Sivi_Sokol
02-26-2008, 08:48 PM
Obljetnica
Dana 15. siječnja 1992. većina država svijeta priznala je Sloveniju i Hrvatsku kao neovisne, suverene države
Gdje smo nakon 16 godina
Priznanjem neovisnosti Slovenije i Hrvatske formalno je prestala postojati SFRJ. Obljetnica nije okrugla, ali je upravo ovagodina za većinu država proizišlih iz raspada Jugoslavije u mnogočemu prekretnica.
Piše Vlado Vurušić
Kratka rekapitulacija onoga što se u 16 godina od raspada SFRJ dogodilo s nekadašnjim republikama i pokrajinama te toga koja su im postignuća neovisnosti. Koje su države imale koristi od razdruživanja, a koje su potonule ispod onoga što su imale u bivšoj zajedničkoj tvorevini?
U srijedu 15. siječnja 1992. godine, kada je većina zemalja svijeta priznala neovisnost Hrvatske i Slovenije, i formalno je nakon gotovo 50 godina prestala postojati SFR Jugoslavija. Proces raspada i dezintegracije bivše federalne zajednice sastavljene od 6 republika i dvije autonomne pokrajine i dalje je u tijeku. Završni čin upravo se odigrava na Kosovu čija se neovisnost očekuje tijekom prve polovice ove godine. Jugoslavija je stvorena u krvavim i ratnim, ali slavnim okolnostima Drugog svjetskog rata, da bi u krvavom nizu ratova vrlo neslavno propala. Republike koje su tvorile tu državnu zajednicu započele su svoj samostalni razvojni put. I već u ovih 16 godina pokazale su da ih malo toga više veže. Sve su krenule različitim putovima i danas se nalaze na raznim nivoima razvoja i etabliranja u međunarodnoj zajednici. Razdruživanje jugoslavenskih republika popratilo je čak šest ratova - sedmodnevni rat u Sloveniji u srpnju 1991., petogodišnji u Hrvatskoj (1990 -1995) , četverogodišnji u BiH (1992-1996), zatim na Kosovu, NATO-ovo bombardiranje Srbije 1999. i na kraju onaj tromjesečni rat u Makedoniji 2001. godine, koji su odnijeli oko 300 tisuća života, donijeli razaranja, a stotine tisuća ljudi napustilo je područja gdje su živjeli. Sve to je izravno utjecalo na društveno-politički položaj tih država u međunarodnoj zajednici te se dugoročno odrazilo na njihov kulturni, socijalni i gospodarski razvoj.
Razlike između država su velike, od Slovenije koja je članica EU-a i NATO-a, do još neriješenog statusa Kosova, BiH - koja je pod međunarodnim protektoratom - te Makedonije, koja se u međunarodnoj javnosti ne smije pojavljivati pod svojim imenom. Slovenija ima pet puta, Hrvatska dva puta bolje gospodarske pokazatelje od Srbije, a ona je dvaput bolja od BiH. Jedino su Slovenija i Hrvatska prestigle BDP koje su imale 1990. godine, dok je samo Slovenija nadmašila industrijsku proizvodnju iz vremena Jugoslavije.
Slovenija: -5
Najrazvijenija bivša jugoslavenska republika na najbolji je način iskoristila rastavu s ostalim "bratskim" zemljama. Slovenija je prva, još osamdesetih godina, počela sustavno planirati i pripremati svoje razdruživanje i demokratizaciju, kroz reformu vladajućeg SK koja je dopuštala liberalizaciju sustava i društva. Upravo tamo su se na području Jugoslavije pojavile prve nevladine institucije i udruge civilnog društva. Imala je kratkotrajni rat koji nije donio velike žrtve i razaranja, ali je ubrzao odvajanje od nekadašnje države i odmaknuo je iz ratnog kolopleta koji se nastavio u ostatku prostora. Za razliku od Makedonije koja je bila u sličnoj poziciji, Slovenija je u potpunosti iskoristila tu situaciju. Odmah je prihvatila ponuđenu šansu i okrenula se europskim vrijednostima.
U prvom valu proširenja na istoku svibnju 2004. godine postaje članicom EU i ovih dana kao prva nova članica preuzima predsjedanje EU. Naš zapadni susjed ima i najbolje pokazatelje među novim istočnoeuropskim članicama. Također je prva među novim članicama Bruxelleskog kluba u siječnju 2007. godine uvela euro. Isto tako je prva među jugoslavenskim državama postala i nestalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a, od 1997. do 1999. godine. Predsjedala je OESS-om 2005. godine. Vrijedi li uopće spominjati da je u Schengenskoj zoni. Slovenija je, jednostavno, dio normalnog i razvijenog svijeta. Prema Human development indexu (HDI), koji mjeri razinu društvenog razvoja, ljudskih potencijala, obrazovanost i razvijenost, na 27. je mjestu, iza Južne Koreje. Socijalna košarica je najjeftinija. Stopa kriminala je niska, a korupcija na nivou razvijenih europskih zemalja.
Nezaposlenost u Slovenijije 6,3 posto. Od ulaska u EU, ima najveći BDP uz Cipar od svih novih članica. Sve to pokazuje dobro upravljanje ekonomijom. Sagradila je mrežu autocesta, važna je zimska turistička destinacija. Imaju problem s političkim pritiskom na medije, a tišti ih i problem nekoliko tisuća "izbrisanih", odnosno pripadnika drugih naroda kojima odbijaju dati državljanstvo.
No proveli su umjerenu, sporu, ali opreznu privatizaciju zbog čega nisu imali velikih afera i sačuvali su većinu svojih poduzeća i raširili ulaganja u inozemstvu. Gorenje je postala svjetska marka za bijelu tehniku. Za razliku od nekih drugih bivših jugoslavenskih republika koje se sada kao države hvale svojim sportskim rezultatima, Slovenija nije ostvarila neke zapaženije rezultate iako imaju dva olimpijskih pobjednika - veslački dvojac Čop - Špik te strijelca Rajmonda Debevca. Zimsko zlato tek čekaju. Ali zato je filozof lakanovac Slavoj Žižek jedan od najpoznatijih Slovenaca u svijetu i jedan od onih po kojem se ta država prepoznaje.
