Hrvatstvo bosanskih muslimana

[Domobran88]

Hrvatsko podrietlo bosanskih muslimana

Prilozi i priepisi iz raznih knjiga i dokumenata, časopisa te Poglavnikovih govora. Sve je sakupio zoom_1 na forumu Hrvatskog Ustaškog Pokreta. Ako možete opovrgnuti izvornost pojedinog proslova, ili neke proturječnosti, napišite. Nu, ako ćete bez dokaza govoriti protiv činjenica, izbjegavajte pisanje.

http://img181.imageshack.us/img181/1636/grbhrvatamuslimanazt1.jpg (http://imageshack.us)

[Domobran88]

http://img528.imageshack.us/img528/3253/poglavniksfesomam2.jpg (http://imageshack.us)
http://img528.imageshack.us/img528/3253/poglavniksfesomam2.eaf2341be4.jpg (http://g.imageshack.us/g.php?h=528&i=poglavniksfesomam2.jpg)

Gospodo!
Muslimani Hrvati nisu samo dio hrvatskog naroda,oni su jedinstvena sastavna srčika hrvatskog naroda.Bosna nije pripojena Hrvatskoj,nego je Bosna Hrvatska,središte i težište hrvatskog naroda i Nezavisne Države Hrvatske.Nas vjera ne može dieliti.Ne može vjera razdieljivati jednaku krvnu braću.Ne može vjera razdieljivati ono što je jedno te isto.Vjera jest emanacija,izraz poštovanja prema Svevišnjemu,gospodaru svega živog i mrtvog,a mi Njegovi stvorovi svi smo jednaki pred Njim,a kad smo iste krvi,onda smo jednaki i medjusobno.
Za nas,za hrvatsku državnu vladu,za hrvatsku državu,i za mene ne postoji muslimansko pitanje,jer je to hrvatsko pitanje.Ne postoji pitanje muslimanske vjere,jer je ona hrvatska u hrvatskoj domovini i Neazvisnoj Državi Hrvatskoj.Ne postoji nikakovo niti pokrainsko,ne postoji niti ustrojbeno pitanje u tom pogledu.Vi ste cielina,kao što su i pripadnici katoličke vjere u hrvatskom narodu cielina,ne samo sastavni dio naroda,cielina života i cielina zajedničkog bivstvovanja u zajedničkoj nam domovini.
Meni je stalo do toga,da se braća muslimani podignu,da se podignu narodni široki slojevi,da im bude pristupačno sve,što je u ovo novo vrieme potrebno za čestit i u svemu dostojan život čovjeka,a što nije u protimbi s propisima i zakonima vjere.

Poglavnik,7.kolovoza 1941.

[Domobran88]

HRVATSTVO NAŠIH MUSLIMANA

O narodnostnjoj pripadnosti bosansko-hercegovačkih muslimana danas smo i s poviestnog i s antropološkog stanovišta na čistu. Samo tuđinska promičba i sitno koristoljublje pojedinaca mogu zakopati pred istinom glavu u pjesak i tvrditi nešto protivno činjenicama. Zdrav instinkt naših muslimana i sve razvijenija narodna sviest osjeća i znade dobro, kojeg su stabla granje, koje su gore lišće. Liepo to iznosi Hrvoje Bošnjak u svojoj brošuri »Hrvati i Herceg-Bosna« i dr. ćiro Truhelka u knjizi Studije o podrijetlu«. Osvrnut ćemo se na posljedke njihova rada.

