Kako se posrbljavalo...

[VAMPIR]

Ova tema će se vremenom razvijati u prikaz dokaza kako se sve pravoslavno na Balkanu hegemonističkom i perfidnom politikom trudilo asimilovati i prikazati Srbima...

[VAMPIR]

Vasa Pelagići djelovanje na asimilaciji.

http://www.blogovanje.com/Ivan_Crnojevic/images/kakosepostajalosrbinomRES250.jpg

[VAMPIR]

Imigracijski dokumenti o tome kako su se ljudi ovih krajeva izjašnjavali po dolasku u USA, na ostrvo Ellis, prihvatnu stanicu u i karantin u blizini Njujorka:

http://img458.imageshack.us/img458/8772/radovicjovanmoraca1zq.gif

Ni pod jednom kategorijom (NATIONALITY ili RACE OF PEOPLE) Crnogorci se ne izjasniše kao Srbi. Obratimo pažnju, u pitanju je 1903 godina, dakle, prije srBske okupacije...Čak, dok Hrvate negdje pišu Hrvatima, a negdje Dalmatincima u rubrici RACE OF PEOPLE (Nationality je gotovo svuđe Austrian, razumljivo - po državi u kojoj su živjeli kako to Amerikanci shvataju) Crnogorci su uvijek Crnogorci.

http://img235.imageshack.us/img235/11/danilovicroncevicdacic8fm.gif

[VAMPIR]

Lako se da primijetiti da su Ameri jako dobro razlikovali nacionalnost (pripadnost državi) i etničku pripadnost (race of people). Obratite pažnju na ljude koji dolaze iz Rusije.

http://img281.imageshack.us/img281/1048/stanisicristokomani3rk.gif

[Zvek_Zivi_Cetinjanin]

http://img217.imageshack.us/img217/8553/grbovicrnogorskiid8.jpg (http://imageshack.us)
Zato su oserebljeni izrodi za saku brasna i kilo krtole prodali svoju naciju i izdali svoj narod !

[Jebivjetar]

Bukowski, prije koju godinu imao sam prilike na Stirpesu čitati postove jednog Crnogorca, odnosno Srbina iz Crne Gore.

Kaže da se Petar Petrović Njegoš jasno izjašnjavao kao Srbin i zbog toga se danas umanjuje njegova povijesna uloga u Crnoj Gori.

Jesu to opet neke srpske *narod najstariji* teorije ili ima istine u tome?

[Edzamon]

Bukowski, prije koju godinu imao sam prilike na Stirpesu čitati postove jednog Crnogorca, odnosno Srbina iz Crne Gore.

Kaže da se Petar Petrović Njegoš jasno izjašnjavao kao Srbin i zbog toga se danas umanjuje njegova povijesna uloga u Crnoj Gori.

Jesu to opet neke srpske *narod najstariji* teorije ili ima istine u tome?

Postoji problem oko znacenja rijeci srbin kod nas... ono sto nece da priznaju srboljubci i posrbice crnogorske danas je to sto je "srbin" uvijek u cg znacilo samo pravoslavac... npr evo neka cernobog ili zvek nadje tekst o pohari kuca... (kuci su crnogorsko pleme) i tu se govori o kucima koji su primili mito od vlasti u skadru da pomute kuce medju sobom... ta cetiri kuca su bili 2 srbina, jedan turcin, i jedan latin!!!!!!!!!!!!! :rofl: :rofl: :rofl:
ljudi iz istog plemena, istog jezika....:rofl:
Jel ti sad jasno sto u stvari znaci srbin????

[VAMPIR]

NE, nema nikakve osnove u tome da se Njegoš nacionalno izajašnjavao kao Srbin, a ako i jeste, onda je ta srpska nacija bila vrlo raznolika i prostirala se od Vladivostoka do Jadrana. Termin Srbin kod Njegoša označava isključivo Pravoslavca, što je za ono vrijeme i razumljivo...
Naime, neka se malo bolje zagleda u predgovor djela ''Gorski vijenac'', poznat kao ''Posveta prahu OCA Srbije'' tj. Karađorđu gdje pjesnik jasno pjeva:
''...........
Zna Dušana rodit Srpka, zna dojiti Obiliće,
Al heroje ka Požarske, divotnike i plemiće,
Gle! Srpkinje sada rađu, blagorodstvom Srpstvo diše,
bježi grdna kletvo s roda,
zavjet Srbi ispuniše...''

Crnogorci u tom momentu već dva vijeka bijahu slobodni (ako smo ikad zaista i bili pod turskom vlašću...), tako da se to na nas ne može odnositi, što je i Njegoš znao. Ali s obzirom da je bio veliki Južnoslovenski patriota, a ne srpski nacionalista, kako ga krade SANU, ovome se nije čuditi.
Zašto nikad niko od ''akademika'' nije provalio da se Njegoš osjećao Hrvatom? Pa zaboga, imao je najopširniju prepisku sa banom Jelačićem kome je nudio Crnogorce (tako i Njegoš kazuje) za ustanak za oslobođenje Hrvatskih zamalja... A u Gorskom vijencu Hrvate naziva i braćom:
''.........
Uhvatili pa ih savezali,
našu hrabru braću sokolove,
Dalmatince i hrabre Hrvate...''

(Vijvoda Draško Mrvaljević, po povratku iz mletaka)


A pazi ovo:

Iz knjige Ljube Nenadovića
http://img467.imageshack.us/img467/7718/micrnogorcibogaminijesmo19nm.jpg
http://img467.imageshack.us/img467/2387/micrnogorcibogaminijesmo21fo.jpg

Pa prosudite sami, da li je Njegoš bio srpski nacionalista ili južnoslovenski patriota?

[VAMPIR]

Potpredsjednik Podgoričke skupštine Savo Fatić, inače predstavnik socijalista, u stvari, bijelih komunista, u zapisniku iste od 14/27. 11. 1918:

"Ja ve molim, gospodo, da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na onu do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi"

[VAMPIR]

Novak ADŽIĆ: O RUŠENJU SPOMENIKA VELIKOM VOJVODI MIRKU PETROVIĆU 1919. GODINE



Kakva je zla sudbina ili nesreća snašla poslije 1918. godine Crnu Goru rječito govori i stradanje, odnosno, rušenje spomenika velikom vojvodi Mirku Petroviću u Podgorici, koji će biti predmet mog osvrta u daljem tekstu.
Prvo treba reći da je njegovo postojanje u centru Podgorice uočio i opisao i češki folkrorist, slikar, publicista i putopisac Ludvik Kuba (1863-1956), koji je boravio je u Knjaževini Crnoj Gori 1890 i 1891. godine, o čemu je napisao knjigu »U Crnoj Gori«, štampanoj u Pragu 1892. godine. Ta Kubina knjiga »U Crnoj Gori« kod nas je objavljena u Podgiorici 1996. godine. U toj knjizi češki istraživač i putiopisac Ludvik Kuba, pored ostalog, opisujući svoj obilazak Podgorice i boravak u njoj, navodi i to da je u Podgorici (Mirkovoj varoši) »Na sredini prostranog trga nove varoši, u čast Vojvode Mirka, njegovog patrona, podignut je obelisk« (Ludvik Kuba, »U Crnoj Gori«, Podgorica, 1996, str. 156).
Podsjećanja radi, Mirko Petrović Njegoš (1820-1867), veliki vojvoda, brat je vladara crnogorskog knjaza Danila Petrovića Njegoša (1826-1860 – svjetovnog poglavara Crne Gore od 1851. do 1860) i otac knjaza/ kralja Nikole. Vojvoda Mirko Petrović istaknuti je junak, pobjednik s Grahovca 1858, vojskovođa i predsjednik Crnogorskog Senata. Veliki Vojvoda Mirko Petrović je jedna od ključnih ličnosti crnogorske državne politike kako u doba vladavine knjaza Danila tako i u vrijeme uprave knjaza Nikole, sve do svoje smrti 1867. godine.

Crna Gora je od kraja 1918. godine bila žrtva strašne opresije. Okupacione srpske vojne, policijske i civilne vlasti donijele su kriminalnu i varvarsku odluku da se sruši spomenik kojega je kralj Nikola podigao u slavu i čast crnogorskim junacima poginulim u ratu 1862. godine, kada se Crna Gora branila od druge najezde moćne vojske Omer-paše Latasa. Taj spomenik je poznatiji kao obelisk velikom vojvodi Mirku Petroviću i on se nalazio u centru Podgorice (Mirkove Varoši). Rušenju spomenika vojvodi Mirku poznati crnogorski književnik Jevrem Brković posvetio je jednu sjajnu baladu pod naslovm »Druga smrt velikog vojvode Mirka Petrovića« napisanu 1989. godine.
Duhovni vođa crnogorskog ustanka 1919. godine i predsjednik crnogorske Vlade u progonstvu Jovan Simonov Plamenac je tada, u jednom pismu, navodeći zločine srpskih vlasti i njhove namjere, saopštio i ovo:
»Da se nijesu tadašnje savezničke vlasti velikih sila umiješale, htjele su okupatorske vlasti spaliti mošti Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog, onako kao što je Sinan Paša spalio na Vračaru ostatke Svetog Save Nemanjića. Program je bio da se oskrnavi i poruši sve što je u narodu sveto. Porušili su spomenik pobjedniku Grahovske bitke, velikom vojvodi Mirku Petroviću, samo radi toga što je bio otac kralja Nikole«.
Ovo Plamenčevo kazivanje koje predstavja dio njegove izjave naslovljenje »Zašto je vođena i zašto treba voditi borbu« objavio je Savić Marković Štedimlija u svojoj knjizi »Gorštačka krv – Crna Gora 1918-1928«, str. 57-58, Beograd, 1928. godine.

Poznati crnogorski diplomata, političar, narodni poslanik Jovo Popović u Memorandumu naslovljenom »Pogled na crnogorsko pitanje«, koji je napisan u Rimu 14. februara 1919. godine i podnijet u ime Saveza slobodnih Crnogoraca Konferenciji mira u Parizu, veli, uz ostalo, i ovo: »U svojoj razornoj obijesti da unište sve što je crnogorsko, ove plaćeničke bande zaboraviše se tako daleko, da batinaše sva ona lica kod kojih nađoše crnogorski vojnički barjak ili koji god drugi znak ili obilježje koje podsjeća na crnogorsku državu. U tom cilju je uništen i jedini spomenik vojnički na trgu u Podgorici podignut u čast poginulih Crnogoraca za oslobođenje tih krajeva. Kao što se vidi, ide se za tim, da se uništi i istorija ovog mučeničkog naroda« (Jovo Popović, »Pogled na Crnogorsko pitanje«, Memorandum podnesen Konferenciji mira u Parizu, Kraljevska Crnogorska državna štamparija, Nej kod Pariza 1919. godine). U knjizi »Nekoliko stranica iz krvavog albuma Karađorđevića – Dokumenta o zločinima Srbijanaca u Crnoj Gori«, koja je objavljana u Rimu 1921. godine u izdanju Ministarstva inostranih poslova Kraljevine Crne Gore, kaže se da su tada, uz ostale zločine, u Crnoj Gori »Po naređenju Srbijanaca porušeni istorijski spomenici i pocijepane istorijske slike«. Kakva je bila situacija u Crnoj Gori nakon njenog obezdržavljenja i upropaštavanja govori i ovaj napis Jovana S. Plamenca, u jednom beogradskom listu, poslije njegove predaje Beogradu.
Srpski novinar i publicista Pantelija Jovović (koji je, po sopstvenom priznanju zbog pisanja o zločinima koji su činjeni u Crnoj Gori bio fizički napadnut, pretučen i kome su nanešene teške tjelesne povrede) o rušenju spomenika velikom vojvodi Mirku Petroviću u Podgorici objavio je, u beogradskom listu »Balkan«, od 18. septembra 1922. godine, članak pod naslovom »Juriš na cnogorske spomenike«.
U tome tekstu Pantelija Jovović piše i ovo:
»Obzirnost i dužno poštovanje prema mrtvima dokaz je kulture jednog naroda. Čije je groblje razgrađeno i grobovi obrasli korovom, ništa dalje ne pitajte za njegovu kultutu. Divljak je. Kada je u Srbiji 1903. godine jedna zavjera učinila kraj dinastiji Obrenovića, nikome nije na um padalo da ruši spomenik kneza Mihaila; jer ko bi njega rušio rušio je istoriju Srbije. Nije se jednako postupilo sa spomenicima u Crnoj Gori prilikom njenog ujedinjenja sa Srbijom. Sramota je beogradske Vlade zato što su spomenike rušili njeni činovnici, a crnogorska je sramota zbog toga što su ti činovnici sinovi Crne Gore. Neki pijani Savo Fatić srušio je u Podgorici 1918. godine spomenik podignut junacima, slavno palim u ratu godine 1862. Doduše nijedan Fatićev predak nije pao u tome ratu, te nije čudo da je on gotov na rušenje spomenika kao i na paljenje kuća, ali je čudo što je sa njim bilo i Crnogoraca čiji su preci ratovali. Nije čudo što pijani Fatić ruši spomenik, ali je skandal da Vlada mjesto da spomenik popravi ona naređuje sravnjivanje njegovog nesrušenog ostatka sa zemljom, da se ne zna ni gdje je postojao. A Sava Fatića odmah iza rušenja spomenika i revnosnog učestvovanja u paljenju kuća postavlja za člana crnogorskog Vrhovnog suda! I sada taj treba da sudi onima kojima je kuće palio i oni da očekuju od njega pravdu! Vlada je na pogrešnom putu ako misli da su to sredstva za ujedinjenje Crne Gore sa Srbijom...
Savo Fatić živjeći u Crnoj Gori, u kojoj je skoro svaka familija gorda na svoju prošlost, osjeća se, razumijem, vrlo neprijatno nemajući sam pomena vrijedne familijarne prošlosti. On bi bio gotov zbog toga uništiti ovu crnogorsku prišlost, a zar da on bude mjerodavan za pravac rada beogradske vlade? Beogradska Vlada može preko Sava Fatića zapaliti par kuća u Crnoj Gori, ali preko njega ne može vladati Crnom Gorom, a još manje vršiti njeno ujedinjenje sa Srbijom«,
pisao je 1922. godine Pantelija Jovović.

O tome govori i dr Danilo Radojević u svojoj knjizi »Crnogorci na limesu«, Podgorica, 1999.
Savo Fatić i Lazar Damjanović bili su potpredjednici tzv. Podgoričke skupštine, koja je 13/26. novembra 1918. godine usvojila, od strane beogradskog Dvora i Vlade napisane i donijete, odluke o uništenju Crne Gore, o njenom prisajedinjenju Srbiji, o svrgavanju kralja Nikole i slavne dinastije Petrović Njegoš s crnogorskog prijestola, o otimanju njihove imovine, brisanju nacionalne i državne slobode i tradicije crnogorskog naroda.

