Saveznicko "oslobadjanje" Hrvatske

[Rogerius Josephus Boscovich]

Evo Nikolo jos materijala za mrziti Britance :D

Savezničko bombardiranje Zadra


Zračno bombardiranje Zadra od strane savezničkih snaga trajalo je od studenog 1943. do listopada 1944. godine. Premda su i ostali veći hrvatski gradovi pretrpjeli znatna razaranja u sličnim akcijama, stradanje Zadra se posebno izdvaja zbog žestine zračnih udara (30 napada je dokumentirano, a talijanski izvori govore i o preko 50) te zbog broja žrtava (podaci variraju od manje od 1.000 pa do čak 4.000 poginulih u gradu koji je imao svega 20.000 stanovnika). Pritom je potpuno razoreno 80 % objekata u Zadru, a gotovo svi ostali su oštećeni. Tako intenzivno bombardiranje bilo je teško objasniti samo strateškom važnošću Zadra, što je i dovelo do nastanka različitih teorija o stvarnim uzrocima napada. Razaranje Zadra je čak ponekad uspoređivano sa savezničkim bombardiranjem Dresdena, a u burnoj povijesti grada pored križarske opsade 1202. godine predstavlja jedan od najtragičnijih događaja koji će obilježiti njegovu sudbinu.

Savezničko bombardiranje Zadra
(http://hr.wikipedia.org/wiki/Savezni%C4%8Dko_bombardiranje_Zadra)

Zadar prije "oslobadjanja":

http://img143.imageshack.us/img143/8863/01cf7.jpg

http://img156.imageshack.us/img156/8836/02nc0.jpg

http://img156.imageshack.us/img156/7965/03km8.jpg

Nova Riva
http://img80.imageshack.us/img80/659/04ky5.jpg

http://img341.imageshack.us/img341/9243/save0001ay0.jpg

http://img242.imageshack.us/img242/3341/save0005hn0.jpg

http://img207.imageshack.us/img207/2187/save0002kopijanv5.jpg

http://img292.imageshack.us/img292/4597/save0004bo6.jpg

Zadar nakon "oslobodjenja":

Nova Riva, ovaj dio gdje je sve samo drvece, i dvije zgrade, ostalo sve poruseno:

http://www.transport-zadar.com/images/Zadar1433.JPG

http://stareslike.com/modules/xcgal/albums/userpics/10002/zadar001.jpg

http://img242.imageshack.us/img242/3208/save0001resizebh5.jpg

http://www.zadaretro.info/bombardiranje/bespuca/photo/29.11.43_velika.jpg

http://www.zadaretro.info/bombardiranje/bespuca/photo/Novak,-Ratko.-11_Vel.jpg

http://www.zadaretro.info/bombardiranje/bespuca/photo/Roca,-Ante.-07_Vel.jpg

http://www.zadaretro.info/bombardiranje/bespuca/photo/Agen.-za-fotodok.-03_Vel.jpg

Kalelarga
http://www.zadaretro.info/bombardiranje/bespuca/photo/Roca_Kalelarga_Velika.jpg

http://www.zadaretro.info/bombardiranje/mitovi/photo/Roca_Forum_Velika.jpg

http://www.zadaretro.info/bombardiranje/mitovi/photo/Roca,-Ante.-08_Vel.jpg

Iako pise da su to radili Saveznici, vecinom su to bili Britanci.

[Rogerius Josephus Boscovich]

Bombardiranje Pule u Drugom svjetskom ratu

Bombardiranje Pule u Drugom svjetskom ratu trajalo je od siječnja 1944. do ožujka 1945. godine. Iako su ratna razaranja pretrpjeli i ostali hrvatski gradovi, savezničko bombardiranje Pule može se usporediti s bombardiranjem Zadra koje je trajalo od studenog 1943. do listopada 1944. godine. Glavni razlog savezničkog bombardiranja Pule bio je strateški položaj grada kao i velika ratna luka koja se nalazila u to vrijeme pod njemačkom vojnom upravom. U svojoj 3000 godina dugoj povijesti Pula nikad prije nije doživjela ovakvo razaranje koje je kasnije dovelo do potpuno izmijenjenog izgleda grada.

Unistena su velebna zdanja prekrasnih Austrougarskih zgrada, parkova, cijelih kvartova cak.

Bombardiranje Pule u Drugom svjetskom ratu (http://hr.wikipedia.org/wiki/Bombardiranje_Pule_u_Drugom_svjetskom_ratu)

http://img77.imageshack.us/img77/7174/go180311in6tw4.jpg

http://img92.imageshack.us/img92/4366/go180305uo5ek9.jpg

http://img529.imageshack.us/img529/1782/go180316zv1ba1.jpg

http://img77.imageshack.us/img77/947/go197088yg7la5.jpg

http://img529.imageshack.us/img529/687/go197090ed8ly2.jpg

http://img92.imageshack.us/img92/8454/go210893ae1nu3.jpg

http://img92.imageshack.us/img92/4481/go210897gc8iq2.jpg

http://img529.imageshack.us/img529/4016/go212843aa4ni5.jpg

http://img77.imageshack.us/img77/2913/go228302at3hc1.jpg

http://img77.imageshack.us/img77/4695/go228303ui7kw2.jpg

http://img529.imageshack.us/img529/2261/go229656sm6ri2.jpg

http://img77.imageshack.us/img77/4830/go246143yh8eb5.jpg

http://img92.imageshack.us/img92/4590/image0129su7vg9dl4.jpg

http://img92.imageshack.us/img92/605/pula4db6re8.jpg

http://img529.imageshack.us/img529/7245/pula110vd0sd3.jpg

http://img77.imageshack.us/img77/1122/pulatramvajhotelrivieraum3.jpg

http://img92.imageshack.us/img92/9784/pula11900som3lc2.jpg

Nazalost nemogu naci slike razorene Pule,a lu racunajte sa time da je vecina ovoga sa slika unisteno u bombardiranju.

[Rogerius Josephus Boscovich]

Ni ostali hrvatski gradovi nisu ostali postedjeni:

Rijeka

http://www.klub-susacana.hr/revija/revija5455/s044.jpg

http://img160.imageshack.us/img160/5038/scenefromrijeka1945ql4.jpg

http://img296.imageshack.us/img296/7532/rafmd3.jpg

Takodjer su bombardirani i Zagreb i Split ali nemrem naci slike osim Splitske Bajamontuše koju su pak komunisti maknuli:

http://stareslike.com/modules/xcgal/albums/userpics/10001/split024.jpg

[Sivi_Sokol]

Anglo-American bombing of Zagreb:

QlfxLTcfTyw

Anglo-American bombing of Split and Sarajevo:

myS0Zwl6q3M

(od janka puste)

[slobodagovora]

Savezničko bombardiranje Osijeka:

U subotu oko sest sati 14. travnja 1945. godine, kroz Strossmayerovu su ulicu u Osijek usle prve cete partizana. Taj dan, odabran za obiljezavanje Dana oslobodenja Osijeka od fasizma, znacio je za Osijecane i prekid saveznickog razaranja grada.
Sve je pocelo 14. lipnja 1944. godine, kada je u samo nekoliko minuta nestao gotovo cijeli Donji grad zajedno sa ziteljima. Toga dana zracna se uzbuna oglasila oko 10.30 sati, a tridesetak saveznickih bombardera je preletjelo grad prema Madarskoj, izvan grada su napravili siroki luk i vratili se nad Osijek. Saveznicki bombarederi su tada od Zeljezničkog mosta do Zelenog polja (gdje se na mjestu danasnje Elektroslavonije nalazila njemacka vojna baza sa zemljanom pistom) ispustali takozvani ''tepih'' bombi, od kojih je svaka tezila oko 250 kilograma. Razaranje je bilo strahovito, nestale su Kispaticeva, Gupceva, Vukovarska ulica…sve od Drave do Divaltove. Skladiste benzina Ipoil gorjelo je danima.
Osijek, koji je do tada bio posteđen ratnih strahota, stenjao je pod rusevinama. Poginulo je blizu 400 ljudi. Osijek je kao industrijski i prometni centar, prepun vojske, i od kobnog 14. lipnja postao je stalna meta saveznickih napada. Zracne su uzbune punih deset mjeseci punile osjecke podrume.
Zanimljivo je da u osjeckom Drzavnom arhivu su pohranjena samo dva stura dokumenta o razaranju grada 1944. godine. Oba su napisali svecenici pomno izbjegavajuci obznaniti tko je bombardirao Osijek i koliko je stanovnika poginulo kobnoga 14. lipnja. U kapucinskoj se kronici primjerice iznosi da su tada poginule dvije casne sestre i jedna djevojka, sto se uvelike razlikuje od sjecanja Osjecana prezivjelih bombardiranje. U dokumentu stoji da je glavni cilj bombardiranja bilo skladiste benzina Ipoil i tvornica koze, te se navode opustosene ulice. Spominju se i pogodeni objekti medu kojima se nasla i zakladna bolnica, te uciteljska skola.
Ocito je da su i svecenici bili u strahu od nadolazecih jugo-komunistickih vlasti, koje su godinama prikrivale ovaj zlocin, zbog kojeg se, kao i zbog mnogih drugi i vecih zlocina, nitko nije nikada ispricao hrvatskome narodu.
Prozivljene dane iz ratnih godina 1944. i '45. sjeca se tisuce Osjecana koji su tada bili djeca, nazalost punih 60 godina o tome se sapatom govorilo, a stanje nije mnogo bolje niti danas.

Neki od zapisa iz kapucinskog ljetopisa iz ’44./’45. godine:

1944.
Osijek do danas nije osjetio nikakvih ratnih strahota. A dokle?

14. VI. oko 11 sati prije podne zracni napad na Osijek. Glavni cilj bombi bijase ‘’Ipoil’’, magazin benzina I tvornica koze. Nisu ih pogodili, ali je opustosena Kispaticeva ulica, ulica M. Gupca, Vukovarska cesta i druge.

