Ace Rimmer
03-18-2007, 09:31 PM
Akcija "Feniks" je Udbin naziv za akciju hrvatskih gerilaca koji su se u lipnju 1972. godine ubacili u Jugoslaviju i više od mjesec dana se sukobljavali sa pripadnicima režima. Ta se akcija u hrvatskoj literaturi naziva Bugojanska akcija. Plan za akciju skovalo je Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) u Salzburgu, pod nazivom "plan PL". Izvela ga je postrojba "Planinske lisice". Cilj je akcije bio uspostava vojne baze na planini Vran i podizanje naroda na ustanak.
Gerilci, njih 19, dobro naoružani i opremljeni, ušli su iz Austrije u Sloveniju 22. lipnja 1972. godine. Kod Dravograda za zaustavili kamion i prisilili ga da ih preveze do sela Gračanice kod Bugojna. Vozača su pustili i on je tek 24. lipnja stao na autocesti Zagreb-Beograd i ispričao događaje. Gerilci su u međuvremenu razoružali i grupu lovaca. Lovci su u Bugojnu potvrdili priču vozača i dignuta je uzbuna. Odmah je započela mobilizacija Narodne obrane, ratne vojne policije i Teritorijalne obrane. 26. lipnja došlo je do prvog sukoba u kojem je poginulo četvero gerilaca, a dvoje vojnih policajaca je ubijeno i dvoje ranjeno. Gerilci su tu izgubili i većinu municije i opreme. Sljedeći veći sukob desio se u noći 27/28. lipnja kod sela Rumboka kada je poginulo 8 pripadnika partizanskog odreda i 7 ih je ranjeno, a ubijen je jedan gerilac. Tu su se gerilci podijelili na tri skupine i otada su se samo pokušavali spasiti skrivanjem i bježanjem. Većina njih je u sljedeća dva mjeseca u raznim sukobima poginula, a četvorica su zarobljena. Njih je Vojni sud u Sarajevu osudio na smrt. Kazna je izvršena nad trojicom, dok je najmlađi među njima tada 19-ogodišnji Ludvih Pavlović, pomilovan na 20 godina robije. U istrazi vezanoj za ovu akciju uhićeno je nekoliko desetaka Hrvata pod optužbom da su pripremali teren za akciju. Nekolicina uhićenih podlegla je torturama pod istragom. Nekolicinu hrvatskih emigranata je Udba likvidirala zbog povezanosti s Bugojanskom skupinom.
Srpski izvori ističu da se "u akciji protiv terorista pokazala puna vrednost koncepcije opštenarodne obrane – da je čitav narod vojska" (Marković etc., 1982:157). Sa strane organa vlasti poginulo je 13 vojnika i ranjeno više od 20. U akciji je sudjelovalo više tisuća pripadnika raznih vojnih, policijskih i rezervnih jedinica uz potporu helikoptera. Predsjednik Tito odlikovao je 389 osoba koje su se istaknule u akciji.
O Bugojanskoj skupini raspravljao je 1997. godine i Hrvatski sabor na prijedlog zastupnika Ivana Gabelice da se 19-orici boraca iz te akcije dodijele činovi i odličja te da se posmrtno izjednače s dragovoljcima Domovinskog rata. Taj je prijedlog odbijen, ali se ti borci smatraju poratnim žrtvama II. svjetskog rata.
U zatvoru Srijemska Mitrovica izdržao je 18 godina, a nakon višestranačkih izbora prebačen je u zatvor u Republici Hrvatskoj odakle je ubrzo pušten. Pavlović je poginuo u rujnu 1991. u okršaju branitelja s JNA kod Posušja. (Vukušić, 2002:37-38)
http://povijest.net/content/view/330/47/
Gerilci, njih 19, dobro naoružani i opremljeni, ušli su iz Austrije u Sloveniju 22. lipnja 1972. godine. Kod Dravograda za zaustavili kamion i prisilili ga da ih preveze do sela Gračanice kod Bugojna. Vozača su pustili i on je tek 24. lipnja stao na autocesti Zagreb-Beograd i ispričao događaje. Gerilci su u međuvremenu razoružali i grupu lovaca. Lovci su u Bugojnu potvrdili priču vozača i dignuta je uzbuna. Odmah je započela mobilizacija Narodne obrane, ratne vojne policije i Teritorijalne obrane. 26. lipnja došlo je do prvog sukoba u kojem je poginulo četvero gerilaca, a dvoje vojnih policajaca je ubijeno i dvoje ranjeno. Gerilci su tu izgubili i većinu municije i opreme. Sljedeći veći sukob desio se u noći 27/28. lipnja kod sela Rumboka kada je poginulo 8 pripadnika partizanskog odreda i 7 ih je ranjeno, a ubijen je jedan gerilac. Tu su se gerilci podijelili na tri skupine i otada su se samo pokušavali spasiti skrivanjem i bježanjem. Većina njih je u sljedeća dva mjeseca u raznim sukobima poginula, a četvorica su zarobljena. Njih je Vojni sud u Sarajevu osudio na smrt. Kazna je izvršena nad trojicom, dok je najmlađi među njima tada 19-ogodišnji Ludvih Pavlović, pomilovan na 20 godina robije. U istrazi vezanoj za ovu akciju uhićeno je nekoliko desetaka Hrvata pod optužbom da su pripremali teren za akciju. Nekolicina uhićenih podlegla je torturama pod istragom. Nekolicinu hrvatskih emigranata je Udba likvidirala zbog povezanosti s Bugojanskom skupinom.
Srpski izvori ističu da se "u akciji protiv terorista pokazala puna vrednost koncepcije opštenarodne obrane – da je čitav narod vojska" (Marković etc., 1982:157). Sa strane organa vlasti poginulo je 13 vojnika i ranjeno više od 20. U akciji je sudjelovalo više tisuća pripadnika raznih vojnih, policijskih i rezervnih jedinica uz potporu helikoptera. Predsjednik Tito odlikovao je 389 osoba koje su se istaknule u akciji.
O Bugojanskoj skupini raspravljao je 1997. godine i Hrvatski sabor na prijedlog zastupnika Ivana Gabelice da se 19-orici boraca iz te akcije dodijele činovi i odličja te da se posmrtno izjednače s dragovoljcima Domovinskog rata. Taj je prijedlog odbijen, ali se ti borci smatraju poratnim žrtvama II. svjetskog rata.
U zatvoru Srijemska Mitrovica izdržao je 18 godina, a nakon višestranačkih izbora prebačen je u zatvor u Republici Hrvatskoj odakle je ubrzo pušten. Pavlović je poginuo u rujnu 1991. u okršaju branitelja s JNA kod Posušja. (Vukušić, 2002:37-38)
http://povijest.net/content/view/330/47/