
http://img413.imageshack.us/img413/3196/kasche33ia3.jpg
ovo su slike iz Reichstaga, prva iz 1930., druga iz 1932., treća iz 1933.,
ako sam dobro razumio on je bio u Reichstagu pa je vjerojatno to on ili wikipedia laže jer to su slike sa poveznice sa wikipedie vezano za njega, ima još koja slika ali su iste kao druga koju stavih

[janka pusta]

Bi.
Phora na žalost po tom pitanju nije kao SF., ovdje stranci etničkim moderatorima daju manje autonomije nego što daju recimo srbima na SF-u.

A i još netko u osoblju je partizančuga pa dojavljuje i prevodi strancima svaki moj pokušaj provođenja eugenike među postovima na ovoj sekciji.

Nisam znao da si ogranicen u ovlastima :mad:
Onda nam je sudeno trpit ove jugo smradove. Najvise mi je zao sto Jasenovac STVARNO nije natrpan četnicima i jugovicima.

[Slavic Enforcer]

Onda nam je sudeno trpit ove jugo smradove. Najvise mi je zao sto Jasenovac STVARNO nije natrpan četnicima i jugovicima.

Meni je zao onih 20 ustasa koji su se na Bleiburgu sami ubili.

[janka pusta]

Meni je zao onih 20 ustasa koji su se na Bleiburgu sami ubili.

Meni nije jasno zasto vi jugo-nostalgicari i komunisti ne demonstrirate svoju snagu. Izidite na ulice ili na nekakav koncert kao mi na Thompsona pa da vidimo koliko vas ima. Sveli ste se na okupljanja starčadi i fosila u Kumrovcu te na gay pride okruzeni kordonima policije jer bi u protivnom bili rastrgani.
Shvacam ja vas zasto placete za onih 500 - 600 tisuca krajinskih Srba sto su odmaglili u srbijicu :)

[branac88]

Meni nije jasno zasto vi jugo-nostalgicari i komunisti ne demonstrirate svoju snagu.
Zašto bi oni to činili kada su na vlasti u našoj državi ili imaju (pre)velik utjecaj.

[Watzy]

Kvaternik i ostali uglednici NDH.

@Boro Kash
Slijedeći izbori? Franjevci? Mjerenje kukuruza?
Antifa tematiku nosi u crveni kutak ili barem u poseban thread! http://i134.photobucket.com/albums/q111/Watzy_2/56.gif

[Sivi_Sokol]

http://i19.photobucket.com/albums/b185/nlxnlx/forum/PICT3449.jpg
Siegfried Kasche, Poglavnik i ostali

[ujo]

Svako ima pravo reći što misli, to nećete uskratiti nikome ma koliko god vam se to ne sviđalo.
http://www.moj-album.com/slike/5502759/wzDWiaBtFsDZKF0B.gifhttp://www.moj-album.com/slike/5502759/wzDWiaBtFsDZKF0B.gif
http://www.moj-album.com/slike/5502759/wzDWiaBtFsDZKF0B.gif :hitler:
HEIL GROMOVNIK!

[Dido]

Jedan vrlo interesantan intervju....

Inace, pozdrav svima i uzivajte!:)

Razgovor s Marijom Kvaternik
MARIJA KVATERNIK: moga didu KLEVEĆU VIŠE OD POLA STOLJEĆA!

Piše: Tomislav JONJIĆ

Već nekoliko godina u Zagrebu živi gospođa Marija Kvaternik rođ. Cvitković, udovica Eugena Dide Kvaternika, jednoga od prvaka Ustaškog pokreta, organizatora atentata na Aleksandra Karađorđevića u Marseilleu, a kasnije jednoga od najutjecajnijih državnih dužnostnika i šefa Ustaške nadzorne službe. Dido se tijekom 1942. razišao s dr. Antom Pavelićem i otišao u emigraciju. Iz nje se, međutim, nije nikad vratio, tragično poginuvši 1962. godine, skupa s jedanaestogodišnjom kćerkicom Olgom. S gospođom smo Kvaternik 23. svibnja 1997. razgovarali o njezinim sjećanjima na pokojnog supruga i njegovu životnu i političku borbu.

PITANJE: Kako je, gospođo Kvaternik, tekao Vaš životni put do poznanstva i braka s Eugenom-Didom Kvaternikom?

Rođena sam 1917. u Udbini, a u Zagreb smo majka, ja i moja dva brata preselili kad sam imala pet godina. Otac je, naime, bio namještenikom Financijske direkcije, pa smo došli k njemu, u Zagreb. Pučku sam školu završila na Kaptolu, a četverogodišnju građansku školu kod časnih sestara u Samostanskoj ulici. Potom sam završila četverogodišnju Trgovačku akademiju. Školski je sustav u toj akademiji zorno pokazivao u kakvome je položaju hrvatski narod: skoro sve su knjige bile na ćirilici, a, uz par izuzetaka, svi su profesori bili Srbi. Ravnateljem akademije bio je zloglasni Ljubomir Hadžić. Trgovačku sam akademiju završila 1936. godine, te sam se zaposlila u Osiguravajućoj zadruzi Croatia, gdje sam radila do uzpostave NDH.


Marija Kvaternik

PITANJE: Kako je u nacionalnom pogledu disala tadašnja hrvatska mladež? Jesu li se već tada osjećale razlike između Mačekovih i Pavelićevih pristaša, odnosno između reformista i revolucionaraca-separatista?

Mladež je disala hrvatski, ali mi tada nismo osjećali nikakvih razlika između vodstva u domovini i onoga u inozemstvu. U svakom slučaju, osim nešto komunista, koji su bili jugoslavenske, odnosno internacionalističke orijentacije, svi smo ostali bili hrvatski nacionalisti i željeli smo neovisnu hrvatsku državu.

PITANJE: Odmah po uzpostavi NDH, zaposlili ste se u državnoj službi?

Prednost pri zapošljavanju u novoj hrvatskoj državi imali su hrvatski nacionalisti, tj. oni, koji su odprije bili poznati po svomu hrvatskom djelovanju. Već u svibnju počela sam raditi u Predsjedničtvu Vlade, na Markovu trgu. Uskoro sam, uz posredovanje Lojzeka Ivankovića, prešla u Osobni ured, koji je u Deželićevoj ulici vodio ustaša-povratnik Vlado Singer. Sa mnom su radile još dvije sestre Bišćan, Margarita Mažuran i Vera Stipetić. Sve su, na žalost, 1945. izgubile glavu, jer su povjerovale Poglavniku da se ne treba povlačiti, budući će se on uskoro vratiti... PITANJE: Koja je bila svrha Osobnog ureda? Kakav je dojam na Vas ostavio Singer?