Teske bombe su dobili mlinovi, preparandija (uciteljska skola) i zakladna bolnica, a dvije casne sestre i jedna djevojka su mrtve.Mnoge uzbune uznemiruju pucanstvo.

17.IX. Oko jedan sat popodne Osijek je opet bombardiran, i to okolina kolodvora, Radiceva ulica, Reisnerova, Kaciceva i Zrinjevac. Uzasne rusevine. 18. je bio pokop zrtava na groblju sv.Ane. Bilo ih je dvadeset i devet. Vlada velika zalost i strah.

Nakon teskih borbi u Baranji Rusi, Biugari i partizani dosli su do Drave. Od 27.X. napadi na Osijek postali su gotovo svakodnevni. Pucalo se puskama, strojnicama i topovima. Od 24.XI bio je obustavljen tramvajski promet jer je bila pogođena elektricna centrala.

XII. Mostovi su dignuti u zrak. Granate su cesto padale, ljudi se nisu usudili poci na groblje, pa su se pokopi obavljali oko 8 sati ujutro.

1945.
Peta ratna godina. Uslijed ratnih prilika trpi i duhovni zivot. Skole su pretvorene u vojarne i bolnice. U Osijek dolazi mnogo izbjeglica, osobito franjevci iz Bosne i Hercegovine.

14.IV. U subotu oko 6 sati ujutro kroz Strossmayerovu ulicu su dosle prve cete partizana. Otpora nije bilo jer su Nijemci, ustase i domobrani dan prije otisli. Ustanovljeni su razni narodni oslobodilacki odbori, koji su preuzeli svu vlast. U gradu je mirno. Mnogi su građani zatvoreni. Nijemci koji su jos ostali u Osijeku odveddeni su u logor pokraj Josipovca.
C/P od Defiant88
http://www.stormfront.org/forum/showpost.php?p=4027482&postcount=1503

[slobodagovora]

Anglo-American air strikes on Slavonski Brod and Bosanski Brod areas during the Second World War

The air raids on the Independent State of Croatia (NDH) began with the settlement of the Anglo-American forces in the southern part of Italy. The very fist targets were on the Adriatic coast, which was connected with the Allies’ plans to land on that area. The attacks on the northern part of NDH became more frequent since spring 1944. There were a number of causes why Slavonski Brod and the surrounding area were frequently targeted by allied aircrafts. One of them was the geographical and strategic position on the main railway Zagreb-Belgrade route. The second reason was the bridge between Slavonski Brod and Bosanski Brod. In addition, most Adriatic harbours were damaged in allied bombings, which increased significantly the importance of Slavonski Brod as a place of transit for bauxite from Bosnia and Herzegovina to the Third Reich. The last reason, but not less important, was that the only ammunition factory in the whole NDH was situated in Slavonski Brod. From the very beginning, the bombings were seriously affecting the everyday life in Slavonski Brod and Bosanski Brod. The population was leaving the city in large numbers, some temporarily and some permanently.
The Civil Protection (Narodna zaštita) played an important role in carrying out passive protection against air raids, as well as in mitigating the consequences of air strikes. By educating population on proper conduct during air alert and bombing, as well as by constructing and adapting shelters, Civil Protection contributed significantly to saving civilians’ lives.

During the Second World War, the Allies bombed the city of Slavonski Brod 28 times and the city of Bosanski Brod 21 times. According to the literature published, 1219 people were killed and 787 were wounded in the two cities. In the post-war census, the casualties in the bombings were treated as victims of fascist terror. In the 1964 census, only 7 persons born in Slavonski Brod were registered as the victims of bombings, one of them 1941, meaning by the Luftwaffe aircrafts. According to the same source, only 4 persons born in Bosanski Brod were registered as victims of bombings. Such discrepancies in the numbers of the killed make the 1964 census results unreliable, as concerns the victims of the allied bombings. According to the documents analysed, 897 civilians and 244 soldiers were killed, while 708 civilians and 28 soldiers were wounded. Such ratio of civilian and military casualties, as well as the dimensions of destruction without military purpose, serve as an incentive for the reconsideration the attitude of historiography and victimology, as well as of the general public, towards the phenomena of collateral victims and collateral damage.

http://www.ceeol.com/aspx/issuedetails.aspx?issueID=0117d472-e5e3-4003-b34c-77a997f5ed89&tabID=0

[Jebivjetar]

Mislim da je jedino Dubrovnik ostao pošteđen, po Titovoj preporuci, zbog kulturne znamenitosti.

[Domobran88]

Zanimljivo je da su termin "oslobođenje" koristili i Jugoslaveni iz 1918., pa se pod tim imenom spominje i u dnevnom tisku tiekom prve Jugoslavije, osim u slučajevima kada se rabi termin "ujedinjenje".

[slobodagovora]

Marica Karakaš
Žrtve saveznickih bombardiranja Nezavisne Države Hrvatske u jugoslavenskim popisma žrtava rata (1947., 1950. i 1964.) i hrvatskim žrtvoslovima (1991.-2005.)
http://www.cpi.hr/download/links/hr/11717.pdf
14 stranica na hrvatskom jeziku (i po jedna na njemačkom i engleskom)

Marica Karakaš
Saveznička bombardiranja Srijema u Drugom svjetskom ratu
(20 stranica)
http://www.cpi.hr/download/links/hr/7334.pdf

Marica Karakaš Obradov
Saveznička bombardiranja Slavonskog i Bosanskog Broda i okolnih mjesta tijekom Drugog svjetskog rata
(28 stranica)
http://hrcak.srce.hr/file/11332

http://img8.imageshack.us/img8/3416/slavonskibrod.jpg

[slobodagovora]

POVIJESNA BESPUĆA
Prva velika zabluda, koja prijeći razborit uvid u proporcije zadarske Kalvarije, jest opće i uporno zaobilaženje savezničke ratne dokumentacije. Talijanski, njemački i partizanski ratni spisi dragocjeni su i nezamjenjivi za utvrđivanje posljedica, ali izravni i kompetentni podaci o razlozima napada mogu se naći samo u savezničkim arhivima. Sve ostalo su „povijesna bespuća“.

Plameni jezici Drugoga svjetskog rata dosegnuli su Zadar tek nakon kapitulacije Italije. Grad je 10. rujna dospio pod njemačku okupaciju (Deutsche Besetzung Zara), a od 2. studenog 1943. do 31. listopada 1944. postao je čestom metom savezničkoga ratnog zrakoplovstva, stacioniranoga u južnoj Italiji. Posljedice su bile katastrofalne. Ostaci razaranja još se i danas vide, a kontroverze oko utvrđivanja uzroka sve se više gomilaju.

Prva velika zabluda, koja prijeći razborit uvid u proporcije zadarske Kalvarije, jest opće i uporno zaobilaženje savezničke ratne dokumentacije. Talijanski, njemački i partizanski ratni spisi dragocjeni su i nezamjenjivi za utvrđivanje posljedica, ali izravni i kompetentni podaci o razlozima napada mogu se naći samo u savezničkim arhivima. Sve ostalo su „povijesna bespuća“.

Licitacija s brojem bombardiranja također je jedan od mitova koji treba energično odbaciti. Učestalost napada nema niti može imati bilo kakvu vezu s uzrocima ili posljedicama razorenosti. Grad je uništen u samo tri žestoka naleta bombardera srednje jakosti, koncem 1943. Četiri napada teškoga zrakoplovstva početkom 1944. godine uglavnom su razarala već razoreno.

Brojni drugi napadi, bez obzira koliko ih je bilo, nisu vrijedni spomena. Iznimka je prvo bombardiranje, 2. studenoga 1943, koje nije prouzročilo velika razaranja, ali jest broj žrtava. Poginulo je oko 160 ljudi. Eventualno se može uzeti u obzir i napad 17. rujna 1944, kada je uništen gradski most.

Posljedice razaranja uglavnom su već potanko istražene i objavljene. Pozornost privlače još jedino saveznički ratni dokumenti.

28. studenog 1943. U 9,55 sati s glavnoga savezničkoga uzletišta u Foggi poletjele su četiri eskadrile s 24 američka mitchella. Formaciju je predvodila 81. eskadrila na čelu sa zrakoplovnim satnikom M. F. Skinnerom. Za njim su slijedile 82, 83. i 434. eskadrila. Sve iz 12. bombarderske skupine 12. američke zrakoplovne armije. Zadaća na brifingu glasila je: “Zadar, brodovi ili (unutarnja) luka. Prvi alternativni cilj Šibenik, željeznički kolodvor i luka. Drugi alternativni cilj željeznički most južno od Porto San Giorgia”. William F. Cronk, obavještajni časnik 434. eskadrile nešto je precizniji: “Bombardirati luku u Zadru, Jugoslavija. Glavni cilj bio je napad na brodove, ali kako na putu prema cilju nisu viđeni brodovi, odabrana je luka kao cilj”.Eskadrila br. 81 ukrcala je 42 bombe od 225 kg i 8 od 110 kg, 82. eskadrila 30 bomba od 225 kg, 83. eskadrila 36 bomba od 225 kg i 4 od 110 kg, a 434. eskadrila 36 bomba od 225 kg i 12 od 110 kg. Ukupno su, dakle, nosile 144 bombe od 225 kg i 24 od 110 kg. Vrijeme je bilo vedro, vidljivost neograničena. Karta cilja bila je br. 6 (c) 95/3.

Nad Zadrom su se pojavili u 11,10 sati, u kursu od oko 320 stupnjeva i na visini od 2750 do 2900 m. Izvješće 81. eskadrile je vojnički šturo, a 82. eskadrila bilježi: “Trag eksplozija (pattern) produžuje se točno do ceste jugoistočno od luke i nastavlja se s obiju strana luke do ulaza na sjeveroistočnome kraju luke. Velike eksplozije prouzročene su na sjeveroistočnome uglu ulice koja vodi od istočnoga kraja lučkoga mosta uz luku i na južnoj obali ulaza u sjeveroistočni dio luke”.
Eskadrila br. 83 još je preciznija: “Trag eksplozija naših bomba počeo je u središtu južnog kraja Poluotoka, prošao je preko zapadnoga kraja mosta, izravni pogoci viđeni su na mostu, zgradama i u luci na sjevernoj i južnoj strani mosta, nekoliko naših bomba palo je u more u luci, a trag je završio na kopnu, točno nasuprot sjevernoga kraja Poluotoka (…) Viđen je izravan pogodak 82. eskadrile na zgradi koja sliči na tvornicu, na kopnu, sučelice sjevernom kraju Poluotoka. Taj neposredni pogodak izazvao je veliki požar (…)”.



