Sokolovići - poturčenjaci i pećki patrijarsi

[Sivi_Sokol]

O ovome se već prije govorilo ovdje. Nisam mogao jučer spavat pa sam prolistao jednu knjigu koju sam našao na polici pod naslovom "SRBIJA I ALBANCI - pregled politike Srbije prema Albancima od 1878. do 1914. godine - knjiga prva". Ako itko zna išta više o ovome ili posjeduje neke izvore sa više detalja, bilo bi odlično da to podjeli sa nama.

SOKOLOVIĆI - POTURČENJACI I PEĆKI PATRIJARSI

Beogradske provladine novine pisale su radosno: "Crnogorci, ulazeći u Peć, ušli su u Dečane."

U Dečanima ima danas 17 ruskih kaluđera. Dečanima pripadaju danas 33 sela, u kojima ima najviše Arnauta".(!) ["Vesnik Srpske Crkve", januar-februar 1913. "Propoved na Sretenje". str 94.]

O stalnoj brizi srpskog sveštenstva pod Turcima za poboljšanje svojeg materijalnog položaja Vasa Čubrilović kaže da se događalo i ovo:

"Od XVI do XVIII veka srpski patrijarsi se trude pa povećaju svoje prihode, namećući silom crkvene prireze i katolicima u okviru svoje patrijaršije." {hi hi ponašaju se ko židovi} Oko ovoga će često dolaziti do sporova, naročito u Bosni, između srpskih patrijarha i katolika i sporovi su se obično rešavali pred turskim vlastima u korist katolika. Po svim dosadašnjim podacima pritisak koji vrši u to doba srpska crkvena hijerarhija na katolike u Turskom Carstvu u granicama Pečke patrijaršije ima više finansijsku, nego versko-prozeletističku pozadinu".[Vasa Čubrilović, "Odabrani istorijski radovi". Beograd,, "Nova knjiga", 1983, str. 92.]

O teritorijalnom proširenju Pečke patrijaršije pod Turcima, a svakako i istovremenom materijalnom jačanju, Čubrilović kaže:

"Kada Pećka patrijaršija 1557. dobija od Carigrada povlastice ona stiče i svoju teritoriju". Čubrilović kaže da pored: " ...starih oblasti nekadašnje Pećke partijaršije pre turske najezde, nova Pećka patrijaršija dobila je... nove dijeceze u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji sa Sremom i u Ugarskoj, čak tamo do Budima. Prema tome Pećka patrijaršija je posle 1557. proširila svoju jurisdikciju nad pravoslavnima u svim zemljama, gde se srpski narod naselio u XV i XVI veku.

Ovako proširena Pećka patrijaršija daleko je prelazila pod Turcima granice Patrijaršije iz doba Nemanjića".

Isti autor opisuje i sam proces širenja Srpske crkve:

[I]"Mireći se sa turskom vlašću prilikom njenog širenja preko naših zemalja naši stočari iz planina služe kao neredovne čete u turskoj vojsci i kolonizuju ratom opustošene zemlje srednjeg Podunavlja na sever sve do pod Budim, a na severozapad do pod Zagreb. S njima se kreću i mešaju i ratarske mase... ili kao vojnici ili kao kolonisti kmetovi... Od Banata i Bačke preko Srema, Slavonije na Bosansku krajinu, Liku i Dalmaciju sa novim kolonistima iz starih srpskih zemalja širi se i Srpska crkva. U svim novim oblastima grade se novi ili prihvataju stari manastiri..."[Isto, str. 87]

Eto, Srpska crkva se širi, idući u stopu za turskom vojskom, koja osvaja nove krajeve, a u kojoj i Srbi učestvuju kao vojnici, pa zatim kao kolonisti. Tako kaže istorijska nauka. Kako se u to uklapa mit o Kosovu? I borbeni pozivi 1912. godine - i dalje - u boj za osvetu Kosova... I za oslobođenje srpskog naroda, koji "pet vekova" stenje pod turskim igom i sa kom "pet vekova" stenje i Srpska crkva...