Odmah nakon pada Bosne pod tursku vlast, susrećemo u Bosni velik broj muslimana, što nije bio slučaj u drugim zemljama otomanskog carstva. Islamizaciji Bosne mnogo je pridonielo patarenstvo, ali je i jedan dio katolika prešao na islam, dakle izključivo hrvatski elemenat Bosne. Ima o tome starodrevnih svjedočanstava, koja govore, kako su Hrvati-Bošnjaci mienjali svoja kršćanska imena u islamska. Patareni sve do sredine XIX. stoljeća prelaze na islam, dok ih sasvim ne nestane, česte su bile pojave, da od jedne porodice rieki su članovi muslimani, neki kršćani, katolici, kao n. pr. kod bosanskog franjevačkog provincijala Martina Brguljanina i biskupa fra Jeronima Lučića. Zbog toga kod jednog starog pisca nalazimo, da su se »pomiešale mitre i turbani«. Od davnine su bosanski muslimani Hrvati, pa ih takovim smatraju mnogi poviestni izvori napisani turskim pismenima i jezikom, kao i hrvatskim. Jedan ugledan turski povjestničar imenom Aali, koji je 30 godina živio u Bosni i dobro upoznao bosanske muslimane, piše o njima sliedeće: »Što se tiče plemena Hrvata, koji se pripisuju rieci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi.. . Duša im je čista, a lice svietlo ... Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnošću, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom«. — Pred 350 god., godine 1589. jedan čauš (dočastnik) paše Sofi Meh-meda, imenom Hodavendija, pisao je bosanskom ćirilicom, za koju veli, da ju je pisao »horvatskom rukom«. — Banjalučki muderiz (profesor) Muslihudin bin Ali-ja g. 1609. kaže za svoju domovinu Bosnu, da je ona »pokrajina Hrvata«. Oko g.1660. turski putopisac Evlija čelebija putovao je Bosnom, te bosanske muslimane naziva Hrvatima pričajući, kako je na Gatčkom polju i u Foči na Drini dobio za pratnju muslimanske vojnike »hrvatske junake«; njemu su Livno i Bihać hrvatski gradovi.

Mnogo je bilo Hrvata muslimana, u prvom redu, Bošnjaka, s koji su zbog svojih velikih sposobnosti došli do najviših službi u otomanskom carstvu, i u vojsci i u upravi, kao i na polju nauke i književnosti. Mnogi od njih uz svoje ime stavi oznaku svoje narodnosti: Hrvat, kao Memipaša Hrvat, koji je potjecao iz Gradačca. Rustempaša Hrvat iz Sarajeva, pa Mahmudpaša i drugi.

Za mnoge se druge muslimanske velikaše dobro znade, da su hrvatskog podrietla, kao bezi i age Kulemovići, Kapetanovići, Filipovići, Gradaščevići,. Starčevići, Evlijići, Mutevelići i drugi, s hrvatskim prezimenima i turskim, ali pohrvaćenim. To su sve potomci domaćih, bosanskih kršćana, kao i Hrvata iz rugih hrvatskih krajeva (n. pr. Mutevelići iz Šibenika). S druge se strane znade, da muslimani drugih narodnosti, u prvom redu turske, nijesu se naseljavali u većem broju ni u druge krajeva,a pogotovo ne u Bosnu, te tako unosili drugi etnički elemenat u osvojene krajeve. Unutarnja kolonizacija muslimana nije uobće ni postojala.

U širim slojevima muslimana naše Herceg-Bosne nalazimo također snažne dokaze njihova hrvatstva. O tome svjedoče naredne pjesme o »Hrvat-barjaktaru, hrvatskoj djevojci, sinu Hrvatinu« itd, zatim narodne priče, a i sama hrvatska trobojka, koju su poštovali i njome se služili mnogi naši muslimani, kao Alipaša Rizvan begović Stoćević, obitelj Kulenovića i drugi.

Muslimani Herceg-Bosne govorili su od davnine isto kao Hrvati, katolici ikavicom, tim specifično hrvatskim dijalektom, služili se bosančicom za razliku od srbske ekavice i crkveno-slavenske ćirilice. Prema tome i govor, jezik svjedoči o njihovoj narodnosti.

Prezimena mnogih naših muslimana izvedena su iz rieči "Hrvat", kao i sela i brda, gdje stanuju muslimani, i to najviše i iztočnoj Bosni, i na samoj Drini.
Rasno, po krvi, muslimani su Hrvati. Antropolozi su došli do zaključka, da su po svojim tjelesnim osebinama muslimani Herceg-Bosne najuže vezani s Hrvatima katolicima, te predstavljaju štoviše još čišći hrvatski tip od katolika, dok se jedni i drugi razlikuju od ostalog stanovničtva Herceg-Bosne.Rasnu čistoću muslimana sačuvao je njihov brak, jer su naši muslimani strogo pazili na to, da u svoj harem dovede samo kćerke sunarodnjaka — muslimana. Uza svu vjersku povezanost postojao je jak antagonizam, jake protivnosti izmedju domaćih muslimana i drugih, u prvom redu Osmanlija.