8. prosinca 1943. Debela naslaga oblaka spriječila je 35 mitchella iz 321. bombarderske skupine da u 11 sati napadnu Zadar. Razorni teret od 209 bomba po 225 kg istresli su na alternativni cilj u Pescari.



16. prosinca 1943. “Za današnji cilj određeni su brodovi i obala u luci Zadar, u Jugoslaviji. Leteći najveći dio puta kroz oblake, zrakoplovi su konačno dosegnuli cilj točno kada se vrijeme razvedrilo. U tren oka 22 tone bomba (48000 pounds) prouzročile su pustoš među zgradama i skladištima na području cilja”. Tako glasi dio izvješća jedne od šest eskadrila američkih mitchella koje su sudjelovale u najstrašnijem i najrazornijem bombardiranju Grada.

Toga dana, u 12 sati, iz Foggie je poletjela 82. eskadrila sa sedam zrakoplova, 83. s osam, i 434. s devet zrakoplova. Sve su bile iz 12. bombarderske skupine. Uz njih su iz 340. skupine poletjele 487. eskadrila s devet zrakoplova, 488. također s devet, i 489. s nepoznatim brojem letjelica, ali se može pouzdano zaključiti da ih je bilo devet.U formaciji je, dakle, letio 51 mitchell. Od ukupno 92 tone eksploziva, 489. eskadrila ukrcala je 22 tone, a za 487. se može zaključiti da je nosila 13 tona. Ostale četiri bile su natovarene sa 192 bombe od 225 kg i sa 131 od 110 kg. “Zrakoplov br. 47 zbog električnoga kvara bacio je 1 × 110 kg bombu u more”.

Zadaća je glasila: “Bombardiranje vojarni u Travniku (…) Ako nije moguće naći vojarne, bombardirati željeznički kolodvor. Alternativno – brodovi u Zadru. Ako nema ni jednoga, bombardirati vojarne i skladišta”. Travnik nije bilo moguće pronaći od debele naslage oblaka, pa se formacija okrenula i uputila na Zadar.

Četiri zrakoplova iz 82. eskadrile letjela su u sastavu 83. eskadrile, a tri u sastavu 434. eskadrile. Od 14 do 14,09, s visine od tri tisuće metara, formacija u 83. eskadrili bombardirala je južni dio zadarske luke s vojarnama i skladištima u području cilja, dok je formacija u 434. eskadrili “najveću količinu bomba ispustila u more uzduž zapadne strane glavne obale”.Trag eksplozija (pattern) 83. eskadrile “počeo je točno južno od zgrade na sjevernom kraju Poluotoka i protezao se ravno preko Poluotoka”. Od 69 bačenih bomba, piloti su uočili čak 67 eksplozija na Poluotoku. “Viđeno je nekoliko izravnih eksplozija na zgradama”. Također su primijetili “Veliki naračansti plamen na krajnjem jugoistočnome dijelu područja zadarske luke”.

Bombe prve formacije (boxa) 434. eskadrile pale su u more “istočno od Poluotoka”, a druga formacija (box) svoj je teret istresla na “istočnu stranu lučkog Poluotoka, od točke sjeverno od drveća koje zaklanja vojarne. Drugo se ništa nije vidjelo zbog oblaka i prašine od prethodnih formacija (…) Viđen je plamen na lučkome Poluotoku, sjeveroistočni kraj nasuprot lukobranu, a na tome istome mjestu i brod na iskrcaju”.

Izvješća 487. i 489. eskadrile nisu pronađena, a trag eksplozija bombi 488. eskadrile “leži u smjeru istok – zapad, od L 10 do I 11 (Karta cilja 4/139/NA). Izravan pogodak viđen je na obali pokraj I 11. Velika eksplozija s crnim dimom dolazi iz zgrade na istočnoj obali uvale na položaju J 11”. Prema toj karti može se utvrditi da se oznake odnose na raskrižje Ulice Benedikte Braun s Ulicom dr. Franje Tuđmana, na zapadni kraj Liburnske obale i na Ulicu Ivana Mažuranića.
30. prosinca 1943.



30. prosinca 1943. Od 13,30 do 13,38 sati iz Foggie poletjele su 81. i 82. eskadrila, svaka s devet svojih zrakoplova i s po tri zrakoplova iz 434. eskadrile. Vrijeme je bilo vedro, vidljivost neograničena. Zadaća je glasila: “Oštećeni brod uz obalu u luci Zadar. Alternativni cilj željeznički kolodvor u San Benettu”. Među izvješćima o izvršenju misije izdvaja se ono u kome piše: “Trebalo je bombirati nagnuti brod u Zadru, a ako broda ondje nema, tada je trebalo bombardirati luku”.

Vrijeme na cilju bilo 14,52 sati, visina 2500 m. Trag eksplozija bomba (bomb pattern) prvih triju zrakoplova 434. eskadrile “započeo je na središtu obale nasuprot brodu i produžio se do plaže u blizini uvale. Bombardirano područje pokriveno dimom, a nekoliko manjih eksplozija viđeno u blizini uvale”. Trag eksplozija preostalih triju zrakoplova 434. eskadrile “započeo je pokraj sjevernoga kraja broda i proužio na jug preko obale. Rezultati bombardiranja nisu viđeni”.

Od 81. eskadrile “Jedan je trag započeo južno od broda s najviše bomba prebačenih u more, a drugi je trag počeo zapadno od broda i kontinuirano nastavio kroz Grad”. Trag bomba prve skupine 83. eskadrile “započeo je otprilike 100 metara jugozapadno od broda, na Poluotoku. Izravni pogoci viđeni su na mnogim zgradama, a trag je završio blizu područja vojnog skladišta na jugozapadnoj strani Poluotoka. Poluotok je bio prekriven svjetlosivim dimom”. Trag bomba druge formacije (boxa) “započeo je na sjeveroistočnome vrhu Poluotoka, tekao je na jug preko Poluotoka i završio otprilike na dvije trećine dužine Poluotoka”.

Bačene su ukupno 204 bombe od 225 i 110 kg.



9. siječnja 1944. Ratna izvješća teških bombardera 15. američke zrakoplovne armije manje su pedantna od onih što su ih podnosile posade bombardera srednje jakosti iz 12. armije. Štoviše, često su zbrkana. Nije primjerice jasno tko je na današnji dan bezuspješno pokušao bombardirati Zadar: 450. ili 449. bombarderska skupina ili obje? Obavještajni časnik 450. skupine izvijestio je kako je 17 liberatora poslano bombardirati Zadar i „opremu u gradu“, ali su se, zbog jake naoblake, vratili neobavljena posla. U ratnom dnevniku 720. eskadrile stoji: “Naša prva ratna zadaća bila je protiv lučke opreme u Zadru, Jugoslavija. Ukrcano je 12 × 225 kg bomba opće namjene. Imali smo 12 zrakoplova na popisu; jedan nije uzletio zbog (nekih tehničkih oštećenja), jedan se vratio ranije s bombama, a 10 zrakoplova odbacilo je bombe u Jadransko more”. Iz 722. eskadrile poletjelo je sedam zrakoplova. Benford L. Lowrance, radist i strojničar u jednome od njih, ostavio je zanimljiv zapis o odbacivanju bomba u more: „Izgleda da bacamo više bomba u Jadransko i Sredozemno more nego na neprijatelja. Kruži šala da je razina obaju mora porasla za nekoliko stopa od bomba koje smo odbacili u njih, kada smo iz različitih razloga odustajali od zadaća“.

Zabunu međutim unosi gotovo identično izvješće 449. teške bombarderske skupine: “Sedamnaest B-24 (…) krenulo je 9. siječnja 1944. napasti lučku opremu u Zadru, Jugoslavija, i luku Drvenik kao alternativni cilj. Rano su se vratili s oba cilja. Ni jedna tona bomba nije bačena ni na jedan cilj zbog potpune naoblake na koju se naišlo točno prije IP (inicijalne točke) (…)”.



16. siječnja 1944. U usmenom izvješću obavještajnoga časnika (S-2) stožera 450. teške bombarderske skupine iz 15. američke zrakoplovne armije stoji: “Pet B-24 bacilo 13 tona bomba na glavni cilj Osoppo u Italiji. 24 naša zrakoplova bacila 60 tona bomba na alternativni cilj Zadar, Jugoslavija. Rezultati: (…) Lučki uređaji u gradu Zadru dobro pokriveni. Izgleda da je potopljen veliki brod (…).”

U ratnom dnevniku 720. eskadrile zapisano je: “Dana 16. siječnja ponovno smo uzeli 12 × 225 kg bomba za Zadar u Jugoslaviji radi uništenja lučke opreme i brodova. Šest naših zrakoplova stiglo je do cilja i bacilo bombe. Poručnik Dalton V. Smith bacio je bombe na vrh zadarskoga Poluotoka, a jedna je odbačena na povratku (…)“. Ratni dnevnik 721. eskadrile, koja je letjela s devet zrakoplova, bilježi da je bačeno 27 tona bomba „s izvrsnim rezultatima. Ostvareni su neposredni pogoci na lučkoj opremi, jednome brodu i jednom mostu”. U 722. eskadrili bilo je angažirano devet zrakoplova, ali su se tri morala vratiti, a preostalih šest bombardiralo je Zadar sa 16 tona eksploziva. Jedan zrakoplov iz 723. eskadrile napao je s 2,6 tona bomba opće namjene „grad Zadar, Jugoslavija, i potopljeni brod u luci“. Tri su napala Ossopo, jedan je srušen, a jedan je bombardirao neki željeznički most.