Na zasijedanju tzv. Podgoričke skupštine Savo Fatić je rekao i ovo:
»Ja vas molim, gospodo, da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se tak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela. Na onu do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi«.

Taj Savo Fatić, je, dakle, sa pozicija vlasti, kao potpredsjednik tzv. Podgoričke skupštine, sa svojim istomišljenicima - jurišnicima na crnogorske svetinje i simbole, varvarski i sramno srušio spomenik Velikom vojvodi Mirku Petroviću u centru Podgorice i bačio ga u Moraču. Savo Fatić je aktivno učestvovao u rušenju i paljenju crnogorskih kuća i domova. Za to je od strane pretpostavljenih unaprijeđen i nagrađen. Postavljen je bio za člana Velikog Suda Kraljevine SHS u Podgorici. Sa te pozicije donosio je i izricao presude crnogorskim patriotima, vjernim i odanim slobodi, časti, pravu i dostojanstvu Crne Gore i njenog naroda.

[VAMPIR]

O rušenju spomenika velikom vojvodi Mirku Petroviću pisao je u svojim zabilješkama i Nikola Tomanov Zec (1900-1970), crnogorski patriota, učesnik Božićnjeg ustanka decembra 1919, zelenaš, politički emigrant. U rukopisnoj zaostavštini Nikole T. Zeca, čiji je dio njegova porodica ustupila za objavljivanje crnogorskom nezavisnom nedjeljniku iz Podgorice »Monitoru«, navodi se i to kako su poslije održavanja podgoričke skupštine glavni bjelaški lideri, na čelu s Markom Dakovićem, za vršenje torture nad narodom i za rušenja kulturno-istorijskih spomenika i slično, podijelili zadatke novonastaloj organizaciji zvanoj »Omladina«. Pripadnici te organizacije, po nalogu novouspostavljenih političkih vlasti u Crnoj Gori od kraja 1918. godine, prionuli su na posao. Naime, organizacija zvana »Omladina« je, piše Nikola T. Tec »odmah poslije sukoba kod Cetinja srušila spomenik u Podgorici, koji je bio podigao knjaz Nikola svome ocu »Velikom Vojvodi Mirku Petroviću i Crnogorcima palim za oslobođenje Podgorice i Zete«. Taj spomenik nalazio se na glavnom trgu i bio je jedini te vrste u Crnoj Gori.

Pred Podgoričkom sabornom crkvom nalazi se jedna skromna kamena grobnica, u kojoj su položene kosti četrdeset boraca iz bataleona Ljubotinjsko-dobrskog, koji su poginuli 1877. godine u jednom smjelom jurišu na zagoričkom polju. Tom prilikom pao je i komandant tog bataleona, njegov zamjenik i bataleonski zastavnik. Tu grobnicu podigao je knjaz Nikola o svome trošku i svojom rukom položio u nju kosti svojih ratnih drugova, pošto ih je prethodno obavio svojim svilenim pojasom. Na nadgrobnoj poloči, iznad poređanih imena, dao je urezati ove svoje stihove:
»S poštovanjem pristupite
grobu ovih mučenika
u kom leže četrdeset
Ljubotinjskih ubojnika...«.
I ovu je grobnicu »Napredna omladina Crne Gore« razlupala maljevima, tako da su stihovi i nekoliko imena oštećeni te se ne mogu čitati«, veli Nikola T. Zec (feljton »Zelenaši«, Monitor«, Podgorica, 7. oktobar 1994. br. 207, str. 47)


O tome piše i dr Šerbo Rastoder, u svojoj knjizi »Janusovo lice istorije«, Podgorica, 2000, na str. 281 piše i ovo:
»Kada su 1886. godine udareni temelji nove varoši u Podgorici, s desne strane rijeke Ribnice, i kada je nova varoš nazvana Mirkova varoš, tada je vojvodi Mirku Petroviću otkriven spomenik u vidu obeliska, urađen po projektu Marka Đukanovića. Spomenik je tu stajao sve do 1919. godine, kada je već bio počeo radikalan »raskid s prošlošću«. Uz to, spomenik je bio posvećen ocu »omrznutog« kralja, što je tada bio dovoljan razlog za bjelaše (pristalice bezuslovnog ujedinjeja Crne Gore i Srbije) da ga sruše i bace u rijeku«.

[VAMPIR]

SRBI SVI I SVUDA-Vuk Karadžić
http://www.rastko.org.yu/filologija/vuk/vkaradzic-srbi.html
naravno, ko još nije čitao treba bi to uradit.

[VAMPIR]

USA imigraciona dokumenta sa ostrva Ellis



U ovom dokumentu nalazimo državljanina Crne Gore Radović Jovana iz Morače, dakle rođaka Rista Amfilohija Radovića, koji tvrdi da su Crnogorci komunistička kopilad. Međutim evo izgleda da su i njegovi preci isto tako bili komunistička kopilad, jer mu se ovaj rođak Jovan izjasnio kao etnički Crnogorac još prije sto dvije godine u rubrici race or people u ovim američkim imigracionim dokumentima.
Dakle jasno je da Risto Amfilohije Radović laže i priča svetosavske i mitove i bajke kako se Crnogorci nijesu izjašnjavali kao Crnogorci prije 1945.
U dokumentu su još i: Medenica Tripko i Spasoje, Nikola Zejak, Rakočević Milija, Janko i Bećir (?), Braunović Ćetko i Vukašin, Savić Novo. Tu su još neki državljani Crne Gore čija prezimena ne mogu da rastumačim. U dokumentu nalazimo i Vuksanović Mitra vjerovatno rođaka od predsjednika Vijeća Narodnih Skupština Vuksanović Momčila koji je vaтreni Srbin. Međutim vidimo da su mu se rođaci prije 100 godina deklarisali kao Crnogorci!
Svi državljani Crne Gore u ovom dokumentu deklarisali su se kao Crnogorci, većinom su bili iz Morače i Rovaca.
http://img458.imageshack.us/img458/8772/radovicjovanmoraca1zq.gif


U sljedećem dokumentu nalazimo nekog Dožić Vula iz Morače bez sumnje rođaka Srpskog Patrijarha Gavrila Dožića. Patrijarh srpski dr Gavrilo rođen je 17. maja 1881. godine u Vrujcima, u Donjoj Morači kao Đorđe Dožić. Bio je Patrijarh od 1938. do 1950.
Vidimo jasno u dokumentu da su ovaj Vule Dožić nije deklarisao kao Srbin, nego se izjasnio kao etnički Crnogorac.
U dokumentu koji je nastao prije tacno 100 godina su jo i crnogorski drzavljani: Raičević Jovan, Jakov i Đuro, Perović Filip, Popović Milan, Tripković Mišur, Lakićević Milinko, Tripković Ilia, Kovijanić Luka, Janketić Dragiša, Perović Vuksan i Stojan, Rakočević Dragiša, Vujisić Antonije, Đurđić Marko, Drašković Krsto i Dragiša, Milović Pavle, Bulatović Marko. Svi su se oni u rubrici race or people deklarisali kao etnički Crnogorci.
http://img492.imageshack.us/my.php?image=dozicrakocevicvuisicjanketicmo.gif

========

Imamo ovdje rođaka jednog politicara iz jedne stranke koja tvrdi da su Crnogorci nastali 1945.
Rodjak od politicara Andrije Mandića koji tvrdi da se Crnogorci nijesu izjašnjavali do 1945. da su Crnogorci već da su ih tako komunisti naučili.
U rubrici pod rednim brojem 8. je državljanstvo, a pod rednim brojem 9. Race or peopleje narodnost / etnička pripadnost.
Vidimo iz dokumenta da je tu Ilija Mandić koji se izjasnio da je Montenegrin sto ce reći Crnogorac, izjasnio se da je iz Gornja Morače sto znači da je rodjak velikog negatora crnogorskog identiteta - Andrije Mandića.
Kao Crnogorci po narodnosti su se ovdje takodje izjasnili Janko Dulović (Kolašin) Lazar Dulović (Gornja Morača), Dragiša Dulović (Gornja Moraca), Ilija Dulović (Gornja Morača), Radovan Ašanin, Milutin Stožinić (Uskoci), Ivan Grdinić (Uskoci), Vasilj Bogdanović (Uskoci).
http://img235.imageshack.us/img235/900/mandicmoracagornjastozinicbogd.gif


U ovom dokumentu imamo Mandić Đorđa, Vlahović Vasa i Konjević Andriju koji su se izjasnili kao Montenegrini, na pitanje sto su po narodnosti.
http://img212.imageshack.us/img212/5733/mandicvlahovickonjevic9ev.gif


U ovom dokumentu imamo Mandić Radovana sa Golije koji se izjasnio kao Montenegrin - Crnogorac, kao i Lale Mandić, Dumnić Radovan i Doknić Blagoje, svi sa Golije. Tu su takodje i Crnogorci po narodnosti/nacionalnosti Bogdan Braić, Gavril Da(r)manović i Novak Da(r)manović.
http://img212.imageshack.us/img212/4403/mandicdoknicdumnicbraic4es.gif

U ovom dokumentu nalazimo rođaka od jednog takodje velikog negatora crnogorske nacije i identiteta, koji tvrdi da se Crnogorci nijesu popisivali do 1945. kao Crnogorci.
Medjutim njegov neki rođak Danilović Živko ponosno predvodi ovu listu u kojoj se izjasnio kao Crnogorac, mislim da mu se unuče Goran ne bi dobro proveo sa pričama koje priča, da mu je prađed živ.
Imamo ovđe takodje 7 očigledno rođaka - Kovačević svi iz Dolova: Živko, Živko, Živko, Spasoje, Ilija, Vasko, Jovan i Krsto.
Tu su se jos izjasnili kao Crnogorci po narodnosti: Blagojević Milan (Vrela), Božović Milan (Vrela), Golubović Golub (Sumanovac), Babović Radovan (Vrela) Usović Miloš (Vrela), Ostojić Blaž (Vrela), Golubović Spasoje (Šumanovac), Golubović Jagoš (Šumanovac), Pavlović Neđeljko (Vrela), Vojinović Živko (Vrela). Tu su još Vujošević Milovan (Podgorica), Pavelic Radoje (Kuči), Jovović Pavle (Kuči) Mijović Vaso (Kuči), Jovović Radosav (Kuči), Jovović Luka (Kuči), Jovović Milutin (Kuči). Sve sami Montenegrini - Crnogorci!
Ovđe ima inače nekoliko Golubovića, a skoro je jedan Golubović na TV-u lagao, kako se niko kod Golubovića nije izjašnjavao kao Crnogorac! Masno je lagao!
http://img221.imageshack.us/img221/2331/danilovicbozovicgolubovic8cn.gif


Imamo ovđe izvanredan dokument dje nalazimo Danilović Marka, sa Golije koji se americkom službeniku izjasnio kao Crnogorac, iako mu potomak tvrdi da Crnogorci nijesu postojali prije 1945. Sa Golije su tu još i: Marko Dolinić, Lazar Perović, Spasoje Kovačević, Marko Goranović, Mitar Doknić. Tu je sa Golije I Bjelica Vasil nesumnjivo rođak Isidore Bjelice koja neprestano potencira srpstvo međutim neki njen rođak nije smatrao ne tako davno, da je Srbin.
Imamo iz Nikšića: Danilović Risto, Danilović Ljubica, Čolović Jakov, Jovović Vaso, Jovović Obrad. Tu je i Stamatović Mileta, nesumnjivo rodjak velikog negatora crnogorskog identiteta, bajagi istoričara Aleksandra Stamatovića, koji je bezbroj puta lagao kako se Crnogorci nijesu nacionalno izjašnjavali kao Srbi prije 1945.
Tu su dalje: Vuletić Jovan (Grahovo), Nedić Mićo (Piva), Maksim Bučalina(?) (Piva). U dokumentu nalazimo Vuksanović Jovicu vjerovatno rođaka predsjednika Vijeća Narodnih Skupština, koji ovih dana samo o SRPSTVU i o Srbima priča, neprestano ističe Srbe i navodni srpski narod u Crnoj Gori.
Međutim njegov neki rođak se ovđe fino na vrhu dokumenta kao predvodnik izjasnio kao Crnogorac iz Lukovca, a sa njim je bio isto iz Lukovca Musić Jovo.
U dokumentu imamo i kako se izjasnio Bajović Joko (Piva), a Bajovići su potomci od brata harambaše Baja Pivljanina. Ovaj Bajović se takođe izjasnio kao Crnogorac.
http://img235.imageshack.us/img235/7571/danilovicstamatovicgoranovicjo.gif


Evo opet dokumenta u kojem nalazimo rođaka nasega političara,
nalazimo Danilović Miluna iz Jezera, izjasnio se da je po narodnosti, kao i svi i u ovom dokumentu, da je Montenegrin - Crnogorac!
Tu su još iz Jezera:
Rončević Nikola, Stjepović Jovo, Durković Matija, Marković Marko, Kovačević Jovan, Baranin Mirko, Pješivac Ristan, Novosel Dimitrije, Maljan Bogdan i Nikola, Soković Novica i Jovan, Jović Đorđe, Robović Seklua i Radovan, Simićević Miloš, Dacić Jovan.
Imamo i sa Ljubotinja: Laličić Luka i Filip.
Tu su još i dva Božovića: Radosav i Jakov.
Svi su se oni u ovom dokumentu izjasnili da su Crnogorci i ništa drugo.
http://img235.imageshack.us/img235/11/danilovicroncevicdacic8fm.gif


U ovom dokumentu nalazimo jedno prezime koje nosi jedan veliki negator Crnogoraca - Aleksić Budimir, za koje on govori da su produkt Vatikana i Kominterne.
Međutim izgleda da mu je i ovaj rođak bio Vatikanski proizvod izgleda da mu je ovog rođaka Vatikan naučio kako da se izjašnjava.
Dakle, nalazimo Mihajla Aleksića iz Uskoka za koga ce vjerovatno naš političar Budimir koji se predstavlja da je kobajagi nekakav naučnik, da on bajagi zna nešto, Budimir će za njega vjerovatno reći da je to bio komunista iz Uskoka!
Nalazimo u dokumentu da su se izjasnili kao Crnogorci još iz Nikšića: Mitrović Spasoje, Radulović Mišo, Jovović Obren, Međedović Lale, Međedović Petro, Rustalija Stefan, Butorović Stefan i Mirko.
Imamo iz Miločana: Božović Vaso, Nikolić: Marko, Tomas, Đuricu i Goluba.
Nalazimo iz Kolašina: Boić Spasoje, Rakočević Borisa, Drljević Markiša. Iz Kolašina je i Tapušković Dragiša koji se izjasnio da je Crnogorac a jedan njegov potomak skoro je izjavio da su Crnogorci komunistička kopilad! Taj Tapušković koji je predsjednik neke srpske NVO, dakle napućikan od Velikosrba direktno pljuje na svoje pretke!
Iz Lipova nalazimo da su: Marković Mato, Raosavljević Luka, Laković Ilija, Đokić Đorđe Vukosavović Radoš i Vlahović Milisav.
Imamo jos i Abramović Janka iz Lukova. Svi su se ovom dokumentu izjasnili kao Crnogorci.
Moguće je da "naučnici" Aleksić i Stamatović počnu da pišu kako je komunizam zavladao u Crnoj Gori znatno ranije nego što su oni mislili!
http://img226.imageshack.us/img226/1867/aleksicuskoktapuskovic5ji.gif