Vasa Čubrilović ukazuje na još jednu okolnost, vrlo povoljnu za širenje i jačanje Srpske crkve pod Turcima u to doba:

"Za koju desetinu godina u drugoj polovini XVI veka, slično nekada u Srpskoj crkvi za vreme Nemanjića, ljudi iz iste kuće zauzimaju položaje visokih državnih funkcionera, a stoje na čelu crkve. Dok jedna grana bratstva Sokolovića, kao poturčenjaci, sede na najvišim položajima Turskog Carstva: Mehmed-paša Sokolović kao veliki vezir, Ferhat-paša Sokolović i Mustafa-paša Sokolović kao bosanske paše... dotle druga grana Sokolovića upravlja pravoslavnom crkvom na Balkanu: Makarije, Antim i Gerasim Sokolović, Sava Sokolović pećki patrijasi.

Pored sveg značaja koji je zaista imala kuća Sokolovića za obnovu i organizaciju Pećke patrijaršije, ipak mislimo da se ona precenjuje. Videli smo da se Srpska crkva razvija i širi u podunavskim zemljama Turskog Carstva još pre pojave Sokolovića. Pre njih na visokim položajima u Carstvu nalaze se mnogobrojni naši ljudi (Srbi) koji su bili prešli na islam, a nisu bili pokidali veze sa svojim narodom. Ova činjenica, kao i to, da Srbi igraju u to doba tako veliku ulogu kao vojnici i kolonisti na granicama Carstva prema srednjoj Evropi, pružali su zaštitu Srpskoj crkvi i omogućili joj da se razvije još pre dolaska Mehmed-paše Sokolovića na visoke položaje u Turskom Carstvu ".[Isto, str. 88.]

Uzgred, Kosovski mit, koji i danas veliča i crkva, ne može sasvim da se uskladi ne samo sa gornjim, nego i sa ovim istorijskim činjenicama:

Sinovi kneza Lazara, Stefan i Vukan Lazarević, čija se sestra Olivera udala za turskog sultana Bajazita, sina poginulog na Kosovu turskog cara Murata, odlazili su na turski dvor i učestvovali sa svojom vojskom u turskim pohodima. Stefan se borio na Rovinama i istakao na turskoj strani u bici kod Nikopolja. Iste godine kao nagradu dobio veći deo zemalja Vuka Brankovića, koji se jedno vreme odupirao Turcima. Januara 1398. godine Stefan Lazarević je sa turskom vojskom učestvovao u pohodu na Bosnu i stigao do Glasinca.[Enciklopedija leksikografskog zavoda, Zagreb 1959.]

U bici na Rovinama protiv vlaškog vojvode Mirčeta učestvovao je na turskoj strani, pored Stefana Lazarevića, i kralj Marko[Isto.] - slavni Kraljević Marko iz narodnih junačkih pesama, koji je u stvari bio običan turski vazal i s njima osvajao druge zemlje dalje po Balkanu... Marko je tamo i poginuo. A narodne pesme ga opevaju kao velikog borca za slobodu. Njegovu prestonicu, Prilep, proglasio je srpski mitropolit Dimitrije u svojoj besedi na dan objave rata za jedan od ciljeva kome hitaju "naši dični vitezovi" kao spomeniku svetle, junačke prošlosti... Ali, istorija je jedno, a mitovima sasvim drugo.

[VAMPIR]

Što je ovđe novoga i nepoznatoga???:confused:
Jedine dvije crkve srpskog porijekla u mojoj, pri svemu tom Pravoslavnoj zemlji su
a)manastir Morača:

http://tesla.rcub.bg.ac.yu/~nena/crnagora/mmoraca.jpg

b) manastir Đurđevi stupovi:

http://www.visit-montenegro.org/kultura/slike/Djurdje_v.jpg

Kao što se da primijetiti, i jedan i drugi sakralni objekat su izgrađeni u vizantijskom stilu, što je 1000% nesvojstveno čak i kasnijoj crnogorskoj tradiciji u građenju crkava.