Po vjeri i običajima, kao i po nekim drugim uljudbenim vrednotama naši su muslimani vezani o islamski sviet, ali po podrietlu — krvi (a krv nije voda!), jeziku, sviesti i drugim snažnim čimbenicima oni su samo — Hrvati.

U vrieme, kada su Hrvati katolici i patareni prihvatili islam, u medjunarodnoj politici vjersko je opredjeljenje imalo odlučnu rieč, te su se i s državnog stanovišta jače osjećali privezani o zajednicu pripadnici jedne vjere, nego pripadnici jednog naroda. Naročito je to došlo do izražaja u otomanskom carstvu, u kome su Hrvati muslimani mogli bez potežkoća sačuvati svoju narodnost, iako su kao sljedbenici islama ratovali protiv Hrvata katolika. To je prema tadanjem shvaćanju bilo nešta posve razumljiva, a pogotovo zato, jer nije bilo u današnjem sna razvijene narodne sviesti. Ona se u prošlom stoljeću snažno razvila medju evropskim narodima povezujući u cjelinu članove jednog naroda bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.

Danas, kada osobito kod katolika — kako je to sasvim izpravno — vjera nije više politički, već najjači moralni čimbenik, ne vežu se politički, a pogotovo ne državni probitci jednog diela naroda iste vjerske zajednice o pripadnike drugog naroda iste vjere. S tog stanovišta i naši muslimani, sasvim prirodno vežu svoj narodni program i politički rad o obće-narodne probitke i ciljeve cielog hrvatskog naroda bez obzira na političko stanovište i narodno, kao i državno opredjeljenje drugih islamskih naroda. Svaki narod mora ići svojim putem, koji mu najviše odgovara. To jasno pokazuju Hrvati katolici, koji su bez obzira na političko stanovište ostalih katoličkih naroda zauzeli odlučan stav u svom radu: samostalnost Hrvatske pod svaku cienu, sačuvanje vlastite države i uz najveće žrtve. To je ujedno i najbolji, zapravo jedini izpravni stav i Hrvata-muslimana, kojima je jedino pravo mjesto zajedno s Hrvatima katolicima složno raditi za dobrobit zajedničke majke — domovine Hrvatske.

A. Humski


"Ustaša",1943.

[Domobran88]

Ezan na Poglavnikovoj džamiji u Zagrebu

PROGLAS USTAŠKOG MUFTIJE USTAŠAMA MUSLIMANIMA

Ustaše muslimani!
Prije kratkog vremena je proučen prvi »EZAN« na džamiji koju zida naš Poglavnik svojim Hrvatima Islamske vjere.
Ta džamija, koja će biti za naviek pravi dokaz velike ljubavi koju goji naš ustaški Poglavnik prema nama muslimanima Nezavisne Države Hrvatske, treba da bude i novi znak jednakosti i još čvršće povezanosti, a našem narodnom neprijatelju dokaz vjerske snošljivosti.
Jedino ovim putem, putem kojega je obilježio nama spasitelj hrvatskog naroda, možemo i moramo ići, da bi sebi osigurah mjesto, koje nam pripada.

Ustaše muslimani!

Budite ponosni, da ste se našh blizu svog Poglavnika, koji jednako misli na sve nas Hrvate, bez razlike na vjeru, a koji nadasve cieni čovječnost, pravdu, izpravnost, iskrenost, odanost, požrtvovnost i poštenje, a to je sve što te vjera uči.