22. veljače 1944. U prvom sažetom izvješću stoji da je 38 američkih liberatora (B-24) napalo luku i bacilo 81 tonu bomba s dobrim rezultatima. U drugome se dodaje da je lučka obala izravno pogođena na dva mjesta i da je oštećen teretni brod u luci. Treće izvješće, pak, veli da su liberatori iz 15. američke zrakoplovne armije napali Regensburg i Zagreb, a ostali grad Šibenik i luku u Zadru. Na Šibenik je 67 liberatora istreslo 142 tone eksploziva, a na Zagreb 28 letećih tvrđava 72 tone eksploziva.

25. veljače 1944. U ratnoj kronologiji 15. američke zrakoplovne armije stoji: “Nastavljajući koordinirani napad s 8. zrakoplovnom armijom na europske ciljeve, B-17 u pratnji lovaca tukli tvornicu zrakoplova u Regensburgu. Neprijateljski lovci pružili žestok otpor. Drugi B-17 napali zrakoplovnu luku pokraj Klagenfurta i pristanište u Puli. B-24 bombardirali željezničku postaju i luku u Rijeci, željezničku prugu pokraj Zell am Seea, zračnu luku Graz i luku Zadar”.

U sažetom izvješću, pak, piše da je devet letećih tvrđava (B-17), koje su trebale napasti Veneciju (vjerojatno Mestre), napalo Zadar kao alternativni cilj (target of opportunity). Bacili su 24,1 tonu bomba. Drugi napad izvelo je 11 letećih tvrđava (B-17). Pogođeno je stambeno područje jugoistočno od skladišta.

Cijeli je metež pojašnjen u Povijesti američkoga ratnog zrakoplovstva: “Jedino bombarderi sposobni za duge letove mogli su biti poslani tako daleko kao što je Regensburg, i premda je 15. zrakoplovna armija uputila toga dana skoro 400 bombardera, samo je njih 176 uspjelo izvršiti glavnu zadaću. Ostali su tukli željezničke kolodvore i lučke instalacije u Rijeci, luku Zadar, skladišta i radionice u Puli, željezničke pruge pokraj Zell amm Seea i aerodrom u Grazu”.



3. ožujka 1944. Ove večeri u zračnim lukama oko Foggie i Amendole spremala su se za polijetanje 32 wellingtona u noćni napad na glavne prometnice oko Plovdiva u Bugarskoj. Pripadali su 205. skupini britanskoga RAF-a, koja je letjela u sastavu Sredozemnoga savezničkog strateškog zrakoplovstva (MASAF). Pet ih je bilo iz 70. eskadrile i pet iz 73. eskadrile (sqadrona) 231. winga (pukovnije), 11 iz 104. eskadrile 236. winga, te šest iz 142. eskadrile i pet iz 150. eskadrile 330. winga. Nosili su, uz ostalo, 11 bomba od dvije tisuće kilograma (4000 lb)!

Pred samo polijetanje doznalo se da u Bihaću boravi ili kroza nj prolazi cijela njemačka divizija, pa su bombarderi dobili novu zadaću. Kako u oblačnoj noći nisu uspjeli pronaći Bihać, to su se zaputili prema Zadru kao alternativnome cilju. Pri tome, četiri zrakoplova nisu pronašla Zadar, a jednome se na krilima počela stvarati naslaga leda, pa su teret odbacili nasumce u noć.

Nad Zadar je u 20,15 sati stiglo 27 zrakoplova. Od njih 10 iz 236. winga, jedan je osvjetljavao grad, dok je preostalih devet bacilo 16,25 tona bomba, među kojima četiri od dvije tisuće kg. Šest zrakoplova iz 231. winga istreslo je tri bombe od dvije tisuće kg, 10 bomba od 250 kg, jednu bombu od 250 kg sa zadrškom od 12 sati i jednu bombu od 250 kg sa zadrškom od šest sati. Jedanaest zrakoplova iz 330. winga otkvačilo je 18,5 tona bomba.

Ukupno je, dakle, bačeno 38,75 tona bomba, među kojima sedam komada od dvije tisuće kg. Napadači su na povratku izvijestili da je napad bio uspješan. Prouzročeni su veliki požari na obali i na tvorničkim zgradama, koji su se vidjeli 15 milja daleko. Protuzračna obrana iz teških flakova bila je povremena i slaba.

Tijekom napada snimljena je zračna fotografija br. 5004, na kojoj su označeni pogoci. http://www.zadaretro.info/bombardiranje/bespuca/bespuca.htm

[slobodagovora]

Slike sa linka iz prethodnoga posta

http://www.zadaretro.info/bombardiranje/bespuca/photo/Novak,-Ratko.-05_Vel.jpg
Ratko Novak, Zavod sv. Dimitrija na Novoj obali, iza 1945.

http://www.zadaretro.info/bombardiranje/bespuca/photo/VMB,-9171_Vel.jpg
Nepoznati snimatelj, Pogled sa zvonika sv. Stošije na Istok.



http://www.zadaretro.info/bombardiranje/bespuca/photo/Milcinski,-Janez.-01_Vel.jpg
Dr. Janez Milčinski, Gat na Novoj obali, 1945.



http://www.zadaretro.info/bombardiranje/mitovi/photo/Kos,-Alfred.-1945_Vel.jpg

Alfred Kos, Kalelarga, 1945.



http://www.zadaretro.info/bombardiranje/mitovi/photo/NN.-04_Vel.jpg
Nepoznati snimatelj, Kalelarga.

Ostastak je na prvoj strani ove teme

[slobodagovora]

ALLIED BOMBING OF ŠIBENIK DURING THE SECOND WORLD WAR

Requests for air attacks against the territory of the Independent State of Croatia by Allied air forces was made Yugoslav government-in-exile on behalf of the Četniks, or the Yugoslavian Army of the Fatherland, and following the Tehran Conference of November 1943, by the Partisans, who thereafter enjoyed the material and military support of the Allies. Besides these two political and military forces, the Allies determined their own targets on the basis of their own needs, and often, especially along the Dalmatian coast, the reason was the disburdening of aircraft before landing. Šibenik was attacked 37 times by Allied aircraft (one source reveals that Šibenik was attacked 18 times between 27 November 1943 and 11 February 1944, the exact date of 10 more attacks can be confirmed, while of the remaining 8, 4 can be ascribed to each of January and February of 1944). Of the 37 attacks cited, one was made on the surrounding area of Šibenik. The attacks took the lives of 320 civilians and 17 soldiers; while 36 civilians and 8 soldiers were wounded (the deaths of 300 civilians are included for attacks made up to the end of November 1943). The Allied attacks took a heavy material toll on apartment buildings and other structures which influenced the postwar look of the city.

http://www.ceeol.com/aspx/issuedetails.aspx?issueid=e38b3c00-5ddc-4ecb-959e-add4080136a4&articleId=9e3daeb2-56d1-40c5-9130-3120b0c7bbda

[slobodagovora]

Krila smrti nad Splitom

Autor: Frano Baras
Četvrtak, 03 Lipanj 2010

Svakog 3. lipnja - ma gdje da se zateknem - sjetim se najtragičnijeg dana splitske povijesti. Kobnog dana kada sam i sam kao trinaesto-godišnjak za minutu-dvije izbjegao strahotnoj smrti...

Potkraj svibnja 1944. bio je uslijedio kraći predah, pak nas je bio obuze osjećaj lažne sigurnosti, govorilo se: ”Saveznici nas više neće bombardirati. Toliko je Splićana otišlo u partizane... Neće oni nas!”

Zatim je osvanula vedra i sunčana subota 3. lipnja 1944. Žurio sam s Bačvica u očev bankovni ured koji se nalazio na Narodnom trgu. Prolazeći tržnicom (postavljenoj u Hrvojevoj ulici i uz sjeverni zid crkve Sv Dominika) zaustavljao sam se gledajući obilje ponuđenih prekrasnih tamnocrvenih trešanja. Kao da su Splićani tog sunčanog jutra bili sasvim zaboravili na ratna stradanja i prethodna bombardiranja, na tržnicu je nagrnulo mnoštvo svijeta. Dok sam napuštao tržnicu kroz stara Srebrna vrata, iznenada se začula huka zrakoplova. Preprodavačice uokolo peristila, veselo su mahala plahtama i rubljem kličući:

“ Naši! To su naši! Živila Amerika!”

Nakon tridesetak sekundi, kada sam stigao Ispod Ure začule su se sirene. Dok sam trčao preko Narodnog trga da bi se sklonio Iza Lože, prolomi se niz praskavih eksplozija. Odnekuda doleti i nekoliko velikih kamenica. Uspijem se ugurati u obližnju kućnu vežu. Eksplozije su prestale i zavlada tajac...

Crni dim što se podigao iznad središta grada pretvorio je dan u sumrak. Počeli su pristizati izbezumljeni ljudi. Govorili su da je na pazaru klaonica, da ima na stotine mrtvih! Poslije dvadesetak minuta uslijedio je drug nalet. Po potmulim, snažnim eksplozijama moglo se zaključiti da sada padaju teže i razornije bombe i to po širem gradskom području.

Vraćajući se s ocem kući, u udubini Srebrnih vrata vidio sam dijelove lubanja inkrustriranih u kamenu. Samo su kose još uvijek lepršale... Veoma točnim pogocima specijalnih bombi za žive ciljeve desetkovano je zbunjeno mnoštvo. Tren prije bučni i slikoviti pazar pretvorio se u kaos plazme skašenih trešanja i krvi, komada ljudskog i životinjskog mesa. Posvuda mrtva i raskomadana trupla. Redarstvenici su morali ustrijeliti osakaćene životinje koje su divlje njištale trzajući kopitima po rasporenoj utrobi...

Među spasiocima primijetio sam i svog bivšeg vjeroučitelja dr. Urbana Krizomalia, biskupova tajnika, on je blagim glasom hrabrio ranjenike i dijelio posljednju pomast umirućima. Ranjene i mrtve odvozili su zaprežnim kolima i kamionima put bolnice i mrtvačnice.