Npr, manastir Prečista Krjinska, na Skadarskom jezeru...
http://www.bar.cg.yu/images/slike1/crkve/sv_petka2_v.jpg

[VAMPIR]

Kao i zadužbina kralja Mihajla Vojislavljevića na Stonu, kaja ima veze sa svačim ali sa Vizantijom nikako:
http://img395.imageshack.us/img395/4928/zaduzbinamihailavojislavljevic.jpg

To je kulturološka razlika. Jer, nijedna crkva kaja je građena od strane crnogorskoga naroda nema taj stil. To je nama bilo strano, jer smo mi zemlja mediteranskoga uticaja i djelimično kulture (u osnovi svakako jeste Mediteran), što je razumljivo s obzirom na poznate istorijske okolnosti.

[Watzy]

Najgore što su Turci ostavili u nasljeđe 'Balkanu' nisu čak ni muslimani, već srbi, cigani i svetosavlje.

U početku su se Turci još ponijeli kao zdrav narod i uništili npr. kosti sv. Save, ali kasnije je njihovu imperiju počeo nagrizati infiltratorski crv srpstva. Na kraju su od čitavog truda koji su ulagali u osvajanja koristi imali jedino srbi i demon ortodoksije.

[Slavic Enforcer]

Najgore što su Turci ostavili u nasljeđe 'Balkanu' nisu čak ni muslimani, već srbi, cigani i svetosavlje.

U početku su se Turci još ponijeli kao zdrav narod i uništili npr. kosti sv. Save, ali kasnije je njihovu imperiju počeo nagrizati infiltratorski crv srpstva. Na kraju su od čitavog truda koji su ulagali u osvajanja koristi imali jedino srbi i demon ortodoksije.

Tko zna koliko tisuca djece su kidnapovali i iz njih napravili Janitsare i haremske zene. Ja mislim da je Turska vlast nesto najgore sto se je Srbima ali i citavom Balkanu moglo desiti.
Vjerojatno su Srbi bas radi turskog teror-rezima postali nekako "lud narod" (Raskovic).

A to da danas postoje Slaveni koji sebe smatraju Turcima i pozdravljaju se sa "Selam" i "Merhaba" je za mene dakako najgore nasljedje Turaka.

[Watzy]

Tko zna koliko tisuca djece su kidnepovali i iz njih napravili Janitsare i haremske zene.

Ništa bolje nisu prolazili ni ostali narodi pod Turcima poput Bugara, Hrvata iz "Turske Hrvatske", iz Hercegovine itd.

Ja mislim da je Turska vlast nesto najgore sto se je Srbima ali i citavom Balkanu moglo desiti.

Bez turskih osvajanja srba nebi ih bilo u Hrvatskoj i Bosni ili bi ih bilo barem znatno manje. Turci su srbima došli k'o naručeni, da se naseljavaju po drugim zemljama.

Sama turska osvajanja su bila najveće zlo za Hrvate koji su dijelom raselili po svijetu, a dijelom ostali i platili svoju slobodu morem krvi.

Vjerojatno su Srbi bas radi turskog teror-rezima postali nekako "lud narod" (Raskovic).

To su bili i prije Turaka, još od save i dušana.
dušan je autor prvih rasnih zakona u Europi, zakona koji razlikuju srbe od nesrba.

A to da danas postoje Slaveni koji sebe smatraju Turcima i pozdravljaju se sa "Selam" i "Merhaba" je za mene najgore nasljedje Turaka.

S njima će se lako, ali srba se nećemo nikada riješiti. :(

[Sivi_Sokol]

S njima će se lako, ali srba se nećemo nikada riješiti. :(
Pa izgleda da mnogi ne-Srbi to niti ne žele.

Što je ovđe novoga i nepoznatoga???:confused:

To moraš pitati svoje susjede, oni isti koji negiraju i tebe i nas, a koji su do jučer haračili sa Turcima po Balkanu ili seksualno te iste zadovoljavali po njihovim haremima. :D

[VAMPIR]

To moraš pitati svoje susjede, oni isti koji negiraju i tebe i nas, a koji su do jučer haračili sa Turcima po Balkanu ili seksualno te iste zadovoljavali po njihovim haremima. :D
Čuo sam da je Šešelj u Haagu napisao knjigu (od 1000 i kusur strana, ima čovjek vremena, što ćeš:D:D:D) u kojoj, kako moji izvori iz SRS kažu, jasno i brutalno demistifikuje postojanje lažne nacije nekakvih Hrvata...