Zato ako želiš biti dostojan tog častnog ustaškog imena, ogrni se odorom pravih ustaških načela, jer ćeš samo tako postići ciljeve ustaštva.
Tvoj Poglavnik, koji te prati u svakom pokretu, tvoj je zaštitnik, a ti učini sve što od tebe traži tvoja hrvatska gruda i tvoja vjera, pripravan za njih dati sve svoje, pa i život svoj.
Danas sutra kada zaori pet puta »EZANI MUHAMEDIJA« u bielom našem gradu Zagrebu, tvoje ustaško islamsko srce, tvoj pravi »IMAN« će te razplakati od veselja, što si dočekao, da ti je tvoj Vodja, tvoj ideal, tvoja duševna snaga sagradila ovako Bogu ugodnu džamiju, kojoj nema primjera na daleko.

Obraćam ti se kao tvoj vjerski starješina u Ustaškom pokretu s riečima: »Kada čuješ rieči »ALLAHU EKBER« s munara Poglavnikove džamije u Zagrebu, odgovori:

»Bože, hvala ti, koji si izpunio naše nade, nas ustaša muslimana, da smo i ovo dočekali«.

Na to ćeš ćuti moj odgovor:

»Ustaše muslimani! Ponosite se, jer vidite, da se vaš vjerski život učvršćuje i na munari džamije ustaškog Poglavnika u Zagrebu. Ostanite vjerom u Boga, čvrsto uz Poglavnika i naša je pobjeda«.

Bog neka čuva Poglavnika, Nezavisnu Državu Hrvatsku i naše oružane snage.
Za Poglavnika i Dom — Spremni!


Ustaški muftija
Imam Poglavnikovih tjelesnih sdrugova,

H. hf. Akif Handžić


http://img338.imageshack.us/img338/5751/mus12tb6lx1.jpg (http://imageshack.us)

[Domobran88]

Krv nije zatajila

Bosna — zemlja fesova i minareta, gdje sudbinska predanost prožimlje čitavi jedan svijet, koji se izdvojio u vjekovima krvarenja na poprištu dvaju suparnika u hladnom zagrljaju žrtava. Te su žrtve svojom krvlju blagosivjale zelenilo bosanskog kraja umirući s tihom predanošću žrtvi i sudbini u nekom čudnom smirenju,koje je bilo zagonetno, kao tajna vječnosti i svu svoju životnu vjeru pretakalo u jednu riječ — Allah ...

I u vjekovnom srazu Bosna je ostala daleka zagonetka u previranju triju utjecaja, koji su se preplitali kroz pokoljenja u naporu, da dadu jedinstveno obilježje povjesnom putu Bosne i u tom kidanju vjekova krv je postala neizbrisiva, krv je ostala vjerna zemlji, krv nije zatajila, u krv, koja je prožela svaki titraj narodnog bića kroz stoljeća i koja je značila vječnu vezu ljudi i zemlje. Ta iskonska hrvatska krv nije zatajila ni onda, kad su minareti unijeli novi život u zelenilo tog kraja, krv nije zataji, ona je ostala ista i na čardacima, i pod fesovima i pod turbanima, i u džamijama i u crkvama, svagdje je ostala ina i ista krv — hrvatska krv.

Tok hrvatstva nije prekinut, već je u novom duhu nastavljen u islamu, ostao je sačuvan i još čišći, jer vjera spasila duh prošlosti, vjera je spasila duh otaca i duh rodnih ognjišta. Tok vjekova ostao je neprekinut i nastavljen je čist od svih utjecaja.

U razdoblju poslije krbavske tragedije, kad hrvatstvo proživljava svoj najteži potres i kad se prostorno ograničuje na »ostatke ostataka«, s onu stranu Krajine, preko i Kupe hrvatstvo se spašava u novom obliku samobitnosti — u bošnjaštvu. I Drina je ostala granica i onda,kad je ona zapravo ležala na Uni, i svijest o hrvatstvu Bosne ostala je sačuvana u tvrdokornom prkosu prema svim utjecajima. Svijest o samostalnosti postala je sadržaj života kroz četiri stoljeća i ta svijest značila je ujedno i obranu onoga, što je sraslo sa zemljom i što je ostalo s njom vječno vezano. Samostalnost pojačana islamom stvorila je branu prema svim utjecajima i svu svoju krvmm, prosvjetnu i nacionalnu osebujnost sažela je u pojam — bošnjaštva.