Da bismo stigli do naše kuće na Bačvicama (i ona je bila pogođena!) morali smo "planinariti" preko ruševina koje su prepriječile ulice. Iz vodovodnih cijevi šikljala je voda, a polomljeni električni vodovi bili su na sreću izvan napona. Čuli su se vapaji zatrpanih. Preživjeli susjedi uz pomoć vatrogasaca i pripadnika Narodne zaštite pokušavali su ih otkopati. Kolone blijedih i uplašenih građana već su sa zavežljajima žurile put periferije.

Iz poslije objavljena izvještaja Narodne zaštite saznali smo da je te kobne subote Split od 10.10 do 14.49 sati bio bombardiran četiri puta.

Prvi nalet imao je dva vala u razmaku od 23 minute. U oba slučaja napalo je po 12 dvo-motornih zrakoplova "bristol-blenheim" u pratnji 6 lovaca.


Drugi nalet počeo je u 13.02, također u dva vala u razmaku od 21 minute. U njemu je sudjelovalo čak 60 četvero-motornih "liberatora" (21 + 21) ostatak formacije odletio je istočno u pravcu Omiša.

Taktika napada u prvom naletu bila je u ravnom, a u drugom, u kružnom letu. S visine od preko 2500 metara ispuštene su najprije manje bombe za "žive ciljeve" (50 do 100 kg), zatim prodorne bombe (100 do 500 kg) i to po križnom - tepih sistemu. Na grad je palo oko 700 bombi, otprilike isto toliko u more ispred luke. Da su sve pale na grad, Split bi bio sravnjen sa zemljom.

U sva četiri bombardiranja ranjena su samo dva-tri njemačka / hrvatska vojnika koji su se zatekli na ulicama! Ali je zato poginulo 227 nedužnih civila, pretežno žena i djece! Najviše je osoba usmrćeno ili ranjeno na javnim površinama (samo na tržnici 100!). U državnu je bolnicu primljeno 78 teže (umrlo 5) i 140 lakše ranjenih. Unakažene leševe bilo je veoma teško identificirati. U gradskoj bolnici više nije bilo mjesta, pak je otvorena privremena u Osnovnoj školi Manuš.

Potpuno je srušena 121 kuća, teže je oštećeno 217, a lakše 210. Pravim čudom ostao je pošteđen Sv. Duje (Dioklecijanov mauzolej) i zvonik. Tri bombe velike razorne moći vezane obručem mimoišle su ih za koji metar i porušile obližnje stambene zgrade Aglić i Mrkonjić na sjevernoj strani Peristila.

Od Firula do Meja, od Bačvica do Kopilice, od Poljičke ceste do padina Marjana, malo je koja ulica ostala pošteđena. Međutim, ni jedna bomba nije pogodila tvrđavu Gripe koja dominira gradom i veoma je uočljiva!


Sutradan (4.VI.) biskup dr. Kvirin K. Bnefačić javio je Papi Piju XII preko apstolskoga nuncija u Beču, da su njemački i ustaški vojnici napustili grad, te zamolio neka se zauzme da bi se Split proglasio otvorenim gradom.

Dnevnik Novo doba prenio je (5. VI.) vijesti Radio Londona:

"Glavni stan savezničkih zračnih snaga u Italiji izvješćuje da su engleski lovački zrakoplovi i teški američki bombarderi napali koncentracije trupa, te lučka i željeznička postrojenja u Splitu i okolici (...) Napadaj je obavljen na zahtjev maršala Tita."

I Radio Baria:

"Glavni stan savezničkih zračnih snaga na Sredozemlju objavljuje da su teški američki bombarderi i engleski lovački zrakoplovi pomažući Narodnooslobodilačkoj vojsci maršala Tita, bombardirali lučka postrojenja, te željezničku postaju, lokomotive i vlakove u Splitu..."

Također je objavljen popis poginulih i potresna reportaža o razrušenom gradu, po svoj prilici iz pera književnika Ivana Katušića koji je tada bio reporter Novoga doba.

U ilegalnom glasilu NOO Splita Glas Splita (br. 11, od 8. VI.) pisalo je među ostalim:

"Savezničko bombardiranje Splita imalo je velike koristi za našu oslobodilačku borbu. Okupatorske bande zahvatila je divlja panika, tako da su navrat nanos bježali iz grada. Stvorena je strahovita zbrka u čitavom vojnom i administrativnom aparatu ustaške vlasti u gradu (...) U jednom trenutku krahirao je sav napor ustaša da u gradu stvore prilike koje bi im konvenirale za nesmetano vršenje njihove protunarodne politike..."

O tom zločinačkom zračnom napadu - najvećem razaranju Dioklecijanova grada u njegovoj dvomilenijskoj povijesti - sve do 90-tih godina XX. stoljeća nije se smjelo slobodno pisati. I to je bila jedna od tabu-tema o kojoj su mogli raspravljati samo "posvećeni" jugo-komunistički umovi.



http://www.morsko-prase.hr/2006/index.php?option=com_content&task=view&id=9349&Itemid=1

[slobodagovora]

Obilježavanje 67. godina od tragične pogibije Sućurana u savezničkom bombardiranju

Četvrtak, 02 Prosinac 2010 12:57

Svetom misom zadušnicom, koju će ove nedjelje, 5. prosinca u župnoj crkvi Sv. Jurja m. u Kaštel Sućurcu predvoditi sućurački župnik dr. don Emanuel Petrov, te paljenjem svijeća, Sućurani će obilježiti 67. godišnjicu od tragične pogibije stotinjak mještana koji su živote izgubili prilikom savezničkog bombardiranja stare župne crkve u Drugom svjetskom ratu. U spomen na nevine žrtve upalit će se svijeće na mjestu gdje se do tog kobnog dana 1943. godine nalazila stara crkva, a od koje je danas ostao samo zvonik.

U Kaštel Sućurcu u anglo-američkom bombardiranju 5. prosinca 1943. u 15.05 poslijepodne, živote je izgubilo 97 mještana, od kojih njih 65 u crkvi za vrijeme misnoga slavlja, kada je stradao i svećenik don Ante Rubignoni. Kaštel Sućurac je u to vrijeme bio mjesto sa oko 2200 stanovnika, a osim brojnih žrtava, pod smrtonosnim teretom 36 savezničkih bombardera B 25 potpuno je razoreno i 38 kuća, dok ih je 50-ak oštećeno.

Sućurani kažu kako bi broj žrtava bio i veći, ali je župnik Rubingnoni običavao kasniti, pa su se mnogi vjernici koji su još bili pred crkvom spasili, kao i brojna djeca koja su se popela u zvonik kako bi gledala avione. Naime, zvonik je jedini ostao čitav nakon što su saveznički bombarderi američke ratne avijacije stacionirani u Foggi u Italiji nad župnom crkvom istresli smrtonosan teret i tako čitav Kaštel Sućurac “zavili u crno”.

Inače, na spomen-ploči na starom zvoniku je u vremenu od 1968. do 1993. stajalo kako su nastradali bili "žrtve fašističkog terora" (postavljeno od strane Saveza boraca NOR-a), a natpis je nakon 50 godina, u slobodnoj Hrvatskoj, na inicijativu pojedinih mještana, okupljenih u Društvu za očuvanje kulturne baštine Podvorje, koji su čitav slučaj temeljito istražili, zamijenjen s istinitim natpisom, pa tako na spomen ploči danas stoji kako su poginuli nevine žrtve anglo-američkog bombardiranja.

Istražujući zašto je upravo Kaštel Sućurac postao žrtvom savezničkog napada, Sućurani su nakon brojnih dopisa i poziva došli i do arhiva Pentagona, odnosno do zrakoplovne baze Maxwell u saveznoj državi Alabama, u kojem se čuvaju milijuni dokumenata o povijesti američkih zračnih snaga. Uvidom u ratne dnevnike poručnika Ryana iz 448. bombarderske eskadrile, koja je djelovala iz zračne baze u Foggi, došli su do zaključka kako je moguće da se radilo o grešci pri odabiru ciljeva, jer su bombe bačene s visine od oko 3500 metara. U Washingtonu su došli i do mikrofilmova i zračnih snimaka na kojima je vidljivo kako je upravo Kaštel Sućurac označen kao "target", međutim, prava se istina još uvijek ne zna.

Postoje gledišta kako su saveznici dobili dojavu da su Nijemci u crkvi, pa je crkva zato bombardirana. Međutim, u K. Sućurcu su u to ratno vrijeme postojale dvije crkve: stara, u kojoj je služene Sveta misa, i nova, koja je bila u izgradnji. Ako je to i bio slučaj, stara crkva je sravnjena sa zemljom u naletu bombardera; mnogi nevini Sućurani su nastradali; brojne obitelji suostale bez svojih najmilijih, dok su Nijemci najvjerojatnije bili stacionirani u crkvi koja je bila u izgradnji.

Prije nekoliko godina, otkrilo se i kako je veći dio žrtava savezničkog bombardiranja Kaštel Sućurca, točnije njih poimenice 79, uvršteno na popise žrtava u Jasenovcu, Research Instituta u New Yorku.



Renata Dobrić
www.hrsvijet.net (http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=9928:obiljeavanje-67-godina-od-tragine-pogibije-suurana-u-saveznikom-bombardiranju&catid=28:povijesni-identitet&Itemid=112)

[slobodagovora]

04.02.11.
Ognjevi s neba

Srijedom na HTV-u 1 oko 21.45

9. veljače

Šestodijelna serija Ognjevi s neba prikaz je bespoštednih bombardiranja hrvatskih gradova u Drugom svjetskom ratu. Tema je to o kojoj se u prošlosti vrlo malo ili nimalo pisalo ili govorilo, a gotovo da nije bilo hrvatskog grada koji nije pretrpio zračne napade ili njemačkih ili savezničkih zrakoplova.

U prvoj epizodi bit će prikazana sva zračna bombardiranja hrvatskih gradova do kraja 1943. godine. Od tada hrvatske gradove mahom bombardiraju saveznički zrakoplovi.


