Zvek_Zivi_Cetinjanin
04-05-2007, 07:14 AM
OTVORENO PISMO CRNOGORSKIH ISELJENIKA IZ AUSTRALIJE VLADI
Dijasporu ste izručili velikosrpskoj logistici
Ako crnogorski budžet ne može da izdrži široku diplomatsko konzularnu mrežu - onda postoje druge forme zastupanja iz bogate diplomatske prakse. To bi neko u MIP-u trebalo da zna. Očigledno da to neko ne želi, navodi se u pismu
Crna Gora uskoro slavi godinu dana nezavisnosti, čime je ostvaren san raseljenih Crnogoraca i sa ponosom i nestrpljenjem smo očekivali momenat da imamo svoje nacionalno predstavništvo. Ali, umjesto toga, Vlada nez-avisne Crne Gore ponovo nas prepušta velikosrpskoj emigraciji i njihovoj logistici: SPC, kadrovima po ambasadama i konzulatima i šovinističkim medijima koji su jedva dočekali ovo poniženje.
Generalnim Sporazumom sa Beogradom konzularnu zaštitu crnogorskoj dijaspori pružaće, kako saznajemo iz štampe, diplomatsko-konzularna predstavništva Srbije. Ona će štititi interese Crne Gore i njenih građana u inostranstvu. Takođe, čitamo i da je izvanredni i opunomoćeni ambasador Crne Gore u Srbiji Anka Vojvodić otišla na divan Vuku i odsjela u prijateljskom dugom razgovoru, te da su se o svemu dogovorili - kao u "stara dobra vremena"!
Umjesto da posjeti crnogorske iseljenike u Lovćencu koji su, pod okriljem udruženja "Krstaš", dali izuzetan doprinos obnovi crnogorske državnosti i da im ukaže makar djelić pažnje što se i njihovom zaslugom našla u Beogradu - gospođa Vojvodić je, po nalogu svoje Vlade i pov-odeći se onom Njegoševom da vuk na ovcu svoje pravo ima, bez pogovora Beogradu prinijela u paketu i crnogorsku dijasporu! Naime, ispalo je mnogo lakše odreći se svojih iseljenika nego razmatrati pojedinačne slučajeve i Sporazum sa Beogradom praviti onamo gdje je to moguće. U Australiji to, sigurni smo, nije ostvarivo. Barem ne za jedan duži vremenski period, jer je ovdje sva diplomatija pod direktnim uticajem ekstremista Srpske pravoslavne crkve koji diktiraju uslove pod kojima će srpska dijaspora sa istima sarađivati.
Ako crnogorski budžet ne može da izdrži široku diplomatsko-konzularnu mrežu - onda postoje druge forme zastupanja iz bogate diplomatske prakse. To bi neko u MIP-u trebalo da zna. Očigledno da to neko ne želi!? Podsjetimo da je ova zajednica još ranije predlagala da o svom trošku osnuje i održava Crnogorski trgovački centar - što je ignorisano, kao što su ignorisani svi naši pokušaji u poslednjih pet mjeseci da dobijemo bilo kakvo objašnjenje po ovom izuzetno važnom pitanju.
A svojski smo se potrudili!
Prvo smo se javili pomoćniku ministra u sektoru za konzularne poslove i iseljeništvo koristeći se e-mailom na Vladinom sajtu. Nije odgovarao, pa smo mu uputili novi dopis. Ništa. Zatim smo se obratili Centru za dijasporu, oni su nas uvjeravali da je dopis proslijeđen, te da se oni nešto pretumbavaju i da ćemo uskoro dobiti odgovor. Ponovo smo se javili Centru i opet ništa, zatim pišemo e-mail i pismo i sve to i faksiramo na adresu ministra inostranih poslova i ponovo ništa. Pokušavamo da probudimo savjest sa prilogom u "Monitoru" o nedostatku kulture u ophođenju prema instituciji ODGOVORA! Opet jedno veliko NIŠTA! Ponovo pišemo Centru i ponovo ništa. Potom šaljemo dopise na adrese SVIH u vlasti koji imaju e-mail i opet ništa!!! Od svih članova koji imaju e-mail ni jedan jedini se nije našao da uzvrati na naše pismo! Zaista teško razumljiv odnos.
Stoga nije iznenađenje da je beogradski sporazum i ovakav odnos izazvao žestoke reakcije među crnogorskim iseljenicima u Australiji!
Pitamo se kuda ide nezavisna Crna Gora čije su temelje udarili crnogorski patrioti širom svijeta? Ko brine o njenom nacionalnom identitetu - zar oni koji su sve činili da ga unište? Nije u pitanje samo konzularna zaštita - svaka nova država treba prvo da se predstavi međunarodnoj zajednici i stvara svoju afirmaciju. Upravo su iseljenici u prošlosti činili sponu prijat-eljstva sa zemljama u kojima žive i bili faktor saradnje.
Danas, kada su najviše potrebni novoj državi ona ih se odriče.
Smatramo da se radi o jednoj nedostojnoj nagodbi i sa žaljenjem moramo reći da se osjećamo prevarenim, a pokušaju da budemo poniženi ćemo se oduprijeti kao i svaki put do sada. Takav Sporazum ćemo smatrati nevažećim, pa ćemo konzulat i ambasadu zaobilaziti u širokom luku, kao i do sada, čekajući da nekome od odgovornih u Crnoj Gori proradi savjest ili na vlast dođe neka druga vlada koja će imati više razumijevanja za svoju dijasporu.