Tako da iz naše perspektive, bez obzira na neke naše neraščišćene račune poput Savudrijske vale, duga Ljubljanske banke ili iritantnog pitanja graničnog policajca "Kamo idete?" Slovenija zaslužuje -5.
Hrvatska: 3/4
Hrvatskom je nakon osamostaljenja gotovo deset godina autoritativno vladao Franjo Tuđman. Potresao ju je razorni, gotovo petogodišnji rat. Destabilizacija je počela "balvan revolucijom" u kolovozu 1990., a završena je operacijom Oluje početkom kolovoza 1995. godine, ali tek 1997. uspjela je ostvariti potpuni državno-pravni integritet na cijelom svom području. Etabliranje u Europi najviše su joj omeli ratni zločini nakon Oluje. Najveći uteg na budućnosti Hrvatske postavljen je provođenjem pljačkaške privatizacija tijekom rata. Privreda je grcala te 1991. godine, imala pad BDP-a od -21 posto. U devedesetima zemlja se stalno nalazila u nekoj vrsti izloacije te je izostala iz euroatlantskih integracija. Svi pokazatelji živnuli su tek nakon 2000. godine i promjene vlasti, kada se počinje popravljati i gospodarstvo te se postupno ublažavaju razorne posljedice rata, međunarodne izolacije i nedostatka demokratskih vrijednosti. Hrvatska nadoknađuje izgubljenu prednost koju je imala u odnosu na sve ostale postkomunističke zemlje, a koji je izazvao rat i antieuropska vladavina Franje Tuđmana. Hrvatska je kandidat za punopravno članstvo u EU-u te upravo traje usporeni pregovarački proces. Doduše, u travnju 2008. godine očekuje se da će Hrvatska dobiti i pozivnicu za članstvo u NATO-u, što će, ako se dogodi, pojačati njen vanjskopolitički položaj, a ujedno je definitivno odmaknuti u političkom i sigurnosnom smislu od nestabilnog jugoistočnog susjedstva. Od 2008. godine postala je nestalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a, a bit će i predsjedajuća. Nakon gotovo 15 godina OESS je zaključio svoju misiju. Bezvizni režim sa zemljema Schengenskog sporazuma jedno je od većih postignuća, jer joj je to uspjelo kao jedinoj zemlji postkomunizma izvan EU-a.
Prema HDI za 2007., Hrvatska je na 47 mjestu, iza Urugvaja. Nezaposlenost je ispod 15 posto. Hrvatska je jedna od svjetskih top turističkih destinacija. No problemi s korupcijom, velikim inozemnim dugom i neefikasno pravosuđe te mnoštvo nerazjašnjenih kriminalnih slučajeva je opeterećuju. U sportu je najuspješnija postjugoslavenska država, sa sedam zlatnih medalja na Olimpijskim igrama od 1992. kada samostalno nastupa. Od toga, 4 su Janice Kostelić. Hrvatska je osvojila i Davis cup, a svjetski prvaci su u rukometu i vaterpolu te osvajači brončane medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998. Kako joj je krenulo, sada je zaslužila između solidnih +3 prema vrlo dobrom. Ako dobije pozivnicu za NATO te tokom godine obavi većinu pregovaračkih poglavlja s EU, može se dati-4.
Srbija:-2
Srpska priča o raspadu bivše federacije posve je drukčija. Srbija je u početku liberalizacije političkog i društvenog života u Jugosalviji, za razliku od zapadnih republika, krenula putem retrogradnih i velikodržavnih ideja "krvi i tla" koje je predvodio Slobodan Milošević. Još je u traumatičnim procesima i rasap SFRJ za nju nije završen. Snosi najveću krivnju za krvavi raspad nekadašnje države, ali kad riješi katarzičnu dilemu je li problem u ratovima ili samo porazima koje je u njima doživjela, krenut će prema stabilnosti. Unutarnje političko nasilje, gdje ultranacionalističke stranke - radikali i socijalisti - pobjeđuju na izborima, izazivanje ratova te teritorijalna implozija obilježili su Srbiju zadnjih 16 godina.
Legendarna hiperinflacija 1993. bila je najveća na svijetu: 19.810,2 posto! Postojala je novčanica od 500,000.000.000 dinara! U Haaškom zatvoru su bila dvojica njenih predsjednika - Slobodan Milošević i Milan Milutinović te mnogi političari, ministri i generali. Milošević je nasilno srušen nakon lažiranja izbora u studenom 2000. godine. Premjer Zoran Đinđić, koji je pokušao vratiti Srbiju na put demokratskog razvoja, ubijen je u atentatu 2003. godine. Danas ima razorenu ekonomiju i nezaposlenost veću od 25 posto. Prema stopi siromaštva, nalazi se tek ispred Albanije, Gruzije, Moldavije i BiH, a ima jednu od najbolje organizranih mafija u Europi. Srbija je danas društvo u potrazi za novim oblikom identiteta i vrijednostima iako su nacionalno podijeljena nacija u problemima zbog lažnih mitova o sebi u koje su povjerovali. Neovisnot su nevoljko i tvrdoglavo objavili tek u svibnju 2006. godine nakon što je Crna Gora izašla iz zajedničke države, što srpska vlada jedno vrijeme nije željela priznati. Srbija je još opterećena odnosima s Haagom. Problem je i dalje ne riješen status Kosova, što je postavljeno na najvišu razinu državnog i nacionalnog interesa. To je pitanje na kojem se posve iscrpljuje. Kosovo je često izgovor da se ne naprave važnije razvojne stvari. Štoviše, prema riječima premijera Vojislava Koštunice, spremni su odbaciti euroatlantske ponude zbog Kosova, nad kojim Srbija nema ama baš nikakvu pravno-političku ingerenciju od ljeta 1999. godine. Odbijaju razgovore o članstvu u NATO-u, neizvjesno je potpisivanje SSP-a, kao početne stepenice za dobijanje statusa kandidata za EU. Trebaju im vize za sve zemlje Schengena.