16. veljače

Druga epizoda nosi naziv Slavonija. Vrlo malo se zna koliko su slavonski gradovi stradali u savezničkim bombardiranjima tijekom Drugog svjetskog rata, a upravo su neki od tih zračnih napada imali i najtragičnije posljedice za stanovništvo.

Scenarist, redatelj, urednik: Ninoslav Lovčević
Produkcija: HTV
Urednik Dokumentarnog programa: Ninoslav Lovčević

hrt.hr

[slobodagovora]

ANTIFAŠISTIČKO BOMBARDIRANJE HRVATSKIH GRADOVA

Autor Humanist

Utorak, 08 Veljača 2011 12:33

U srijedu 9. veljače 2011. godine, 66 godina nakon završetka 2. Svjetskog rata na Hrvatskoj televiziji pojavit će se šest emisija o bombardiranju Hrvatskih gardova u 2. Svjetskom ratu.

Komentator najave serije kaže da su to mahom filmski materijali koje je snimio SLIKOPIS za vrijeme NDH pa iz toga razloga do sada nije prikazivano hrvatskoj javnosti radi saveznika, koji su razaranja i činili. Hrvati , posebice oni koji su rođeni 1945. i dalje nisu imali priliku vidjeti niti znati koliko su neki hrvatski gradovi bili razoreni i koliko je ljudi poginulo za vrijeme bombardiranja hrvatskih gradova među kojima je Slavonski Brod uz Zadar bio najrazoreniji. Budući su ta razaranja činili antifašisti, englezi i amerikanci, predlažem da svi koji mogu pogledaju tu seriju, a naročito razaranja Slav. Broda, jer se tu događalo puno toga o čemu građani Hrvatske nemaju pojma radi dugogodišnjeg embarga na te filmove. Pogledao sam malo po internetu i našao sramotno jadne informacije o bombardiranju i razaranju Slavonskog Broda u kojem je poginulo više od 2.000 nedužnih građana i ranjeno više od 1.000 prema mojoj procjeni. Slika u naslovnici pokazuje razorene dijelove grada. Bile se razorene cijele četvrti kao što je bio„ Mali pariz „, i sve oko željezničke stanice, središte garda, te četvrti oko nogometnog igrališta. Evo što se može o tome pročitati naći na internetu:

„ Ne može se utvrditi koliko su Hrvata ubili saveznici. Ni najnovija istraživanja ne mogu točno utvrditi koliko je tisuća ljudi stradalo u savezničkim bombardiranjima hrvatskih gradova, ali o razmjerima razaranja svjedoče fotografije od 19. siječnja 1945. kad je uništeno 80 posto Slavonskog Broda. „

„ Slavonski Brod teško stradava u Drugom svjetskom ratu. Dio građana nije podržavao ustašku vlast već je prešao u antifašističku partizanski pokret. Grad je teško stradao u nemilosrdnim savezničkim ( antifašističkom ) razaranjima 1945. godine, koje se možemo usporediti s razaranjem Dresdena. Slavonski Brod (za NDH se zvao "Brod na Savi") je bio vrlo važan kao strateško i prometno mjesto za NDH i Osovinske sile ( jedina sila je bila Njemačka) . Više od 80% građevina je bilo uništeno u savezničkim bombardiranjima pri čemu su uništene i građevine iz vremena Austro – Ugarske ( naročito tvrđava ) od iznimne kulturno - povijesne i urbanističe vrijednosti. „ .

Miroslav Bognar, čiji je otac snimao za vrijeme rata kaže da je Slavonski Brod bombardiran 27 puta, a 19. siječnja 1945. izveden je najveći napad, u kojem je poginulo više od 300 građana. Bombardiranje, u kojem je sudjelovalo 720 bombardera i 260 lovaca, trajalo je nekoliko sati i na grad je palo 1050 bombi, teških između 100 i 500 kilograma. Grad je tada imao manje od 15 tisuća stanovnika, a uništeno je oko 80 posto objekata. Tata je nakon bombardiranja naišao na potpuno srušenu zgradu policije. U toj zgradi je bilo zatvoreno 185 građana, većinom političkih zatvorenika, i on je osmoricu izvukao ispod ruševina ( ostali su poginuli ) .”

http://www.dragovoljac.com/images/stories2011-1/RATNESLIKE/ge1.jpg

Povjesničarka Marica Karakaš kaže „ Kako su velike civilne žrtve i velika razaranja civilnih objekata posljedica toga što su bombe bacane iz velikih visina, to su bili tzv. tepisi bombi, pa se nije previše ciljalo određene ciljeve”. Dodaje da je jako teško odrediti broj civilnih žrtava, iako je u svojim istraživanjima provjeravala i izvore iz NDH i one kasnije. Napravljena su tri popisa. Jedan je objavila Zemaljska konferencija 1947., a prema njemu je od bombardiranja poginulo 4134 civila. Prema popisu iz 1950. poginulo je 3710 civila u Hrvatskoj, a popis koji se odnosi na čitavu Jugoslaviju iz 1964. govori o 1721 žrtvi, tako da ti popisi i nisu od velike pomoći”. Nakon rata se nije previše istraživalo, među ostalim i zato što su saveznici tijekom rata pomagali partizanski pokret, kaže Marica, ali ne kaže tko je razorio Slavonski Brod i zašto?

Naravno, s povijesne distance, može se postaviti pitanje opravdanosti takvih akcija. Prema ocjenama stručnjaka, za takva bombardiranja teško je pronaći vojno opravdanje. Tako je Slavonski Brod posljednji put bombardiran 17. travnja 1945., iako je prije toga bio potpuno uništen. Partizani su ga oslobodili samo četiri dana poslije. „

Drugi tekst kaže, da je zadnje najstrašnije bombardiranje Slavonskog broda bili 20. siječnja 1945. Tako da imamo 19 i 20. siječanj i 17. travanj 1945. kao zadnje najstrašnije bombardiranje Istina je da je to bilo 19. siječnja 1945. godine pri temperaturi od minus 15 - 20 stupnjeva celzija tako da su se poginuli ljudi smrzavali u položaju u kojem su umrli. Takva smrznuta trupla dovožen su kamionima do mrtvačnice groblja gdje su istovareni kao ledeni kipovi nevinih ljudi. Sve sam to osobno vidio.

Jedan kaže da je peko 60 aviona kružilo više od dva sata nad Brodom i rušilo ga, dok Bognar kaže da je sudjelovalo 720 bombardera i 260 lovaca, trajalo je nekoliko sati i na grad je palo 1050 bombi. Ovdje vidimo kako se daju kardinalno različite informacije o tome što se zapravo događalo u Slavonskom Brodu za vrijeme rata. Bognar je bliže istini, jer je to doista bilo teško i razarajuće bombardiranje. Međutim niko ne govori niti piše o strašnom bombardiranju koje se dogodilo 27. kolovoza 1944. Ovo bombardiranje se dogodilo nakon što se eskadrile teških bombardera koji su išli bombardirati Budimpeštu radi nepovoljnih meteoroloških uvjeta dobile nalog da se vrate u svoje baze a uz put da istresu bombe na Slavonski brod. To bombardiranje trajalo je oko 2,5 sata u dva naleta kada su bombe prskale po cijelom Slavonskom Brodu, a najviše po središtu grada i djelu oko bolnice. U tom bombardiranju poginuo je veliki broj brođana, samo oko naše obiteljske kuće u Herdijevoj ( kasnije Nazorovoj ) poginulo je preko 20 ljudi. Samo oko naše kuće poginuli su bračni par susjedi, moja dva prijatelja i 3 susjeda koja su sklonili u kuću oko koje su eksplodirale 3 bomba od 500 kg. Oko naše kuće na udaljenosti do 50 metara palo je 27 bobi, a jedna ravno u susjedov bunar, Sva razaranja i žrtve, kojih je vjerojatno bilo preko 500, jer tada su poginuli i svi spomenuti zatvorenici u zatvoru, njih 180.

Sve te žrtve i sva ta sila razaranja 27. kolovoza bila su čisti amoralni nalogi komande tih zračnih snaga da na stotine teških bombi istresu na nedužne civile, ne kao kolateralne žrtve, već kao namjerne žrtve. Prekomjerno topničko bombardiranje Knina, za što se izmišljeno optužuju hrvatski časnici su ubodi komaraca prema prekomjernom bombardiranju Slavonskog Broda, s namjerom da se uništi grad i ubijaju civili. A to su bili ne samo saveznici, već i antifašisti. I to može biti vjerojatni razloga zašto su se toliko godine tajila bombardiranja hrvatskih gardova, posebice Slavonskog Broda i Zadra.

Pisci koji vrlo površno i nepotpuno pišu o bombardiranju Slavonskog Broda kažu da je bilo 27, ili 28 bombardiranja , što je eistina. Možda je bilo 28 samo teških bombardiranja, ali manja bombardiranja, posebno mosta i drugih vojnih objekta bila su skorio svakodnevno. Brod je bio stalno pod uzbunama bilo radi preleta bombardera za Mađarsku i Rumunjsku, bilo da su bili solo napadi, namjeni ili slučajni. Brođani bi se morali sjetiti kada je bombama pogođena Rižana, a pogođene su bombama jednog bombardera koji se zaostao vračao iz Mađarske i istresao svoje bomba na Brod,a ne na cilj u Mađarskoj.

Nemar i prikrivanje komunističkih vlasti o uništavanju Slavonskog broda i drugih gradova u Hrvatskoj je nešto što bi Hrvati konačno trebali staviti na dnevni red.. Građanima se 60 godina skrivalo kako su SAVEZNICI razarali hrvatske gradove i ubijali nedužne ljude ,a bili su ANTIFAŠISTI po partizanskoj terminologiji,. Gradove hrvatske nisu razorili fašisti, već antifašisti, ne kao vojne ciljeve već kao civilne gradove.