Vlado Singer bio je Židov i izraziti hrvatski rodoljub. Bio je neobično inteligentan i sposoban, pa ga je državni poglavar stavio na odgovorno mjesto šefa Osobnog ureda. Singer je bio neobično pošten. Možda najviše govori podatak, da je odbio bilo kakve povlastice, kuću, čak i stan. Živio je kao podstanar. Bio je na čelu Osobnog ureda, koji je izdavao potvrde o hrvatstvu. Ne, dakako, potvrde o pripadnosti hrvatskome narodu ili Ustaškomu pokretu, nego o hrvatskomu političkom uvjerenju. One su bile predpostavkom zapošljavanja u državnoj službi. Tamo su se mogle zaposliti samo osobe, za koje bi Osobni ured potvrdio da se nisu okaljale o čast hrvatskoga naroda i da se nisu suprotstavljale hrvatskoj borbi za uzpostavu neovisne države. Nu, sam se Singer prvi razočarao u Poglavnika. Prvi je postao svjestan da ovaj previše popušta Talijanima i da na taj način šteti hrvatskim nacionalnim interesima. Zbog toga je Singer došao u nemilost i kasnije zaglavio u Jasenovcu, gdje su ga umorili Luburićevi ljudi.

PITANJE: Didu ste Kvaternika upoznali već 1941. godine?

Na Markovu je trgu, preko puta Predsjedničtva Vlade, bio ured Eugena Kvaternika. U ljeto 1941. upoznao nas je njegov pomoćnik Vilko Pećnikar, kojega sam dobro poznavala. Dido i ja vjenčali smo se 10. siječnja 1942., u crkvi Sv. Marka. Kumovi su nam bili Erih Lisak i Ivan Šarić. Na Tuškancu smo, s vojskovođom Slavkom Kvaternikom, Didinim ocem, stanovali sasvim kratko, a onda smo preselili u iznajmljeni stan na Jabukovac br. 7. Živjeli smo na prvomu katu, a izpod nas je stanovao Erih Lisak. Najamninu je plaćao grad, a moram napomenuti da je Dido iz načelnih razloga odbio prijedlog da preseli u neku od oduzetih židovskih vila na Tuš kancu. O tomu, kakav je bio Dido, govori i podatak da me moja pokojna majka molila da se kod njega zauzmem za svoga brata Milana, ustaškog nadporučnika, koji se borio u Bosni. Milan se sam nije htio okoristiti time što mu je zet jedan od najmoćnijih ljudi u državi. Možda Vam se čini težko to shvatiti, ali ti su ljudi bili idealisti. Njima je Hrvatska bila preča od osobnih probitaka. Majka je, kao i svaka majka, bila zabrinuta, pa je zatražila moju pomoć, lako nerado, obratila sam se Didi. On je prijedlog odbio, rekavši da ne će posredovati, odnosno učiniti nešto zbog čega bi mu tkogod mogao predbaciti da pogoduje svojoj rodbini. Moj brat, Milan Cvitković, poginuo je u Bosni, braneći hrvatsku državu.


Eugen Dido Kvaternik

PITANJE: Unatoč udaji za jednog od najutjecajnijih državnih dužnostnika, nastavili ste raditi u državnoj službi?

Ne. Odmah po udaji prestala sam raditi. Zapravo, sve do iza Didine tragične smrti nisam više radila, jer sam se posvetila obitelji. Već u listopadu 1942. rodio nam se prvi sin, Slavko, danas profesor političkih znanosti na tri argentinska fakulteta, te ujedno gostujući profesor na berlinskom sveučilištu.

PITANJE: Ujesen 1942. demisionirao je vojskovođa Slavko Kvaternik, a Vaš je muž smijenjen. Koji su, prema Didinim tvrdnjama, bili razlozi njihovu sukobu s Pavelićem? Možda ima zanimljivih pojedinosti, koje Dido nije kasnije objavio u svojim člancima?

Glavni je razlog bilo različito gledanje na državnu politiku. Dido i vojskovođa bili su veoma kritični prema Pavelićevoj protalijanskoj politici. Osim toga Dido je bio odviše inteligentan i jak, i kao osoba i kao dužnostnik, a da to Poglavniku ne bi zasmetalo. On je bio spletkar i nije mogao odtrpjeti da ga netko ugrožava. Narav dr. Pavelića i njegova režima najbolje oslikava jedna epizoda, koju je Dido često pripovijedao. Dok su njih dvojica, nakon atentata u Marseilleu, boravila u torinskoj tamnici (a bili su tamo skoro dvije godine!), Dido je predložio dr. Paveliću da sada, kad imaju vremena, razrade plan budućega ustrojstva države, polože temelje ključnim zakonima i slično. Ta, obojica smo pravnici i naša je dužnost voditi računa o budućnosti, dodao je Dido. Na to je Poglavnik odgovorio: "Pusti to, kakvi zakoni, kakav plan! Moj je hodža u Sandžaku bio i sudac i učitelj i liječnik, pa je sve funkcioniralo!" Posebno je negativnu ulogu imala Pavelićeva supruga Mara, koja je podjarivala njegovu taštinu. Dido je ocjenjivao da bi se dr. Pavelić u interesu očuvanja države možda čak i povukao s vlasti, te to mjesto prepustio komu drugomu, ali je gospoda Mara to priječila. Kako je već u proljeće 1942. izjavio da će država, nastavi li se ista politika, neminovno doživjeti slom, Dido je morao pasti. PITANJE: Kad se govori o Pavelićevu odnosu prema Talijanima, Didini će kritičari uztvrditi da se i Dido, dok je bio na vlasti, držao popustljivo, pa je čak dao uhititi dalmatinske Hrvate, koji su u Zagrebu demonstrirali protiv Italije?

To je izmišljotina. Istina je, doduše, da su neki mladići zbog tih prosvjeda bili uhićeni, ali to Dido nije učinio na svoju ruku. Talijanski je poslanik, Raffaele Casertano, odjurio Paveliću i potužio se zbog demonstracija. Dido je morao postupiti po Poglavnikovu nalogu. Tada se zapravo i počeo distancirati od Pavelića.


Eugen i Marija Kvaternik na dan vjenčanja 1942.

PITANJE: Oni, koji brane dr. Pavelića, tvrde da je smjena Dide Kvaternika bila uvjetovana, između ostaloga, i težnjom da se ublaže nasilja, odnosno poboljšaju osobna i tvarna sigurnost građana, jer se pokazalo da, uz talijansko rovarenje, jačanju četničtva i partizanstva pogoduju oštre represivne mjere režima. Nasilja su se, naime, stavljala Didi na teret.

I to su izmišljotine. Istina je da se Didi predbacuju zločinstva, pa i ona u sabirnim logorima. Zapravo, Dido na to nije imao utjecaja. Pavelićeva desna ruka bili su Maks Luburić i Viktor Tomić. Oni su provodili represivnu politiku i zaveli nasilnički režim. Naloge su dobivali izravno od Poglavnika. Dido na to nije imao utjecaja. On se, štoviše, zgražao kad su ga neki viši državni dužnostnici prekoravali zbog preblaga postupka protu neprijateljima države.

PITANJE: Didi su predbacivane i druge grozote. Obtuživalo ga se da je kriv za smrt vlastite majke. Čak se tvrdilo kako je i njegov otac, vojskovođa Slavko, izjavio da je Dido postao patoložki tip i po tomu Pavelićev duhovni sin.