Od značajnijih uspjeha svakako im se broje mnoge filmske nagrade koje po svjetkim festivalima osvaja Nemanja (nekad Emir) Kusturica, kao što je Zlatna palma za film Underground 1995. godine na festivalu u Cannesu. No za njih je zabrinjavajuće da su "Srbi" sve više usputni beskrupulozni negativni likovi zapadnjačkih filmova. Imidž im je poljuljan. Marina Abramović jedna je od umjetničkih svjetskih celebrity-ja. Pjevačica Marija Šerifović osvojila je Eurosong. U sportu su od 1992. godine osvojili dvije zlatne olimpijske medalje, a prvaci svijeta su bili u košarci (dva puta) i odbojci. S obzirom na sve to te da i dalje ostaje čimbenik nestabilnosti u regiji te iracionalnom politikom koju producira zbog statusa Kosova i zaostajanjem u integrativnim procesima, Srbiju ocjenjujemo negdje na granici dovoljnog, ali ima perspektivu da jednom postane "normalna" i sređena država sa zapada Balkana te joj ipak dajemo bianco prolaznu ocjenu, možda i za račun onog slabijeg od nje - Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina: 1
Prošla je najteži put k neovisnosti. Država je tri naroda od kojih svaki gleda samo svoje interese. Još je pod međunarodnim protektoratom, visoki predstavnik upravlja državom i ima pravo veta na sve odluke državnog parlamenta i vlade. To je zemlja koju izjedaju nacionalne razmirice i društveno-politička podjela na dvije federalne jedinice, Republiku Srpsku i Federaciju BiH (te Distrikt Brčko) koje više funkcioniraju kao zasebni državno pravni entiteti. Republika Srpska teži k sve većoj samostalnosti, prijeti raspadom zemlje, a međunarodna zajednica to zauzdava. Unutar Federacije BiH natežu se Hrvati i Bošnjaci. Rat im je bio najkrvaviji i najbezočniji, u kojem su svi ratovali protiv svih. Izvršen je genocid, između ostalog i onaj u Srebrenici, najveći nakon Drugog svjetskog rata u Europi. Postojao je i međubošnjački sukob. Povratak na ognjišta praktički ne postoji i RS je etnički čista. Još je nedefinirana i neetablirana država upitne perspektive. Koliko god tužno zvučalo, i sadašnje Kosovo više je država od BiH. Sud za ratne zločine u Haagu osnovan je upravo zbog onoga što se događalo u Bosni i Hercegovini.
- Njena samostalnost i neovisnost na istoj su mrtvoj točki na kojoj su bile u proljeće 1992. i danas je mnogo manje država nego je to tada bila - ističe urednik Slobodne Bosne Senad Avdić. BiH nikad nije uspostavila puni kapacitet svoje suverenosti na cjelokupnom teritoriju. Zemlja još funkcionira po etničkim, a ne političkim ili socijalnim principima. Vodeće stranke bez obzira na ime su nacionalne. Nema gotovo nikakvu euro-atlantsku perspektivu. Na žalost, njeni predsjednici i ministri otvoreno govore da navijaju za Srbiju/Hrvatsku u utakmicama s BiH. Dvojica njenih predsjedajućih, Ante Jelavić i Dragan Čović, suđeni su zbog privrednog kriminala. Teško, iako pod pritiscima izvana, u BiH presporo zaživljavaju zajedničke državne institucije poput carine, policije, pravosuđa...
Prema podatcima EBRD-a, BDP iznosi tek nešto više od 13 milijardi USD, a po glavi stanovnika oko 3300 USD. Nezaposlenost je oko 35 posto, a inflacija na granici 10 posto. Prema UN-ovom HDI-ju za 2007. godinu, BiH je na 66 mjestu, iza Mauricijusa. Jedina je zemlja s prostora bivše države od samostalnosti osvojila Oscara. Film "Ničija zemlja" Danisa Tanovića dobio je tu filmsku nagradu kao najbolji strani film. Jasmila Žbanić na berlinskom je festivalu dobila za film "Grbavica" nagradu za najbolje ostvarenje, Zlatni medvjed. Nemaju olimpijske medalje, a groteskno je da pod sportske uspjehe navode zlato u odbojci na paraolimpijskim igrama! Na veliku žalost i tugu zbog potpune nedefiniranosti i neizvjesne perspektive, BiH se može za prvih 16 godina samostalnosti može dati samo nedovoljan (plus zbog filmskih uspjeha), što najmanje dva od tri tamošnja naroda uopće neće pogoditi.
Kosovo: -2
Kosovo od sredina 1999. godine funkcionira izvan državno-pravnog okvira Srbije, pod kontrolom međunarodne zajednice. Nasilno ukidanje auto-omnog ustavnog statusa Kosova krajem osamdesetih, koje je izvela Miloševićevska Srbija, te represija koja je započela, zapravo je označila početak raspada SFRJ.
Devedesete godine označile su totalnu represiju srbijanskog režima nad Albancima na Kosovu. Ukinute su sve albanske institucije, počinju izbacivanja s posla, ukida se nastava na albanskom jeziku te televizije na albanskom. Stalna su hapšenja i teror. Kada je Milošević osjetio da gubi vlast, započeo je "kosovsko konačno riješenje", što je dovelo do neviđenog, milijunskog izbjegličkog vala, što je izazvalo združeno NATO bombardiranje Beograda i Srbije te je NATO intervenirao na Kosovu. U takvom okružju uspostavljaju se albanske kosovske instituicije i provode izbori za parlament. Izvan suvereniteta Srbije. Prije dvije godine započeli su poregovori o rješenju statusa bivše pokrajine, koji će se završiti nadziranom neovisnošću.