Zato nadam se da će serija koja dolazi biti veliko iznenađenje za mnoge, naročito za poslijeratne naraštaje. Zato predlažem dasvi koji mogu pogledaju tu seriju, a naročito to predlažem brođanima da bi vidjeli što su partizani oslobodili 1945. godine. Osamdeset posto razorenog grada, na tisuće ubijenih i ranjenih ljudi, siromaštvo i glad. Brod je doista bio oslobođen od antifašističke, a ne fašističke smrti, koja je bila masovna i strašna.


Humanist
www.dragovoljac.com (http://www.dragovoljac.com/index.php?option=com_content&view=article&id=8015:antifaistiko-bombardiranje-hrvatski-gradova&catid=3:nikad-zaboraviti&Itemid=10)

[slobodagovora]

Još jedan tekst o bombardiranju Osijeka:
Smrt s neba nad Osijekom

Četvrtak, 17.02.2011. 20:34

Upitajte nasumično deset građana Osijeka koje je najstrašnije razdoblje koje je grad pretrpio u zadnjih stotinu godina. Sedam će ih odgovoriti da je to bio Domovinski rat. Dvoje da je to vladavina ove ili prošle gradske vlasti. A samo će se jedan prisjetiti razaranja grada 1945. godine u savezničkom bombardiranju.
Možda. Dakako da je to parodijska paralela na aktualno društveno stanje, ali nije daleko od istine, već naprotiv.

Naime, ovaj je događaj brižljivo sakrivan od javnosti gotovo šezdeset godina. Preživio je samo u sjećanjima naših najstarijih sugrađana te eventualno u ponekom šturom zapisu. Ipak, raspadom Jugoslavije i dolaskom teško izborene slobode, takve su teme prestale biti tabu, tako da se danas ipak može pronaći adekvatna literatura koja opisuje te događaje. Nažalost, krug ljudi koji se za takvo što interesira prilično je uzak zbog opće neinformiranosti, stoga se nadam da će vam ovaj tekst ipak malo približiti tužni dio osječke povijesti u Drugom svjetskom ratu.

Prije samog opisivanja djelovanja savezničke avijacije, navest ćemo par pojmova koji su bitni za razumijevanje tadašnjih zbivanja.

Saveznici

Za vrijeme Drugog svjetskog rata postojala je samo jedna međunarodna konvencija koja se tiče vođenja zračnog rata. Bila je to Haaška konvencija iz 1907. godine koja je gotovo istovjetna onoj iz 1899. godine, a izravno je zabranjivala bombardiranje i bacanje eksplozivnih naprava iz zraka. Kasnije je 1922. godine na konferenciji u Washingtonu određena komisija pravnika koja je trebala ustvrditi Nacrt kodeksa za reguliranje zračnog rata, no ona nikada nije ratificirana kao međunarodno ratno pravo. Na prostoru tadašnje NDH djelovala su sva tri saveznika, dakle britanski RAF, USAAF i sovjetsko ratno zrakoplovstvo. Prve zahtjeve za bombardiranje ciljeva u NDH saveznicima odašilje Draža Mihailović, uz detaljne karte sa ucrtanim ciljevima, dok se kasnije uključuje i NOV.

Kako je rat odmicao, tako su zahtjevi partizanske strane dobivali prednost i veći legitimet pred četnicima, budući da su se od 1944. godine nizali uspjesi partizana. Na nebu NDH su u najvećem broju djelovali američki B-17 Flying Fortress, B-24 Liberator, britanski Spitfire u nekoliko verzija, te sovjetski Iljušin Il-2 i Jakovljev Jak-1 odnosno Jak 9D. U sastavu britanskog i sovjetskog zrakoplovstva sudjelovale su i jugoslavenske posade. U početku je zrakoplovstvo NDH pružalo otpor, no tijekom 1944 veći je dio zrakoplova NDH bio uništen, dok su 1945. godine zabilježeni brojni prebjezi.

Bombardiranje se vršilo takozvanom ''Tepih'' tehnikom, koja je bila krajnje neprecizna, te je prouzročila brojne žrtve, no isto tako bila je i efikasna budući da su cilj i područje oko njega zasipani enormnom kolačinom teških bombi od 200 pa do 500 kilograma. Problemi su nastajali uslijed nepovoljnih vremenskih uvjeta kada se događalo da od nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća bombi u potpunosti promaši cilj, a samo nekoliko ga pogodi. Bombardiranje Hrvatske započinje 1943. godine sa napadima na dalmatinske gradove.

Narodna zaštita

Narodna zaštita ustrojena je nastankom NDH iz bivše Civilne zaštite. NZ je bila neborbeni sektor, ali za razliku od Civilne zaštite služenje u njoj nije bilo dobrovoljno. Funkcija NZ je bila uklanjanje svih posrednih i neposrednih ratnih opasnosti. Djelovanje NZ se intenzivira 1943. godine sa učestalim bombardiranjem hrvatskih gradova. Primarna je zadaća NZ bila priprema stanovništva i upute o sigurnom sklanjanju za vrijeme bombardiranja, dostava neophodnih potrepština, gašenje požara, osiguravanje neeksplodiranih bombi i kontrola zamračivanja. U NZ su bili dužni pristupiti svi stanovnici NDH koji nisu bili u redovnim borbenim postrojbama, osim starih osoba, zdravstveno nesposobnih i istaknutih dužnosnika javnih ustanova. Također su u NZ pristupali i članovi Ustaške mladeži nakon navršene petnaeste godine života.

U Osijeku Narodna Zaštita počinje sa intenzivnim djelovanjem 30. rujna 1943. godine kada je osječki Hrvatski list prenio priopćenje Nadzorništva NZ iz Zagreba o zamračivanju naseljenih mjesta u vremenu od 19:30h do 6:30h na razini cijele države. Osječka je NZ dobila zadatak da upućuje stanovništvo o mjerama opreza, odnosno uređenju tavanskih i podrumskih prostorija, kako bi se šteta svela na minimum, odnosno omogućila maksimalna sigurnost građana.

Donešena je uredba o kopanju zaštitnih rovova u parkovima i perivojima kako bi se zatečeni građani imali gdje skloniti za vrijeme bombardiranja. Također je stanovništvo upozoravano da ne traži sklonište na obali Drave ili poljima, već da se sklanja u zato predviđene objekte ili iskope. Građanima je savjetovano da u poljima iskopaju jame duboke pedesetak centimetara, a dužine i širine po mjerama odraslog čovjeka kako bi se radnici na vršidbi imali gdje skloniti. Apelirano je da se stanovništvo u poljima adekvatno oblači u neutralne boje te da oni zatečeni u gradovima budu svjesni kako opasnost ne predstavljaju samo bombe, već i naknadno mitraljiranje iz zrakoplova, gdje je naveden primjer Dubrovnika kada su građani ginuli od strojničke vatre iz zraka.

Savjetovano je građanima da nabave brentače i vatrogasne štrcaljke kako bi se odmah započelo sa saniranjem požarišta i time olakšao posao vatrogascima. Održane su informativne projekcije u kinu Croatia gdje se objašnjavalo kako provoditi donešene mjere opreza.

Također je jedna od zadaća NZ-a bila gašenje svijeća nakon večeri na osječkim grobljima u vrijeme Svih Svetih i Dana mrtvih kako se ne bi nepotrebno privlačila pozornost savezničke avijacije. Osnovan je i Odbor za pripomoć čija je zadaća bila izgradnja alternativnih domova za one građane koji su ostali bez krova nad glavom. Građani su također upozoravani da ne diraju sumnjive i nepoznate predmete, što je potkrepljeno pričom o dječaku koji je od neeksplodirane bombe stradao na Pampasu. U javnim su glasilima objavljivani podaci o onim građanima koji se nisu pridržavali mjera zamračivanja grada. Također u sastavu NZ su djelovali specijalizirani stručnjaci za deaktivaciju neeksplodiranih bombi.

Bombardiranje Osijeka

Osijek je veći dio rata bio pošteđen stradavanja i razaranja. Iako nije bilo ratnih djelovanja, u gradu je bilo stacionirano mnoštvo vojske, počevši od ustaško – domobranskih postrojbi, preko pripadnika Wehrmachta, pa do SS-a koji je bio stacioniran u Topničkoj vojarni, današnjem studentskom Kampusu.

Prvi napad se dogodio 14. lipnja 1944. godine oko 11:15h kada su se sa istoka pojavili saveznički zrakoplovi te su izbacili oko tisuću bombi na područje Donjega grada. Pogođene su brojne stambene zgrade, Topnička vojarna, zarazni odjel bolnice sa kuhinjom, državni mlin Kraus, stara pivovara, učiteljska škola, njemački Heim, grkokatolička crkva, tvornica sapuna Schicht, motorni mlin na valjke Karla Engelhardta, željeznička postaja Donji grad (današnja zgrada postaje u Donjem gradu zapravo je jedno sačuvano krilo tada srušene zgrade), skladište benzina i ulja Ipoil, kožara, vojna bolnica. Oštećena je i crkva Gospe Snježne. Tadašnji izvori navode da je u bombardiranju poginulo 259 osoba, a veliki je broj ranjen.

Osječka je vlast naredila da se donjogradske gostionice pretvore u javne kuhinje te da se skupljaju prilozi za stradale koje je zaprimao Crveni križ. U napadu je pogođena bolnička kuhinja u blizini ginekološkog odjela, gdje su poginule dvije časne sestre, glavna kuharica i dvije pomoćnice. U vrijeme napada dr. Rudolf Boda završavao je sa svojim timom operaciju na ginekološkom odjelu, kada su od zračnog pritiska ozlijeđeni te im je uništena medicinska oprema. U napadu je uništeno 160 stambenih objekata, a u jednom je stradao otac sa petero djece. Učenici Državne učiteljske škole zaklon su potražili u jednom skloništu koje je pogođeno te je veliki broj ljudi tamo stradao.