Sve su te budalaštine bile upravljene na kompromitaciju Didine osobe. Kao što su jugoslavenski promičbenjaci izmišljanjem grozomornih priča htjeli kompromitirati vodeće hrvatske borce, a preko njih i ideju neovisne hrvatske države, tako su ne samo Jugoslaveni, nego i neki Hrvati, Didini neprijatelji, izmišljali njegova tobož nja zlodjela. Ovo za smrt Didine majke ide na dušu gospode Mare Pavelić. Ona je, uvjerena sam, proširila tu priču. Sjećam se, naime, da je kod nas u ured došao Vilko Pećnikar. Došavši k nama, rekao je: "Umrla je Didina majka. Jeste li čuli da se po gradu priča kako ju je Dido ubio?" Tako je nastala ta ogavna kleveta. Svi smo se zgrozili čuvši Pećnikarovu izjavu, jer nju je mogao smisliti samo zločinački, spletkarski um. A Pećnikar je, znate, k nama došao od gospode Pavelić. Dido je, inače, bio dječački zaljubljen u svoju majku. Kad je ona 31. kolovoza 1941. umrla u Petrinji, tamo je bila Didina sestra Marija, udata Pothoff. Dido je bio u Zagrebu. Dobro se sjećam kako je na vijest o majčinoj smrti prozborio: "Sva sreća da je Becika (tj. Marija) bila tamo, jer bi se inače sumnjalo da ju je tko ubio!" Sjećam se da ga je u Petrinju pratio Singer.



Što se, pak, tiče tvrdnje stavljene u vojskovođina usta, dovoljno je reći da su odnosi oca i sina uvijek bili više nego dobri. I dok su bili na vlasti, i kasnije, kad su otišli u progonstvo.

PITANJE: Do Didine je smjene došlo u rujnu 1942. Ipak niste odmah otišli u emigraciju? Zašto ste se uobće odlučili na taj korak?

Dido je bio protivan odlazku u inozemstvo. On je bio dovoljno dugo u emigraciji, pa je znao kako je gorak emigrantski kruh. Nu, mi smo mjesecima strepili za goli život. Svaku su noć mogli doći Luburićevi ljudi, pokucati na vrata i smaknuti nas. Zbog toga smo se odlučili na odlazak u Slovačku. Ipak, mjesecima nismo mogli dobiti njemačku prolaznu vizu. Pavelić je htio Didu imati kao taoca. Vjerojatno ga je kanio smaknuti. Onda je vojskovođa zatražio audijenciju kod Poglavnika. Lupnuo je šakom o stol i rekao Paveliću: "Ja znam, da si ti naložio njemačkom poslaniku Kascheu da Didi i njegovoj obitelji ne da vizum. Ali, dok Dido ne dobije vizum, ne ćeš se ni mene osloboditi!" Malo nakon toga, konačno smo dobili vizu i u veljači 1943. odputovali u Slovačku.

PITANJE: Dido se prije odiazka ipak još jednom sreo s dr. Pavelićem?

Prije polazka u Slovačku, Dido je zatražio audijenciju. Pavelić ga je primio. Bili su nazočni još i Lisak, Herenčić, Moškov i Servatzy. Pred njima je Dido Paveliću kazao sve što je imao kazati. Obtužio ga je za popuštanje Talijanima i Nijemcima i nagovijestio da će NDH propasti. Dodao je još i sljedeće: "Vi ste rekli da sam ja krivac za sve. Sad mene više nema na vlasti, a imate partizane u Maksimiru!" Pavelić je odgovorio: "Meni nisu opasni šumski, nego politički partizani." "Vidjet ćemo" – nastavio je Dido – "tko će ovdje sjediti za tri godine, Vi ili Tito!" Svi su se nazočni složili s Pavelićevom opazkom da je Dido lud. A pokazalo se da je, na žalost, bio u pravu.

PITANJE: Kad je sišao s vlasti, Dido je imao vremena i za razmišljanje o prošlosti. Vjerojatno je dio svojih sjećanja i Vama pripovijedao. Što je pričao o atentatu na Aleksandra Karađorđevića u Marseilleu? S obzirom da o tom atentatu postoji množtvo hipoteza, zanimljivo je čuti svjedočenja onoga, koji je odigrao najveću ulogu u njegovoj organizaciji.

Dido mi je često puta pričao o atentatu. Poznato je, da je on organizirao čitav podhvat i da je to učinio izvrstno. lako je tada imao svega 24 godine, Dido je tečno i praktično bez naglaska govorio pet jezika, a bio je sjajan organizator. Nema nikakve dvojbe da je atentat na Aleksandra Karađorđevića u političkom smislu čisto hrvatska stvar, dok je u organizacijskom pogledu on djelom hrvatskomakedonske suradnje. Nikakva Italija, Njemačka, Sovjetski Savez, masonerija i ne znam tko sve ne, nije imao prste u atentatu u Marseilleu! Valja, međutim, naglasiti da se preuveličava Pavelićeva uloga. On se zapravo uplašio i pokolebao u posljednji trenutak, pa je Dido sam odlučio stvar izvesti do kraja.

PITANJE: Svojedobno mi je jedan predratni emigrant izjavio da je u kraljevoj gardi bio i jedan vojnik s položenom ustaškom prisegom. Taj da je putovao s Aleksandrom i da je, štoviše, znao za pripreme atentata, ali da je imao nalog ništa ne poduzimati na brodu?

O tomu mi ništa nije poznato, lako je često pričao o atentatu, Dido to nije nikada spomenuo, pa ne vjerujem u vjerodostojnost takve tvrdnje.

PITANJE: Ima pisaca, koji iz navodno spornog identiteta "lijepe plavojke" konstruiraju priče o tomu, da je iza atentata zapravo stajala Hitlerova Njemačka. Je li Dido kad spominjao "lijepu plavojku"?

Jest. Nikad, međutim, na način, iz kojega bi se moglo dvojiti o njezinu identitetu. Riječ je o Stani Godini.

PITANJE: U jednomu je senzacionalističkom tjedniku, koji se u međuvremenu ugasio, prije nekoliko mjeseci jedan jugoslavenski publicist uztvrdio, kako je odmah nakon što je prva hrvatska vlada položila prisegu, odlučeno da se uzpostave dodiri s Komunističkom partijom. Ključnu ulogu u privoljavanju komunista na suradnju s NDH, a time i na stvaranje predpostavki za priznanje NDH od strane SSSR–a, da su imali Mladen Lorković i Dido Kvaternik. Kao dokaz toj tvrdnji, objavljen je faksimil stranice Didina dnevnika. Je li Vaš pokojni muž vodio dnevnik?

Ne. Dnevnik nije vodio, o tomu nema dvojbe. Moguće je, da je riječ o njegovim radnim zabilježkama, ali o tomu ne znam ništa. Voljela bih vidjeti taj faksimil, kako bih uzporedila rukopis. (Riječ je o tekstu objavljenu prije nekoliko mjeseci u tjedniku "STEkskluziv". Istovjetni je faksimil objavljen u "Globusu", početkom lipnja 1997., u povodu smrti Josipa Kopiniča. Preslik teksta uručili smo gospođi Kvaternik, koja je izjavila da ni u kojem slučaju ne može biti riječi o dnevniku Dide Kvaternika.

Zahvaljujući tjednom ritmu izlaženja, u objavljivanju ovoga dragocjenog svjedočanstva, preduhitrio nas je "Hrvatski obzor", br. 114/111 od 14. lipnja 1997. (Op.ured.)

PITANJE: Dok ste živjeli u Slovačkoj, Dido se nije posve povukao iz političkog života?