A Srbi zaista, ovo nerado govorim istina, posjeduju taj latentno okupatorski gen. Kao comp virus. Ali, to nije ni prvi ni jedini takav slučaj, mene zanima:


a) Na koji način svoje zločince uvijek uspijevaju predstaviti i doživjeti herojima i borcima za slobodu (ovo je najmanji grijeh, jer i ma i drugih sklonih tome)


b) Kako sebe, ma što napravili da budu poraženi, (a rade sve i uvijek u tom pravcu!!!) uvijek predstavljaju kao žrtvu? Odakle toliko usranog samosažaljenja???:confused: (E, u ovome su jedinstveni!!!)


c) Na koji način obični narod srpski biva svaki put ubijeđen u ispravnost akcija koje njihove vlasti i akademije sprovode? OK, kod svakog naroda postoje ekstremi, ali ja nikad nisam vidio da su u Srbiji oni ikad u istoriji bili u manjini...

[Guard]

Čuo sam da je Šešelj u Haagu napisao knjigu (od 1000 i kusur strana, ima čovjek vremena, što ćeš:D:D:D) u kojoj, kako moji izvori iz SRS kažu, jasno i brutalno demistifikuje postojanje lažne nacije nekakvih Hrvata...

A Srbi zaista, ovo nerado govorim istina, posjeduju taj latentno okupatorski gen. Kao comp virus. Ali, to nije ni prvi ni jedini takav slučaj, mene zanima:


a) Na koji način svoje zločince uvijek uspijevaju predstaviti i doživjeti herojima i borcima za slobodu (ovo je najmanji grijeh, jer i ma i drugih sklonih tome)


b) Kako sebe, ma što napravili da budu poraženi, (a rade sve i uvijek u tom pravcu!!!) uvijek predstavljaju kao žrtvu? Odakle toliko usranog samosažaljenja???:confused: (E, u ovome su jedinstveni!!!)


c) Na koji način obični narod srpski biva svaki put ubijeđen u ispravnost akcija koje njihove vlasti i akademije sprovode? OK, kod svakog naroda postoje ekstremi, ali ja nikad nisam vidio da su u Srbiji oni ikad u istoriji bili u manjini...
MA što se tiče Šešelja, jako dobro ga je opsisao novinar Večernjeg lista:
"U brojnim poglavljima Šešeljeve knjige, kao opis njegove "mentalne mape" i načina razmišljanja posebno se ističu: Otimanje srpskog jezika, ni pomena od hrvatskog imena u Dalmaciji, Brozove zasluge za prodor katolicizma na istoj, Papa Jovan Pavle Drugi inkarnacija Satane, Čedo nacističke kolevke Racinger, Kralj falsifikatora Franjo Tuđman, Beskrajna anti-srpska mržnja, Objedinjavajući politički program svih hrvatskih partija, svi diktatori rođeni i odgajani kao katolici, Hrvatsko preuzimanje srpskog kao materinjeg jezika, Hrvatstvo-nepogrešivo oružje u rukama katoličke Crkve, Izmišljanje srpske dominacije u eri komunizma, Hrvatizovanje srpske krsne slave, Nož, revolver i zakletva u rimokatoličku vjeru, Vatikan-glavni organizator ustaškog pokreta, Omča federalizma oko srpskog vrata, Franjo Tuđman i obnova hrvatske ustaške klerofašističke države itd.."

To je neki sažetak, ali očito je da je Šešelj luđak.

[Slavic Enforcer]

To je neki sažetak, ali očito je da je Šešelj luđak.

Seselj je nesto kao srpski pandan Vladimiru Zhirinovskom.

[Slavic Enforcer]

Pa izgleda da mnogi ne-Srbi to niti ne žele.


Koji bi radje kao susjedni narod imali? Mozda Nijemce?

Napravi malo pauzu od internet wars i procitaj povijest Poljske, da vidis koji narod je u proslosti stvarno najebao.

[Sivi_Sokol]

Koji bi radje kao susjedni narod imali? Mozda Nijemce?

Napravi malo pauzu od internet wars i procitaj povijest Poljske, da vidis koji narod je u proslosti stvarno najebao.