U sljedećem dokumentu nalazimo Dedeić Boška iz sela Ramovo Ždrijelo dje je rodjen i mitropolit crnogorski Mihailo Dedejić.
Medjutim jedan njegov rodjak se izjasnjava kao Srbin i bavi se politikom. On tvrdi da su Srbi pravili Crnu Goru a preci su mu se mu se jasno izjasnjavali kao Crnogorci. Koji su to bili Srbi nije jasno, njegovi nijesu sigurno jer njegovi nijesu bili Srbi.
Mitropolit crnogorski Mihailo se izjašnjava isto kao i ovaj mu rođak Boško prije 100 godina, a mladi politicar Dobrilo je promijenio naciju iako živi isto kao mu đed, u Crnoj Gori. Opet nalazimo: Danilović Miloš, Sava i Vukadin i opet Crnogorci, za razliku od njihovog pretka Gorana koji je promijenio narodnost.
Nalazimo dalje iz Pive: Delić Jovana, Radović Jevrema i Radivoja, Blečić Vidoje i Kostadin, Blagojević Jovan.
Imamo iz Drobnjaka: Sušić Jovana, Vemić Stevana, Sava i Krsta, Kovačević Vasilije, Jakic Djuro.
Sa Njeguša: Otašević Pero i Andrić Jovan. Iz Zagrede: Popović Blažo i Gajo, Milić Radoje. Iz Zete je Kovačević Filip, sa Žabljaka Durković Risto, iz Podgora Miač Marko, iz Ćeklića Vujović Lazo. Tu je i Gojnić Ivo iz Brčela, te Pelević Milovan iz Bjelopavlića.
Tu je i Đikanović Stefan. SVI SU SE IZJASNILI KAO ETNIČKI CRNOGORCI.
http://img458.imageshack.us/img458/9941/26101907dedeicramovozdrijelo9d.gif


U ovom dokumentu nalazimo možda i direktnog pretka političara Popovića - predsjednika NS-a.
Njegov se predak, ovaj Popović Ivo izjasnio kao Crnogorac, a živio je u Ulcinju, odakle i političar Popović, kaže da je. Koliko je ovo izjašnjavanje bilo na dobrovoljnoj osnovi, najbolje nam potvrđuje ovaj dokument. Pored Popovića je neki Lalić iz Pive koji se izjasnio da je Servian - po današnjem prevodu Srbin, a tu je i neki Šaković koji se izjasnio kao Crnogorac. Sva trojica - državljanstvo crnogorsko.
Dakle rođak Peca Popovića je perfektno znao kako se izjašnjava, jer se njegov zemljak Lalić izjasnio kao Srbin.
Međutim potomak ovog našeg političara Popovića je promijenio narodnost!
Ko zna, možda je ovaj Ivo Popović bio komunista ili vatikanski plaćenik!
http://img212.imageshack.us/img212/3462/popovicivoulcinj5du.gif


Političar Peco Popović je porijeklom iz Crmnice, a u ovom dokumentu nalazimo iz sela Brčeli (Crmnica) nekog Popovića koji se izjasnio da je Crnogorac. To je sigurno neki rodjak politicara Popovića, vjerovatno komunista, ili ga je Vatikan platio da se izjasni kao Crnogorac. Tu je iz sela Brčeli i Jovetić Ivan takodje Crnogorac po narodnosti.
http://img212.imageshack.us/img212/4080/popovibrceli1jp.gif


U ovom dokumentu na vrhu takođe imamo Crmničanina Popović Đoka koji se izjasnio kao Crnogorac. To je vjerovatno rođak naseg političara Peca koji je promijenio narodnost u odnosu na prađeda mu. Tu je i Miljanović Vaso, takodje Crnogorac.
http://img212.imageshack.us/img212/5650/popoviccrmnica4ne.gif


U sljedećem dokumentu nalazimo nekog rođaka poznatog političara Šoć Dragana, iz istog sela u kojem je i Dragan rođen, iz sela Dubova!
Sada možemo da vidimo kako je Dragan Šoć jednostavno izmislio da su mu svi preci bili Srbi, kako je često isticao. Njegov rođak Šoć Andrija se u ovom dokumentu (mozda đed) izjasnio da je Montenegrin ili Crnogorac! Očigledno je da se političar Dragan Šoć posrbio, to je jedini mogući izraz.
U dokumentu nalazimo iz Ljubotinja: Vujović Stevana, Lubarda Iva, Radoman Tomo, Vujović Filip, Lubarda Pero, Vujović Milo. Nalazimo sa Ceklina: Marković Pero i Radmilović Vuko. Backović Živalj iz Pješivaca, Jovović Niko i Marko iz Gluhoga dola.
Tu je i Vuksanović Vuko iz Kuča, čiji se rođak u međuvremenu posrbio i izmišlja srpska plemena po Crnoj Gori, iako plemena ne postoje kod Srba. Vuksanović Vuko je imao punih 55 godina u ovom dokumentu, ne bismo mogli reći da je bio nezreo čoek.
Taj današnji političar Vuksanović, predsjednik takozvanog Vijeća narodnih skupština je strašno zabrinut za Srbe u Crnoj Gori i srpski narod, međutim preci su mu se izjašnjavali kao Crnogorci! Čovjek brine tuđu brigu! Brigu za Velikom Srbijom!
http://img212.imageshack.us/img212/5523/socvuksanovicvujovicilubardara.gif


U sljedećem dokumentu imamo Šoć Luku sa i Šoć Mila sa Ljubotinja, takodje rođaci Dragana Šoća, koji, ne zaboravite, izmišlja da su svi njegovi bili Srbi. Ovi njegov rođaci se ne bi složili sa Draganom, izjasnili su se kao Crnogorci!
Imamo u ovom dokumentu i Vukmanović Velišu, Andriu, Andriu, Blaža i Joka - svi iz Crmnice, rođaci predsjednika pokreta za zajedničku državu. I oni su se izjasnili kao Crnogorci.
Iz Ljubotinja su tu još: Lubarda Andrija i Vujović Staniša. Tu su i Kuči: dva Lekića, Pajović, Popović, Jovović.
Tu je i Koičić Savo iz Sotonića, te Marković Đorđe i Marković Ilija. SVI SU SE IZJASNILI KAO CRNOGORCI.
MOGUĆE JE DA SU VELIKOSRPSKI MITOVI ISTINITI, I DA SU ONI BILI KOMUNISTI ??
Interesantno u istom dokumentu nalazimo sa Braića državljani Austrije: Martinović Ivo i Krsto, Seferović(?) izjasnili se kao Dalmatinci. Iz Maina, državljanin Austrije Radulović Andija, izjasnio se kao Dalmatinac.
http://img212.imageshack.us/img212/7264/socmilolukalubardavukmanovicil.gif


Evo ovdje je opet rođak od jednog političara koji se izjašnjava kao Srbin, istina djeluje kao umjereni Srbin, međutim ovaj rođak mu se prije 100 godina deklarisao kao Crnogorac - Đurđevac Dimitrije iz Lukova. Iz Lukova nalazimo i Drašković Boška.
Drobnjaci: Vuković Tanasije, Đurović Kojo, Radulović Novica, Potpara Mate, Nedić Anton.
Uskoci: Berović Vojin, Poleksić Nikola, Zeković Luka i Milić, Trebišanin Mašan. Iz Zagrede su Burići tri rodjaka i blagoje Popović. Iz Nikšića Đurović Milivoje i Jakov Radović. Iz Šavnika je Popović Drago. Tu je i Luka Turčinović sa Velestova.
Svi su se izjasnili da su po narodnosti Crnogorci. Vjerovatno su bili komunisti.
http://img215.imageshack.us/img215/1399/djurdjevacnedicpoleksicpotpara.gif


Ovdje nalazimo rođaka od čovjeka koji je bio predsjednik prve srpske stranke u Crnoj Gori početkom devedesetih.
U dokumentu je dakle Kilibarada Mitar iz Banjana koji se izjasnio kao Crnogorac a odmah do njega se Vujičić Mirko sa Grahova izjasnio kao Servian-Srbin.
http://img215.imageshack.us/img215/4803/kiibardamontenegrinvujcicservi.gif


Ovđe je Kilibarda Stefan iz Banjana, izjasnio se kao Crnogorac, zatim tu su iz mjesta Sotonići: Stevo Stojanović, Ilija Radović, Đuranović Ilija, Todorović Mitar. Iz Otočca Petanović Savo, iz Budve Vukanović Đuro. Svi su se deklarisali kao CRNOGORCI.
http://img215.imageshack.us/img215/6930/kilibaradastefandjuranovicstoj.gif


U ovom dokumentu nalazimo: Kilibarda Blažo i Kilibarda Sava, deklarisali se kao Crnogorci, zatim nalazimo Antović Rista, Dževerdanović Spasoja i Vujović Petra, svi su se izjasnili da su po narodnosti/etnicitetu Crnogorci.
http://img215.imageshack.us/img215/8806/kilibardadzeverdanovicantovicd.gif


Nalazimo u još jednom dokumentu, Kilibarda Lazar iz Banjana, do njega Milović iz Nikšića, oba Crnogorci. U dokumentu nalazimo Kecojević Mašana, Đuricu, Borka, Milosava svi sa Cetinja. U dokumentu nalazimo i Kovačević Marka iz Rudina.
Svi su se oni deklarisali službeniku kao - Crnogorci!
http://img215.imageshack.us/img215/8100/kilibardakecojevickovacevicrud.gif


U sljedećem dokumentu imamo Kostić Marka iz Rvaša rođaka političara Branka Kostića koji se svom snagom devedesetih borio za Veliku Srbiju, i koji tvrdi da su mu preci bili Srbi, iako se on piše kao Crnogorac.
Međutim nije istina da su mu preci bili Srbi, jer vidimo da mu se ovaj rođak deklarisao kao Crnogorac. U dokumentu se nalaze još: Stojanović Tomo, Popović Stevan, Nikitović Mišo, Tatar Jovan, Vukmirović Petra, Lopičić Pero, Pejović Jovan, Strugar Nikola i Mašo, Radunović Novak, Vukmirović Jovan, Filipović Petar, Bogojević Borko, Vujović Đuro i Tom, Radunović Vidak, Vujović Jovan, Markišić Ilia, Stijepčević Đuro, Vujović Luka, Krcun Pejović, Vidak Pejović, Andisinić Mileta.
Tu je i Jovićević Krcun neki rođak istoričara Jovićevića, negatora Crnogoraca, koji nam predstavlja srpske bajke kao pravu istoriju. Međutim ovaj njegov rođak i svi navedeni u ovom dokumentu su se izjasnili službeniku da su Crnogorci po narodnosti, no, možda ce "istoričar" Jovićević da napise novi naučni rad, da su to bili komunisti!
http://img215.imageshack.us/img215/2393/kosticizrvasastrugarradunovicl.gif


U ovom dokumentu opet nalazimo rođaka političara Vuksanovića koji tako žustro zastupa interese srpskog naroda u Crnoj gori. Međutim i ovaj mu se rodjak popisao kao Crnogorac a zvao se Vuksanovic Dimitrije, bio iz Kuča. U istom ovo dokumentu nalazimo i Dželetić Boža i Belević Velja iz Bratonozića, kao i Maslovarić Novicu. Tu ima jos jedan Bratonozić ali nijesam u stanju da razaznam prezime.
Svi su se deklarisali kao Crnogorci ili Montenegrini!
http://img215.imageshack.us/img215/3598/vuksanovickucbratonozici5eq.gif


U narednom dokumentu nalazimo Vojvodić Nikolu koji je vec zivio u USA i koji se deklarisao kao Crnogorac za razliku od njegovog rodjaka velikog negatora svega crnogorskog - politicara Momira Vojvodića. Predak se deklarisao kao Crnogorac, a potomak negira sve crnogorsko. Vidi se da je velikosrpska propaganda mnogima oprala mozgove u Crnoj Gori.
Opet imamo dokument u kojem nalazimo prezime Vuksanović Nika koji se takodje deklarisao kao Crnograc, a sjetimo se samo sa kakvom zestinom brani srpske interese politicar Vuksanović a preci mu se nijesu deklarisali kao Srbi.
U ovom dokumentu nalazimo jos: Vujović Nikola, Jovanović Božo, Petrović Petar, Jovanović Blago, Nikezić Božo i Savo, opet nalazimo prezime Mandić, Mandić Petar, Milutin i Radoje iz Bjelopavlića.
Tu je i Milatović Đorđe koji je sudeci po dokumentu, vec zivio u USA. Svi su se oni u ovom dokumentu deklarisali kao Crnogorci!
http://img405.imageshack.us/img405/6998/vuksanovicmandicvojvodicuskoki.gif

U ovom dokumentu opet nalazimo dva Vuksanovića iz Kuča, nesumnjivo rođaci predsjednika Vijeća Narodnih Skupština, i ovi su se ljudi Vuksanović Đuran i Savo, prije 100 godina deklarisali, da su Crnogorci.
Kako je moguce da je neko onako zabrinut samo za Srbe kao nas politicar Vuksanovic, a preci mu bili Crnogorci??
U ovom dokumentu nalazimo i Gvozdenovic Joša iz Crmnice, te su tu jos Ostojić Savo i Masoničić Ilija, svi su se oni sluzbeniku izjasnili kao Crnogorci po narodnosti.
http://img215.imageshack.us/img215/3407/vuksanovicmasonicicostojicgvoz.gif


U narednom dokumentu nalazimo Vukmanović Mila i Vasilija, iz Podgora, iz istog sela odakle je i sin predsjednik pokreta za zajednicu Dr Vukmanović. Preci su mu se kao sto jasno vidimo izjasnjavali kao Crnogorci.
Tu su jos i Vukčević Jovan i Petar, Vujačić Božo, Vukčević Marko, Ljumović Lazo i Boić Milovan. Svi oni su se deklarisali da su po nacionalnosti/narodnosti Crnogorci!
http://img215.imageshack.us/img215/3630/vukmanovicpodgorvukcevicljumov.gif


U ovom dokumentu nalazimo Vukmanović Marka iz Podgora, zatim Bajramović Toma, Đikanović Iva i Marka, Mihaljević Raka, Petrović Joka, Vojvodić Joka, svi su se oni deklarisali kao etnički Crnogorci.
http://img215.imageshack.us/img215/4241/vukmanovicpodgormihaljevicvojv.gif