Nakon kraćeg boravka u Bratislavi, Dido, ja, mali Slavko i moja majka, preselili smo u Slijač, mjesto u srednjoj Slovačkoj, gdje nam je slovačka vlada dala stan na uporabu. Dido je s pozornošću pratio vijesti iz domovine, a često je odlazio hrvatskom poslaniku u Bratislavi, Blažu Lorkoviću. Nije propuštao dolazak kojega višega hrvatskog dužnostnika u Bratislavu, pa se tako sretao s dr. Stijepom Perićem,ranije poslanikom u Rimu, a kasnije ministrom vanjskih poslova i potom poslanikom u Rumunjskoj, s bivšim ministrom pravosuđa, dr. Milovanom Žanićem i drugima. Kasnije se u Beču Dido sreo i s Vančom Mihailovim, s kojim smo prijateljevali u Zagrebu.

PITANJE: Kako je Mihailov, za vrijeme boravka u Zagrebu, prosuđivao Pavelićevu politiku? S kim se najviše družio od hrvatskih dužnostnika?

Vančo je Mihailov tijekom rata dulje vrijeme boravio u Zagrebu. Viđao se i s Poglavnikom, ali između njih nije bilo prisnoga prijateljstva, dok se odnos između njega i Dide dade nazvati prijateljstvom. Često nas je posjećivao sa suprugom, a i mi smo k njemu odlazili. Mihailov je bio vrlo kritičan prema Pavelićevoj politici, a u sporu između Pavelića i Dide, on je bio skloniji Didi. I on je, naime, dijelio mišljenje kako Pavelić previše popušta Talijanima i Nijemcima.

PITANJE: Kako ste uobće preživljavali u Slovačkoj? Je li Dido dobivao kakvu novčanu pomoć iz Hrvatske?

Novčanu pomoć nismo primali. Kad je smijenjen, Dido je dobio nekoliko plaća, u skladu s tadašnjim propisima. To se, dakako, brzo potrošilo, tim prije što nam Slovaci, osim stana, nisu davali kakvu drugu podporu. Stoga se Dido jednom potužio dr. Periću, koji je došao u toplice u Pieštanyma, nadomak Bratislave, te Didi uzajmio nešto novca. Vrativši se u Zagreb, dr. Perić je otišao Paveliću. Uskoro smo dobili pet tisuća švicarskih franaka, a tada je to bilo dosta novca. To je sve što smo dobili od hrvatskih vlasti, a živjeli smo prilično skromno. Godine 1944., 26. kolovoza, rodio nam se drugi sin, Davor. On je danas kardiolog u Bostonu.

PITANJE: Dido je kasnije uztvrdio kako je znao za pripreme t. zv. slučaja LorkovićVokić? Je li on vjerovao u to da bi Saveznici prihvatili NDH s drugom vladom?

On je u to bio uvjeren. Saveznici su imali računa prihvatiti neovisnu hrvatsku državu, samo ako bi ona prešla na njihovu stranu. U tom bi slučaju oni odustali od zagovaranja obnove Jugoslavije, odbacili bi Titove partizane, pa čak i jugoslavensku izbjegličku vladu. Dido je znao da se priprema prelazak na stranu Saveznika, ali kad je doznao, kako Lorković i Vokić kuju taj plan u suvezu s Pavelićem, otišao je Blažu Lorkoviću, Mladenovu bratu, te mu priobćio da prvim zrakoplovom odleti u Hrvatsku i odvrati Mladena od tog pokušaja. Nastavi li kombinirati s Pavelićem, rekao je Dido, Mladen će ostati bez glave. Tako se, na žalost, i dogodilo.

PITANJE: Iz Slovačke ste se kasnije pred Crvenom armijom povukli u Austriju?

Došli smo najprije u Semmering, gdje se od prije nalazio vojskovođa. Tamo je došla i gospoda Pavelić. Zanimljivo je, da se u njezinoj pratnji nalazila supruga liječnika dr. Mile Budaka, Pavelićeva osobnog liječnika. To, dakako, nije dr. Mile Budak, odvjetnik, književnik, ministar i doglavnik, čija je žena Ivka ranije umrla. Dakle, žena liječnika Budaka dopratila je gospođu Maru Pavelić, a potom se vratila u Zagreb. Tamo je sa svojim mužem dočekala partizane. Ništa im se nije dogodilo, što znači da su od prije bili povezani sa šumom. Eto, i to govori o Poglavniku: odbacio je Didu, Singera i mnoge druge, a uza se je trpio partizanske agente. Kako su Rusi nadirali, tako smo se povlačili. Iz Semmeringa smo se povukli u Bad Gastein kod Salzburga, mjesto gdje su se sklonili mnogi uglednici. S obzirom da je Dido bio previše poznat, kad je taj dio Austrije zauzela američka vojska, krivotvorenim se dokumentima zaputio u Innsbruck. Ja sam s majkom i dvoje djece ostala u Bad Gasteinu, gdje sam se svakodnevno morala javljati američkim okupacijskim vlastima. Godinu dana nisam znala gdje mi je muž. Dok su ga savezničke vlasti, u dosluhu s jugoslavenskim partizanima, posvuda tražile, Dido se, uz pomoć franjevaca iz Innsbrucka, prebacio u Bolzano. Tamo se pokušavao skloniti. Uskoro je bilo proštenje prigodom blagdana Majke Božje Weisensteinske. Dido se išao pomoliti Bogu. Među brojnim je hodočasnicima pogledom tražio nekoga tko bi mu mogao pomoći. Pogled mu je pao na jednog "škiljavca", koji mu se činio dobroćudnim. Obratio mu se, kazavši da je Nijemac i da moli pomoć. Ovaj ga je odveo k svojoj obitelji. Bili su to južnotirolski Nijemci. Preko njih mi je Dido poslao poruku da dođem k njemu, ali sam odbila odmah poslušati njegov zahtjev, jer sam znala da sam pod pazkom. Čekala sam prikladan trenutak. On je došao u Velikom tjednu iduće godine. Obitelj vojskovodinih prijatelja odvela je moju mamu i Davora k sebi u Zellam-See, a ja sam se s malim Slavkom zaputila u pretrpanom posljednjem vlaku, u ponoć. Moji su me čekali u Zellam-Seeu. Dodali su mi Davora kroz prozor, a majka se uspjela ukrcati na vlak. Tako smo došli do franjevaca u Innsbrucku, a onda smo, uz pomoć plaćenih vodiča, odmah nakon Uzkrsa, prešli preko Alpa i došli u Bolzano. Djecu sam ostavila s majkom i otišla u Rim, gdje je Dido već ranije otišao.

PITANJE: Vojskovođa Slavko Kvaternik je izručen, a Vi ste započeli s pripremama za odlazak preko oceana?