Na Kosovu je službena valuta euro. Ekonomski je devastirana, prosječna plaća ne prelazi 200 eura. Oko 45 posto stanovništva živi s jednim dolarom na dan. Na 4. su mjestu na svijetu po korupciji. Nazposlenost je oko 40 posto. No imaju najbrojniju populaciju od 18 do 35 godina u Europi. Albanska kosovska mafija poznata je kao najbeskrupuloznija u Europi, bavi se narkoticima i trgovinom bijelim robljem. Izvoz je oko 300 milijuna USD, a uvoz oko 3 milijarade USD! Nemaju probleme s nacionalnom i državnom identifikacijom.
BDP je oko 2 milijarde USD, a po glavi stanovnika oko tisuću dolara. Zbog toga što su sve snage uprte u dobivanje neovisnost i time se iscrpljuju, mogu dobiti prolaznu ocjenu -2 premda su već sada ostvarili većinu onoga čemu su težili u nacionalnom i političkom smislu.
Crna Gora: 2/-3
Crna Gora najmanja je i najmlađa postjugoslavenska država. U ratovima u Hrvatskoj i BiH sudjelovali su na strani Srbije te dugo podržavali Miloševićevu velikosrpsku politiku. No imali su i solidan nacionalni antiratni pokret u krilu Liberalne stranke Slavka Perovića te Društvu književnika pod vodstvoim Jevrema Brkovića, Milorada Popovića te Andreja Nikolaidisa, koji se godinama, pogotovo kada su uslijedili ratni porazi, razvijao, a uskoro su ga prihvatili i nekadašnje perjanice "antibirokratske revolucije" Đukanović, Vujanović i Marović. NATO zato ne bombardira Crnu Goru 1999. Početkom stoljeća sve više zaživljava ideja o samostalnosti te 2000. ne žele sudjelovati na saveznim izborima. Nakon pada Miloševića SR Jugoslavija se 2003. godine "preformulirala" u državnu zajednicu Srbije i Crne Gore.
U ekonomsko-političkom smislu postaje nekom vrstom "švercerske" ili eufemistički rečeno "off shore" države zbog čega je čak bivšeg predsjednika i premijera Đukanovića tražilo talijansko pravosuđe. No svojim odricanjem od sudjelovanja u velikosrpskom ratnom projektu, isprikama Hrvatskoj i BiH te deklaraciji koja je sve to potvrdila Crna Gora se iskupila. Nakon uzbudljivog referendumu 2006. godine, kada je cenzus bio 55 posto, postaje neovisna država te su time sve republike bivše SFRJ iskoristile članak Ustava iz 1974. koji im je to omogućavao. Nagriza je unutranji crnogorski sukob nacionalne i državne identifikacije. Nakon osamostaljenja imala nekoliko ekscesa u kojima su oponenti vlasti i najveći zagovarači neovisnosti brutalno napadnuti ili sudski suđeni, što baca ružno svjetlo na demokratski razvoj države. Iako joj se predviđao i ekonomski slom, začudo ga je izbjegla i može se svrstati u uspješnije postjugoslavenske zemlje. Rast je zabilježila zahvaljujući velikoj rasprodaji uglavnom Rusima, koji su tamo najveći ulagači.
Prihodi od prodaje nekretnina u 2007. godini porasli su 400 posto. Od neovisnosti strane investicije dostigle su milijardu USD. Turizam je jedna od važnih stavki. Parafirali su SSP. BDP im je oko 3,5 milijradi USD, te 3800 USD po glavi stanovnika. Nezaposlenost 20 posto. Izvoz oko 200 milijuna USD, a uvoz oko 600 milijuna USD.
Ocjena od + 2 do nategnutog -3. Više zato jer se očekivao mnogo lošiji rezultat, a njenu stvarnost najbolje prezentira pojavljivanje lažne Crne Gore (glumi je Češka) u najnovijem Jamesu Bondu.
Makedonija: +2
Makedonija je ostala izvan najkrvavijih ratova iako je i ona imala kratkotrajni rat 2001. s pobunjenim Albancima. No tu činjenicu uopće nije iskoristila. Nakon 16 godina muče je mnogi etnički, socijalni i ekonomski problemi, a još se službenim međunarodnim dokumentima naziva apsurdnim imenom FYRM - Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija. To uglavnom forsira Grčka. Neovisnost je dobila u nacionalnom smislu, ali se više spasila nego potvrdila kao nacija i društvo. Time se spasila i od aspiracija svih svojih susjeda iako ih u tome karakterizira politička inertnost i pasivnost.
Kandidatje za članstvo u EU, ali još nema datuma pregovora. Pred vratima je NATO-a i postoji šansa da joj se uputi pozivu travnju 2008., kao i Hrvatskoj. Izvršen je nesupješni atentat na prvog predsjednika Kiru Glogorova, a u zrakoplovnoj nesreći poginuo je predsjednik Boris Trajkovski. Prema podatcima Svjetske banke, više od 20 posto stanovništva preživljava s manje od 1,5 USD na dan. Prema HDI-ju je na 69. mjestu, iza Albanije.
Izvoz je manji od 2,5 milijardi USD, a uvozi više od 3,5 milijardi USD. Nezaposlenost iznosi oko 35 posto. U sportu su na marginama, a film "Prije kiše" Milče Mančevskog 1994. osvojio u Veneciji Zlatnog lava. Najveća zvijezda im je bio tragično poginuli estradni pjevač Toše Proeski čiji katkad grosteskni posmrtni kult najviše govori o društvenoj i socijalnoj svijesti i pokazuje nedorečenost u identifikaciji.
Zbog neiskorištenih šansi koje su imali u prvim godinama neovisnosti ocjena + 2, s tendencijom rasta ako dobiju pozivnicu za NATO i otvore pregovarački proces s EU. To bi za sigurnost regije i daljnje etabliranja Makedonije bilo vrlo važno i poželjno. •
Jutarnji List - subota 12. siječnja 2008.