U ovom dokumentu nalazimo prezime Žižić, tu su: Mihajlo, Bato, Ivo, Neško, Božo, Leko.
Interesantno na ovom dokumentu su sami Žižići i svi su se izjasnili kao Crnogorci po narodnosti.
Kako je moguce da je njihov rodjak sadasnji politicar Zoran Žizić onoliki negator Crnogoraca i crnogorskog identiteta?
Ko je to uticao na njega? Nema sumnje da je velikosrpska propaganda dala odlične rezultate kad je on u pitanju!
Možda su mu ovi preci (rođaci) bili prije 101 godinu komunisti?
http://img215.imageshack.us/img215/1280/zizici4ci.gif


U ovom dokumentu nalazimo opet rodjaka od velikog negatora Crnogoraca - Zorana Žižića, neki Žižić Bojo iz Drobnjaka, izjasnio se sluzbeniku kao etnicki Crnogorac, jedini nas covjek u ovom dokumentu.
http://img215.imageshack.us/img215/5382/zizicbojodrobnjak3fn.gif


Sada nalazimo rodjaka od predsjednika beogradsko pokreta za zajednicu Tadić Ljubomira. Dakle u dokumentu je Tadić Miloš, bez ikakve sumnje rodjak Ljubomira Tadića jer je iz istog sela odakle je Ljubomir Tadić, sela Smriječno!
Medjutim poslije dugog izbivanja iz Crne Gore, naš Ljuba Tadić je viskoumno i dubokoumno zakljucio da crnogorska nacija ne postoji, ne mareci za to sto Crnogorci imaju drzavnost, evo hiljadu godina. Ovaj njegov rodjak Tadić Miloš sigurno se ne bi slozio sa ocem predsjednika Srbije, jer se jos prije sto godina Miloš deklarisao kao Crnogorac i pored toga sto ima nekoliko jasnih rubrika ni u jednoj nije stavio nikakvo srbovanje.
Ocigledno je filozof Ljubomir Tadić toliko zavolio zemlju dje zivi da nema sumnje da on zivi u Hrvatskoj rekao bi da su Crnogorci Hrvati, a da on zivi u Makedoniji rekao bi da su Crnogorci Makedonci! To je njegov nacin da se dodvori Srbima, poznati nacin jednog terazijskog Crnogorca.
Vidimo u dokumentu jos: Boljević Nikolu, Mrčarica Bogdana i Nikolu, Vukanović Krsta i Pavla, Perković Nikolu.
U dokumentu nalazimo i Bojović Mušiku i Kuja najvjerovatnije rodjake jos jednog naseg politicara Boža Bojovća koji kaze da je Srbin i pored toga sto su mu se preci deklarisali kao Crnogorci.
Kako je to moguce da se od Crnogoraca poslije sto godina postane tako zestoki Srbin vjerovatno je ključ u 1918. kad je političkim dekretom napravljena država Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj je bilo koja četvrta nacija, bila zabranjena, već u imenu!
Tako su ljudi snagom drzavne prisile mijenjali identitet i postajali Srbi!
http://img458.imageshack.us/img458/972/tadicmilossmrijecno1zo.gif


Ovdje imamo opet rodjake kobajagi nekakvog filozofa premudrog Ljubomira Tadića koji je zakljucio da Crnogorci ne postoje, medjutim lagao je bez sumnje, vidimo da su mu se opet neki rodjaci bili izjasnili da su Crnogorci po narodnosti, to su vidimo Tadić Uroš, Krsto i Tadić Milo.
Osim njih tu su uglavnom iz Nikšića, Pive, Banjana, Grahova...: Nikolić Đuro, Đurović Radovan, Mitrović Radovan, Radojčić Milo, Vučković Jovan, Radulovic Bekica, Pejović Jovan i Aleksa, Ognjanović Marko, Milojević Ilia i Radosav, Đukanović Ilia, Milić Dreko, Kljajić Stojan, Vrbica Blažo, Jovanić Milutin i Mašan, Vuičić Mićko, Međedović Miloš, Milić Vuko, Škuletić Marko, Pešalj Joakim, Vukićević Rašo. Svi su se izjasnili kao Crnogorci.
http://img215.imageshack.us/img215/834/tadicradulovicognanovic4nz.gif


Sad imamo jedan jako zanimljivi dokument u koojem nalazimo prezime svima dobro znano i jedinstveno - Karadžić.
Svi znamo za Vuka Karadžića koji je izmislio Srbe posvuda po Balkanu, i svi znamo za Karadžić Radovana. Obadvojica nijesu zivjela u Crnoj Gori i obadvojica su se prihvatili uloge Velikih Srba i uloge pravljenja Velike Srbije. Jedan na ideološki način, a ovaj savremeni, oružjem.
Međutim nalazimo u ovom dokumentu njihove rođake koji su se prije 100 godina ni manje ni više nego izjasnili kao Hrvati!
Karadžic Patric državljanin Crne Gore, i prije ovog ulaska u Ameriku zivio je u Americi, u Brooklyn-u, izjasnio se kao Hrvat po narodnosti! Tako ovje imamo jos i Karadžić Stojana, Karadžić Mališu, Karadžić Janka, Karadžić Dušana. Imamo jos i Trebješanin Mihaila i Laza, Perišić Iliu, Seratlić Mila, Kovačevic Petra i Lopušina Đorđija. Svi su izjasnili kao Hrvati, a drzavljani Crne Gore.
Iznad njih se popisao kao državljanin Crne Gore i Crnogorac po narodnosti Ćorović Todor. To je takodje poznato prezime, nekoliko decenija kasnije jedan poznati istoričar je bio, koji se isto tako prezivao, i pisao je velikosrpske bajke o bajagi Srbima od pamtivjeka posvuda po Balkanu. Međutim vidimo da mu se ovaj vjerovatno rodjak - Ćorović Todor, nije smatrao Srbinom nego Crnogorcem.
Na dokumentu imamo pod rednim brojem 10 horizontalno, imamo nekog Cetinjanina kojemu ne mogu dobro da razaznam ime i prezime, izjasnio se da je Crnogorac po narodnosti.
http://img215.imageshack.us/img215/4235/karadzicidrobnjaci0gf.gif


U sljedecem dokumentu nalazimo Karadžić Spasoja iz Drobnjaka izjasnio se takodje kao Crnogorac.
U dokumentu nalazimo su još i: Damjanović Đuro, Bogetić Blažo, Ivanović Radovan, Gardašević Janko i Šćepan, Mijović Pavle, Jeglić Milovan, Janković Mirko i Blagoje, Seratlić Novak, Peanović Jovan, Drinčić Mićun. Ovi ljudi su bili uglavnom iz Nikšića i Drobnjaka.
Svi su se deklarisali sluzbeniku kao - Montenegrin.
http://img215.imageshack.us/img215/52/karadzicspasojeidrobnjaci0ux.gif

U narednom dokumentu nalazimo prezime oca savremene srpske nacije u Crnoj Gori - prezime Bulatovic, kakvo nosi bivsi politicar Momir, koji rece jednom da je imena crnogorskog a prezimena srpskog.
Međutim u ovom dokumentu nalazimo jedinog državljanina Crne Gore nekog Bulatović Pavana koji se deklarisao kao Crnogorac, a odmah za njim je neki Srbin državljanin Madjarske.
http://img215.imageshack.us/img215/914/bulatovicpavan6nq.gif


Ovdje nalazimo Bulatović Mitra i Milovana, nesumnjivo rodjake oca srpske nacije u Crnoj Gori - Momira Bulatovica.
Medjutim ovi rodjaci od oca srpske nacije u Crnoj Gori koja je nastala raspadom DPS-a 1997. se nijesu deklarisali kao Srbi vec kao Crnogorci!
U dokumentu nalazimo jos, sve Moračani i Rovčani: Braunović Mališa, 2 Vujisić Miloša, Gruić Puniša, Vlahović Marko, Rakočević Milin, Vukmirovic Joco. Svi su se oni izjasnili kao Crnogorci.
Interesantno u dokumentu nalazimo i dvojicu iz Krivošija: Samardžić Savo i Radulović Krsto, drzavljani Austrije izjasnili se kao Dalmatinci.
http://img458.imageshack.us/img458/1139/bulatovicvlahovicradulovickriv.gif


Novi dokument, na vrhu 7 Bulatovića, svi Crnogorci, i imenom i prezimenom, za razliku od svetosavske bajke koju nam je predstavio otac srpske nacije u Crnoj Gori Momir Bulatović. Zatim nalazimo 3 Banjović a iz Pješivaca, Medeović, da li je to ustvari Medojević? Zatim: Boić Dragiša iz Morače, Begović Tomo, Bogović Miladin, Milić Luka i Milošević Đuro sa Cetinja, Milić Stevan iz Uskoka, Milašinović Đuro, Marić Đuro, Milačić Mileta, Boško i Milika, Kovačević Savo iz Nikšića, Kovačević Stevan, Milosav, Nedeljko i Ilia sa Jezera, Kotlica Lazar i Grba Mile. Imamo tu i rodjaka takodje jednog negatora Crnogoraca, rodjaka TV voditelja Vanje Bulića, neki Bulić Ilia iz Drobnjaka. TV voditelj Vanja Bulić je po sopstvenom priznanju mijenjao nekoliko puta nacionalnost, od Crnogorske do Srpske, a hvali se kako je vidio dokument iz 1920 i neke godine dje je nasao da mu je djed bio Srbin. Naravno da je morao biti Srbin, nije smio biti za vrijeme drzave Srba, Hrvata i Slovenaca nista drugo!
Svi na ovom dokumentu su državljani Crne Gore i izjasnili su se kao Crnogorci po narodnosti/etnickoj pripadnosti.
http://img215.imageshack.us/img215/5397/bulatovicibulicuskoci0ex.gif


Ovdje nalazimo interesantan dokument. U dokumentu su nasi ljudi upisali prvo drzavljanstvo srpsko, pa prekrizili, pa u rubrici za narodnost/etnicku pripadnost upisali se kao Crnogorci. Nalazimo Radivoja Boića iz Kolasina, pa zatim 9 Bulatović a iz Morače i iz Rovaca. U dokumentu nalazimo jos i dva Ivanovića sa Cetinja. SVi su se u dokumentu izjasnili kao CRNOGORCI
http://img350.imageshack.us/img350/1820/bulatovicirovca2eb.gif


Iz ovog interesantnog dokumenta vidimo da su nasi sunarodnici bili upisali na vrhu dokumenta u rubrici koja oznacava etnicku pripadnost Montenegrin, pa ispod toga Serbian, koje su naknadno prekrizili, te znaci da su se svi nedvosmisleno izjasnili kao Crnogorci!
U dokumentu nalazimo Milošević Vukotu, izgleda iz Lijeve Rijeke, dakle rodjaka Slobodana Milosevića, zatim su tu jos Bulatović Radivoje, Milinko, Tomica, Ivo, zatim Mijatović Radivoje, Šćepanović Nikola, Jagoš i Božo, Živković Živko, Vlahović Vukašin, Đuriša i Perko, Ravić Mašan, Šćekić Miljan, Medenica Dušan, Rakočević Bogdan i Ilija, Drljević Đuro, Vešović Novica, Ilinčić, Laketić, Bošković, Krković, Vujisić, Živković Živko i jos neka prezimena koja ne mogu razaznati.
Svi su se deklarisali kao etnicki Crnogorci, posto su prekrizili odrednicu Serbian!
http://img215.imageshack.us/img215/4755/milosevicscekicvesovicbulatovi.gif


U ovom dokumentu nalazimo Radmilović Pavla, Koprivica Krsta i Milošević Rista, svi deklarisani kao Crnogorci po etnickoj pripadnosti.
http://img285.imageshack.us/img285/6858/milosevicrogami7eo.gif


U ovom dokumentu nalazimo Milošević Ivana iz Kolašina najvjerovatnije rodjaka jednog političara koji se sada nalazi u Hagu, svima dobro znanog političara. Tu je i Milošević Andrija, mjesto ne mogu da rastumačim. Iako je Milošević Slobodan bio deklarisani Srbin, oba ova Miloševića su se deklarisali kao CRNOGORCI, kao i svi u ovom dokumentu.
Nalazimo jos iz Lijeve Rijeke - matice Vasojevića, Kažić Zariju, pa iz Donje Morače Braunović Pavića, zatim Bošković Ilija, Medenica Milinko, Bubezić Pavle, Vuisić Miraš, Lazarević Milun, Toškovic Risto, Medenica Rade, Jovanović Paviša, Radulović Prodan, Perović Vaso, Stevanović Milosav, Simunović Jovan, Šćepanović Ilia. Tu je i Krivokapić Andro.
Svi su se oni izjasnili kao etnicki Crnogorci.
http://img247.imageshack.us/img247/2274/milosevicmedenicatoskoviclazar.gif

E ovdje nalazimo zasigurno rodjaka Milošević Slobodana, nekog Milošević Miraša iz Lijeve Rijeke, odakle je i Slobodan Milošević bivsi srbijanski predsjednik. Za razliku od Slobodana Miloševića ovaj njegov rođak Miraš se prije 100 godina deklarisao kao Crnogorac. Tu su i Rajčević Spaso i Dušan, Nedeljko i Dragutin, Rakočević Pero, Popivoda Špiro i Blagoje, Grujičić Dimitrije. Svi su se izjasnili da su Crnogorci po narodnosti.
http://img428.imageshack.us/img428/5016/milosevicmiraslijevarijeka1lx.gif


U sljedecem dokumentu nalazimo Vučetić Blaža i Popović Sava, obojica iz Crmnice.
http://img334.imageshack.us/img334/1815/vuceticpopoviccrmica9rh.gif



U ovom dokumentu starom 99 godina nalazimo rođaka jednog mlađanog političara iz Crne Gore,
jedinstvenog crnogorskog prezimena - Strunjaš.
Sada na političkoj sceni imamo Strunjaša kao šefa radikala, ostrašćenog Srbina, međutim preci mu nijesu bili Srbi, bar oni sebe tako nijesu smatrali!
U dokumentu nalazimo državljane Crne Gore Strunjaš Milovana i Strunjaš Rada, te ostale crnogorske državljane:
Jokanović Milan, Mazić Živko, Jojić, Milašinović. Iz sela Timari su bili Bulatović Milutin i Milan, dva pomenuta Strunjaša, te Žižić Milivoje.
Tu su još iz Štitara: Čelebić Joko, Andrija i Vukota, Vujović Savo, Nikola i Marko.
U dokumentu ima još crnogorskih državljana,
čija prezimena ne mogu razaznati.
Vidimo da su državljani Crne Gore tada bilo sa sjevera ili sa juga bili jedinstveni,
deklarisali su se kao etnički M O N T E N E G R I N I.
Tada nije bilo Rista Ćirova da ih dijeli.
Ako je istinita svetosavska bajka da su Crnogorce izmislili komunisti,
da li su ovi ljudi bili komunisti?
Da li su ova dva rođaka mlađanog današnjeg radikala Bojana Strunjaša bili komunisti?
Da li ih je Tito naučio da se izjapnjavaju kao Crnogorci?
Naravno, istina je, prezime Strunjaš ne postoji kod Srba.
http://www.blogovanje.com/POPIS_PRIJE_100g/images/StrunjasRadoTimariJokanovic.gif