Ovo se nije odnosilo na tebe, ali pošto ti tako shvaćaš možda se i trebalo.
Što se tiče Nijemaca, zar ih uspoređuješ sa Srbima? Nisam upoznat sa poljskom poviješću, ali Nijemci su im činili isto pretpostavljam što i občenito narod čini nekom drugim narodu kroz povijest. I vjerojatno se ne razlikuje puno od toga što su Poljaci činili Bijelim Hrvatima, malo maltretirali, malo pobili, malo asimilirali.

Ali, u pravu si što se tiče internet wars-a ili preservanja kao što si prvotno napisao, puno vremena troši sve ukupno, a čini se u nikakvu korist.

[Ace Rimmer]

KADA JE MIT POLITIČKI PROGRAM
Snaga njegovane laži

Veliki južnoslovenski istoričar i intelektualac Ivan Lovrenović u eseju Lament nad Beogradom piše o bitci kod Nikopolja, na bugarskoj obali Dunava, godine 1396. Ta bitka, iako za evropsku povijest kudikamo bitnija od one Kosovske, u nas je sistematski prešutkivana. Lovrenović piše kako je boj na Kosovu, kojim smo bombardovani iz svih izvora saznanja, od školskih udžbenika, preko televizije do usmenog predanja, "realno, tek jedna od etapnih bitaka u silnom nadiranju osmanslijske vojske i ekspanziji osmanlijske države u jugoistočnoj Evropi, koja je u opštoj istoriji tog vremena zabilježena tek kao oveća fusnota".
Bitka kod Nikopolja, o kojoj nismo učili ništa, dešava se dakle sedam godina nakon Kosovskog boja. Do tog trenutka sultan Bajazit (ili, kako bi bilo tačnije izgovarati, Bajazid) pokorio je Srbiju i Bugarsku, i sada ga istorija zatiče kako nadire na vrata Ugarske. Sigismund, ugarski kralj, okuplja vojnu alijansu sastavljenu od francuskih, njemačkih i engleskih vitezova. To je NATO tog vremena, i Sigismund pun nade maršira pred moćnom vojskom od 120 000 ljudi. Dok čitava hrišćanska Evropa gleda u njega i moli se da njegova snaga bude dostatna da zaustavi nadiranje Turaka, Sigismund se u Nikopolju priprema za krvavu bitku.

Naša predstava o srednjovjekovnim bitkama uveliko je stvorena filmskim prikazima tih klanica. Objektivna slika bila je još surovija. Stotine hiljada tijela u sudaru za sobom su ostavljale rijeke krvi, koje su se kod Nikopolja ulile u plavi Dunav, raskomadana ljudska tijela po poljima i smrt, dokle god je, kroz dim spaljenih kuća i krike unesrećenih, dosezao ljudski pogled.

Na trenutak se činilo da će hrišćani, vođeni hrabrošću, prije svega francuskih vitezova, ostvariti veliku pobjedu i iz Evrope izgnati Bajazita, zvanog Jildirim - munja. Ali sultan je bio briljantan strateg, koji je u odsudnom trenutku potegao svoje skriveno, a najmoćnije oružje. Na vrhuncu bitke on na hrišćane pušta svoju "elitnu vojsku" - pet hiljada srpskih vitezova na čelu sa Stefanom Lazarevićem. Srpskim despotom a njegovim vazalom". Hroničar dalje piše: "Dio hrišćanske vojske koji uteče pokolju, potopi se u Dunavu, a dio dopade Turskoga ropstva". Pozivajući se na američku istoričarku Barbaru Tuchman i njenu knjigu Daleko ogledalo, Lovrenović ovako opisuje posljedice trijumfa srpskog oružja kod Nikopolja: "Cijela tri vijeka od tada, sve do Jana Sobieskoga i bitke pod Bečom 1683, neće Zapad uspjeti sakupiti snage ni sloge da se odupre Osmanlijama".

Bitka kod Nikopolja zabranjena je tema, jer kao trulo stablo u samom korijenu ruši Kosovski mit. Jer njegova suština jeste srpsko stradanje zarad odbrane Evrope. Bitka kod Nikopolja to demantuje - srpski angažman nije bio presudan za odbranu, nego za trovjekovni poraz Evrope.