Još dok smo bili u Bad Gasteinu, Dido je nagovarao svog oca da s njim krene u Italiju. Vojskovođa je to odbio, rekavši da on nije ništa kriv, da nije nikomu zla učinio i da nema razloga bježati. "Tata dragi, zar ti misliš da će ovi pitati o krivici?!?", bio je uporan Dido. Nu, uzalud. Vojskovođa je odlučio ostati. Kojom srećom da nije. Bačen je u logor i izručen partizanima. Ni za grob mu se ne zna. Mi smo se, rekoh, nakon svih putovanja, našli u Italiji. Uz pomoć mnogopoštovanoga o. Dominika Mandića, Dido je, kao i toliki drugi Hrvati, dobio krivotvorene dokumente na ime "Mario Righi". Uskoro mu je pošlo za rukom otići u Argentinu. Mnogopoštvani o. Mandić je, naime, molio Evitu Peron, koja se nalazila u Rimu, da omogući Hrvatima, koji su se sklanjali od jugoslavenskih komunističkih progonitelja, smještaj u Argentini. Ona je prihvatila i tako su mnogi naši sunarodnjaci spasili glavu. Ja sam s majkom i djecom došla u Argentinu nekoliko mjeseci iza Dide. Opreza radi, živjeli smo odvojeno. Dido se odmah, uz pomoć jednoga celjskog Nijemca, kojega je poznavao zahvaljujući tomu što je obitelj Kvaternik imala imanje u Celju, zaposlio kod jednoga njemačkog industrijalca. Mi smo stanovali u ulici Monte, u kući, koju su naši franjevci kupili za smještaj hrvatskih useljenika u Argentinu. Uskoro se Dido osamostalio, otvorivši s jednim Slovencem mali pogon za proizvodnju traktorskih prikolica.

PITANJE: Međutim,1962. se dogodila tragedija u kojoj su poginuli Vaš suprug i Vaša kći Olga. Događaj se najčešće naziva "neobičnom i nerazjašnjenom" automobilskom nesrećom?

U Argentini smo živjeli prilično povučeno. Dobar dio našeg izseljeničtva nije nas prihvaćao zbog Didinih kritičnih ocjena dr. Pavelića i njegove politike. Naše najmlađe dijete, kći Olga, rodila se 2. travnja 1951. Bila je neobično lijepa i inteligentna. Nu, kako je težko podnosila vlagu i vrućinu Buenos Airesa, često bismo vikendom išli u brda. Dido je u tu svrhu podigao zajam i kupio neki terenski automobil. Zvao se "Estianciera" i bio je poznat kao loš auto. Bila sam zbog toga ljuta na nj, a novaca za bolji auto nismo imali. I tako, put na ljetovanje u Cordovu pretvorio se u tragediju. Tijekom vožnje, volan je izpao iz osovine. Čitava je obitelj bila u automobilu, a Dido i naša mala Olga ostali su na mjestu mrtvi. I ja sam često pomišljala da se radilo o atentatu, poduzetom ili iz političkih ili iz poslovnih razloga. Ipak, najsklonija sam pomisli da je riječ o nesretnu slučaju. Taj je tip automobila bio nevjerojatno loš...

PITANJE: Spor između Dide Kvaternika i Ante Pavelića zaoštrio se objavljivanjem Didinih članaka u "Hrvatskoj reviji", u kojima se on žestoko obračunava s dr. Pavelićem i njegovom politikom, obtužujući ga da je još ranije, u emigraciji, sklopio sporazum o prepuštanju dijela Dalmacije Italiji. Didi se predbacuje tendencioznost, budući da do danas nije objavljen dokument, iz kojega bi proizlazila kakva predhodna Pavelićeva obveza prema Mussoliniju?

Dido je još u Slovačkoj napisao manju razpravu o Rimskim ugovorima, ali se ona izgubila. Niz njegovih članaka u "Hrvatskoj reviji" izazvao je buru. Pavelićevi branitelji mogu tvrditi što ih je volja. Međutim, po plodovima njihovim prepoznajemo prave i lažne proroke. Tragičan poraz NDH potvrđuje da je Pavelić vodio promašenu politiku. I bez obzira na dokumente, previše je popuštao Talijanima, kasnije i Nijemcima. Za takvu politiku nema opravdanja.

PITANJE: Ti su članci 1995. objavljeni i u domovini, skupljeni u knjigu. Knjiga je doživjela veliki publicitet, a izvadci iz nje preneseni su u nekoliko dnevnih novina. Didini protunožci tvrde da joj je dan velik publicitet samo zbog toga, što je i danas u modi kritizirati dr. Pavelića i NDH?

Ne vjerujem da će se naći itko, koji će uztvrditi da je Dido pisao loše. I oni, koji ga nikako nisu mogli smisliti, priznavali su mu inteligenciju, naobrazbu, te veliki publicistički i polemički dar. Knjiga je tiskana u dvije tisuće primjeraka i svi su razprodani. Veliki publicitet nije dobila zbog tobožnje tendencioznosti, nego zbog toga što mnoge osobe prikazuje u drugačijem svjetlu, što se, nakon toliko nekritičnih hvala u prilog dr. Paveliću, prvi put čuje i drugo, posve različito zvono. Duboko vjerujem da su prosudbe moga pokojnog supruga pravilne, a vrijeme i povijest će to, uostalom, i potvrditi.

PITANJE: Kad smo već kod knjige, spomenimo i to, da njezinu priređivaču, poznatom hrvatskom povjestniku dr. Jeri Jarebu, predbacuju kako je knjigu priredio neobjektivno i protivno dobrim znanstvenim običajima.

Kako to mislite?

PITANJE: Pa, eto, tvrdi se da je u knjigu uvrstio jednu prilično beznačajnu repliku bivšega Mačekova tajnika, dr. Branka Pešelja, a propustio makar u podrubnoj bilježci priobćiti čitatelju, kako je na Didine članke vrlo oštro i negatorski odgovorio niz pisaca u emigraciji, medu kojima su Marko Sinovčić, dr. Vjekoslav Vrančić i drugi?

A tko to spori da je dr. Jareb vrstan povjestnik? Zar je knjiga neobjektivno priređena samo zato što se unutra ne spominju Sinovčićevi i Vrančićevi tekstovi? Što njih dvojica znaju? Što oni uobće mogu znati o događajima u kojima nisu sudjelovali?

Moj je Dido bio sudionikom tih događaja i nitko, osim samog dr. Pavelića, o njima ne može pouzdanije svjedočiti! Pavelić je umro, ne rekavši zapravo ni riječi. Zar i to dovoljno ne govori?

PITANJE: Kad smo već kod knjiga i uspomena, u Hrvatskoj je upravo tiskana knjiga navodnih uspomena vojskovođe Slavka Kvaternika. Jeste li ju čitali?

Ne. Nisam još vidjela tu knjigu, pa o njoj ne mogu govoriti. Jedino što mogu reći jest to, da vojskovođa nije pisao memoare. A ako se, pak, radi o onomu što je pisao ili morao pisati u jugoslavenskoj komunističkoj tamnici, onda se to ne može nazvati memoarima. Sa samokresom uperenim u sljepoočnicu, čovjek ne piše ono što misli i osjeća, ne piše vlastite uspomene. Nu, rekoh, ne znam o čemu se radi.

PITANJE: Recite nam na kraju, gospodo Kvaternik, kako ste se odlučili na povratak u domovinu? Hoće li se možda vratiti i Vaši sinovi? Što je s imovinom obitelji Kvaternik?