--------------------

U sljedecem dokumentu nalazimo rodjaka jednog od najvecih negatora Crnogoraca i crnogorske nacije. To je neki Bećković Rade iz Jezera koji se deklarisao kao Crnogorac za razliku od njegovog lazljivog rodjaka Matije, koji je izmislio, i javno do besvijesti lagao, kako se niko prije 1945. nije izjasnjavao kao Crnogorac. Vidimo razmjere Matijinih lazi, a i poznato je da su pjesnici najveci lazovi, da im je sve u zivotu sazdano od lazi.
U dokumentu nalazimo jos i Dragović Spasoja i Pavla, Kalezić Miloša, Kaluđerović Jakova, Tomašević Miroja, Kalezić Bogdana, Tomanović Baja, Taušan Nikolu i Milutina, Miljačić Velka, Kosović Iliu, Đerkovic Krsta, Kovačević Velizara, Laušević Simeona. Vecina njih su bili iz Jezera sa Durmitora i iz Bjelopavlića.
http://img452.imageshack.us/img452/1309/beckovicrademontenegrin8hw.gif


Imamo sada jedan jako zanimljiv dokument, dje je sluzbenik upisao kao drzavljanstvo crnogorsko desetorici nasih ljudi, a kao narodnost im je upisao - Slovak, vjerovatno su mu rekli opsti termin da su SLOVENI, a on greskom upisao Slovaci. Medjutim iznad rubrike race or people je dodao Montenegrin, da su Crnogorci po etnicitetu. Tu nalazimo Bećković Milana, opet nekog rodjaka poznatog pjesnika Matije Bećkovića koji je poznat po tome sto dobacuje lazljive doskočice u vezi svega i svacega a narocito u vezi Crnogoraca. Vidimo sada svu razmjeru lažljivih Matijinih doskočica. Decenijama je Matija besomučno lagao kako se Crnogorci nijesu izjašnjavali kao Crnogorci, ali nije mogao do vijeka lagati, pa ce prije nego umre docekati da vidi da mu preci nijesu bili Srbi!
Takodje ovdje nalazimo rodjaka jednog poznatog Srbina - Pekić Borisava pisca, koji takodje nikako nije htio da se izjasni kao Crnogorac, medjutim ovaj mu se rodjak izjasnio kao SIoven i kao Crnogorac! Bio je to neki Milivoj Pekić. Tu su jos i Krsmanović Rade, Popovic Jovan, Šipčić Bajo, Bojović Radovan, pa ga evo opet neki Karadžić i to Đordje. Neka prezimena ne mogu procitati. Svi su se oni izjasnili kao Sloveni i Crnogorci.
http://img519.imageshack.us/img519/3805/beckovicpekic6zp.gif


U sljedecem dokumentu nalazimo jedno poznato prezime u istoricarskim krugovima, nalazimo jednog velikog negatora Crnogoraca, on je kobajagi istoricar, predstavlja se da poznaje istoriju i tvrdi da se Crnogorci u doba kralja Nikole nikada nijesu izjasnjavali kao Crnogorci. Medjutiim on to ili svjesno laze ili se radi o velikom neznaju. Dakle nalazimo u dokumentu Stamatović Vučinu i Stamatović Stana, jedno unikatno prezime koje nosi i nastavnik istorije Aleksandar Stamatović koji se predstavlja kao veliki poznavaoc crnogorske proslosti!
Ova dva njegova rodjaka su se na njegovu zalost izjasnila prije 100 godina kao Crnogorci iako on tvrdi da su njegovi bili Srbi. Mozda on sad pronadje novi istoricarski metod, metod koji podrayumijeva da ne vazi SVOJEVOLJNO izjasnjavanje!
Pored Stamatovića tu su jos i Šljivančanin Radoje, Vujačić Mihail i Mladen, Durković Lale, Krivaćević Radojica, Radonić Labud, Pejović Nikola, Vučinić Pavle, Rajković Janko, Mandić Jakša, Ćetković Đuro, Đurišić Ivan, Pavićević Milovan, Džankić Jakov i Đuro, Popović Mihail, Jovanović Ilia, Vučeković Veko.
U dokumentu nalazimo i Dedeić Milosa. Znamo da imao jednog politicara Dedeica koji negira crnogorsku naciju iako mu se ovaj rodjak izjasnio kao Crnogorac jos prije 100 godina, dok u isto vrijema imamo mitropolita crnogorskog koji se izjasnjava isto kao i rodjak mu prije 100 godina, kao Crnogorac, kao i svi na ovoj listi.
Na listi su vecinom bili Piperi, brod je isplovio iz Dubrovnika.
http://img458.imageshack.us/img458/9701/stamatovicstanovucina8om.gif


Na listi opet nalazimo rodjaka poznatog pisca koji se nikada nije deklarisao kao Crnogorac, nalazimo Pekić Mića koji je bio potpuno izvojen sam i izjasnio se kao Crnogorac. Zatim po dokumentu nalazimo i Popović Đjura, Joca i Mašana, Vukčevic Andriu, Popović Mitraša, Bajković ?. Svi su se oni pojedinacno razbacani po listi izjasnili kao - etnički Crnogorci.
http://img519.imageshack.us/img519/8839/pekicvukcevicboskovicpopovic5w.gif


Nalazimo opet rodjaka poznatog мuzicara iz Beograda, tu je dakle Bajagić Vujadin, zatim Ćalasan Vidak i Čizmić Lazar. Interesantno da ih je sluzbenik upisao, greskom kao Slovake, htio je napisati da su Sloveni.
http://img267.imageshack.us/img267/3537/bajagickoprivicacalasanslovak6.gif


Sad nalazimo nekog rodjake takodje velikog negatora Crnogorske nacije, rodjaka istoricara Slavenka Terzića, valjda sefa katedre za istoriju u SANU. Koliko je ta organizacija - SANU šarlatanska i politicka, najbolje prikazuje ovaj dokument dje nalazimo Terzić Jova i Terzić Rista iz, ni manje ni vise, sela SRPSKA, koji se izjasnio kao Montenegrin!
Dakle SANU ima na celu jednog odsjeka, jednog sarlatana koji vara i obmanjuje narod, kako su se Crnogorci izjasnjavali kao Srbi, a to nijesu radili ni ovi njegovi rodjaci iz sela SRPSKA, iz Zete. Cak je u rubrici race or people bilo upisano da je etnicitet Servian ali je prepravljeno i stavljeno Montenegrin, sto ce reci da je neko bio rekao da se upisu kao Srbi, ali su prepravili i upisali da su Crnogorci! Tu su jos i Stijepović Ivo i Durković Risto takodje iz Zete.
http://img267.imageshack.us/img267/6333/terzicisrpskamontenegrinstijep.gif



U ovom dokumentu nalazimo jos jednog rodjaka poznatog beogradskog мuzicara to je neki Bajagić Blagoje iz Pive. tu su jos: rodjak politicara SNP-a Đurović Radovan, pa Vojvodić Milo i Marković Pero, svi su se oni izjasnili kao Crnogorci po etnickoj pripadnosti.
http://img267.imageshack.us/img267/7498/bajagicvojvodicmarkovicdjurovi.gif


U ovom dokumentu nalazimo rodjake politicara iz SNP-a: Koprivica Kosto, Vaso, Jovan i ? U dokumentu jos nalazimo i rodjake kobajagi velike Srpkinje Bjelica Isidore, to su neki Bjelica Ilija i Pavle. Tu su jos i Komar Sava, Komnenić Kosto, Iković Đordje. Svi su se deklarisali kao Crnogorci.
http://img267.imageshack.us/img267/2393/bjelicakomnenickoprivicaikovic.gif


U sljedecem dokumentu nalazimo jos jedno danas poznato prezime, rodjak vjerovatno, poznatog srpskog nacionaliste slikara i pisca Moma Kapora, neki Kapor Petar izjasnio se kao Montenegrin. Nalazimo jos Vučetic Krsta i Todora, Milović Đura, Mata, Krsta, Mila, Živka(?) i Rada, zatim Nikolić Milivoj i Milka, Vučinić (?) Andria, Simović Đoko i Novica, Krivokapić Jovan, Pavle Miloš, Petar i Janko. Tu su i Perović Rade, Krsto i ?, Vuičić Gojko, Pešikan Radosav, Bulaić Đoko. Svi su se izjasnili da su etnicki Crnogorci.
http://img267.imageshack.us/img267/8673/kaporvuceticmilovicbulaic4yp.gif


Na internetu je vrlo prisutan Raković Aleksandar koji uredjuje sajt njegos.org. Taj Raković je u svakom pogledu negator Crnogoraca, tvrdi da se niko u Crnoj Gori nije izjasnjavao kao Crnogorca vec da su se svi Crnogorci u doba kralja Nikole izjašnjavali kao Srbi. Takođe piskara i potpisuje šarlatanske tekstove o etničkom porijeklu Crnogoraca za koje kaze da je bajagi srpsko! Medjutim izgleda jedan njegov rodjak prije 100 godina, drzavljanin Turske iz Berana, neki Raković Veljko izjasnio se da je Albanac! U istom ovom dokumentu nalazimo i Merdović Miljana i Lekić Miletu turske drzavljane iz Berana, izjasnili se kao Albanci.
http://img267.imageshack.us/img267/1619/rakovicveljkoalbanac6cv.gif


U ovom dokumentu opet nalazimo nekog Rakovića, to je Raković Rako, izjasnio se kao Montenegrin. U dokumentu nalazimo jos i Vlahović Pavića i Milutina, izjasnili se i oni kao Crnogorci po narodnosti.
http://img267.imageshack.us/img267/2541/rakovicvlahovici4om.gif


U ovom dokumentu nalazimo čovjeka koji nosi prezime kao i poznati istoričar Vladimir Ćorović.
Vladimir Ćorović nije priznavao Crnogorce kao naciju, kod Srba važi za velikog istoričara, međutim, ovdje neki njegov rođak Ćorović Nikola se izjašnjava kao Montenegrin po etnicitetu!
Nalazimo jos i Mijušković Teodora i Radosava, Bajović Pavla i Blagotu, Milić Tale, Cerović Neđeljko, Božović Anto i Maxim, te Radulović Đuro. Svi su se izjasnili da su etnicki Crnogorci.
http://img267.imageshack.us/img267/3731/nikolacorovimontenegrinniksica.gif

U sljedećem dokumentu nalazimo Andrijašević Gavrila, rođaka poznatog crnogorskog istoričara Živka Andrijaševića. Iako Živko Andrijašević tvrdi da su se Crnogorci smatrali Srbima u Nikolino vrijeme, neće biti da je to istina, evo njegov rođak se u dokumentu izjasnio da je etnički Montenegrin.
U dokumentu nalazimo još: Čolaković Blagoja, Iliju, Miša i Đukana, pa Raičević Boža, Kadović Pera, Đura i Milosava. Tu su i Stanišić Radoje, Đapić Radovan, Božović Petar, Nikolić Ilija i Bezmarević Savo. Svi su se oni izjasnili sluzbeniku kao etnički Crnogorci.
http://img451.imageshack.us/my.php?image=andrijasevickadovicdjapicbozov.gif

-------------------------


U ovom dokumentu nalazimo Đurišić Rista koji je doputovao u Ameriku iz Argentine, izjasnio se kao etnicki Crnogorac, vjerovatno je rodjak cetnickog komandanta Pavla Đurišića.
http://img267.imageshack.us/img267/9356/djurisicristo8hv.gif


U ovom dokumentu nalazimo opet rodjake cetnickog komandanta Đurišić Pavla, neki Đurišić Đuro i Tomo koji su se deklarisali kao i svi u ovom dokumentu kao - etnicki Crnogorac. Tu su jos: Milić Đuro i Đoko, Đurović Ilia i Petrana, Leković Milo i Marko, Petranović Marko, Perović Mirko, Radulović Simon, Mandić Milutin, Marković Savo, Petrović Todor, Vujović Marko i Nikola, Miškovac Ilia, Vukosavović Nikola, Popović Milutin, Vujović Luka, Popović Đoko, Čičarević Luka, Radičević Nikola, Miranović Risto, Vukićević Andrija,
http://img267.imageshack.us/img267/5822/djurisicpopovicljeskopolje3om.gif

U sljedecem dokumentu nalazimo rodjaka cetnickog komandanta Stanišić Baja, neki Stanišić Šćepan deklarisao se kao etnicki Crnogorac. Sa njim je putovao takodje rodjak jednog velikog negatora Crnogoraca pjesnika i novinara iz Beča Petra Milatovica, dakle u dokumentu je Milatovic Mitar, koji se za razliku mu od rodjaka naseg savremenika izjasnjavao kao Crnogorac!
http://img267.imageshack.us/img267/5403/stanisic4oe.gif

Nailazimo opet na interesantan dokument u kojem nalzaimo opet rodjaka od cetnickog vodje, tu je neki Stanisic Mihailo iz Vražegrmaca, u rubrici race or people koja oznacava etnicku pripadnost prvo mu je bilo upisano Servian pa je to prekrizeno i upisano Montenegrin! Osim njega u dokumentu su još i: Milović Đoko i Ilia, Kovačević Petar, Vujačić Đuro, Vuković Jovan i jos par prezimena drzavljana Crne Gore koja ne mogu razaznati. Svi su se oni deklarisali u dokumentu kao etnicki Crnogorci.
http://img281.imageshack.us/img281/6610/stanisicmilicprekrizenoservian.gif

Opet nalazimo rodjaka od cetnickog vodje, to je sad neki Stanišić Božina. Tu su jos i Petar Perović, Nikolić Milan, Đurović Miailo, Perović Petko, Jablan Sava. Svi su se deklarisali kao etnicki Crnogorci.
http://img281.imageshack.us/img281/9670/stanisicperovicjablandjurovic5.gif

U sljedecem dokumentu nalazimo Stanišić ? i Radunović Draga iz Farmaka. Obadvojica su se deklarisali kao Crnogorci po nacionalnosti.
http://img281.imageshack.us/img281/1239/stanisicradunovic0ha.gif


Evo ga još jedan dokument u kome nalazimo Stanišić Rista, selo Komani, koji je bio jedini državljanin Crne Gore u ovom dokumentu, a izjasnio se kao etnički Crnogorac.
http://img281.imageshack.us/img281/1048/stanisicristokomani3rk.gif



-----------------------------------------


U ovom dokumentu starom 100 godina i 5 mjeseci, nalaze se državljani Crne Gore: Milutin Buronja i Risto Radusinović iz Lukova, Jakša Janković iz Drobnjaka, Stevan Vujošević i Jovan Milačić iz Kuča, zatim Osmaić Rade, Šćepan i Simo, Bulajić Novak, Mićunović Milan, Novica Milačić. Svi su se oni u rubrici koja je označavala narodnost deklarisali kao M O N T E N E G R I N I.
Novica Milačić je imao 50 godina, možda je bio mlad pa nije znao kako da se deklariše ?
http://img342.imageshack.us/img342/2526/milacicvujosevickucimontenegri.gif




Imamo dokument u kojem su državljani Crne Gore koji su prije 101 godinu uplovili brodom u New York: Popović Miloš, Milović Marko, Vukmanović Jovo, Ivanović Milo, Popović Marko, Radunović Petar, Đuković Rade, Jovetić Mašan. Bili su iz Kuča, Grahova, Crmnice, Progonovića ... Svi su se deklarisali kao etnički Crnogorci.
Iznad njih u istom ovom dokumentu imamo upisane Ćatović Osmana, Marić Steva, Hadžović Hamzu, Popović Miloša i još neke čija prezimena ne mogu razaznati, deklarisali su se kao Hercegovci, dakle, ni kao Srbi ni kao Turci, već kao etnički HERCEGOVCI.
http://img342.imageshack.us/img342/5683/popovicivanovickucitrebinjcihe.gif



Imamo državljane Crne Gore: Popović Ilia, Radulović Blažo, Kapetanović Jana, Zečević Miloš, Vujović Petar, Mijušković Milosav, Perović Krsto. Svima je nacionalno deklarisanje bilo Montenegrin, dakle Crnogorac.
Bili su Kuči, Vasojevići, sa Čeva, Cetinja ...
http://img342.imageshack.us/img342/7853/popovickuczecevicvasojevic7mj.gif


U dokumentu nalazimo Popović Pera i Markuš Mijata, putovali su zajedno u dokumentu su jedan do drugog.
Popović je bio iz Podgorice izjasnio se kao Montenegrin, a Markuš je bio državljanin Turske, izjasnio se kao Servian, po današnjem prijevodu - Srbin.
Eto koliko je rubrika broj 9. bila na dobrovoljnoj osnovi.
http://img342.imageshack.us/img342/2376/popovicpodgoricanin8fc.gif


U sljedećem dokumentu su Dobrović Peko, Klikovac Ivan i Dobrović Nešo, Mijović Petar svi državljani Crne Gore, 1913. godine putovali su za USA iz Trsta.
Vrlo, vrlo zanimljivo, u rubrici broj 9 koja je označavala etničku pripadnost bili su prvo upisali da su Srbi, pa su prekrižili i upisali da su Montenegrini - Crnogorci!
Svi četvorica su bili iz Zete.
http://img342.imageshack.us/img342/8555/dobrovicklikovacizzete4md.gif


U ovom dokumentu su Klikovac Risto iz sela Mahala i Vukadinović Ilia iz sela Ponari, državljani Crne Gore, 1913. putovali su za USA.
Obojica su se izjasnili u rubrici broj 9 kao Crnogorci.
http://img342.imageshack.us/img342/3665/klikovacmahalavukadinovicponar.gif


Sad imamo sjajan dokument.
Brod je isplovljavao iz francuske luke Avr, na vrhu dokumenta je bio državljanin Turske neki Dine Tašo, deklarisao se da je Makedonac! Znate dobro kako šarlatani, prevaranti iz SANU-a tvrde da Makedonci ne postoje i da nijesu postojali, razmjere njihovog šarlatanstva pokvarenosti i amaterizma sad vidite iz ovog dokumenta.
Poslije njega, u dokumentu je neki deklarisani Srbin, takođe državljanin Srbije.
Poslije tog Srbina koji se jasno i glasno izjasnio, imamo državljane Crne Gore: Milić Đuro, Milić Đoko, Đurović Ilia i Petrana, Leković Milo, Leković Marko, Petranović Marko, Perović Mirko, Radulović Simon, Mandić Milutin, Marković Savo, Petrović Todor, Vujović Marko, Vujović Nikola, Miškovac Ilija, Vukosavović Nikola, Popović Milutin, Vujović Luka, Radičević Nikola, Lađić Tomo, Đurišić Đuro, Vujović Đuro, Đuričić Tomo, Miranović Risto, Vukićević Andrija, Čičarević Luka, Rakočević (?) Borko.
Svima je u državljanstvu upisano Montenegro a kao etnička odrednica stavili su svi - MONTENEGRIN.
Vidimo da su tu i par prezimena koja su bajagi srpska u Crnoj Gori.
Vidimo da je tu Đurišić Đuro vjerovatno mu je rođak bio četnik Đurišić Pavle, ali Pavle izgleda nije znao da je komunizam bio jak u Crnoj Gori 1907. godine???
Prije će biti da je Pavle Đurišić bio dresiran kao oficir Karađorđevićke vojske da mrzi Crnogorce, da bude pravi janičar Srbin.
Tu je i Mandić Milutin, izgleda da prije ovog današnjeg Andrija Mandić nije bilo nijednog Srbina kod Mandića!!!
http://img342.imageshack.us/img342/4032/popovicradicevicljeskopoljelek.gif

Imamo vrlo zanimljiv dokument.
Brod je putovao od 03. do 15. juna 1905 za USA, ne mogu da razaznam iz koje luke.
Službenik je greškom upisao za naše zemljake iz Banjana, Rudina, Nikšića, Grahova ... greškom je upisao da su državljani Turske, međutim za etničku pripadnost / narodnost u rubrici broj 9, jasno su mu se izjasnili da su Montenegrini!
U dokumentu nalazimo: Kokotović Đorđe, Vujović Franjo, Ćupić Marko, Kokotović Radovan, Šekarić Risto, Milović Ranko, Popović Andria, Lekić Radoslav, Pejović ?, Vujačić Novica, Đurović Radovan, Neka prezimena ne mogu razaznati.
Svi su se dakle u rubrici narodnost izjasnili - CRNOGORAC!
http://img455.imageshack.us/img455/3733/banjani6gm.gif



Sljedeći dokument, imamo državljane Crne Gore, svi iz jednog kraja Crne Gore - Piva. Sve dakle u rođaci i plemenici - Pivljani, putovali za USA prije 99 godina.
U dokumentu su: Vasović Lazar, Ćalasan Jovan, Vuković Stojan, Šimun Janko, Vuković Gligor, Kadžić Božo, Vuković Teša, Ćalasan ?, Kažić Obren, Vasović Lazar, Ognjenović Petar.
Svi su se u rubrici broj 9 koja je označavala etničču pripadnost izjasnili - Montenegrin!
http://img455.imageshack.us/img455/4625/calasanvasovicognjenovicvukovi.gif


O ovom dokumentu iz 1914. godine nalazimo da su iz sela Balabani putovali za USA Spičanović Simo i Boljević Veljo, državljani Crne Gore.
U rubrici koja je označavala etničku pripadnost upisali su za sebe - CRNOGORAC.
http://img455.imageshack.us/img455/47/boljevicspicanovic8ic.gif



U sljedećem dokumentu, nalazimo grupu državljana Crne Gore, zajedno su putovali za USA, ušli su u New York 6. februara 1906. godine.
Tu su bili: Kaluđerović Nikola i Mihail, Gegović Mihail, Vicković Labud, Dašić Miloš, Rakočević ?, Medenica Rade, Kilibarda Damjan, Lazarević Milisav, Marović Velo, Minić Periša, Bulatović Milisav, Šćepanović Mišur, Šaban Joko, Šaban Stefan, Kasalica Mino, Kaluđerović Špiro i Rakočević Drago.
Svi su se u rubrici broj 9 koja je označavala narodnost/nacionalnost izjasnili kao Montenegrin, to jest Crnogorci!
http://img455.imageshack.us/img455/1550/dasickilibardabulatovicminicma.gif


U ovom dokumentu nalazimo državljane Crne Gore: Risto Palavestra (?), Pero Mrgudović, Savo Todorović, Marko Popović, Ivo Popović, Mašo Popović, Krsto Popović, Pero Popović, Krsto Vu;urović, Novica Vujačić, Radovan Nikolić, Đorđr Nikolić, Savo Deretić, Krsto Vujović, Radovan Vujović, Savo Živković, Božo Backović, Perica Spasojević, Neđeljko Mijušković, Miloš Savićević, Đuro Lakčević, Peko Vučinić, Neđeljko Lalević, Novica Agramović, Ivo Lalović.
Svi oni su se u rubrici broj 9, rubrici koja je označavala etničku pripadnost deklarisali službeniku kao CRNOGORCI.
Brod je uplovio u New York 30. marta 1906.
http://img455.imageshack.us/img455/1526/dereticpopovicniksicani7ff.gif

[VAMPIR]

Akademik Branko Radojičić:
ISTINA O CRNOGORSKIM SEOBAMA





Glas akademika Branko Radojičića decenijama je jasno artikulisan glas intelektualnog otpora intencijama da se pseudoistoriografijom i mitomanskim postavkama negira Crna Gora i njeno postojanje. Prosvjetno-naučnom djelatnošću bavi se cijelih pet decenija. Svo to vrijeme insistirao je na potrebi da se crnogorske naučne institucije okrenu zapostavljanim pitanjima nacionalne nauke i kulture. Za Pobjedin dodataka "Kultura i Društvo" govori o posljedicama koje su po Crnu Goru imale vanjske i unutrašnje migracije i poziciji koju Nikšić istorijski ima u društvenom i privrednom biću Crne Gore.

* Profesore Radojičiću, u vašim knjigama i radovima bavili ste se i pitanjima pitanjima migracija koje su za posljedicu imale naseljavanje područja današnje Crne Gore. Što bi mogao biti naučno fundiran odgovor na to pitanje ?
-Nesporni su naučni dokazi da su preci Crnogoraca, kao posebna plemenska skupina Slovena, došli sa prostora Polablja i Pomorja, nizijskih krajeva oko Baltika (H. Skaleva je unijela na karte 12. 000 slovenskih toponima na tom prostoru, a R. Rotković je utvrdio postojanje 1830 toponima koje su preci Crnogoraca prenijeli iz stare postojbine na prostor današnje Crne Gore). Doseljenike iz ravničarskih i civilizacijski razvijenih krajeva privlačilo je Crnogorsko primorje, gdje su postojali rimski gradovi u raspadanju vlasti, i središnja udolina (Zetska ravnica, Bjelopavlići i Nikšićko polje). Državna teritorija koju su naselili Sklavi Dukljani, kao ih nazvaše Vizantijci, po središnjem rimskom gradu Duklji, postepeno se širila prema najvišim planinama, prirodnoj granici prema ostalim skupinama slovenskih plemena. Poznati vizantolog G. Ostrogorski kaže da je Duklja - Zeta prva od slovenskih država uspjela da se osamostali od Vizantije. Ta moćna država će postati kraljevina 1077. godine. U njoj će jedno vrijeme biti i Raška, kao i druge okolne slovenske države. U državi Nemanjića, oko 170 godina, Zeta će imati autonomnost, imaće svoje kraljeve. Doći će do jačanja veza između Srba i Crnogoraca. Osamostaljenjem Zete u doba Balšića ponovo će jačati njena veza sa ostalim djelovima Mediterana. Za vrijeme vladavine Balše II Crnogorci vode teške borbe protiv Turaka u primorskoj ravnici današnje Albanije. U tim borbama Balša II je poginuo 1385. godine kod Berata. Crnogorci su zaustavili prodor Turaka, ali su i prekinute veze sa Srbijom preko Drima i oni ne učestvuju u bici na Kosovu (1389). Povlačenje Srba poslije te bitke ide prema sjeveru i to ne samo sa Kosova, već i iz doline Ibra, Lima i Tare. Srbija će kao država postojati još dugo, a Srbi će se u velikim talasima seliti prema sjeveru i u Vojvodinu, koju će Turci zauzeti tek između 1520. i 1560. godine.
Priče o doseljavanju predaka crnogorskih plemena (rodonačelnilci) sa Kosova, kasnije su izmišljene, u skladu sa osvajačkom politikom, ali te priče nemaju naučnu osnovu. Poznati naučnici J. Cvijić i J. Erdeljanović isticali su da sva veća plemena crnogorska vode porijeklo od doseljenika u 5. i 6. vijeku. Dakle, više od 1400 godina postojanja Duklje-Zete-Crne Gore. prirodno i društveno-geografski odvojene od Srbije, a otvorene prema Mediteranu, pojačaće etičke i etničke razlike između Crnogoraca i Srba.

*U kojim pravcima su se najčešće selili Crnogorci ?

- Crnogorci su se mnogo iseljavali, osobito kada su se pred najvećim osvajačima morali povlačiti u planine. Prve seobe su išle iz središnjih djelova u Crnogorsko primorje, kada je ono pripadalo Mletačkoj Republici ili Austro-Ugarskoj. Kao primjer navedimo da se poslije Morejskog rata (1684-1699) u Boki duplirao broj stanovnika, doseljenicima iz unutrašnjosti Crne Gore. Brojni se sele u Istru i zapadnu Hrvatsku, počev od kraja 12. vijeka, nešto manje u Bosnu, a od Karađorđevog ustanka (1804) i u Srbiju. Brojni su selili u Ameriku, Skadar, Carigrad i druge krajeve svijeta. Poslije drugog svjetskog rata iz Crne Gore se u Vojvodinu preselilo 38.000 stanovnika.

*Koje su karakteristike unutrašnjih seoba Crnogoraca?

- U vrijeme napada jačih osvajača Crnogorci se povlače u planine. Najljepši primjer za to je podlovćenska Crna Gora, koju sve zemlje u Evropi, osim Turske, smatraju slobodnom već od polovine 16. vijeka. Kao karakteristične treba pomenuti seobe Vasojevića, Nikšića i Drobnjaka, a slično je i sa ostalim plemenima. Vasojevići su do prodora Turaka naseljavali istočne djelove Zetske ravnice, između Bratonožića i Kuča, a kasnije se postepeno povlače u Lijevu Rijeku i Gornje Polimlje. Iz središnje Crne Gore jake seobe u Potarje i Polimlje i u dolinu Ibra počele su još poslije pustošenja tih krajeva od strane Vizantije, 1149-1150. godine. Kasnije će se pojačavati doseljavanje plemena iz Zete - Nikšića i drugih u Potarje, Polimlje i dolinu Ibra, a osobito poslije iseljavanja Srba iz tih krajeva poslije bitke na Kosovu i velike seobe Srba pod Arsenijem Čarnojevićem Trećim (1690).
Seoba Nikšića u Župu nikšićku i Nikšićko polje, krajem 14. i u 15. vijeku uslovljava povlačenje ranijih stanovnika u planinske krajeve - Ugrenovića, Drobnjaka i Riđana. Drobnjaci se sele u dolinu Komarnice, da bi polovinom 19. vijeka stalno naselili Jezera drobnjačka. Kasnije će se i Nikšići odseliti u razne pravce, a Nikšićko polje i okolne krajeve će, poslije Veljeg rata (1876-1878) naseliti doseljenici iz Katunskog krša, čiji potomci danas čine 90 odsto stanovništva grada i kraja. Oslobođenje Podgorice, Spuža, Bara i Ulcinja usloviće nove seobe iz agrarno prenaseljenih krajeva, kao i kasnije poslije oslobođenja dolina Tare, Lima i Ibra. Unutrašnje migracije stanovništva u periodu poslije Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori imaju karakter seoba iz sela u gradove. Prema podacima sa popisa iz 2003. u Crnoj Gori 62 odsto stanovništva živi u gradovima. Dosta je izražena i migracija iz planinskih područja prema središnjem regionu i crnogorskom primorju.

[VAMPIR]

NIKO SREĆAN NIKO ZADOVOLJAN:
Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevinom Jugoslavijom niko nije bio zadovoljan. Narodi koji su činili jugoslovensku državnu zajednicu osjećali su se prevarenim. Izjava regenta Aleksandra Karađorđevića da "niko neće biti gospodar i niko sluga, već svi jednaki" zapamćena je samo kao "ljeporječiva" i nikada ostvarena fraza. Jugoslovenski narodi, ni po čemu, nijesu prepoznavali novu državu kao svoju. Naprotiv, smatrali su je "tamnicom naroda", jer nije bila kadra ni voljna da riješi nacionalno pitanje njenih naroda, niti da obezbijedi njenim građanima socijalnu sigurnost. Nesrpski narodi su se osjećali potčinjenim srpskoj naciji i srpskoj centralnoj upravi, a srpski narod, kao najbrojniji, smatrao se "ugroženim". Prigovarali su i vojvođanski Srbi. Vojvodina je "prišla" Srbiji poslije sloma Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine, na osnovu nekakvog "ratnog prava" i "ratnog rasporeda". Vojvođanski Srbi onda nijesu bili većinsko stanovništvo. Tamo su živjeli Mađari u velikom broju i nekoliko stotina hiljada Njemaca, koji su 1945. godine, "etnički očišćeni, deložirani i ubijeni". Vojvođanski Srbi su "autentičnog hercegovačkog kulturnog i građanskog identiteta i istorijski oblikovane posebnosti". Zvanična Srbija je nastojala da srpskim Vojvođanima "nametne šumadijski kulturni koncept". Zbog toga se veliki vojvođanski pisac Veljko Petrović u pismu Vasi Stajkiću 1925. godine žali na "surovu bahatost" ondašnje "pandurske" Srbije i njenih represivnih institucija i na "organsko nerazumijevanje prirode Vojvodine". Onda započeto "naćenje" Vojvodine sa Srbijom i danas je aktuelno. Iako se u novoj državi narodi nijesu osjećali srećnim i zadovoljnim, cjelokupan život, spoljna i unutrašnja politika države odvijali su se u znaku "srpsko - hrvatske netrpeljivosti".

[VAMPIR]

POGROM U CRNOJ GORI:
Crnu Goru kao geografski prostor i dio "svoje" državne teritorije, brišući crnogorske državne granice, Srbija unosi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Stanje u okupiranoj Crnoj Gori, poslije 1918. godine predočava Jovan Simov Plamenac (1879 - 1944), iz Boljevića u Crmnici, bivši predsjednik Vlade i ministar spoljnih poslova Kraljevine Crne Gore (u izgnanstvu) i jedan od idejnih i duhovnih vođa Božićnog ustanka u Crnoj Gori (1919 - 1926).

Poslije povratka iz “prisilnog stranstvovanja”, koje je trajalo od 1918. do 1925. godine, Jovan Simov Plamenac je napisao u jednom listu, kako navodi Novak Adžić, sljedeće: “U 1918. i 1919. godini, Crna Gora je svedena na groblje. Bili su na hiljade njih pobijenih i na hiljade kuća spaljene. Žene, đeca i nemoćni starci bacani su živi u plamen i oganj. Đeca su bacana kroz prozor napolje, đe su padala na vrhove bajoneta, tamo namještenih. Nesrećnicima, koji bi još živi bili, kidani su uši, jezik i nos. Žene su silovane, pa su im poslije pod suknjama ubacivani mačkovi, koje su bezdušnici štapovima tukli i koji su raskidali trbuhe žrtvama. Obrazovane su ŇbandeŇ, koje su kao Huni pustošili krajeve jedan za drugim, pljačkale crnogorsku sirotinju, skrnavili grobove predaka, vukući kao divljaci, po blatu, kosti Svetog Vasilija Ostroškog i svetog Petra Cetinjskog, samo za to, što su svečevi crnogorski”.

[VAMPIR]

BOŽIĆNI USTANAK U CRNOJ GORI 1919 - 1926:
Srpska okupaciona vojska i policija, pomognuta dijelom “zabludjelom” crnogorskom omladinom, u rasturanju crnogorske države činila je masovne zločine po Crnoj Gori. Veliki dio crnogorskog naroda nije podržavao uništenje crnogorske države i brutalni teror srpske vojske i policije. Pojedinačna i grupna reagovanja naroda, prerasla su u masovnu bunu, poznatiju kao “Božićni ustanak 1919 - 1926. godine”. Ovaj višegodišnji otpor crnogorskog naroda srpskom teroru, predvodili su Jovan Plamenac, Risto Popović, Petar Lagator, Krsto Zrnov Popović, Ivan Bulatović, Savo Čelebić, Đuro Drašković, Stevan Pavlović, Petar Kovačević, Milutin Vučinić, Savo Krivokapić, Dušan Vuković, Petar Gvozdenović i mnogi drugi znani i neznani junaci. Božićni ustanak se rasplamsao u Katunskoj nahiji, okolini Nikšića i Rovcima, gdje je uspostavljena “Rovačka republika”. Ustanak je gušen najgrubljim metodama: ubijanjem, pljačkom i zatvaranjem nedužnih ljudi i čitavih porodica, paljevinom domova i ekonomskih dvorišta. Grozomorno su stradale familije Bulatovića i Vlahovića u Rovcima. Samo na Rovčane (Bulatoviće i Vlahoviće), 13. novembra 1991. godine, jurišala je “bratska” srpska vojska, sa 10 bataljona, nekoliko baterija topova, 24 mitraljeza i 100 mašinskih pušaka. Samo u danima “razaranje Rovačke republike” silovano je i “nestalo” 30 žena i djevojaka. U Kolašinu je “zatočeno” 47 ljudi i 420 žena, djece, čiji su ukućani učestvovali u ustanku i odmetnuli se u šume, opljačkano 95 komada svinja, 3.000 ovaca, 446 goveda i uništene stotine košnica pčela, izgorjelo 45 kuća i desetine štala i ljetnjih koliba (stanova). Srpski režim je proglasio “banditima” sve one Crnogorce, koji se nijesu slagali sa nestankom crnogorske države i srpskim represalijama po Crnoj Gori. U jednom izvještaju Komande Zetske divizijske oblasti na Cetinju, kaže se da u Crnoj Gori “ima puno bandita, oko 1796 lica, u okruzima: Cetinjskom 320; Beranskom 400; Kolašinskom 400; Nikšićkom 100 i Andrijevačkom 573 lica”. Ova neviđena nasilja odvijala su se pod okupacijom i neposrednom komandom srpskih generala Dragutina Milutinovića i Miloša Mihailovića, te brojnih oficira i podoficira i “civilnom” upravom povjerenika Iva Pavićevića i rukovodilaca oblasti: Stojana Popovića, Boška Boškovića, Ljuba Glomazića, Mitra Vukićevića i brojnih načelnika. U gušenju Božićnog ustanka počinjeni su masovni zločini nad djecom, ženama, mlađim i starijim osobama iz ustaničkih porodica i njihovih srodnika, prijatelja i jataka - civilnim stanovništvom. Rušene su im i spaljivane kuće, pljačkana imovina i, na svirep način, uzimani životi. Po Crnoj Gori je spaljeno preko 3.000 kuća i pobijeno nekoliko stotina žitelja. Zvjerstva i zločini, počinjeni nad crnogorskim narodom, tokom gušenja Božićnog ustanka, poznati su kao “bijeli teror” nad “zelenaškim” porodicama. Bila su to teška, besudnja vremena decenijskog uništavanja crnogorskog naroda, samo zato što se “ne htjede u srpske lance vezati”.
U otporu zločinačkom režimu Karađorđevića, crnogorski narod je imao česte pogibije.
Na Belvederu, iznad Cetinja, 26. juna 1936. godine, vojska je ubila šestoricu Riječana i Crmničana, a među njima i studente - Žarka Marinovića i Mirka Srzentića. Zbog otpora režimu, mnogi Crnogorci su moreni batinama, glađu i žeđu u poznatim kazamatima Dubrovnika, Sarajeva, Zelenike, Lepoglave, Smederevske Palanke i drugdje.

[VAMPIR]

DUHOVNI GENOCID NAD CRNOM GOROM:
Tokom gušenja Božićnog ustanka, nova kraljevska vlast vandalski je uništavala crnogorske kulturne i duhovne vrijednosti. O tome je sačuvano mnoštvo dokumenata. Komandant Jadranskih (srpskih okupacionih) trupa, pukovnik (i kasniji general) Dragutin Milutinović, u svojim bilješkama (kasnije objavljenim kao Memoarska građa), zapisao je kako su neki cnrogorski delegati, još na sjednici Podgoričke skupštine, predlagali da se poruši Cetinjski manastir i da se javno spali ćivot Svetog Petra Cetinjskog, što crnogorski rodoljubi nijesu dozvolili.

On bilježi i da je Đuro Drašković, poznati crnogorski patriota sa Čeva, obavijestio da su neki crnogorski izrodi, sa Cetinjskog dvora skinuli crnogorski krstaš - barjak, pogazili i uprljali ljudskim urinom i izmetom. Takav javni primitivizam, prostakluk i bezobrazluk nije napravio nijedan crnogorski neprijatelj. Odmah po završetku Podgoričke skupštine, njen potpredsjednik Savo Fatić povede brojnu grupu da ruše crnogorske državne simbole, pljačkaju i pale zelenaške domove. Preko noći su nestali svi crnogorski listovi i časopisi. Izbačen je iz upotrebe crnogorski standardni jezik i raspuštena sva crnogorska kulturno - prosvjetna društva i udruženja. Ukinuta je Crnogorska pravoslavna autokefalna crkva 1920. godine. Crnogorskom sveštenstvu, koje odbi da položi zakletvu kralju Petru I Karađorđeviću, zabranjen je svaki rad i činodejstvovanje u crkvama. O tome svjedoči i crnogorski mitropolit Mitrofan Ban: Blagoslov za uništenje Crne Gore dao sam pod pritiskom srbijanskih vlasti. Dr Šerbo Rastoder piše: Iako je, na onako kukavički i nedostojan način, izdao svoga Kralja i svoju herojsku Crnu Goru, mitropolit Mi-trofan Ban, prije nego je umro, pri potonjem izdisaju, molio je suznim očima sve prisutne da budu tumači njegovog pokajanja za zločin, koji je počinio time što je dao svoj mitropolitski blagoslov za pristanak za unišenje Crne Gore od strane Srbije, pod pritiskom i prijetnjom srbijanskih vlasti, što je, u povjerenju, kako je rekao, u svoje vrijeme saopštio grofu Salisu, izaslaniku Velike Britanije. Zabranjeno je nošenje crnogorske narodne, svitne (svečane) nošnje i svega što je imalo crnogorska obilježja. Kao nekada u Duklji Vojislavljevića kada su Nemanjići porušili sve gradove i kulturne spomenike, tako je i srpska kraljevska vlast Karađorđevića porušila sve crnogorske istorijske spomenike.

Zaposijedajući Cetinje, u gornjim sobama Biljarde udomio se civilni guverner u Crnoj Gori - Ivan Lola Pavićević. Poslije njega, civilni guverneri u Crnoj Gori bili su Aleksandar Stoičević i Milorad Mihailović. U prizemnim prostorijama "odmarala" je srpske artiljerija, a u dvorištu vezivani vojnički konji. Posječen je stari brijest ispred Njegoševe biljarde. Porušena je Njegoševa kapela na Lovćenu i zamijenjena kapelom kralja Aleksandra Karađorđevića, posvećena njegovom sinu, princu i kasnijem kralju Jugoslavije.

Skinuto je sa Cetinjskog manastira staro, glasno Zvono Ivanovo, sliveno pod budnim okom majstora Erika Benina u Veneciji. Na zvonu je bilo zapisano - Gospodar Ivan Crnojević za dušu gospođe Mare, plemenite majke svoje iz roda Kastriota. (Svak je znao da je nešto novo/ Kad zakuka Zvono Ivanovo). Otpremljeno je u Bačku, kao staro gvožđe i pretopljeno u kvake, na vratima dvorca gospodina Gideona Dunđerskog. Zvono ne skidoše vjekovni neprijatelji Crne Gore, niti ga Crnogorci pretopiše u puščanu tanad (zrna), kada su pretapali sve što se pretopiti moglo.
Rušenje kuće vladike Rada, na Njegušima, i kuće kralja Nikole, na Cetinju, branili su prsimice crnogorski rodoljubi.

Pred podgoričkom "sabornom crkvom, novoformirana Narodna omladina Crne Gore, gvozdenim maljevima razbila je spomenik, koji je podigao svojim ratnicima kralj Nikola, o "svom trošku". U ovoj spomen - grobnici položene su kosti 40 boraca Ljubotinjsko - dobrskog bataljona, a među njima i komandant, zamjenik komandanta i bataljonski zastavnik, svi izginuli u nezadrživom jurišu na Turke, na Zagaračkom polju 1877. godine. Kralj Nikola je, svakog ratnika, lično obavio svojim svilenim pojasom i spustio u grobnicu. Na grobnoj ploči, iznad imena, uklesani su stihovi knjaza Nikole: S poštovanjem pristupite/ grobu ovih mučenika/ u kom leže četrdeset/ ljubotinjskih ubojnika. Srušena je 1937. godine i Njegoševa tablja (kula) na Cetinju, koju je crnogorski vladika Rade podigao 1837. godine, iznad Cetinjskog manastira. Zamišljena kao kula za odbranu, služila je Crnogorcima da pere (izlažu) posječene turske glave. Srušena je na stogodišnjici postojanja i podignuta srpska crkva, posvećena Svetom Savi, kako bi nadvisila pogled na Cetinjski manastir, simbol autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve.
Nikola Tomanov Zec (1900 - 1970), zelenaš, crnogorski rodoljub, učesnik u Božićnom ustanku 1919. godine i politički emigrant, u svojim Zabilješkama piše o rušenju crnogorskih istorijskih i kulturnih znamenja: Bjelaški lideri, na čelu sa Markom Dakovićem, organizovali su omladinu za rušenje crnogorskih kulturnih spomenika. Odmah, nakon prvog sukoba kod Cetinja, ova bjelaška omladina je srušila spomenik, koji je kralj Nikola podigao svome ocu, velikom vojvodi Mirku Stankovu Petroviću i Crnogorcima palim za oslobođenje Podgorice i Zete, u Mirkovoj varoši (Podgorici). Prof. dr Šerbo Rastoder piše: Kada su 1886. godine udareni temelji novoj varoši, na desnoj obali rijeke Ribnice, u Podgorici i kada je ova varoš nazvana Mirkova Varoš, a velikom vojvodi Mirku Petroviću otkriven je spomenik, u obliku obeliska, urađen po projektu Marka Đukanovića. Spomenik tu opstaje sve do 1919. godine, kada je i počeo radikalan razlaz s prošlošću. To, što je bio spomenik omrznutog oca crnogorskog Kralja, bio je dovoljan razlog bjelašima da ga sruše i bace u Moraču.