Pokop stradalih održan je slijedeći dan, većinom u masovnim grobnicama, dok su pojedini sahranjeni u obiteljskim grobnicama. Sprovodu su prisustvovali visoki dužnosnici vojnih i civilnih vlasti, uključujući glavara stožera zapovjedništva Narodne zaštite Hijacinta Mundorfera. Govore su održali i veliki župan župe Baranja Ivan Asančić te Branimir Altgayer, vođa njemačke narodnosne skupine. Od tog kobnog 14. lipnja, pa slijedećih deset mjeseci, zračne su uzbune konstantno punile osječke podrume.

Ministar seljačkog gospodarstva NDH Stjepan Hefer i ministar za postradale krajeve Meho Mehičić doputovali su 20. lipnja kako bi obišli razrušene dijelove grada.

Tijekom 14. i 15. srpnja napadani su strojopuščanom vatrom iz zraka Retfala i rubni djelovi grada, te područje Donjeg grada.

U nedjelju 17. rujna 1944. godine zasvirala je sirena oko 10h. Građani, već navikli na konstantno oglašavanje zračne opasnosti, bez napadnih djelovanja, izišli su van iz skloništa i brojali zrakoplove. Oko 14 sati začula se prva eksplozija. 11 zrakoplova izbacilo je tridesetak bombi. Najviše je stradalo područje oko Zrinjevca i Reisnerove ulice. Taj dan je prema nepotpunom popisu poginulo 37 ljudi, dok je samo u Reisnerovoj ulici bilo 120 ranjenih. Teške bombe stvarale su ogroman zračni pritisak koji je uzrokovao golemu kolateralnu materijalnu štetu na poprilično udaljenim zgradama od mjesta pada bombi. Potpuno je razorena stara Tarnikova ljekarna, čija je unutrašnjost bila ukrašena neprocjenjivim rezbarijama, a pogođen je i njemački sanitet. Pokop stradalih održan je dva dana kasnije u 17h.

Nakon tog bombardiranja u novinama je osvanuo članak pod naslovom ''Gdje im je savjest?'' u kojem se govori o pljačkašima ruševina koji su djelovali neposredno nakon bombardiranja. Ubrzo su po gradu polijepljeni plakati koji obavještavaju da će se svaka krađa kažnjavati streljanjem.

Tijekom studenog vršeno je nekoliko napada na grad. Neki su bili samo strojničkom vatrom, dok ih je najviše bilo bombardiranjem. U napadu 4. studenog po gradu djeluju sovjetski zrakoplovi. Gađani su Gornji grad, Šećerana, Topnička vojarna i tvrtka Gutman. Poginulo je 27 civila i 10 vojnika, a dvije su osobe ranjene.

U noći sa 13. na 14. studenog grad ponovo napadaju sovjetski zrakoplovi. Dio je bombi završio u Dravi, a dio pogodio Topničku vojarnu i stambene četvrti, no bez ljudskih žrtava budući da su te građevine od ranijih bombardiranja bile već srušene.

Tri dana kasnije opet se bombardira grad, a pogođena je bolnica. Ljudskih žrtava nema.

Iza podneva, 19. studenog, gađa se osječka civilna bolnica, obilježena jasnim znakom Crvenog križa. Pogođeno je i radničko naselje. Jedna je žena ranjena, mrtvih nije bilo.

Do kraja mjeseca događa se još nekoliko napada, uz veliku materijalnu štetu, bez mrtvih, ali sa dvoje ranjenih. Osječki se život u potpunosti preselio u podrume, gdje su čak i rađana djeca. Primjerice jedna je žena rađala upravo u trenutku kada su srušeni osječki mostovi 30. studenoga.

Što se osječke okolice tiče, 30. lipnja 1944. godine napadnuto je Valpovo, te je na polja koja su obrađivali seljaci bačeno 30 bombi od kojih se 12 aktiviralo. U pokušaju deaktiviranja jedne neeksplodirane bombe, poginuo je jedan domobran.

Dana 6. rujna 1944. napadnut je putnički vlak na relaciji Osijek – Vinkovci kod Novog Dalja iz četiri lovca te su pri tome poginule dvije žene i dva muškarca, a jedanaest ljudi je ranjeno.

Đakovo je nekoliko puta napadano, uglavnom strojničkom vatrom. U više navrata grad su nadlijetali i mitraljirali dva partizanska zrakoplova koje je narod prozvao ''Ivica i Marica''. Jednom je prilikom srušen i saveznički zrakoplov.

Osijek je ukupno napadan 11 puta, a njegova uža okolica 4 puta. U tim napadima prema nepotpunim podacima stradalo je smrtno između 350 i 400 civila te desetak vojnika. Ranjeno je 138 civila i petero vojnika.

Kao što je ranije navedeno, malo je bilo dostupnih podataka za istraživanje ovih događanja. Jedan od njih je bio Kapucinski ljetopis čije ćemo zapise ovdje navesti:

1944.

Osijek do danas nije osjetio nikakvih ratnih strahota. A dokle?

14. VI. oko 11 sati prije podne zračni napad na Osijek. Glavni cilj bombi bijaše ''Ipoil'', magazin benzina I tvornica koze. Nisu ih pogodili, ali je opustošena Kišpatićeva ulica, ulica M. Gupca, Vukovarska cesta i druge.

Teške bombe su dobili mlinovi, preparandija (učiteljska škola) i zakladna bolnica, a dvije časne sestre i jedna djevojka su mrtve. Mnoge uzbune uznemiruju pučanstvo.

17.IX. Oko jedan sat popodne Osijek je opet bombardiran, i to okolina kolodvora, Radićeva ulica, Reisnerova, Kačićeva i Zrinjevac. Užasne ruševine. 18. je bio pokop žrtava na groblju sv. Ane. Bilo ih je dvadeset i devet. Vlada velika žalost i strah.

X. U listopadu je bila seoba Nijemaca iz svih dijelova Hrvatske. Po zapovijedi führera Hitlera bogati Nijemci iz Bačke, Banata, Baranje, Srijema i Slavonije napustili su zemlju i lijepe i velike kuće te su pošli u Reich., u gradove koji su bili cilj mnogobrojnih avionskih napada Amerike i Engleske. Iz naših su krajeva otišli i mnogi svećenici dijeleći sudbinu svoga puka. Tom zgodom su otjerali na tisuće konja i stoke, dok su mnoga žita ostavili u kućama, a kukuruz je ostao u polju.

Nakon teških borbi u Baranji Rusi, Bugari i partizani došli su do Drave. Od 27.X. napadi na Osijek postali su gotovo svakodnevni. Pucalo se puškama, strojnicama i topovima. Od 24.XI bio je obustavljen tramvajski promet jer je bila pogođena električna centrala.

XII. Mostovi su dignuti u zrak. Granate su često padale, ljudi se nisu usudili poći na groblje, pa su se pokopi obavljali oko 8 sati ujutro.

Božić smo slavili u strahu.

Ova je godina bila rodna, s obilnošću žita i kukuruza. Samo je voća bilo manje, vinogradi su stradali od leda, pa smo dobili tek 2 hktl vina. Pričesti je bilo 57 200.

1945.

Peta ratna godina. Uslijed ratnih prilika trpi i duhovni život. Škole su pretvorene u vojarne i bolnice. U Osijek dolazi mnogo izbjeglica, osobito franjevci iz Bosne i Hercegovine. Zbog teškog stanja u nevolji su vojne i civilne vlasti, tako da je mnogo građana završilo u tamnicama.

14.IV. U subotu oko 6 sati ujutro kroz Strossmayerovu ulicu su došle prve čete partizana. Otpora nije bilo jer su Nijemci, ustaše i domobrani dan prije otišli. Ustanovljeni su razni narodni oslobodilački odbori, koji su preuzeli svu vlast. U gradu je mirno. Mnogi su građani zatvoreni. Nijemce, koji su jos ostali u Osijeku, odveli su logor koji se nalazio u blizini sela Josipovac, zapadno od Osijeka.

Budući da nam je umro kuhar, a drugog nismo mogli dobiti, dobili smo časne sestre Marijine, kćeri iz Doma sv. Josipa u Retfali.

I za kraj jedan mali kuriozitet. Iako su saveznici počeli, ubrzo nakon njemačkog zračnog napada na Britaniju, sa bombardiranjem gradova na teritoriju Trećeg Reicha, Hrvatska je uglavnom bila pošteđena. No oko jednog događaja kruže i dalje zanimljive polemike u povjesničarskim krugovima. Naime, na Valentinovo 1945. godine počelo je bombardiranje Dresdena. Grad je sravnjen sa zemljom, a poginulo je nekoliko stotina tisuća ljudi, budući da su tada mnoge izbjeglice potražile utočište u tom gradu jer u njemu nije bilo strateški bitnih lokacija koje bi se mogle bombardirati. Priča vezana uz taj događaj kaže da je kao alternativa Dresdenu uslijed jako loših meteoroloških uvjeta trebao biti Zagreb! Iako je i Zagreb u više navrata zasipan savezničkim bombama, na svu sreću nije doživio sudbinu Dresdena.

Nadamo se da vam je ovaj članak barem malo približio ta mučna događanja sa kraja Drugog svjetskog rata. Nažalost, literature i izvora je malo, ali se ipak u zadnje vrijeme pojavilo ponešto radova na tu temu. Svakako treba pročitati knjigu Marice Karakaš Obradov, na kojoj je u većoj mjeri zasnovan ovaj članak, a zove se ''Anglo-američka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu''. Također je pred tjedan dana HRT započeo sa emitiranjem dokumentarne serije Ognjevi s neba, koja govori upravo o ovim događajima, a ulomak iz te serije vezan uz djelovanje avijacije na tlu Slavonije možete pogledati ovdje:

hu8cqan65lI

TEKST: Marko Banić (SiB.hr)

http://sib.hr/Skidamo-Prasinu/smrt-s-neba-nad-osijekom.html

Ima i slika na linku, pa ako nekog zanima...


Bombardiranje Slavonskog Broda World War 2
http://www.youtube.com/watch?v=2A2b6A8AoLM

[slobodagovora]

A evo i još i o Šibeniku:

Marica Karakaš Obradov
Saveznička bombardiranja Šibenika u Drugome svjetskom ratu
(12 stranica)
http://hrcak.srce.hr/file/62397