Ja sam se vratila, iako je pitanje hoću li ovdje ostati. Sama sam. Majka mi je umrla u Argentini, sinovi imaju svoje obitelji i svoju već odraslu djecu. Jedan je oženjen Njemicom, drugi Argentinkom. Oni su uspješni ljudi, izgradili su svoje karijere i ne vjerujem da će ikada doći živjeti u Hrvatsku. Ne sudjeluju ni u družtvenom životu hrvatskog izseljeničtva, iako ih, dakako, zanima sve što je u svezi s Hrvatskom. Što se imovine obitelji Kvaternik tiče, ja ne kanim tražiti da mi se nešto vrati. Našu su oduzetu kuću u Petrinji četnici ionako uništili. Ako bi se, pak, moji sinovi odlučili nešto tražiti, i ako bi nešto dobili natrag, voljela bih da se na našemu imanju sagradi dom za djecu poginulih hrvatskih branitelja...

[Sivi_Sokol]

Dido mi je često puta pričao o atentatu. Poznato je, da je on organizirao čitav podhvat i da je to učinio izvrstno. lako je tada imao svega 24 godine, Dido je tečno i praktično bez naglaska govorio pet jezika, a bio je sjajan organizator. Nema nikakve dvojbe da je atentat na Aleksandra Karađorđevića u političkom smislu čisto hrvatska stvar, dok je u organizacijskom pogledu on djelom hrvatskomakedonske suradnje. Nikakva Italija, Njemačka, Sovjetski Savez, masonerija i ne znam tko sve ne, nije imao prste u atentatu u Marseilleu! Valja, međutim, naglasiti da se preuveličava Pavelićeva uloga. On se zapravo uplašio i pokolebao u posljednji trenutak, pa je Dido sam odlučio stvar izvesti do kraja.
E da nam je više ovakvih ljudi. :)

[slobodagovora]

@bilo tko

Da se vratimo temi - ako itko išta više ima (tekstovi, slike...) o Slavku Kvaterniku, Eugenu Kvaterniku i Siegfried Kascheu neka to sa nama podjeli (kada za to uhvati vremena, naravno). :)
http://img72.imageshack.us/img72/5900/sgpoglavniksaaxisatd2.jpg
SS-Sturmbannführer der Reserve Branimir Altgayer (left), SA-Obergruppenführer Siegfried Kasche, Poglavnik dr.Ante Pavelić (right) June 1941
Izvor (http://forum.axishistory.com/viewtopic.php?t=94009)

http://img81.imageshack.us/img81/3457/sgkaschelutzesaaxisaww2.jpg
Viktor Lutze, Siegfried Kasche
Izvor (http://forum.axishistory.com/viewtopic.php?t=123406)

[slobodagovora]

@bilo tko

Da se vratimo temi - ako itko išta više ima (tekstovi, slike...) o Slavku Kvaterniku, Eugenu Kvaterniku i Siegfried Kascheu neka to sa nama podjeli (kada za to uhvati vremena, naravno). :)
Eto neka ispucam slike koje imam, staviti ću ju još i na SF na temu UNS i amen :)

http://img261.imageshack.us/img261/4844/sgsaaxisaeugendidokbc7.jpg
Izvor (http://forum.axishistory.com)

Imam tu sliku još od prije samo bez teksta, pa nisam znao da je to on :o :o :o

[slobodagovora]

Još par slika:
http://img444.imageshack.us/img444/7225/sgpoglcegesoma11be2.th.jpg (http://img444.imageshack.us/my.php?image=sgpoglcegesoma11be2.jpg)
Pavelić, Kasche

http://img264.imageshack.us/img264/3936/sgpoglcegesoma29zw4.th.jpg (http://img264.imageshack.us/my.php?image=sgpoglcegesoma29zw4.jpg)
Kasche, Horstenau, Pavelić

http://img213.imageshack.us/img213/6058/sgpoglcegesoma32po2.th.jpg (http://img213.imageshack.us/my.php?image=sgpoglcegesoma32po2.jpg)
Kasche, Pavelić

http://img258.imageshack.us/img258/3122/sgkaschecegesoma4ly9.th.jpg (http://img258.imageshack.us/my.php?image=sgkaschecegesoma4ly9.jpg)
Kasche

http://img258.imageshack.us/img258/3527/sgkaschecegesoma5cw5.th.jpg (http://img258.imageshack.us/my.php?image=sgkaschecegesoma5cw5.jpg)
Kasche
Izvor: http://www.cegesoma.be

[slobodagovora]

http://img248.imageshack.us/img248/6928/sgpoglcegesoma2yp1.th.jpg (http://img248.imageshack.us/my.php?image=sgpoglcegesoma2yp1.jpg)
Pavelić, Kasche

http://img20.imageshack.us/img20/2164/sgkaschecegesoma1oa5.th.jpg (http://img20.imageshack.us/my.php?image=sgkaschecegesoma1oa5.jpg)
Kasche

http://img516.imageshack.us/img516/5900/sghitkvatgettyimagescx3.th.jpg (http://img516.imageshack.us/my.php?image=sghitkvatgettyimagescx3.jpg)
Hitler, Ribbentrop, Kvaternik

http://img507.imageshack.us/img507/112/sgkvaterniknemamblagezq9.th.jpg (http://img507.imageshack.us/my.php?image=sgkvaterniknemamblagezq9.jpg)
Slavko Kvaternik

to bi bilo to :)

[slobodagovora]

Ima još
Slavko Kvaternik

http://img451.imageshack.us/img451/5181/sgkvaternikcegesoma4px3.th.jpg (http://img451.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma4px3.jpg)

http://img526.imageshack.us/img526/2867/sgkvaternikcegesoma3gz1.th.jpg (http://img526.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma3gz1.jpg)

http://img167.imageshack.us/img167/5516/sgkvaternikcegesoma1xw3.th.jpg (http://img167.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma1xw3.jpg)

http://img526.imageshack.us/img526/7339/sgkvaternikcegesoma2bt4.th.jpg (http://img526.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma2bt4.jpg)

http://img525.imageshack.us/img525/3987/sgkvaternikcegesoma5jw5.th.jpg (http://img525.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma5jw5.jpg)

http://img528.imageshack.us/img528/5232/sgkvaternikcegesoma6gq0.th.jpg (http://img528.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma6gq0.jpg)

http://img261.imageshack.us/img261/2880/sgkvaternikcegesoma7aj6.th.jpg (http://img261.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma7aj6.jpg)

http://img207.imageshack.us/img207/6860/sgkvaternikcegesoma8nf7.th.jpg (http://img207.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma8nf7.jpg)

http://img216.imageshack.us/img216/5923/sgkvaternikcegesoma9ea9.th.jpg (http://img216.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma9ea9.jpg)

http://img216.imageshack.us/img216/1841/sgkvaternikcegesoma10us9.th.jpg (http://img216.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma10us9.jpg)

http://img207.imageshack.us/img207/5687/sgkvaternikcegesoma11zu7.th.jpg (http://img207.imageshack.us/my.php?image=sgkvaternikcegesoma11zu7.jpg)

http://www.cegesoma.be

http://img223.imageshack.us/img223/6876/kvaternikslavkoodgojiznqx3.th.jpg (http://img223.imageshack.us/my.php?image=kvaternikslavkoodgojiznqx3.jpg)

http://www.thephora.net/forum/showpost.php?p=441912&postcount=8

[slobodagovora]

http://img64.imageshack.us/img64/4602/sgkvaterniknetdc4.jpg

Imao sam ovu sliku veću, ne mogu ju više naći na netu pa ako netko ima... :)

[slobodagovora]

@bilo tko

Da se vratimo temi - ako itko išta više ima (tekstovi, slike...) o Slavku Kvaterniku, Eugenu Kvaterniku i Siegfried Kascheu neka to sa nama podjeli (kada za to uhvati vremena, naravno). :)

http://img232.imageshack.us/img232/3668/kvaterniklegijesivis1zl4.jpg

http://img232.imageshack.us/img232/6513/kvaterniklegijesivis2jl3.jpg

http://img127.imageshack.us/img127/5940/kvaterniklegijesivis3zy2.jpg

[Sivi_Sokol]

http://img505.imageshack.us/img505/2391/poglavnikikvaterniksv0.th.jpg (http://img505.imageshack.us/my.php?image=poglavnikikvaterniksv0.jpg)
HUP (http://forum.ustaskipokret.com/viewtopic.php?f=6&t=2386).