[VAMPIR]

EKONOMSKI I SOCIJALNI SUNOVRAT CRNE GORE:
U ondašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslaviji (tamnici naroda) Crna Gora je doživjela sveukupno zaostajanje kakvo nije imala u njenoj viševjekovnoj istoriji. Bio je to dug period ekonomske zapuštenosti, kulturne učmalosti, plagijatstva svake vrste i nazadovanja i srpskog svojatanja cjelokupnog crnogorskog nasljeđa. Svakodnevne represalije vojnih vlasti i žandarmerije dovele su stanovništvo ispod granice izdržljivosti. Samo mali broj Crnogoraca, privrženih režimu i "zaposlenih" imao je privilegije. Evidentirane investicije po jednom stanovniku godišnje su iznosile: u Crnoj Gori jedan dinar; u Bosni sedam dinara; u Srbiji deset dinara; u Hrvatskoj četrnaest dinara i u Sloveniji dvadeset i jedan dinar.

Mirovna konferencija u Versaju Crnoj Gori je odredila ratnu štetu nanijetu Prvim svjetskim ratom, u iznosu od 723 miliona zlatnih franaka. Preko Srbije je stiglo i, za potrebe Crne Gore utrošeno svega 40 miliona (4,5) odsto). Podignute su neke škole, vojne kasarne i žandarmerijske stanice.
Novčanu masu crnogorske države uoči pripajanja Srbiji 1918. god ine činilo je 30 miliona crnogorskih perpera. Zvaničan kurs je bio 90 perpera za 100 srpskih dinara. Naredbom vlade Srbije (Vesnićeva vlada) vrijednost je svedena na 5 perpera za 1 srpski dinar. Državni prihod na području Crne Gore 1935. godine iznosio je 107.700.000 a rashod 103.000.000 dinara. Višak prihoda je vraćan u kasu Srbije iako se Crna Gora gušila u siromaštvu ispod ljudske izdržljivosti.

Zetska banovina je bila najsiromašniji dio ondašnje jugoslovenske države. Na hiljadu stanovnika zaposlenih je bilo: u Sloveniji 57; u Hrvatskoj 29; u Srbiji 16; u Makodeniji 7 i u Crnoj Gori 1 zaposleni. Vrijednost industrijske proizvodnje u Crnoj Gori iznosila je 15,5 odsto jugoslovenskog prosjeka.

Međunarodnu i američku humanitarnu pomoć, zvanični Beograd je "krčmio" po Crnoj Gori kao "milosrđe" Srbije. Srbija je, iz Prvog svjetskog rata izašla sa mnogobrojnim obavezama i novčanim dugovima prema inostranstvu od 7500 dinara po stanovniku. Crnogorski dug je bio zanemarljiv. Zbog toga je Srbija nastojala da se jugoslovenska država centralistički uredi, kako bi sva vlast bila skoncentrisana u Radikalnoj stranci, na čijem je čelu bio Nikola Pašić. Tako su Vidovdanski Ustav, iz 1921. godine, koji je bio vjerna kopija Ustava Srbije iz 1903. godine, pripremile i podržale samo srpske političke stranke - Radikalna, na čelu sa Nikolom Pašićem i Demokratska stranka, čiji je predsjednik bio Ljuba Davidović. Srpski državni režimi i političke elite podsticale su crnogorsko stanovništvo na iseljavanje iz Crne Gore i da tako definitivno riješe crnogorsko pitanje. U novostvorenoj jugoslovenskoj državi, Crna Gora je nacionalno obespravljena, politički degradirana i ekonomski iscrpljena. O bijednom životu crnogorskog naroda u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, pisali su listovi izvan Crne Gore - zagrebački Hrvat i beogradska Republika. Zagrebački list Hrvat, u brojevima 74. i 75, u uvodnim člancima, konstatuje da je nesrećnom srbijanskom (okupacionom) upravom, narod ove jadne zemlje, doveden do očajnog stanja. Vrlo mali broj Crnogoraca, koji je iz Brda, dobro je plaćen i pomaže srbijansku propagandu, dok se najveći dio crnogorskog stanovništva odmetnuo u gore i bori se protiv srbijanskog nasilja. Stanje u Crnoj Gori je najsloženije. I to većinom zbog toga što su etnički osjećaji ovog plemenitog naroda povrijeđeni i što su se današnji upravljači narodu nametnuli protiv njegove volje; što je razjagmljeno i ono malo hrane i odijela, jer je srbijanska uprava povjerena većinom mladićima od 16 do 18 godina, koji su činili mnoge zloupotrebe; što je u Crnoj Gori uništen kućevni mir; što je srpska redovna vojska i stare ljude batinala. Beogradska Republika, u broju 66, između ostalog kaže: "U Beogradu se staraju da što više poraze i upropaste ono malo sirotinje crnogorske. Prošla (1919) godina bila je izuzetno rđava. Usevi su podbacili ispod polovine. Ni manje, ni više nego polovina stanovništva nije imala svoje hrane. Radova nije bilo, a na njih niko i ne misli. Zarade apsolutno nikakve nema, pa se živi od kredita ili od prodaje posljednjih ostataka imovine. Gas (petrolej) se plaća oko 20 franaka litar, a kilogram šećera, od 80 do 100 franaka. Kada bi neko mogao da prođe Crnom Gorom i vidi, kako je odevena ona namučena sirotina, mogao bi reći da smo ispod civilizacijskih naroda. Svakog humanog čovjeka mora srce zaboljeti, kada vidi u kakvim je ritama narod odjeven i na kakvoj prostirci odmara proceđeno i omršavljeno telo. Od Crnogoraca se traži nemoguće: da budu bednici, da skapavaju od gladi, da budu mirni i da, filozofskom rezigniranošću čekaju smrt od gladi i da budu lojalni". U tekstu se, dalje, kaže da se od Crnogoraca "traži da poštuju državu, da je vole i brane, a da oni koji govore u njihovo ime, trguju njihovim kostima i da se izmeću u dahije i siledžije. Ali, zlo dobro ne donosi. Ovakav sistem rada, shvatio se u Crnoj Gori tako, da je izvesnim faktorima u Beograd stalo, da što više sahrane (ne i da nahrane) Crnu Goru, da što više zakrve Crnu Goru, da je vazda što više unize, da bi opravdali svoju suludu politiku i da bi mogli ćariti u ovoj velikoj nesreći. Ali, varaju se. Ova gruda će se braniti od svih dušmana, od svih poniženja, u uvjerenju da će doći dan, kada će i narod dobiti riječ i prečistiti stare i nove račune".

Koliko je takozvano ujedinjenje Crne Gore i Srbije 1918. godine, bilo osvajačko i aneksiono, priznaje čak i Marko Daković, glavni organizator bombaške afere u Crnoj Gori i rasturač crnogorske države. Nezadovoljan srpskom hegemonijom, ondašnjoj Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Marko Daković podnosi 1921. godine interpelaciju na aktuelnu Vladu kojom se traži ravnopravnost Crne Gore sa ostalim narodima. Predsjednik ondašnje Vlade, Stojan Protić, odmah sa mjesta, cinično i javno, pred svim poslanicima, brk u brk odgovara: "Izvoziti svinje, a uvoziti Crnogorce, ova država nema računa". Stojan Špadijer, crnogorski bjelaš i Pašićev i Stojadinovićev pristalica, na zboru beogradskih Crnogoraca, oktobra 1928. godine, u beogradskom hotelu Pariz, zažali što Puniša Račić "nije one metke ispalio u ljude, koji sahraniše Crnu Goru i dovedoše do ovoga stanja". Za prve parlamentarne izbore u novoj državi, 1920. godine, Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, angažuje novac za podmićivanje birača. Ondašnje Radničke novine, od 6. novembra 1920. godine, saopšt-avaju da je Ministarski savjet (Vlada) odobrio kredit od 500.000 dinara, koji se "stavlja na raspolaganje za kupovinu glasova" i raspoređuje okružnim načelstvima: Cetinju 100.000 dinara; Kolašinu 85.000; Andrijevici 85.000; Podgorici 65.000; Baru 65.000 i Nikšiću 10.000 dinara. Za rezervu se zadržava 90.000 dinara. U zaključnom dijelu teksta se kaže: "Može li i sme li Vlada da porekne ovaj dokume-nt? Mi čekamo da to učini. Ali Vlada je otćutala".

Amerikanac Roland Torptiše piše o ponašanju srpske vlasti u Crnoj Gori i, između ostalog, kaže: "Izbori su izvršeni u prisustvu srbijanskih vojnih trupa... Stalno prisustvo srbijanske vojske kroz čitavu zemlju i hapšenje njihovih prvaka, veoma je ozlijedilo crnogorski narod i provalija, između njega i Srbije, svakodnevno postaje veća. Potrebno je i veoma potrebno, da odmah i neodložno prestane mučenje i terorisanje crnogorskog naroda od strane Srbije. Ogromna je nepravda učinjena jednom malom narodu, od strane jednog većeg, i to baš u vrijeme, kada državnici velikih sila, okupljeni u Parizu upotrebljavaju frazu pravo na samoopredjeljenje malih naroda".
Viši komandant italijanskih oruž-anih okupacionih snaga u Crnoj Gori, Aleksandro Pircio Biroli, vidjevši ekonomsku i socijalnu katastrofu crnogorskog naroda 1941. godine, konstatuje da je "bivša Jugoslavija, veoma malo, skoro ništa učinila na podizanju ekonomike Crne Gore i povećanju blagostanja stanovništva, poboljšanjem životnih i higijenskih uslova. Ono malo utro-šenog novca, bilo je namijenjeno funkcionerima, penzionerima, kasarnama i žandarmerijama". Zbog takvog stanja, Alesandro Pircio Biroli traži od Vlade Italije "da hitno pošalje 150 miliona dinara za otvaranje javnih radova" u Crnoj Gori i zaključuje da je "bez ovoga, svaka druga mjera uzaludna". Crnogorskim oficirima, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslaviji, sve do 1931. godine, bilo je onemogućeno unapređivanje u najviše činove. Mogli su napredovati samo do čina potpukovnika. Penzionisani su svi oni oficiri i podoficiri, koji se ne oduševljavaju velikosrpstvom. Jugoslovenska vojska je, 1931. godine, imala 105 generala, a samo je jedan bio Crnogorac (Petar Martinović) i samo jedan Hrvat. Ostala 103 generala bili su Srbi (Srbijanci). Sve vojne jedinice, od bataljona najviše, bile su pod komandom isključivo srpskih (srbijanskih) oficira.

U periodu od 1918. do 1941. godine, Kraljevina Jugoslavija je imala kratkotrajnih, često rekonstruisanih vlada 39, sa 819 ministara ukupno, a samo četvorica su bili iz Crne Gore i nijedan od njih nije potrošio čitav mandat. Jednom prilikom na Cetinju, 1925. godine, gradonačelnik nekadašnje crnogorske prijestonice Cetinja, pitao je kralja Aleksandra Karađorđevića: "Koliko je Crnogoraca ministara u kraljevskoj Vladi?", a kralj Aleksandar je odgovorio: "Što će vama ministri, vi imate Kralja".

Vrijeme vladavine dinastije Karađorđevića jugoslovenskom državom (1918 - 1941), u Crnoj Godini je upamćeno, kao vrijeme zločina nad crnogorskim narodom, samo za to što se "ne odriče crnogorskog ludila" (svog nacionalnog imena), kako su to govorili crnogorski bjelaši (pristalice bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije). Za nešto više od dvije decenije, Srbija i Kraljevina Jugoslavija su uspjele da Crnu Goru pretvore u geografsku pustinju, lišenu svakog crnogorskog nacionalnog, istorijskog i kulturnog sadržaja.

[VAMPIR]

http://www.blogovanje.com/MontenegroHistory/images/GlasCrnogorca.jpg

[Franko]

Bogu fala ovoga je svaki dan sve manje. isto se pravoslavni osvjescuju u crnoj gori shvatajuc da su crnogorci.

[Gull]

Ako vas zanima kako se posrbljavalo trebali biste pročitati Sudlandovo (pseudonim Iva Pilara) "Jugoistočno pitanje".

[dimitrije]

http://www.blogovanje.com/MontenegroHistory/images/GlasCrnogorca.jpg
Нећу улазити у веродостојност и тачност овога само ми рецити зашто пишу ови људи ћирилицом?
Зашто не користе латиицну као званично писмо монтенегрина?


Франко да ли си ти Хрват?

[bmwbiker]

Srbi su izmišljen narod... u stvari pravi izvorni Srbin je iz Raše tj. Ras..ili Vlah, Vlaj..svima nam poznat naziv i to ime Srbin se spominje za vrijeme Bizanta jedno kratko vrijeme kad je jedan bizantski plemić ujedinio nekoliko plemena te se pokušao odvojit od bizanta tu jedinstvenu državu je nazvao Servia - sluge (prije dolaska Aryevskih naroda) te se nakon toga nije više spominjalo nego se služilo s Raška, Duklja, i šta ti ja znam koje sve ne male mini kraljevine.
No Karađorđevići su s Kosova s Englezima smislili tu ideju Srba i pošto se pojavila rupa u terenu (AustroUgarska je propadala, Turska je propadala) težilo se da se uspostavi jedna multikulti država a narod koji bi je držao u jedinstvu su Vlasi tj. Srbi..i od tad je nastala nova povjest te se trudilo da se posrbljava gdje god se moglo.
U kraljevini SHS se mogao dobit državni posao ili zemljište ili čak kredit samo ako se prebacite u pravoslavlje te se nazovete Srbinom..tako se došlo do dobrog broja Srba pogotovo u Krajini i Bosni..vjerovatno isto je bilo u Crnoj gori.......