MIHAILO MANDIĆ, predsjednik Crnogorske etničke zajednice Australije, Sidnej
Dijasporu ste izručili velikosrpskoj logistici
Ako crnogorski budžet ne može da izdrži široku diplomatsko konzularnu mrežu - onda postoje druge forme zastupanja iz bogate diplomatske prakse. To bi neko u MIP-u trebalo da zna. Očigledno da to neko ne želi, navodi se u pismu
Crna Gora uskoro slavi godinu dana nezavisnosti, čime je ostvaren san raseljenih Crnogoraca i sa ponosom i nestrpljenjem smo očekivali momenat da imamo svoje nacionalno predstavništvo. Ali, umjesto toga, Vlada nez-avisne Crne Gore ponovo nas prepušta velikosrpskoj emigraciji i njihovoj logistici: SPC, kadrovima po ambasadama i konzulatima i šovinističkim medijima koji su jedva dočekali ovo poniženje.
Generalnim Sporazumom sa Beogradom konzularnu zaštitu crnogorskoj dijaspori pružaće, kako saznajemo iz štampe, diplomatsko-konzularna predstavništva Srbije. Ona će štititi interese Crne Gore i njenih građana u inostranstvu. Takođe, čitamo i da je izvanredni i opunomoćeni ambasador Crne Gore u Srbiji Anka Vojvodić otišla na divan Vuku i odsjela u prijateljskom dugom razgovoru, te da su se o svemu dogovorili - kao u "stara dobra vremena"!
Umjesto da posjeti crnogorske iseljenike u Lovćencu koji su, pod okriljem udruženja "Krstaš", dali izuzetan doprinos obnovi crnogorske državnosti i da im ukaže makar djelić pažnje što se i njihovom zaslugom našla u Beogradu - gospođa Vojvodić je, po nalogu svoje Vlade i pov-odeći se onom Njegoševom da vuk na ovcu svoje pravo ima, bez pogovora Beogradu prinijela u paketu i crnogorsku dijasporu! Naime, ispalo je mnogo lakše odreći se svojih iseljenika nego razmatrati pojedinačne slučajeve i Sporazum sa Beogradom praviti onamo gdje je to moguće. U Australiji to, sigurni smo, nije ostvarivo. Barem ne za jedan duži vremenski period, jer je ovdje sva diplomatija pod direktnim uticajem ekstremista Srpske pravoslavne crkve koji diktiraju uslove pod kojima će srpska dijaspora sa istima sarađivati.
Ako crnogorski budžet ne može da izdrži široku diplomatsko-konzularnu mrežu - onda postoje druge forme zastupanja iz bogate diplomatske prakse. To bi neko u MIP-u trebalo da zna. Očigledno da to neko ne želi!? Podsjetimo da je ova zajednica još ranije predlagala da o svom trošku osnuje i održava Crnogorski trgovački centar - što je ignorisano, kao što su ignorisani svi naši pokušaji u poslednjih pet mjeseci da dobijemo bilo kakvo objašnjenje po ovom izuzetno važnom pitanju.
A svojski smo se potrudili!
Prvo smo se javili pomoćniku ministra u sektoru za konzularne poslove i iseljeništvo koristeći se e-mailom na Vladinom sajtu. Nije odgovarao, pa smo mu uputili novi dopis. Ništa. Zatim smo se obratili Centru za dijasporu, oni su nas uvjeravali da je dopis proslijeđen, te da se oni nešto pretumbavaju i da ćemo uskoro dobiti odgovor. Ponovo smo se javili Centru i opet ništa, zatim pišemo e-mail i pismo i sve to i faksiramo na adresu ministra inostranih poslova i ponovo ništa. Pokušavamo da probudimo savjest sa prilogom u "Monitoru" o nedostatku kulture u ophođenju prema instituciji ODGOVORA! Opet jedno veliko NIŠTA! Ponovo pišemo Centru i ponovo ništa. Potom šaljemo dopise na adrese SVIH u vlasti koji imaju e-mail i opet ništa!!! Od svih članova koji imaju e-mail ni jedan jedini se nije našao da uzvrati na naše pismo! Zaista teško razumljiv odnos.
Stoga nije iznenađenje da je beogradski sporazum i ovakav odnos izazvao žestoke reakcije među crnogorskim iseljenicima u Australiji!
Pitamo se kuda ide nezavisna Crna Gora čije su temelje udarili crnogorski patrioti širom svijeta? Ko brine o njenom nacionalnom identitetu - zar oni koji su sve činili da ga unište? Nije u pitanje samo konzularna zaštita - svaka nova država treba prvo da se predstavi međunarodnoj zajednici i stvara svoju afirmaciju. Upravo su iseljenici u prošlosti činili sponu prijat-eljstva sa zemljama u kojima žive i bili faktor saradnje.
Danas, kada su najviše potrebni novoj državi ona ih se odriče.
Smatramo da se radi o jednoj nedostojnoj nagodbi i sa žaljenjem moramo reći da se osjećamo prevarenim, a pokušaju da budemo poniženi ćemo se oduprijeti kao i svaki put do sada. Takav Sporazum ćemo smatrati nevažećim, pa ćemo konzulat i ambasadu zaobilaziti u širokom luku, kao i do sada, čekajući da nekome od odgovornih u Crnoj Gori proradi savjest ili na vlast dođe neka druga vlada koja će imati više razumijevanja za svoju dijasporu.
MIHAILO MANDIĆ, predsjednik Crnogorske etničke zajednice Australije, Sidnej