[slobodagovora]

@bilo tko

Da se vratimo temi - ako itko išta više ima (tekstovi, slike...) o Slavku Kvaterniku, Eugenu Kvaterniku i Siegfried Kascheu neka to sa nama podjeli (kada za to uhvati vremena, naravno). :)


http://img169.imageshack.us/img169/7468/dsc00827le1.th.jpg (http://img169.imageshack.us/my.php?image=dsc00827le1.jpg)

Siegfried Kasche je u posjetu Osijeku 1942g, dočekuje ga postrojena jedna postrojba Einsatzstaffela (ESa).

Izvor: http://kolekcionari.com/viewtopic.php?t=1974

[slobodagovora]

http://img147.imageshack.us/img147/4548/kvaternikhdudsrxc8.th.jpg (http://img147.imageshack.us/my.php?image=kvaternikhdudsrxc8.jpg)

[slobodagovora]

http://img410.imageshack.us/img410/8097/369d2zi9.th.jpg (http://img410.imageshack.us/my.php?image=369d2zi9.jpg)

[slobodagovora]

http://img329.imageshack.us/img329/1246/kvaternikihitlerjb8.th.jpg (http://img329.imageshack.us/my.php?image=kvaternikihitlerjb8.jpg)

[slobodagovora]

http://img104.imageshack.us/img104/7226/apiskrz1.th.jpg (http://img104.imageshack.us/my.php?image=apiskrz1.jpg)
www.ullsteinbild.de

[slobodagovora]

http://img50.imageshack.us/img50/7332/369001zt5.th.jpg (http://img50.imageshack.us/my.php?image=369001zt5.jpg)
http://img205.imageshack.us/img205/9350/369002bp1.th.jpg (http://img205.imageshack.us/my.php?image=369002bp1.jpg)

izvor:http://kolekcionari.com/viewtopic.php?t=4579

[slobodagovora]

Slavko Kvaternik i Mussolini, 17. veljače 1942.
http://img27.imageshack.us/img27/6548/kvaternikimussolini.jpg

[Domobran88]

Slavko Kvaternik i Mussolini, 17. veljače 1942.
http://img27.imageshack.us/img27/6548/kvaternikimussolini.jpg

Mussolini baš na svakoj fotografiji tako pozira kao neki foto-model. :D
Čovjek očito nije kužio da izgleda više smiešno nego jako i ponosno (kao što je recimo Fuhrer izgledao na fotografijama, uzprkos svojem "nearijskom" izgledu).

[slobodagovora]

Mussolini baš na svakoj fotografiji tako pozira kao neki foto-model. :D
Čovjek očito nije kužio da izgleda više smiešno nego jako i ponosno
Ko da je pijetao:rofl:
I na filmovima iz tih vremena se vidi taj neki teatarski način ponašanja, ali to mi je baš zanimljivo kod lika, komedija:rofl:

Inače, iz NDH mi baš Slavko Kvaternik izgleda nekako najčasnije. Još da mi je naći onaj slikopis kada Goringu predaje neku sablju (ili tak nešto)....imaš li to?

[Domobran88]

Ko da je pijetao:rofl:
I na filmovima iz tih vremena se vidi taj neki teatarski način ponašanja, ali to mi je baš zanimljivo kod lika, komedija:rofl:

Inače, iz NDH mi baš Slavko Kvaternik izgleda nekako najčasnije. Još da mi je naći onaj slikopis kada Goringu predaje neku sablju (ili tak nešto)....imaš li to?

Je, Kvaternik dobro izgleda. Nemam taj video nazalost, nisam ni znao da je on predavao Goeringu sablju. :D

[slobodagovora]

To sam vidio na nekom povijesnom programu na kabelskoj. Mislim da je bila emisija baš o Göringu i vidio se njegov susret s Kvaternikom (bar se meni činilo da je to bio Kvaternik). Nije se spominjala Hrvatska, nit se spomenuo Kvaternik, puštani su razno-razni video isječci među kojima i taj...

[slobodagovora]

http://i42.tinypic.com/289lrf7.jpg

izvor (http://forum.axishistory.com)

[slobodagovora]

http://img15.imageshack.us/img15/6179/kvaternikkasche.jpg

[slobodagovora]

Slavko Kvaternik i Boris III
http://img57.imageshack.us/img57/2382/kvaternikiborisiii.jpg

Slavko Kvaternik i Generalleutnant Stadtkommandant Paul Von Hase
http://img6.imageshack.us/img6/3613/kvaternikipaulvonhase.jpg

Slavko Kvaternik i Generalleutnant Stadtkommandant Paul Von Hase
http://img232.imageshack.us/img232/9016/kvaternikipaulvonhase2.jpg

Slavko Kvaternik i Hitler
http://img355.imageshack.us/img355/1521/kvaternikihitler3.jpg

Slavko Kvaternik i Göring
http://img141.imageshack.us/img141/1724/kvaternikigoring.jpg

Izvor: http://www.ullsteinbild.de

[slobodagovora]

Kvaternik i Göring
www.youtube.com/watch?v=xQW3atjdXu8

:jam:

Edit, Domobrane na ovaj sam slikopis mislio.

BTW. vidim kako se u slikopisu vidi i Siegfried Kasche, tako da je ta poveznica baš za ovu temu:thumbsup:

[slobodagovora]

http://img329.imageshack.us/img329/1246/kvaternikihitlerjb8.th.jpg (http://img329.imageshack.us/my.php?image=kvaternikihitlerjb8.jpg)
I nek još nešto pitam-
Ima li netko video ovoga susreta?
Čini mi se da postoji video zapis toga susreta jer lik uz drvo ima kameru :D
Pretražih taj youtube, ali ništa....