Dana 15. siječnja 1992. većina država svijeta priznala je Sloveniju i Hrvatsku kao neovisne, suverene države
Gdje smo nakon 16 godina
Priznanjem neovisnosti Slovenije i Hrvatske formalno je prestala postojati SFRJ. Obljetnica nije okrugla, ali je upravo ovagodina za većinu država proizišlih iz raspada Jugoslavije u mnogočemu prekretnica.
Piše Vlado Vurušić
Kratka rekapitulacija onoga što se u 16 godina od raspada SFRJ dogodilo s nekadašnjim republikama i pokrajinama te toga koja su im postignuća neovisnosti. Koje su države imale koristi od razdruživanja, a koje su potonule ispod onoga što su imale u bivšoj zajedničkoj tvorevini?
U srijedu 15. siječnja 1992. godine, kada je većina zemalja svijeta priznala neovisnost Hrvatske i Slovenije, i formalno je nakon gotovo 50 godina prestala postojati SFR Jugoslavija. Proces raspada i dezintegracije bivše federalne zajednice sastavljene od 6 republika i dvije autonomne pokrajine i dalje je u tijeku. Završni čin upravo se odigrava na Kosovu čija se neovisnost očekuje tijekom prve polovice ove godine. Jugoslavija je stvorena u krvavim i ratnim, ali slavnim okolnostima Drugog svjetskog rata, da bi u krvavom nizu ratova vrlo neslavno propala. Republike koje su tvorile tu državnu zajednicu započele su svoj samostalni razvojni put. I već u ovih 16 godina pokazale su da ih malo toga više veže. Sve su krenule različitim putovima i danas se nalaze na raznim nivoima razvoja i etabliranja u međunarodnoj zajednici. Razdruživanje jugoslavenskih republika popratilo je čak šest ratova - sedmodnevni rat u Sloveniji u srpnju 1991., petogodišnji u Hrvatskoj (1990 -1995) , četverogodišnji u BiH (1992-1996), zatim na Kosovu, NATO-ovo bombardiranje Srbije 1999. i na kraju onaj tromjesečni rat u Makedoniji 2001. godine, koji su odnijeli oko 300 tisuća života, donijeli razaranja, a stotine tisuća ljudi napustilo je područja gdje su živjeli. Sve to je izravno utjecalo na društveno-politički položaj tih država u međunarodnoj zajednici te se dugoročno odrazilo na njihov kulturni, socijalni i gospodarski razvoj.
Razlike između država su velike, od Slovenije koja je članica EU-a i NATO-a, do još neriješenog statusa Kosova, BiH - koja je pod međunarodnim protektoratom - te Makedonije, koja se u međunarodnoj javnosti ne smije pojavljivati pod svojim imenom. Slovenija ima pet puta, Hrvatska dva puta bolje gospodarske pokazatelje od Srbije, a ona je dvaput bolja od BiH. Jedino su Slovenija i Hrvatska prestigle BDP koje su imale 1990. godine, dok je samo Slovenija nadmašila industrijsku proizvodnju iz vremena Jugoslavije.
Slovenija: -5
Najrazvijenija bivša jugoslavenska republika na najbolji je način iskoristila rastavu s ostalim "bratskim" zemljama. Slovenija je prva, još osamdesetih godina, počela sustavno planirati i pripremati svoje razdruživanje i demokratizaciju, kroz reformu vladajućeg SK koja je dopuštala liberalizaciju sustava i društva. Upravo tamo su se na području Jugoslavije pojavile prve nevladine institucije i udruge civilnog društva. Imala je kratkotrajni rat koji nije donio velike žrtve i razaranja, ali je ubrzao odvajanje od nekadašnje države i odmaknuo je iz ratnog kolopleta koji se nastavio u ostatku prostora. Za razliku od Makedonije koja je bila u sličnoj poziciji, Slovenija je u potpunosti iskoristila tu situaciju. Odmah je prihvatila ponuđenu šansu i okrenula se europskim vrijednostima.
U prvom valu proširenja na istoku svibnju 2004. godine postaje članicom EU i ovih dana kao prva nova članica preuzima predsjedanje EU. Naš zapadni susjed ima i najbolje pokazatelje među novim istočnoeuropskim članicama. Također je prva među novim članicama Bruxelleskog kluba u siječnju 2007. godine uvela euro. Isto tako je prva među jugoslavenskim državama postala i nestalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a, od 1997. do 1999. godine. Predsjedala je OESS-om 2005. godine. Vrijedi li uopće spominjati da je u Schengenskoj zoni. Slovenija je, jednostavno, dio normalnog i razvijenog svijeta. Prema Human development indexu (HDI), koji mjeri razinu društvenog razvoja, ljudskih potencijala, obrazovanost i razvijenost, na 27. je mjestu, iza Južne Koreje. Socijalna košarica je najjeftinija. Stopa kriminala je niska, a korupcija na nivou razvijenih europskih zemalja.
Nezaposlenost u Slovenijije 6,3 posto. Od ulaska u EU, ima najveći BDP uz Cipar od svih novih članica. Sve to pokazuje dobro upravljanje ekonomijom. Sagradila je mrežu autocesta, važna je zimska turistička destinacija. Imaju problem s političkim pritiskom na medije, a tišti ih i problem nekoliko tisuća "izbrisanih", odnosno pripadnika drugih naroda kojima odbijaju dati državljanstvo.
No proveli su umjerenu, sporu, ali opreznu privatizaciju zbog čega nisu imali velikih afera i sačuvali su većinu svojih poduzeća i raširili ulaganja u inozemstvu. Gorenje je postala svjetska marka za bijelu tehniku. Za razliku od nekih drugih bivših jugoslavenskih republika koje se sada kao države hvale svojim sportskim rezultatima, Slovenija nije ostvarila neke zapaženije rezultate iako imaju dva olimpijskih pobjednika - veslački dvojac Čop - Špik te strijelca Rajmonda Debevca. Zimsko zlato tek čekaju. Ali zato je filozof lakanovac Slavoj Žižek jedan od najpoznatijih Slovenaca u svijetu i jedan od onih po kojem se ta država prepoznaje.
Tako da iz naše perspektive, bez obzira na neke naše neraščišćene račune poput Savudrijske vale, duga Ljubljanske banke ili iritantnog pitanja graničnog policajca "Kamo idete?" Slovenija zaslužuje -5.
Hrvatska: 3/4
Hrvatskom je nakon osamostaljenja gotovo deset godina autoritativno vladao Franjo Tuđman. Potresao ju je razorni, gotovo petogodišnji rat. Destabilizacija je počela "balvan revolucijom" u kolovozu 1990., a završena je operacijom Oluje početkom kolovoza 1995. godine, ali tek 1997. uspjela je ostvariti potpuni državno-pravni integritet na cijelom svom području. Etabliranje u Europi najviše su joj omeli ratni zločini nakon Oluje. Najveći uteg na budućnosti Hrvatske postavljen je provođenjem pljačkaške privatizacija tijekom rata. Privreda je grcala te 1991. godine, imala pad BDP-a od -21 posto. U devedesetima zemlja se stalno nalazila u nekoj vrsti izloacije te je izostala iz euroatlantskih integracija. Svi pokazatelji živnuli su tek nakon 2000. godine i promjene vlasti, kada se počinje popravljati i gospodarstvo te se postupno ublažavaju razorne posljedice rata, međunarodne izolacije i nedostatka demokratskih vrijednosti. Hrvatska nadoknađuje izgubljenu prednost koju je imala u odnosu na sve ostale postkomunističke zemlje, a koji je izazvao rat i antieuropska vladavina Franje Tuđmana. Hrvatska je kandidat za punopravno članstvo u EU-u te upravo traje usporeni pregovarački proces. Doduše, u travnju 2008. godine očekuje se da će Hrvatska dobiti i pozivnicu za članstvo u NATO-u, što će, ako se dogodi, pojačati njen vanjskopolitički položaj, a ujedno je definitivno odmaknuti u političkom i sigurnosnom smislu od nestabilnog jugoistočnog susjedstva. Od 2008. godine postala je nestalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a, a bit će i predsjedajuća. Nakon gotovo 15 godina OESS je zaključio svoju misiju. Bezvizni režim sa zemljema Schengenskog sporazuma jedno je od većih postignuća, jer joj je to uspjelo kao jedinoj zemlji postkomunizma izvan EU-a.
Prema HDI za 2007., Hrvatska je na 47 mjestu, iza Urugvaja. Nezaposlenost je ispod 15 posto. Hrvatska je jedna od svjetskih top turističkih destinacija. No problemi s korupcijom, velikim inozemnim dugom i neefikasno pravosuđe te mnoštvo nerazjašnjenih kriminalnih slučajeva je opeterećuju. U sportu je najuspješnija postjugoslavenska država, sa sedam zlatnih medalja na Olimpijskim igrama od 1992. kada samostalno nastupa. Od toga, 4 su Janice Kostelić. Hrvatska je osvojila i Davis cup, a svjetski prvaci su u rukometu i vaterpolu te osvajači brončane medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1998. Kako joj je krenulo, sada je zaslužila između solidnih +3 prema vrlo dobrom. Ako dobije pozivnicu za NATO te tokom godine obavi većinu pregovaračkih poglavlja s EU, može se dati-4.
Srbija:-2
Srpska priča o raspadu bivše federacije posve je drukčija. Srbija je u početku liberalizacije političkog i društvenog života u Jugosalviji, za razliku od zapadnih republika, krenula putem retrogradnih i velikodržavnih ideja "krvi i tla" koje je predvodio Slobodan Milošević. Još je u traumatičnim procesima i rasap SFRJ za nju nije završen. Snosi najveću krivnju za krvavi raspad nekadašnje države, ali kad riješi katarzičnu dilemu je li problem u ratovima ili samo porazima koje je u njima doživjela, krenut će prema stabilnosti. Unutarnje političko nasilje, gdje ultranacionalističke stranke - radikali i socijalisti - pobjeđuju na izborima, izazivanje ratova te teritorijalna implozija obilježili su Srbiju zadnjih 16 godina.
Legendarna hiperinflacija 1993. bila je najveća na svijetu: 19.810,2 posto! Postojala je novčanica od 500,000.000.000 dinara! U Haaškom zatvoru su bila dvojica njenih predsjednika - Slobodan Milošević i Milan Milutinović te mnogi političari, ministri i generali. Milošević je nasilno srušen nakon lažiranja izbora u studenom 2000. godine. Premjer Zoran Đinđić, koji je pokušao vratiti Srbiju na put demokratskog razvoja, ubijen je u atentatu 2003. godine. Danas ima razorenu ekonomiju i nezaposlenost veću od 25 posto. Prema stopi siromaštva, nalazi se tek ispred Albanije, Gruzije, Moldavije i BiH, a ima jednu od najbolje organizranih mafija u Europi. Srbija je danas društvo u potrazi za novim oblikom identiteta i vrijednostima iako su nacionalno podijeljena nacija u problemima zbog lažnih mitova o sebi u koje su povjerovali. Neovisnot su nevoljko i tvrdoglavo objavili tek u svibnju 2006. godine nakon što je Crna Gora izašla iz zajedničke države, što srpska vlada jedno vrijeme nije željela priznati. Srbija je još opterećena odnosima s Haagom. Problem je i dalje ne riješen status Kosova, što je postavljeno na najvišu razinu državnog i nacionalnog interesa. To je pitanje na kojem se posve iscrpljuje. Kosovo je često izgovor da se ne naprave važnije razvojne stvari. Štoviše, prema riječima premijera Vojislava Koštunice, spremni su odbaciti euroatlantske ponude zbog Kosova, nad kojim Srbija nema ama baš nikakvu pravno-političku ingerenciju od ljeta 1999. godine. Odbijaju razgovore o članstvu u NATO-u, neizvjesno je potpisivanje SSP-a, kao početne stepenice za dobijanje statusa kandidata za EU. Trebaju im vize za sve zemlje Schengena.
Od značajnijih uspjeha svakako im se broje mnoge filmske nagrade koje po svjetkim festivalima osvaja Nemanja (nekad Emir) Kusturica, kao što je Zlatna palma za film Underground 1995. godine na festivalu u Cannesu. No za njih je zabrinjavajuće da su "Srbi" sve više usputni beskrupulozni negativni likovi zapadnjačkih filmova. Imidž im je poljuljan. Marina Abramović jedna je od umjetničkih svjetskih celebrity-ja. Pjevačica Marija Šerifović osvojila je Eurosong. U sportu su od 1992. godine osvojili dvije zlatne olimpijske medalje, a prvaci svijeta su bili u košarci (dva puta) i odbojci. S obzirom na sve to te da i dalje ostaje čimbenik nestabilnosti u regiji te iracionalnom politikom koju producira zbog statusa Kosova i zaostajanjem u integrativnim procesima, Srbiju ocjenjujemo negdje na granici dovoljnog, ali ima perspektivu da jednom postane "normalna" i sređena država sa zapada Balkana te joj ipak dajemo bianco prolaznu ocjenu, možda i za račun onog slabijeg od nje - Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina: 1
Prošla je najteži put k neovisnosti. Država je tri naroda od kojih svaki gleda samo svoje interese. Još je pod međunarodnim protektoratom, visoki predstavnik upravlja državom i ima pravo veta na sve odluke državnog parlamenta i vlade. To je zemlja koju izjedaju nacionalne razmirice i društveno-politička podjela na dvije federalne jedinice, Republiku Srpsku i Federaciju BiH (te Distrikt Brčko) koje više funkcioniraju kao zasebni državno pravni entiteti. Republika Srpska teži k sve većoj samostalnosti, prijeti raspadom zemlje, a međunarodna zajednica to zauzdava. Unutar Federacije BiH natežu se Hrvati i Bošnjaci. Rat im je bio najkrvaviji i najbezočniji, u kojem su svi ratovali protiv svih. Izvršen je genocid, između ostalog i onaj u Srebrenici, najveći nakon Drugog svjetskog rata u Europi. Postojao je i međubošnjački sukob. Povratak na ognjišta praktički ne postoji i RS je etnički čista. Još je nedefinirana i neetablirana država upitne perspektive. Koliko god tužno zvučalo, i sadašnje Kosovo više je država od BiH. Sud za ratne zločine u Haagu osnovan je upravo zbog onoga što se događalo u Bosni i Hercegovini.
- Njena samostalnost i neovisnost na istoj su mrtvoj točki na kojoj su bile u proljeće 1992. i danas je mnogo manje država nego je to tada bila - ističe urednik Slobodne Bosne Senad Avdić. BiH nikad nije uspostavila puni kapacitet svoje suverenosti na cjelokupnom teritoriju. Zemlja još funkcionira po etničkim, a ne političkim ili socijalnim principima. Vodeće stranke bez obzira na ime su nacionalne. Nema gotovo nikakvu euro-atlantsku perspektivu. Na žalost, njeni predsjednici i ministri otvoreno govore da navijaju za Srbiju/Hrvatsku u utakmicama s BiH. Dvojica njenih predsjedajućih, Ante Jelavić i Dragan Čović, suđeni su zbog privrednog kriminala. Teško, iako pod pritiscima izvana, u BiH presporo zaživljavaju zajedničke državne institucije poput carine, policije, pravosuđa...
Prema podatcima EBRD-a, BDP iznosi tek nešto više od 13 milijardi USD, a po glavi stanovnika oko 3300 USD. Nezaposlenost je oko 35 posto, a inflacija na granici 10 posto. Prema UN-ovom HDI-ju za 2007. godinu, BiH je na 66 mjestu, iza Mauricijusa. Jedina je zemlja s prostora bivše države od samostalnosti osvojila Oscara. Film "Ničija zemlja" Danisa Tanovića dobio je tu filmsku nagradu kao najbolji strani film. Jasmila Žbanić na berlinskom je festivalu dobila za film "Grbavica" nagradu za najbolje ostvarenje, Zlatni medvjed. Nemaju olimpijske medalje, a groteskno je da pod sportske uspjehe navode zlato u odbojci na paraolimpijskim igrama! Na veliku žalost i tugu zbog potpune nedefiniranosti i neizvjesne perspektive, BiH se može za prvih 16 godina samostalnosti može dati samo nedovoljan (plus zbog filmskih uspjeha), što najmanje dva od tri tamošnja naroda uopće neće pogoditi.
Kosovo: -2
Kosovo od sredina 1999. godine funkcionira izvan državno-pravnog okvira Srbije, pod kontrolom međunarodne zajednice. Nasilno ukidanje auto-omnog ustavnog statusa Kosova krajem osamdesetih, koje je izvela Miloševićevska Srbija, te represija koja je započela, zapravo je označila početak raspada SFRJ.
Devedesete godine označile su totalnu represiju srbijanskog režima nad Albancima na Kosovu. Ukinute su sve albanske institucije, počinju izbacivanja s posla, ukida se nastava na albanskom jeziku te televizije na albanskom. Stalna su hapšenja i teror. Kada je Milošević osjetio da gubi vlast, započeo je "kosovsko konačno riješenje", što je dovelo do neviđenog, milijunskog izbjegličkog vala, što je izazvalo združeno NATO bombardiranje Beograda i Srbije te je NATO intervenirao na Kosovu. U takvom okružju uspostavljaju se albanske kosovske instituicije i provode izbori za parlament. Izvan suvereniteta Srbije. Prije dvije godine započeli su poregovori o rješenju statusa bivše pokrajine, koji će se završiti nadziranom neovisnošću.
Na Kosovu je službena valuta euro. Ekonomski je devastirana, prosječna plaća ne prelazi 200 eura. Oko 45 posto stanovništva živi s jednim dolarom na dan. Na 4. su mjestu na svijetu po korupciji. Nazposlenost je oko 40 posto. No imaju najbrojniju populaciju od 18 do 35 godina u Europi. Albanska kosovska mafija poznata je kao najbeskrupuloznija u Europi, bavi se narkoticima i trgovinom bijelim robljem. Izvoz je oko 300 milijuna USD, a uvoz oko 3 milijarade USD! Nemaju probleme s nacionalnom i državnom identifikacijom.
BDP je oko 2 milijarde USD, a po glavi stanovnika oko tisuću dolara. Zbog toga što su sve snage uprte u dobivanje neovisnost i time se iscrpljuju, mogu dobiti prolaznu ocjenu -2 premda su već sada ostvarili većinu onoga čemu su težili u nacionalnom i političkom smislu.
Crna Gora: 2/-3
Crna Gora najmanja je i najmlađa postjugoslavenska država. U ratovima u Hrvatskoj i BiH sudjelovali su na strani Srbije te dugo podržavali Miloševićevu velikosrpsku politiku. No imali su i solidan nacionalni antiratni pokret u krilu Liberalne stranke Slavka Perovića te Društvu književnika pod vodstvoim Jevrema Brkovića, Milorada Popovića te Andreja Nikolaidisa, koji se godinama, pogotovo kada su uslijedili ratni porazi, razvijao, a uskoro su ga prihvatili i nekadašnje perjanice "antibirokratske revolucije" Đukanović, Vujanović i Marović. NATO zato ne bombardira Crnu Goru 1999. Početkom stoljeća sve više zaživljava ideja o samostalnosti te 2000. ne žele sudjelovati na saveznim izborima. Nakon pada Miloševića SR Jugoslavija se 2003. godine "preformulirala" u državnu zajednicu Srbije i Crne Gore.
U ekonomsko-političkom smislu postaje nekom vrstom "švercerske" ili eufemistički rečeno "off shore" države zbog čega je čak bivšeg predsjednika i premijera Đukanovića tražilo talijansko pravosuđe. No svojim odricanjem od sudjelovanja u velikosrpskom ratnom projektu, isprikama Hrvatskoj i BiH te deklaraciji koja je sve to potvrdila Crna Gora se iskupila. Nakon uzbudljivog referendumu 2006. godine, kada je cenzus bio 55 posto, postaje neovisna država te su time sve republike bivše SFRJ iskoristile članak Ustava iz 1974. koji im je to omogućavao. Nagriza je unutranji crnogorski sukob nacionalne i državne identifikacije. Nakon osamostaljenja imala nekoliko ekscesa u kojima su oponenti vlasti i najveći zagovarači neovisnosti brutalno napadnuti ili sudski suđeni, što baca ružno svjetlo na demokratski razvoj države. Iako joj se predviđao i ekonomski slom, začudo ga je izbjegla i može se svrstati u uspješnije postjugoslavenske zemlje. Rast je zabilježila zahvaljujući velikoj rasprodaji uglavnom Rusima, koji su tamo najveći ulagači.
Prihodi od prodaje nekretnina u 2007. godini porasli su 400 posto. Od neovisnosti strane investicije dostigle su milijardu USD. Turizam je jedna od važnih stavki. Parafirali su SSP. BDP im je oko 3,5 milijradi USD, te 3800 USD po glavi stanovnika. Nezaposlenost 20 posto. Izvoz oko 200 milijuna USD, a uvoz oko 600 milijuna USD.
Ocjena od + 2 do nategnutog -3. Više zato jer se očekivao mnogo lošiji rezultat, a njenu stvarnost najbolje prezentira pojavljivanje lažne Crne Gore (glumi je Češka) u najnovijem Jamesu Bondu.
Makedonija: +2
Makedonija je ostala izvan najkrvavijih ratova iako je i ona imala kratkotrajni rat 2001. s pobunjenim Albancima. No tu činjenicu uopće nije iskoristila. Nakon 16 godina muče je mnogi etnički, socijalni i ekonomski problemi, a još se službenim međunarodnim dokumentima naziva apsurdnim imenom FYRM - Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija. To uglavnom forsira Grčka. Neovisnost je dobila u nacionalnom smislu, ali se više spasila nego potvrdila kao nacija i društvo. Time se spasila i od aspiracija svih svojih susjeda iako ih u tome karakterizira politička inertnost i pasivnost.
Kandidatje za članstvo u EU, ali još nema datuma pregovora. Pred vratima je NATO-a i postoji šansa da joj se uputi pozivu travnju 2008., kao i Hrvatskoj. Izvršen je nesupješni atentat na prvog predsjednika Kiru Glogorova, a u zrakoplovnoj nesreći poginuo je predsjednik Boris Trajkovski. Prema podatcima Svjetske banke, više od 20 posto stanovništva preživljava s manje od 1,5 USD na dan. Prema HDI-ju je na 69. mjestu, iza Albanije.
Izvoz je manji od 2,5 milijardi USD, a uvozi više od 3,5 milijardi USD. Nezaposlenost iznosi oko 35 posto. U sportu su na marginama, a film "Prije kiše" Milče Mančevskog 1994. osvojio u Veneciji Zlatnog lava. Najveća zvijezda im je bio tragično poginuli estradni pjevač Toše Proeski čiji katkad grosteskni posmrtni kult najviše govori o društvenoj i socijalnoj svijesti i pokazuje nedorečenost u identifikaciji.
Zbog neiskorištenih šansi koje su imali u prvim godinama neovisnosti ocjena + 2, s tendencijom rasta ako dobiju pozivnicu za NATO i otvore pregovarački proces s EU. To bi za sigurnost regije i daljnje etabliranja Makedonije bilo vrlo važno i poželjno. •
Jutarnji List - subota 12. siječnja 2008.