Istorijski podaci su, međutim, nemoćni pred razornom snagom mita, koja je fundirana u nekritičkom masovnom mišljenju - a nije li to binarna opozicija mišljenju, nužno individualnom. Nijedno naknadno saznanje ne dotiče mit, tu mašinu koju pokreće sinergija neobaviještenosti i zadrtosti mase.

Uočavajući to, Lovrenović citira potcijenjenog srpskog intelektualca Miodraga Popovića, koji je još 1976. proročki pisao: "U zrelim civilizacijama jasno se razlikuje šta je mit a šta istorijsko mišljenje, šta poezija a šta zbilja, šta bajka a šta živa stvarnost. U civilizacijama koje tek sazrevaju, ovi pojmovi se mešaju, međusobno prožimaju, što dovodi do stalnih sudara, lomova, nesporazuma, do pseudodinamike... Kao trajno stanje duha, vidovdanski kult može biti koban po one koji nisu u stanju da se iščupaju iz njegovih pseudomitskih i pseudoistorijskih mreža. U njima, savremena misao, duh čovekov, može doživeti novo Kosovo: intelektualni i etički poraz".

Čak ni danas, kada su malobrojni preostali kosovski Srbi, kao živući spomenici pogubne politike Beograda na Kosovu, izloženi teroru albanskih ekstremista, nikome ne pada na pamet da razloge vlastitog poraza potraži u mudrim Popovićevim riječima. Žrtve "vidovdanskog kulta", zapravo nesposobnosti da se život razluči od mita, i dalje ostaju zatočnici mitologije.

Destruktivni rad mita i na mitologiji zasnovanih stereotipa nipošto nije ekskluzivna odlika samo srpskog društva. Crnogorci su imali tu privilegiju da vide kako se uživo, pred njihovim očima, tokom napada na Dubrovnik, pod nogama rezervista koji su uprtili konavoske pršute, u travestitskoj zabavi ratnika koji su oblačili donji veš Tereze Kesovije, raspada mit o herojskoj Crnoj Gori. Nešto kasnije će oni koji su hvatali izbjeglice utekle u Crnu Goru razoriti i mit o čojstvu. Hrvatski stereotip o sopstvu koji je korišten tokom devedesetih bio je vrlo sličan srpskome: Tuđman je kao mantru ponavljao frazu o Hrvatskoj kao "predziđu kršćanstva", zemlji i naciji čiji je zadatak da katolički svijet sačuva od "barbara sa istoka". Bošnjaci danas plaćaju panislamski entuzijazam Alije Izetbegovića, a autentična bosanska verzija islama mukom odolijeva uvezenim vehabijskim uticajima. No Kosovski mit je najupečatljiviji primjer destruktivnosti mita pretvorenog u politički program.

To je evidentno, no kao da se to srpske političke i intelektualne elite ne tiče. Cjelokupna politička djelatnost prosrpskih političkih partija zasnovana je na razornom djelovanju stereotipa. Odbija se voditi dijalog sa neistomišljenicima - jedini dijalog na koji se pristaje jeste onaj sa vlastitom mitologijom. U kojem se svi o svakom pitanju u svemu slažu. Za sve ostale, one izvan tog mitološkog obora, ma koliko uporno pozivali na dijalog i razum, rezervisana je samo mržnja i status neprijatelja, Jer u mitu nema dijaloga i argumenata: ima samo pobjednika i poraženih. Ali neodgovornost u djelanju prosrpske opozicije u Crnoj Gori beskrajna je i upravo proporcionalna odgovornosti za mir i budućnost Crne Gore koja je na njima. Ne u mitu, nego u realnosti.

Andrej Nikolaidis

[Slavic Enforcer]

Ovo se nije odnosilo na tebe, ali pošto ti tako shvaćaš možda se i trebalo.
Što se tiče Nijemaca, zar ih uspoređuješ sa Srbima? Nisam upoznat sa poljskom poviješću, ali Nijemci su im činili isto pretpostavljam što i občenito narod čini nekom drugim narodu kroz povijest. I vjerojatno se ne razlikuje puno od toga što su Poljaci činili Bijelim Hrvatima, malo maltretirali, malo pobili, malo asimilirali.