[slobodagovora]

In English

Slavko Kvaternik

( 1878 - 1947 )

Biography

Born in 1878. Married Olga Frank, daughter of Josip Frank, one of the Party of Law leaders. Father of Eugen Dido Kvaternik.
Completed Military Academy and served as staff officer in Austro-Hungarian army.
In 1918 joined National Council and commanded Croatian troops in second attempt to push out Hungarian army out of Medimurje which was complete success.
After retirement in 1921, Kvaternik become politically active in Party of Law and later ustasha movement.
On 10 April 1941, after German troops entered Zagreb, Kvaternik proclaimed Independent State of Croatia (http://www.vojska.net/eng/world-war-2/independent-state-of-croatia/) and formed temporary government. Following day he started forming armed forces of new state and named old Austro-Hungarian officers and his close friends to positions in armed forces promoting most of them in process. His brother Petar Milutin Kvaternik (http://www.vojska.net/eng/biography/k/kvaternik/petar-milutin/) was killed in attempt to take power in Crikvenica.
In early 1942 escorted by chief of Italian general staff general Ugo Cavallerio, Slavko Kvaternik visited Light Mobile Brigade on training in Italy.
Growing conflict with Ante Pavelic come to an end in late 1942, Kvaternik was quietly removed from his positions together with his son Eugen 'Dido' and was retired to Styria.
In winter of 1943 he moved to Simmering and in spring 1945 to Badgastein were he was arrested by Americans. In 1946, Kvaternik was extricated to Yugoslavia (http://www.vojska.net/eng/world-war-2/yugoslavia/) where he was sentenced to death and shot on 13 June 1947 in Zagreb.
Ranks

Austro-Hungarian Army

lieutenant-colonel

Army of Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes


colonel

Croatian Armed Forces (HOS)


general
marshal (vojskovoda, only Kvaternik)

Ustasha Army


general (krilnik - honorary title)

Decorations



World War I - Iron Cross, 1st Class
11 February 1942 - Military order of Iron Trefoil 1st Class with right to title knight (vitez)

Died

Executed on 7 June 1947 Assignments

Austro-Hungary:

adjutant of Svetozar Borojevic von Bojna

State of Slovenes, Croats and Serbs:


1918 - deputy of defense commissioner
1918 - chief of general staff of army National council
1918 - commander of Croatian troops sent to push Hungarian troops out of Medimurje

Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes:


1918 - deputy of defense

Independent State of Croatia


from 10 April to 16 April - Prime minister of temporary government
Minister of Croatian Home Defense/Guard

Bibliography



Ivan Kosutic: Hrvatsko Domobranstvo u Drugom Svjetskom Ratu (http://www.amazon.com/dp/8640102600?tag=vojska-20&link_code=as3&creativeASIN=8640102600&creative=373489&camp=211189), Zagreb, 1992
Ivan Kosutic: Hrvatsko Domobranstvo u Drugom Svjetskom Ratu, II dio. Zagreb, 1994
Rudolf Horvat: Poviest Medimurja, Zagreb 1944


SOURCE - http://www.vojska.net/eng/biography/k/kvaternik/slavko/

[slobodagovora]

Na hrvatskom:

Slavko Kvaternik
( 1878 - 1947 )
Biografija

Rođen je 1878, oženio se Olgom Frank, kćerkom Josipa Franka, vođe pravaškog pokreta. Otac je Eugena Dide Kvaternika.
Završio je vojnu akademiju, služio je kao stožerni časnik i bio pobočnik feldmaršala Borojevića.
1918 se priključio Narodnom vijeću SHS te zapovijedao drugim pokušajem izbacivanja Mađarske vojske iz Međimurja koji je uspješno obavio.
Nakon umirovljenja 1921, politički djeluje u pravaškom, a kasnije ustaškom pokretu i sudjeluje u stvaranju i jačanju ustaških postrojbi 1932 u Bresci, Italija. Nakon atentata na kralja Aleksandra interniran je u Crnoj Gori.
Organizira hrvatske časnike u JV i legalni oblik ustaškog djelovanja u Jugoslaviji - društvo Uzdanicu.
Nakon ulaska njemačke vojske u Zagreb, 10. travnja 1941, proglašava Nezavisnu Državu Hrvatsku (http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/nezavisna-drzava-hrvatska/) i organizira Hrvatsko državno vijeće - privremenu vladu - do dolaska poglavnika Ante Pavelića, a sebe proglašava vrhovnim zapovjednikom svih oružanih snaga Države Hrvatske. Slijedeći dan donosi Zakon o osnutku vojske i mornarice Države Hrvatske i imenuje svoje bivše suborce i prijatelje za zapovjednike rodova oružanih snaga također u viši čin unaprjeđuje veći broj osoba.
Početkom 1942 u pratnji predstojnika generalštaba talijanske vojske generala Ugo Cavallerio posjećuje Lako prijevozni zdrug na obuci u Italiji.
Sukobi s poglavnikom rezultirali su smjenom Slavka Kvaternika 5. listopada 1942 kao i smjenom njegovo sina Eugena 'Dide' Kvaternika. Odluka je ostala tajna i službeno objašnjene je bilo da je Kvaternik privremeno otišao na liječenje u Slovačko termalno lječilište Pytisn.
U Zagreb se vraća 22. prosinca 1942, ali na povratku izostaje službeni doček vojskovođe kao i bilo kakva mogućnost njegova vraćanja na položaje koje je držao. Nakon sastanka sa poglavnikom ogorčeni Kvaternik seli se u Štajersku gdje mu je dodijeljena mirovina od pet tisuća njemačkih maraka.
U zimu 1943 seli se u Simmering, a u proljeće 1945 u Badgastein gdje je uhapšen od strane Amerikanaca koji ga 1946 izručuju Jugoslaviji. Osuđen na smrt i streljan 13. lipnja 1947. godine u Zagrebu.
Čin

Austro-ugarska monarhija:


podpukovnik

Vojska Kraljevine SHS:


pukovnik

Domobranstvo:


16. travnja 1941 - vojskovođa (najviši čin, jedino Kvaternik je imao ovaj čin)

Ustaška vojnica:

krilnik (počasni čin)

Odlikovanja



Prvi svjetski rat - Željezni križ I. stupnja
11. veljače 1942 - Vojnički red željeznog trolista I. stupnja sa pravom na naslov vitez

Položaji

Austro-ugarska monarhija:

stožerni časnik
pobočnik feldmaršala Svetozara Borojevića von Bojna

Država Slovenaca, Hrvata i Srba:


1918 - zamjenik povjerenika za obranu
1918 - glavar glavnog stožera vojske 'Narodnog vijeća'
1918 - zapovjednik hrvatske vojske koja istjeruje Mađarsku vojsku iz Međimurja

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca:



1921 - umirovljen iz vojne službe
1936 do 1941 - ravnatelj zadruge Hrvatski radiša
1939 - vodi ustaške pokret u zemlji

Nezavisna Država Hrvatska:


od 10. do 16. travnja 1941 - premijer privremene vlade
17. travnja 1941 - zamjenik poglavnika, zapovjednik vojske i ministar Hrvatskog domobranstva

Umro

Streljan 13. lipnja 1947. u Zagrebu. Izvori i literatura



Ivan Košutić: Hrvatsko Domobranstvo u Drugom Svjetskom Ratu (http://www.amazon.com/dp/8640102600?tag=vojska-20&link_code=as3&creativeASIN=8640102600&creative=373489&camp=211189), Zagreb, 1992
Ivan Košutić: Hrvatsko Domobranstvo u Drugom Svjetskom Ratu, II dio. Zagreb, 1994
Rudolf Horvat: Poviest Međimurja, Zagreb 1944


SOURCE - http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/k/kvaternik/slavko/

[slobodagovora]

http://img.audiovis.nac.gov.pl/PIC/PIC_2-16122.jpg

[slobodagovora]

http://img94.imageshack.us/img94/2294/horstenaukvaternikikach.jpg

http://img94.imageshack.us/img94/8561/kvaterniknaprijemu.jpg

http://img17.imageshack.us/img17/2954/stepinacrazgledavaizlob.jpg