To bošnjaštvo nije ništa drugo, nego sačuvano hrvatstvo, koje je pod okriljem islama našlo svoju zaštitu i neprekinutost toka, ogradivši se čak i od svoje islamske braće sa istoka. Nacionalna svijest našla je taj oblik, da izrazi ono, što se nikada nije s ničim spojilo, već što je ostalo sačuvano i — hrvatsko!

To hrvatstvo sažeto u drugi oblik, ostalo je netaknuto kroz vjekove onakovo, kakovo je usadjeno u tim krajevima u sedmom i osmom stoljeću, kad se zahvatilo čitao područje izmedju Drave, Drine i Jadrana. Prožeto islamom živjelo je u krvi i na ognjištima djedova — i krv je vezivala stoljeća u jedan život i u jednu zajednicu, krv nije zatajila, krv je bila i ostala uvijek samo — hrvatska.

Ta ista krv ogradila je naše muslimane od srpstva i balkanstva i ona odbojnost, koja je medju ta dva krvno, prosvjetno i vjersko oprečna svijeta izbila, kao oštra granica bio je nagonski glas krvi, koji je vjekovnom povezanošću posvjedočio, da su naši muslimani bili, da jesu i da će biti samo Hrvati!

To dokazuje cijela jedna prošlost, to dokazuje sadašnjost, — to dokazuje glas krvi!

A krv nije zatajila!


"Ustaša"-vjestnik Hrvatskog Ustaškog Oslobodilačkog Pokreta
god.XI.,broj 19.
Zagreb,9.studenog 1941.

[Domobran88]

POGLAVNIKOV GOVOR PREDSTAVNIKU MUSLIMANA

»Veledostojni i dragi Muftiću! Od svega srca zahvaljujem se na Vašim dubokim, lijepim rodoljubnim i bogougodnim riječima. Molim Vas, izručite svoj hrvatskoj muslimanskoj braći diljem svih hrvatskih zemalja najtoplije pozdrave i uvjerite ih, da ću u svim prilikama i bezuvjetno biti s njima.

Nažalost ovaj čas ne možemo doći u izravan doticaj sa braćom bo¬sanskim i hercegovačkim muslimanima, jer su u tom dijelu naše države još u toku ratne djelatnosti, nu uvjeravam Vas, da će sve te naše zemlje hiti u najkraće vrijeme očišćene, a kod toga će uslijediti i Ustaški odjeli. (Op. upr. Poglavnik je ovo rekao, dok su u Bosni još trajale borbe.)

Ja Vam jamčim, da ćemo sve učiniti, a siguran sam da ćemo u tome uspjeti, da i najudaljenije selce sve do rijeke Drine bude uključeno u Nezavisnu Državu Hrvatsku i da ni jedan musliman iz hrvatskih zemalja ne ostane pod tudjinskom neprijateljskom vlasti. Što više učinit ćemo sve, da se iz onih krajeva, koji ne spadaju medju povijestne hrvatske zemlje, mogne preseliti u Hrvatsku Državu sav muslimanski živalj, koji je hrvatskog porijetla i koji to zaželi, napose iz Novo-pazarskog Sandžaka.

Bošnjački muslimani krv naše krvi, oni su cvijet naše hrvatske narodnosti, i prema tome će biti gledani od cijeloga hrvatskog naroda i od Hrvatske Države.

Što se mene osobno tiče, neka Vam bude do znanja samo ovo: Ja sam prva slova naučio u Mektebu, koje mi je pokazao starac hodža musliman, pred kojim smo u prvom razredu na podu sjedili tridesetak djece, svi muslimani osim mene. Potom Vam može biti razumljivo kako sam srastao s braćom bošnjačkim muslimanima. Još jedanput svima im bratski hrvatski pozdrav«.

Poglavnik dr. Ante Pavelić
Zagreb, 23. travnja 1941.

[Niccolo and Donkey]

I naj kraju Pavelic je priznao da treba podijelit Bosnu sa Srbima.

[Domobran88]

I naj kraju Pavelic je priznao da treba podijelit Bosnu sa Srbima.

Navedi izvor, ja sam svoje naveo. :cool: