prezimena

[Niccolo and Donkey]

TG Stranica (http://www.tgrad.net/tg/prezimena/peric.htm)

Perić

Perići, čije se prezime različito izgovara: Périći (postalo od muškog imena Péro ili Pére) i Perići (nastali od ženskog imena Pera) sa 78 obitelji i 315 duša jedan su od najbrojnijih duvanjskih rodova. Danas žive u Eminovu Selu (30 obitelji. 120 članova), na Kolu (25, 96), u Tomislavgradu (19, 80), Oplećanima (2, 8), Kovačima (1, 6), u Podgaju (1, 5) u Roškom polju (3, 12). Na Kolu i u Oplećanima su Perići, u Eminovu Selu Perici a u Tomislavgradu i Périći i Perići.

Nikola je Mandić utvrdio da svi Perići "nisu istog krvnog podrijetla. Jedni su starinom iz Tihaljine, a drugi su nastali od šimića, u Grudama, u zaseoku Dragićina, dok su treći najbrojniji podrijetlom iz istočne Hercegovine." Treba im dodati i četvrtu granu, i to Perića, danas nastanjenih na livanjskom podrucju (u Kovačićima, Donjim Runjanima i Crnom Lugu - odselili 1941. u Vukovar), a koji su postali od Bralića iz Dicma, sela izmedu Sinja i Splita, a odakle su doselili oko 1760. godine.

što se tiče Perića iz Tihaljine pokraj Gruda, biskup je fra Pavo Dragićević u popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine zabilježio 8-članu obitelj Joze Perića (Josephus Perich), a 1768. godine biskup fra Marijan Bogdanović je u svoj popis uvrstio 25-člano domaćinstvo Grge Perića. "U Tihaljini se 1743. i 1768. nalazila obitelj Tome Perića... Po predaji, stanovali su u Zasidama (predio Tihaljine, op. A.I.), gdje i sada postoji za vodu Perića kamenica. Zbog nekog sukoba s Bukićima (zabilježeni u Tihaljini u oba biskupska popisa), odselili su na Humac, i Dedići na Humcu su njihovi potomci."

O tihaljinskim Perićima (Mate s 8-članom i Jure s 5-članom obitelji) prvi pisani spomen datira iz 1686. godine, kada su oni sa zbijegom stanovnika sela Vinjana privremeno sklanjaju ispred turskog zuluma na područje Gornjih Brela. Trojica Perića - Grgo, Luka i Andrija bit će na povratku (1725-26.) među onim domaćinima u selu Podbablje koji će od mletačkih vlasti dobiti zemljište, a u Prološcu će se u istoj ulozi pojaviti Luka Perić, koji je "s 12 čeljadi dobio kuću u Poljicima (Bušanje) i 22 kanapa zemlje." Predio Kamenmosta, gdje dana s žive imotski Perici zove se Perica Brig. što se pak tiče vinjanskih Perica, oni se iz zbijega s područja Brela vraćaju iza 1725. godine, jer ih nema pri diobi zemljišta 1725. godine.

I tihaljinski Perići napuštaju djedova ognjišta, a seobom jednog od njih Luke sina Petrovog 1818. Perići postaju stanovnici Studenaca pokraj Ljubuškog.

što se tiče druge strane Perića, onih grudskih, 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragićević zatekao u Grudama 6-članu obitelj Ante Perića, a taj će domaćin 1768. Godine u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića imati u obitelji dvoje ukućana više. "Simun, sin Ante Perića, koji je rođen oko 1760. Godine, oženio se Anđom rođenom šimic, s kojom je imao dva sina: Tomu 1795. i Jozu 1797. godine. šimun se oko 1816. godine sa svojom obitelji iz Dragiđine (tada zaselak Gruda-op.A.I.) preselio na Humac kod Ljubuškog, gdje mu se stariji sin Tomo 1820. godine oženio Stanom, kćeri Vidana Jurkića iz Zvirića, a mladi sin Jozo se oženio 1823. godine Marom kćeri Nikole Nosića. Na Humcu su se često upisivali s tri prezimena šimić Dedić Perić."

Perići doseljavaju i u Cetinsku krajinu, ali odakle? Možda s onih 400 obitelji s duvanjskog područja, pa nitko od Perića nije ostao na djedovini ili pak iz Tihaljine ili s imotskog područja, ali su stigli u velikom broju. U Alberghetijevu zemljišniku 1725/29. godine pojavljuju se dvije obitelji banderije harambaše Ivana Filipovića iz Podvaroša: Perić-Zagorac i Perić-Babeg (on je dobio zemlje na tri mjesta: u Suhaču, na Krinju i Jasenskom), obitelji s prezimenom Perić pojavljuju se kao primatelji zemljišta od mletačkih vlasti u banderiji Martina Jadrijevića iz Podvaroši, u banderiji harambaše Jure Dotura u Turjacima, u banderiji harambase Bože Maretića (Perić(ević)) i u banderiji harambaše Prološčića u Podravlju. U to vrijeme spominje se i obitelj s prezimenom Perić-Jadrić. 1770. godine fra Ante Perić s Dobrog (franjevački samostan Gospe od zdravlja) u splitskoj katedrali "pobija Febronijeve zablude pred dalmatinskim biskupima i građanima. Zbog toga je dobio pohvale."

Oko 1780. godine Perići iz Dicma (zaselak Ercegovci, što, dakako, nije slučajno) sele na livanjsko područje, sačuvavši sjećanje da su se u Dicmu zvali Bralići.

Današnji Perići na derventskoplehanskom području (naselja žeravac, Brezice, Mišinci, Johovac i Sočenica) potomci su hercegovačkih i imotskih Perića, a doseljavaju između 1760. i 1810. godine. Za ovaj rad je zanimljiva bilješka u maticama župe Plehan iz 1816. godine, kada je zapisano da je u selo Poljare doselio Jure Perić i Jelina rođena Ljubas "iz Roškog Polja." Znači Perići su već na duvanjskom području.

Ima naznaka, a za konačnu potvrdu trebat će dodatna istraživanja da su duvanjski Perići podrijetlom iz Tihaljine, a Perići s imotskog ili pak sinjskog područja. Možda je u jednom i drugom slučaju u pitanju povratak s privremenog boravka na mletačkim teritorijama na pradjedovska ognjišta da Duvanjskom polju, što za to doba nije bila nikakva rijetkost. Perići iz Eminova Sela imaju predaju da su doselili sa Sviba.

O istočnohercegovačkim Perićima ukratko: prvi se put spominju 1489. godine u Dubljanima - Popovo polje, u 17 stoljecu upisani su u selima oko Popova polja i u stolačkom kraju (Ravno, Orahovo, Donja Dubravica), zatim na Dubrovačkom primorju (čepikuće, Majkovi, Trsteno, Osojnik) i na području Zažablja.

Wiki - Dicmo (http://hr.wikipedia.org/wiki/Dicmo)

Zemlje su se nalazile u Prisoju gdje se i danas nalaze njihove kuće. Doselili su se i ljudi iz susjedne Poljičke Republike čija je četa odigrala vidnu ulogu u osvajanju Sinja 1686. godine. Oni su se glavnom naselili u Ercegobvce (Pavići, Vujevići, Perići)




I malo zanimjlivosti:

poveznica (http://www.hrvatskipolitickiuznici.hr/povijest/stevan-nemanja-je-hrvatskog-podrijetla.html):

Prije turske okupacije Bosne bilo je malo pravoslavaca u Bosni. No kako je pravoslavlje za razliku od katoličanstva u Otomanskome Carstvu uživalo relativnu slobodu, u Bosni su da bi izbjegli progonima i katolici počeli prelaziti na pravoslavlje. Tako je pećki patrijarh 1661. s posebnim Sultanovim “Fermanom” šetao po Bosni i Hercegovini i prevodio ljude na pravoslavlje dok nije došao i u Livno. Kad su livanjski katolici shvatili što pećki patrijarh od njih traži, napali su i njega i njegovu pratnju te otjerali štapovima i kamenjem, sve dok nisu izišli iz Livanjskoga polja. U povodu tog događaja Nikola Lašvanin je napisao pjesmu punu bosanskoga ponosa zbog visoke svijesti o seobi livanjskih kršćana.

poveznica (http://domovina.110mb.com/spomen_bih_hrvata_kroz_povijest.htm):

Stari bosanski ljetopisac fra Nikola Lašvanin, rodom od Travnika, bilježi u svojoj kronici, da je »Rama u gornjoj hrvatskoj zemlji,koja se sada Bosna imenuje« (Jelenic, Kultura i bos. fraj., I., 72). Isti biljezi borbu katolika u Livnu protiv srpskog »pacare Stanislava«, koji je turskim fermanom htio katolike sebi podložiti i uzeti od njih silom vjerski porez. Međutim se domaći narod junački oprije i razori čak i mescemu. Lašvanin o tom veli:

Navališe Hrvačani i njihove mlade žene,

S palicama i s kamenjem...«

(Jelenić, spom. dj., I., 193).

Bošnjaci-katolici u Livnu po Lašvaninu su Hrvačani, Hrvati.

[Niccolo and Donkey]

poveznica (http://www6.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/139/010677396/poruka_o_prezimenima_nastavak.html?439) - srpska stranica, ali jebiga......hercegovacke prezimene (medju Hrvatima):

50. GUTIC ,su porijeklom iz Ozrinica kod Niksica odakle su dosli prije 400 godina na Rogace u Nevesinje. Ima ih u rasijanju.

44. SPREMO, su starinom sa Stona,zivjeli su u Sopiljima, Biogradu, Batkovicima, Nevesinju i rasijanju.

21. MRKALJ,su porijeklom iz istoimenog sela u gornjem Hrasnu imeđu Stoca i Ljubinja.

11. PAPIC, su stara porodica. Papica ima u Bileci Dabru i Nevesinju.

9. MUSIC, su stara porodica iz Trebinja, ima ih oko manastira Savina u Boki.

57. MIHIC,su porijeklom sa Bancica kod Ljubinja, to su cuveni kamenorezci i stogodisnjaci. Ima ih u Stocu, Gacku, Mostaru, Nevesinju,Beogradu i rasijanju.

69. CRNOGORAC, su stara porodica sa „Bjelatka ispod Krsca”.

71. SUSIC (SUSA) poticu iz sela Kljeuta kod Gacka.

73. SKOKO, su zivjeli u selu Bodezista u Gacku, u Jugovicima i Pridvorici u Borcu. Na Bozic, 6.1.1942 godine, ustaše ih pobile i spalile u crkvi. Ima ih u Sarajevu, Beogradu i rasijanju.

82. MANDIC, su od Malesevaca iz Maline imeđu Trebinja i Bilece. Jedno vrijeme boravili su na Mirusama i Banjanima. Ovi iz Banjana presli su planinu Sominu i naselili se u Dulicima. Maddica ima u Duvnu,Dalmaciji, Lici i rasijanju.

84. SOLAJA, su iz Lazarica kod Gacka,ranije su se zvali Pajevici. Ima ih u Brckom, Beogradu i rasejanju.

98. BANDIC, su porijeklom sa Kosova a žive u Cadjaru u Gacku. Ispred Turaka su pobjegli iz Hercegovine u Cevo. Jovan Erdeljanovic veli da su 343 porodice pobjegle ispred Turaka iz Hercegovine i sklonile su se u Cuce.

99. KORDIC, su porijeklom iz Hercegovine a pominju se čak u Zumberku u
prvoj polovini XVI vijeka.

107.MARIJANOVIC, su porijeklom iz Humske zemlje, neki su otselili u Bosnu i žive u selu Provalama kod Travnika.

118.BUBALO, su iz sela Mijonici imeđu Popova i Trebinja.

122. PUTICA, su porijeklom iz Gacka, otselili se u selo Orah kod Trebinja.

Ovo bi bio kratak pregled porodica koje je obradio profesor Jevto Dedijer sa napomenom da je propao dio materijala koji se odnosio na gornji dio Nevesinjskog polja, prilikom njegova bjekstva iz Sarajeva u Beograd 1908.godine, te su izgubljeni podatci o mnogim porodicama.



Nešto podataka o ostalim nevesinjskim porodicama naslo se u izvorima dubrovackog arhiva i srednjovjekovnim poveljama srpskih vladara. To su :

23. SANTIC, su humska vlastela, pominju se 1451 godine, žive u Mostaru.

32. PETKOVICI, se pominju prvi put 1379 godine, i za njh se kaže da su sa Zagorja. Krajem XIV vijeka, zivjeli su u selu Bodezista koje je nekada pripadalo Zagorju. Žive na Zalomu, Budisavlju, Nevesinju i rasejanju.

37. MILANOVIC, su iz Trebinja, u izvorima se pominje Ratko Milanovic 1370 godine, ima ih na Pluzinama, Zalomu, Nevesinju i rasijanju.

41. IVKOVIC, su iz Rudina i iz Nevesinja, pominju se 1435 godine, žive u Dreznju, Nevesinju i rasijanju.

[Niccolo and Donkey]

Prezime Seselj:

Krsna slava,donesena iz starog mjesta stanovanja, u istinu može da bude jedan od relevantnih faktora za utvrdjivanje stepena srodnosti odredjenih grupa bratstava,naročito kada su oni odvojeni od svoje maticne(plemenske) teritorije.Za grupu istocnohercegovackih bratstava koji poticu iz Trebjese (zupa Niksicka) postoji po mišljenju dr. Jefta Dedijera osnovana pretpostavka da su u daljoj ili blizoj proslosti potekli iz bliskih ili ti istih rodova,stoje delimicno potvrdio I Tomo Seslija u knjizi „Tragom naših predaka”.Po tvrdjenju Seslije u jednoj kuci MILOBRATOVICA u Trebjesi bilo je dvadeset odraslih muskaraca I samo jedna lijepa djevojka, njihova sestra.Kada su Turci saznali za tu ljepoticu odluce da je otmu ili da joj učine kakav zulum.Tako jednog dana dodju devet Turaka da je otmu I odvedu.Docekaju ih njena braca I svih devet Turaka pobiju ispred svog ognjista.Nakon toga morali su da se razidju I mijenjaju prezimena.Migracija Milobratovica isla je stihijski u vise pravaca.Kako je Hercegovina većinom brdovita I sumovita,vise bratstava se doselilo u istocnu Hercegovinu u krsne Banjane I Oputne Rudine pa sve do Neretve.Da su svi Milobratovici istog porijekla kazuje I to što svi do danasnjeg dana slave svetog LUKU.Jefto Dedijer u svojoj knjizi „Hercegovina”navodi sledeće:SESLIJE,SUDzUMI i KOKOLJI su isto pleme.Od njihovog su plemena:KRUNICI u Ljubinju,BIJELOVICI u Sumi trebinjskoj,SILJEGOVICI u Gacku,BJELETICI u PRERACIMA(GOLOBRDJU I KOVACIMA),PAPICI na Vlahinji,BOZOVICI I RULJI u Nevesinju I TOMASEVICI u Zupcima.Po nekim tvrdjenjima I Celebici su potekli iz ove trebjesanske grupe I odatle krenuli prema Cetinju I Stitarima.I neke Kundacine tvrde da poticu iz ove grupe.Po nekim predanjima I SESELjI vode porijeklo od MILOBRATOVICA ,ali je jedan broj presao u katolicanstvo.Po tvrdjenju dr. Vojislava Seselja ,lidera SRS,Seselji su dalji rodjaci sa Seslijama.Neki katolicki istoricari(među njima I Stjepan Seselj) tvrde da su Seselji katolicka familija.Jedan Seselj je po njima otisao u Popovo(Orahov Dol)da sluzi kod pravoslavnog popa te posto ovaj nije želio katolika za slugu,taj njegov sluga Seselj je presao u pravoslavlje I od njega vode porijeklo svi pravoslavni Seselji koji slave svetog Luku.

SESELJ,bile ih dvije kuce u selu Zavala,slave Sv. Luku,dosli na Marevu Ljut iz Koteza,starinom su porijeklom iz Ridjana kod Niksica,odakle je dosao njihov daleki predak LAZAR. To je peti predak Dusana Seselja koji je rođen 1899 godine. Najprije su se naslili i zivjeli su u Velicanima(Seseljevina) pa u Kotezima. Za njih se prica i postoji
narodno predanje.Prije 200 godina,neki Jovo Seselj prodavao je vino na
derneku kod manastira Zavala na Petrovdan.Među mnogobrojnim narodom
koji je dosao na vasar bio je musliman Omer Crni i njegov sluga.Kada je Omer Crni popio oku-dvije vina ,poceo je da razbija cuture i bacve
pune vina i da tako pravi stetu Jovu Seselju.Kada to vidje Jovo Seselj
zgrabi noz pa Omera Crnog zakla kao janjca,a zatim zakolje i njegovog
slugu.Tada su zivjela trojica brace Seselj,koji se rasele poslije ovog
dvostrukog ubistva na vise strana da zametnu trag zločinstvu.Jedan
brat ode u selo Do u Trebinju,drugi brat ode u Nevesinje u selo Bratac od koga su postale Seslije,slava Sv.Luka. Treci brat Joko pobjegne u neko selo kod Metkovica,tu se on pokatolicio i od njega poticu katolici Seselji,kojih ima dosta da žive Stocu,Mostaru,Sarajevu,Splitu Becu i rasijanju.

[Niccolo and Donkey]

ajmo dalje:

DRAGICEVIC,su stara porodica pominju se 1335.g.u Decanskoj hrisovulji.

ZIVKOVIC,su iz dubrovackog zaledja,1412.g. pominje se Novak Zivkovic.

TOMASEVIC,su iz Hercegovine, pomonju se 1452.godine, ima ih u Gacku,
Boki Kotorskoj i rasijanju.


BOKA KOTORSKA

Neko od citalaca pomenuo jeSavu Nakicenovica i njegov rad na proucavanju seoba prema Boki Kotorskoj.On je 1913 godine objavio knjigu „Boka”u kojoj je obradio seobe iz Hercegovine u Boku Kotorsku. Srbi sa prostora Hercegovine,Boke i Dalmacije aktivno su se borili na strani Mletacke Republike protiv Turske u Kandijskom ratu 1645-1669 godine,porazili Turke i sirili granice polumrtve Republike u Dalmaciji i Boki. U Ovim
borbama su se naročito isticali kotarski uskoci,makarski i bokeljski
hajduci,(među kojima se borio moj prapredak harambasa Laketa).Oni su
branili mletacku teritoriju, sirili njene granice. Poslije ovoga rata
mletacka je dobila H.Novi i Risan. Poslije Velikog beckog rata,i mira
koji je potpisan 26.1.1699.godine.Venecija je dobila srednju Dalmaciju i Boku Kotorsku. Na oslobodjene zemlje naseljavali su Srbe.

U Boku
su sa prostora Hercegovine dosle su sledeće porodice:Acimovic,Aleksic,
Anteljevic,Avramovic,Andric,Bijelic,Bakoc,Bogdanovic,Bulut,Vucetic,
Vidakovic,Vujicic,Vujad inovic,Vujovic,Vukovic,Vukajlovic,Vidic,Vuckovic,
Vidovic,Gavrilovic,Gudelj,Danilovic,Dangubic,Divljan,Dragicevic,
Der etic,Dubljevic,Celovic,Ceranic,Cupkovic,Djuranovic,Zarkovic,Zivkovic,
Zotovic,Zubac,Ivankovic,Ivkovic,Jaksic,Jankovic,K atic,Koprivica,
Kovacevic,Kulisic,Kujacic,Kosijer,Kukavica,Kovacic,Laketic,Lucic,Lazarevic,Milisic,Mirkovic,Mitrovic, Mihajlović,Magazinovic,Matijasevic,
Milosevic,Maric,Markovic,Mijatovic,Milic,Miskovic,Matkovic,Milanovic,
Manojlovic, Malesevic,Narancic,Ninkovic,Nakicenovic,Obilic,Odzic,
Ognjenovic,Ozrinic,Perisic,Prnjat,Porobic,Petrovic,Pavlovic,Pesik an,
Parijez,Pavkovic,Popovic,Remetic,Radovic,Ratkovic,Rasovic,Radulovic,
Radojcic,Radanovic,Radmilovic,Stanisic,Stanic ,Senic,Simic,Sikimic,
Tomanovic,Tomasevic,Tosic,Terzic,Skero i Sarenac.

[Niccolo and Donkey]

Porodica SOLDO živi u Nevesinju,Sehovini i Miljevcu. Ime su dobili po nekom odbjeglom vojniku soldatu,koji se naselio tu i zasnovao je porodicu Soldo.Slave Miholjdan.Clan ove porodice Spiro Soldo bio je skolski drug i saborac Bogdana Zerajica,kao i još jeda njegov komsija

Porodica PERIN,dosla je iz Pive u selo Batkovice kod Nevesinja,slave
Arandjelov dan.

Porodica Soldo potice iz okoline Stoca,odakle se naselila u NEVESINJE.Odbjegli vojnik(SOLDAT)naselio se za vrijeme Turske i ozenio se mjestankom u Stocu,inače ovaj odbjegli austrijski vojnik po Dedijeru bio je Srbin iz Dalmacije.Porodica Perin,Mucibabic,Jaredic,Kravic,DJeric,Miric,kao i muhamedanska porodica Prguda iz Ravni imaju zajednicke korjene i poticu od istog pretka,svi osim Prgude naravno slave Arandjelov dan.Postojao je obicaj da se na nekoliko dana pred Arandjelov dan svi sakupe kod Perina u Batkovicima i odatle krenu u nabavku vina u Zapadnu Hercegovinu,isto tako po obavljenoj kupovini kad stignu u Batkovice,tu opet prenoce i odmore se kod Perina i sutradan nastave put dalje.Ovaj obicaj bio je sve do II svjetskog rata.Ovo mi je pricao pok.Mitar Perin koji je lično bio ucesnik svega ovoga.

[Niccolo and Donkey]

Dragicevici su oduvijek bili Hrvati:

Molim Vas da mi odgonetnete zagonetku prezimena odnosno porijekla Dragicevica. Evo sto piše „Glas heraldike”, br. 1-2, sijecanj-veljaca 1938: „Dragicevici su potekli od Krstulovica iz plemena Krstica.

((Krstic je bosansko prapleme, iz Bobovca u Bosni. Treca bosanska kraljevska dinastija (Stjepan Ostoja, Stjepan Ostojic, Stjepan Toma i Stjepan Tomasevic) pripadala je ovom plemenu. Zanimljivo je da su sve obitelji ovog plemena (Krstic) imale u svojim grbovima ljiljane.)) Od ovog plemena (Krstica) poznata su u glavnome 4 roda: Pavlovic, Simrakovic, Krstic i Krstulovic. Od roda Krstulovica (naseljenog na zapadnom dijelu otoka Braca) potekle su ove obitelji: 1. Anticevic, 2. Barisic, 3. Biskupovic, 4. Bradasic, 5. Cekalovic, 6. Dragicevic, 7. Jercic, 8. Juras, 9. Lozic, 10. Marcelic, 11. Pavlovic, 12. Sapunar ili Sapunaric i 13. Zaro.

Dragicevic, kao i rod Krstulovic spominju se u poljickim statutima kao ”plemen. gospoda bosanska„ na Bracu gdje i danas žive u razlicitim mjestima toga otoka. Dragicevici žive i u Americi. Od Dragicevica potekli su Biskupovici.

Po prof. dr. Andriji Nikicu, Dragicevici poticu iz Hercegovine iz maticnog sela Dragicina, a i iz srednje Bosne, od Fojnice. Radi se o hrvatskom plemenu. Poznat je bio biskup fra Pavo Dragicevic, kao i knez Juraj Dragicevic.

Poznata mi je i prica o ubistvu turskog age od strane jednog od Dragicevica, sina Simunovog. Aga je naime htio spavati s nevjestom, a Simun je u pomoć pozvao tri sina koji su ubili agu. Oni su se nakon toga razbjezali i promijenili prezimena da ih Turci ne bi ubili.

Sad mene interesira odakle srpska verzija Dragicevica?

ali....

Za Dragicevice srpska verzija glasi:starinom poticu iz Popova polja,pominju se u Decanskoj Hrisovulji (povelja) 1335 godine,kada je jedna grana Dragicevica doseljena na Kosovo.Poslije oslobodjenja Herceg
Novog od Turaka,jena grana Dragicevica 1692 godine dolazi u H.Novi i okolinu. Nije iskljuceno da su se pod pritiskom Turaka selili na zapad na Jadranska ostrva ili čak do Italije sam da bi nasli spas za sebe i svoje porodice. Ti koji su otisli na zapad morali su promijeniti vjeru,
preci sa prvoslavlja u katolicanstvo.Dragicevica je bilo dosta u selu
Prebilovci kod Capljine,koji su tragicno nasradali od ustaškog klanja 1941 godine.



Evo sto o porijeklu prezimena Dragicevic ali i drugih misli jedan sveucilisni profesor:

Porijeklo svake obitelji je specificno. Kao sto svi Ivanovici od Rusije do Jadrananisu istog porijekla već je prezime opceniti patronimik tako ni svi dragicevici ne mogu imati jednog zajednickog pretka. Od raznih osoba koje su imale ime Drago/ Dragic ili slično nastaje potpuno nezavisno prezime.Kako je to opce slavensko ime naravno da je i prezime rašireno; naime moglo je na raznim mjestima nastati nezavisno jedno od drugog. Sada ono najvaznije. Pravi i jedini tocan i pouzdan odgovor o porijeklu prezimena dat će maticne knjige zupe iz koje su preci potekli. Savjetujem, da se najprije krene od tih podataka i samo onda istrazuje unatrag i ta istrazivanja daju pouzdane i uvijek tocne rezultate.

Dakle po ovome proizlazi da oni iz Popova polja ne moraju biti isto pleme kao i oni iz Vrgorca, odnosno iz Fojnice ili iz Citluka, itd.

Sto Vi o tome mislite?

[Niccolo and Donkey]

LUBURIC,poticu sa Banjana,doselili su iz Hercegovine,ogranak su Vujicica sa Grahova,ima ih u Zlostupu(Golija C.G.)zatim su preselili na
Goransko i Pluzine(Piva C.G.).O porodici Luburic kao i drugim srpskim porodicama dosta je pisao Dr.Andrija Luburic pa koga interesuje može pogledati njegova djela.

[Niccolo and Donkey]

Zumberak i Zumbercani

Tako sam kod istoricara Vladislava Skarica,koji je istrazivao seobe sa prostora Hercegovine u Zumberak i okolinu naisao na sledeće porodice za koje možemo reći da vode porijeklo iz Hercegovine a to su:

Badovinac,Balaban,Ducic,Kokot,Kordic,Pilatovac,
Simrak,Marsic,Sekulic,Stijic,Taras,Sobatovic,Bogdasic,Vignjevic,Vran jes,
(Vranjesevic),Vrs,Vuksanovic,Grubac,(Grubacevic,Grubacic),Djurasevic,
Djurmanovic,Zeravcic,Klisuric,Kosljanin,Koj cin,Lalatovic,Mikulic,Poloja,
Oliverovic,Romanovic,Selakovic,Prelucanin,Selakovic,Siverovic,Skorojevic,
Strujic,Tudor, Herak i Predojevic.

[Niccolo and Donkey]

Nevesinje:

63. PERIC i KULAS,su katolici,njih je naselio biskup BUCONJIC kada je kupio imanje na Srednjoj vodi od muslimana GAMOVICA koji je otseljo u Tursku. Biskup Petar Buconjic je naselio u nevesinjskoj opstini „deset katolickih obitelji”.

Godine 1888 poce mostarski biskup Petar Buconjic kupovati zemlju u Citluku u
Muslimana Gamovica koji je otselio u Tursku, i poce naseljavati za početak 10
„ katolickih obitelji”: 1.Buconjic 2. Pandzic 3.Rotim 4. Peric 5.Culjak 6. Kulas
7.Kartalic 8. Milas 9. Goliza 10. ?

[Bartholomew Roberts]

Niccolo trosis vrimena uzalud. Za srbima, svih smo mi porijeklom srbi jer to njima odgovara.

[Sivi_Sokol]

Ramska prezimena

Uvodni komentar

Sve do nedavno, jedini potpun i iscrpan rad koji se bavio porijeklom prezimena prozorsko-ramskog kraja bio je rad srpskog etnografa i znanstvenika dr. Milenka S. Filipovića, djelatnika Etnografskog instituta SANU-a (famozne ali naučno i ideološki snažne Srpske Akademije nauka i umetnosti). Osim Rame, ovaj poprilično plodonosni autor istraživao je i druge krajeve u BiH, a opseg toga istraživanja protegao se od tridesetih godina prošlog stoljeća pa sve do komunističke Jugoslavije i izdavanja djela u poslijeratnom vremenu. Naime, 1955. god. objavljena je knjiga pod nazivom "Rama u Bosni - etničko porijeklo prezimena i opis sela". Mnogi se povjesničari i ljudi od struke s ovim naslovom Rama u Bosni., danas ne bi složili no to je druga tema koja zaslužuje posebnu raspravu. Nedvojbeno je da se vremena mijenjaju te je navedena knjiga zastarjela i za današnja mjerila ponešto i stručno suhoparna ali je isto tako originalan te umnogome vjerodostojan skup dokumenata o korijenima pučanstva Rame prije početka Drugog svj. rata. Vrlo je važno za naglasiti kako se Filipović oslanjao na ispovijesti samih ispitanih osoba i članova obitelji, dakle na pripovjedni element pojedinaca kraja koji je istraživao. Tako u velikom dijelu rada nailazimo na kazivanja i usmenu pripovijest mještana što nekad i nije siguran, provjeren navod. To olakšava posao, daje slobodu iskaza u djelu ali ostavlja za sobom i trag znatne upitnosti te nedorečenosti. Također, dr. Filipoviću je u istraživanju pomagala stručna (etnografska) skupina, a nije djelovao sasvim sam kako se možda može doimati prigodom listanja rada.

Osobno sam prije nekoliko godina prelistavao tu knjigu odnosno znanstveni rad i mogu reći kako na mene nije ostavio nikakve dojmove što se tiče pripovjedne vrijednosti ali su potvrđeni neki navodi koje sam prije čuo od starih ljudi. Dakle, dokument je meni osobno potvrdio svoju svrhu u određenom smislu interesa za vlastite obiteljske korijene, a to je ono što mi je u jednom trenutku bilo dovoljno. Koga pak zanima dublje istraživanje ovog tipa, taj se može okrenuti i današnjoj suvremenoj hrvatskoj literaturi o etnološkom, zemljopisnom, kulturološkom i prezimenom korijenu te vrstama. Ta literatura nije opsežna ali je sve prisutnija i popularnija. S druge strane, Filipović svakako nije bio jedini koji je proučavao ramske rodove, strukturu te ponešto i običaje. Ne smije se izostaviti veliki doprinos fra Jeronima Vladića u vidu prvih svojevrsnih povijesnih analiza; idući kroz fratarske zapise, pripovijesti i ljetopisno tkanje sadržaja. Fra Jeronim Vladić je tako sa svojim djelom Urežnjaci iz Rame bio jedan od pionira u ni malo lakom poslu istraživanja društva, tradicije i prošlih događanja Ramske doline i gorovite okolice.

Danas je zanimanje za Ramski kraj općenito u znatnom porastu, posebice kod onih koji su iselili u bijeli svijet. Tehnologija je uznapredovala do neslućenih razmjera i dostupna je gotovo svakome. Stoga je potreban višestruko manji trud, ''tehnička potkovanost'' i zanimanje za istraživanje nego što je to bilo primjerice prije dvadeset, trideset ili pedeset godina. Također, Rama je u vrijeme kada je navedeni srpski etnolog Filipović odlučio hoditi njome i zapisivati pričanja domaćih ljudi iz prve ruke, bila poprilično zatvoren, nerazvijen kraj zabavljen samim sobom i mučnom zemljoradničkom svakodnevicom. Ljudi su tada u mnogome živjeli od dana do dana, s polupismenošću, neinformiranošću i ''blagoslovom'' polovičnog ili nikakvog znanja o vanjskim svjetskim društveno-političkim prilikama. Živjelo se dobrim dijelom impulsno; gledalo se kako poslije napornog rada u polju dobro objedovati, Bogu se iskreno pomoliti, zbrinuti stoku u stajama (tko je imao), otići spati i ujutro se za novi radni dan odmoran i zdrav probuditi.
Danas se možda može pričati o ovoj ili onoj bogatoj narodnoj ramskoj povijesti. no ne smije se zaboraviti kako je naše pretke stalno proganjao i njima prijetio pritisak neprijateljske, strane sile, općeg siromaštva te neskrivenog međuljudskog; međunacionalnog, vjerskog i susjedskog nerazumijevanja. Rama jest za svoju zemaljsku nevelikost običajima bogat kraj ali jednom riječju i iskreno govoreći - svi smo mi djeca seljaka i radnika te na neke osobne obiteljske posebnosti, visine ili u krajnjoj pomisli plemstva, možemo umnogome zaboraviti. Barem devetero od desetero nas ili ako ne i svih deset. Jer živjeti od rada svojih ruku, od zemlje na kojoj si odgojen nije nešto što treba skrivati već čega treba biti svjestan i na to gledati otvorenim očima, s pozitivnim stavom. Jer djeca radnika i seljaka izgradila su Hercegovinu, Bosnu, Hrvatsku, čitavu regiju. a potom i zemlje poznatog nam svijeta. Među tom djecom bilo je tijekom iseljavanja i mnoštvo Ramljana, a ti ljudi slovili su kao poslovično pošteni i radišni.

U ovoj rubrici donosimo Vam popis prezimena, obitelji i kućanstva Rame u kojem možda nećete naći željene odgovore na porijeklo svoga prezimena no imat ćete mali i određeni uvid te pomoćne smjernice u istraživanju vlastitog obiteljskog porijekla.

Matej Škarica

1 (http://www.ramska-zajednica.hr/prezimena01.html) - 2 (http://www.ramska-zajednica.hr/prezimena02.html) - 3 (http://www.ramska-zajednica.hr/prezimena03.html) - 4 (http://www.ramska-zajednica.hr/prezimena04.html) - 5 (http://www.ramska-zajednica.hr/prezimena05.html) - 6 (http://www.ramska-zajednica.hr/prezimena06.html) - 7 (http://www.ramska-zajednica.hr/prezimena07.html)

www.ramska-zajednica.hr (http://www.ramska-zajednica.hr/prezimena.htm)

[Niccolo and Donkey]

forum.hr - Zavelim pise: (http://www.forum.hr/showthread.php?t=93460)

Evo recimo meni čudnih imena iz Alidžićeva "Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina"1475-77 godine (turski defter). Ne tvrdim da su sva neslavenska, ali većina mi je popriličito sumnjiva.

Krljat, Herak, Brajak, Bradul, Biovija, Hlapoja, Dejan, Hoškadem, Šišan, Čuća, Cicerina, Odica, Mičica, Dajko, Šteko, Džeraba, Koroja, Bogun, Ružat, Šurljan, Brajovac, Brujo, Dirko, Danulo, Šišoje, Korać, Čeračin, Bratul, Hlapac, Radivla, Radul, Radman, Iplah, Boguta, Pribil, Buljan, Babasić, Radun, Žajić, Šubo, Bobeta,Hreljan, Belušal, Gajča, Borajin, Ragun, Vitas, Bračoje, Belikusa, Bolat, Marun, Petan, Petak, Smoljan, Malko, Bećir, Golovar, Bogul, Bolanko, Dančul, Čuljan, Milat, Bobat, Poloje, Milun, Bane, Mišlja, Bastal, Hlahol, Hrbak, Bratajin, Gričko, Novisil, Kojak, Šišina, Vitan, Mioman, Mukica, Dobroman, Dančo, Jako, Strzo, Grujak, Pahlac, Bulad, Braiša, Điroje, Kirilo, Tvrdul, Mešter, Pribio, Lešter, Mandar, Kojinac, Magaš, Dimica, Dražun, Radiguš, Poguš, Čučul....


virgils kaze:

Ova mogu bit vlaska jer mnogo podsjecaju na rumunjskom. Na primer:

brad(ul) = jelka, -ul je odredjeni clanak (definite article)

Savrjemena rumunjska prezimena su izgubila krajnji l: Ceausescu(l) , ali se to jos uvijek podrazumije.

Krajnji -an oznacava podrijetlo: Surljan znaci iz Surle, itd.
Krajnji -at oznacava pridev

[Niccolo and Donkey]

poveznica: (http://www.forum.hr/showpost.php?p=3242814&postcount=17)

U dinarskim krajevima osima imena i imena oca, za identifikaciju je bilo važno i iz kojeg si plemena. Tako recimo Vojnići uglavnom potiču iz vlaškog plemena Vojnića koje je živjelo u današnjem selu Vojnić između Vrgoraca i Ljubuškog a koje se spominje početkom 15. st. Od tih Vojnića danas je nastalo na desetke drugih prezimena. Recimo imotsko-bekijski Šimići su od Vojnića (pjesnik Antun Branko Šimić, hajduk i harambaša Andrijaca Šimić). Njima blisko pleme bili su Hardomiljići, pa Krmpote (od Imotskog do Širokog) od kojih je današnje prezime Krmopotić u okolici Senja (seobe s početka 17.s t). Jedno od većih plemena bili su i Bobani, Boljuni (možda danas Buljan) i slično. Ta imena su puno starija od samog stvaranja prezimena no pošto su identična možemo ih produljiti puno više u prošlost. Inače što je ime "čudnije" veća je vjerojatnost da je starije. Od poznatih povijesnih i hrvastkih imena mislim da bi se trebalo dobro pozabaviti s prezimenom Kačić u okolici Makarske jer se oni spominju još od Pacta Convente kao orginalno hrvatsko plemstvo, zatim ih imamo u 13. st u okolici Omiša kao kneževe, pa imamo njihove zemlje u okolici Benkovca iz raznih dokumenata, pa imamo kneza jednog džemata u okolici makarske iz ovog gore turskog popisa za kog piše Ivan sin Kačića (po tom se može vidjeti da ono sin nekoga ne znači uvijek i ime oca već i pravo prezime), pa imamo i našeg omiljenog starca Milovana iz 18. st i čudo današnjih Kačića i onih koji su iz njih potekli. Ja bih im odma maznijo par uzoraka DNA.

Što se tiče -ul on bi uglavnom trebao biti romanske naravi, no nekad ispadne svakakvih kombinacija. Recimo iz onog popisa gore imate ime Čučula ( u stvari piše sin nekog Čučula pa bi lako moglo biti i prezime poput već navedeno Kačić). Prvi problem je u transliteraciji jer turski popisivači nisu znali dobro razlikovati č, ć, dž, đ, ž... pa je čisto nagađanje kako je to prezime zvučalo zapravo. No tu nam može pomoći da dvadesetak kilometara od zabilježene lokacije (Ledinac pokraj Imotskoga u stvar današnje Grude gdje se spominje pleme Krpmotića i u njemu ovo prezime - danas u samoj Imotskoj Krajni) i te kako "popularno" prezime Žužul. Šimunović ga zbog -ul automatski stavlja u vlaška, dakle domicilna ( u stvari Krmopte i jesu bili vlasi - eflakani po tom popisu no to su bili i svi ostali, a sam naziv krmpo - krmpota vjerojatno je balkanizam za krupnog, velikog čovjeka). No onda pratite malo svjetsko žensko skijanje i u uši vam upadne slovačka skijašica Veronika Zuzulova. Ti slovacki Zuzuli imaju pandan u par poljskih sela Zuzuly i slicno, a na praslavenskom jeziku riječ žužuliga, zuzuliga, čučuliga, žuželiga i sl. je naziv za pticu kukavicu (a kukavica je čini mi se romanizam ). Danas Bugari imaju još tu riječ samo im predstavlja pticu ševu. Normalno to ne mora biti sigurno povezano, ali očito je da na raznim slavenskim mjestima možemo pronaći i još poneki -ul.