Tokom 2. svj. rata su Nijemci ubili oko 3 milijuna Poljaka, od toga su "samo" 120 tisuca bili vojnici.
Mislim da su tu ubili vise nego sto su Poljaci u svojoj cijeloj povijesti ubili Nijemaca.

A njihov "Savez potjeranih" je barem toliko drzak kao sto je "Vlada RSK u egzilu".
Jos bi htjeli da im Poljaci plate odstetu.

[Jebivjetar]

Nisu ni Rusi bili ništa bolji prema Poljacima.

[Sivi_Sokol]

Tokom 2. svj. rata su Nijemci ubili oko 3 milijuna Poljaka, od toga su "samo" 120 tisuca bili vojnici.
Mislim da su tu ubili vise nego sto su Poljaci u svojoj cijeloj povijesti ubili Nijemaca.

A njihov "Savez potjeranih" je barem toliko drzak kao sto je "Vlada RSK u egzilu".
Jos bi htjeli da im Poljaci plate odstetu.

Govoriš kao da su Poljaci nekakva nevinašca. Izvukli su deblji kraj (batine). Za mene je to (ukratko) poanta života: sukob/borba.
I što se tiče susjeda, recimo ne volim Talijane, smatram ih prirodnim neprijateljima, ali divim se njihovoj književnosti i glazbi pa i ostaloj umjetnosti s kojom sam manje u doticaju i drago mi je što su pozitivno utjecali na naše ljude i na naš kraj sa te strane (kroz povijest, a za današnjicu nemam pojma). A što smo dobili od Srba? Žikino kolo i cajke koje čak nisu niti njihove, zajedno sa gomilom turcizama.

@Gromovnik:
Odličan članak, samo kako sam došao pred kraj teksta :rofl: vidio sam ti sliku u potpisu i počeo sam se histerično smijat time je poanta samog teksta pala u vodu.

[Slavic Enforcer]

A što smo dobili od Srba?

Nikolu Teslu.

[Sivi_Sokol]

Nikolu Teslu.

Otom potom. :) Ali je, čovik i po.

[Guard]

I što se tiče susjeda, recimo ne volim Talijane, smatram ih prirodnim neprijateljima, ali divim se njihovoj književnosti i glazbi pa i ostaloj umjetnosti s kojom sam manje u doticaju i drago mi je što su pozitivno utjecali na naše ljude i na naš kraj sa te strane (kroz povijest, a za današnjicu nemam pojma). A što smo dobili od Srba? Žikino kolo i cajke koje čak nisu niti njihove, zajedno sa gomilom turcizama.

Imam jako slično mišljenje. Naime, ni ja ne volim Talijane jer imaju pretenzije na naš teritorij i mnogi od njih se smatraju vrijednijima od nas. Uostalom ovih dana svi hoće nešto od nas. Jedino Mađari šute.

[Jebivjetar]

Trst je slovenski.

[Bartholomew Roberts]

Koji bi radje kao susjedni narod imali? Mozda Nijemce?



Barem nebi gadjali Dubrovnik kao one živine što seru o srpskom dubrovniku.

[Watzy]

A što smo dobili od Srba?

Nikolu Teslu.

Preciznije, njega nam srbi uzimaju i na njega nikad nećemo moći polagati 100% pravo.
Bolje je ovako, kada će budući znanstvenici iz Hrvatske biti Hrvati.

[Slavic Enforcer]

Barem nebi gadjali Dubrovnik kao one živine što seru o srpskom dubrovniku.

Ne, nego bi ga izbombardirali do predaje pa onda tvrdili da je njemacki.

(Barem ako im je takav ludjak kao Hitler na vlasti.)

[VAMPIR]

KADA JE MIT POLITIČKI PROGRAM
Snaga njegovane laži



Andrej Nikolaidis
Gdje si našao ovaj članak? Inače, Andrej mi je solidan drug, iako nismo ni približno ista generacija. On radi za nedjeljnik MONITOR, a to je sprdnja od (u smislu kvantiteta) novinarskog posla...

[Ace Rimmer]

Davno na istorija balkana forumu, netko je skenirao iz lista i postavio.