Pokolj u Cetinskoj krajini 26.-29. ožujka 1944.

[Rogerius Josephus Boscovich]

28.-29. ožujka 1944. u sedam sela istočnog dijela Cetinske krajine (Krivodol, Podina, Otok, Ruda, Ljut, Rožame, Voštane), ispod Kamešnice, pripadnici SS divizije "Prinz Eugen" (uglavnom folksdojčeri iz Banata) i ustaške 369. divizije ("vražja divizija") pobili su oko 1.800 žitelja. Dva dana ranije, 26. ožujka u mosorskom selu Dolac Donji (tadašnja općina Omiš) pobijeno je 275 žena, djece i staraca, a u selu Human na otoku Braču pobijeni svi muškarci stariji od 14 godina.

Majski zaključuje: »U selima pod partizanskom kontrolom ljude je trebalo pobiti baš zato što su katolici.« (Majski, str. 54)
Prvo dolazi 369. divizija, a zatim SS divizija "Prinz Eugen", koja vrši masovno streljanje. Djelovali su očito koordinirano. (Majski,str. 27-28) »Pokolj kojeg sam bio svjedok i koji opisujem potvrđuje da su ustaše bili sluge njemačkih fašista.« (Majski, str. 32)

Vrlo je malo partizana bilo iz tih sela. Iz Voštana samo jedan. Trojica su bila u ustašama, a njih 20 u domobranima. (Majski, str. 41) Svi domobrani bili su u vrijeme pokolja u vojsci i gotovo svi su preživjeli rat. Nakon pokolja gotovo sva moja rodbina otišla je u partizane. Neki su bili mobilizirani tijekom ljeta i jeseni 1944.. Jedanaestorica iz Voštana poginula su u partizanima. (Majski, str. 42)

Danas se događaj vrlo grubo faslificira. Susreo sam mlađe ljude iz tog kraja, bliske crkvenim krugovima, koji su tvrdili da su zločin počinili partizani preobučeni u njemačke uniforme, odnosno četnici. Takvu priču gorljivo prenose i neki ljudi iz susjedne Bosne (okolice Livna i Tomislavgrada). (str. 7) »Na neki je način razumljivo tko nam donosi tu 'istinu' kada znamo da je sadašnji župnik don Petar Kukić došao u Voštane sa slikom ustaškog poglavnika Ante Pavelića. Tu sam sliku vidio u njegovoj kuhinji.« (Majski, str. 7-8)

Ivan Kozlica navodi razne izvore, prikazuje širi okvir zbivanja, te točno navodi kretanje jedinica, sukobe te mjesta pokolja i broj žrtava. Kozlica navodi da se o tom zločinu vrlo malo piše i pita se zašto se šuti, dok svi znaju za sličan događaj u češkom selu Lidice. (Isto pitanje o pokolju u selu Lipa, pogledajte poseban topic ovdje). Za Majskog kaže da »donosi zanimljivo osobno svjedočanstvo o pokolju«, ali je njegova knjiga »većim dijelom više politički pamflet u kojem se autor obračunava s Crkvom i novom hrvatskom vlasti.«

On pak navodi da je zaista u akciji sudjelovala i jedna bojna iz sastava 369. "Vražje divizije", ali ističe da oni nisu sudjelovali u pokolju, te da, iako su njeni vojnici bili hrvatski dragovoljci iz domobranskih i ustaških postrojbi, vlasti NDH nisu tom divizijom imali nikakve nadležnosti. Ističe da se akcija pripremala u tajnosti, bez znanja »političkih struktura u Zagrebu i Splitu«. Na zadacima osiguranja angažirana je i jedna domobranska bojna. (Međutim, ni Majski ne tvrdi da "Vražja divizija" direktno sudjelovala u pokolju. Ali - pripremili su teren...)

Sve pokolje počinili su pripadnici III. bojne 14. puka 7. SS divizije „Prinz Eugen“, među kojima je, navodi Kozlica, prema suvremenim dokumentima bilo i Srba iz Banata kao i četnika s područja Dalmacije. Navodi kako su Nijemci surađivali s četnicima, pa je jedan od načina i da ih "sklanjaju" u svoje postrojbe. (Ne smatra međutim potrebnim navesti direktnu ustaško-četničku suradnju, također dobro poznatu.)

Dok amnestira od suodgovornosti hrvatske vojnike u sastavu njemačke vojske, Kozlica smatra važnim istaći kako »određenu odgovornost snose i zapovjednici partizanskih postrojbi«, jer su se povukli pred nadmoćnijim neprijateljem umjesto da »po temeljnim pravilima ratovanja« izginu braneći lokalno stanovništvo od neprijatelja, koji ta pravila ne poštuje. (Srpska sela na području NDH bila su navikla već od 1941. odlaziti masovno u zbijjeg pred ofanzivom jer su znali što ih čeka, ali lokalni Hrvati, očito, nisu ovakav postupak očekivali.)

Vlasti NDH prosvedovale su, Edo Bulat je u Splitu pohapsio 70 četnika, provedena je istraga njemačke vojske, ali nitko nije kažnjen. Nijemci na hrvatske prosvjede u bitnom uopće nisu obratili pažnju, dapače bili su ljuti zbog optužbi i Ante Pavelić je zbog toga smijenio ministra dr. Stijepu Perića. Na terenu, naravno, rezultat je bilo snažno jačanje Narodnooslobodilačkog pokreta.

Prema izvještaju s komemoracije žrtvama ove godine u Podima, predsjednik odbora za obilježavanje sjećanja na žrtve pokolja Petar Babić rekao je kako su žrtve pokolja prethodnih godina bile bezrazložno zapostavljene, te kako će se Odbor od sada brinuti da se taj događaj dostojno obilježi na spomen-obilježjima.

Rujan 2008.: Pripremljeno 11 spomen kamenja, koje će se ugraditi u Zid sjećanja pored Crkve hrvatskih mučenika u Udbini. Akciju su organizirali lanovi Moto kluba Noćni jahači iz Trilja i Kulturno društvo Trilj. Na spomen-kamenju je samo naziv mjesta i godina, ne i tko su počinitelji.

http://www.forum.hr/showthread.php?t=469629
http://www.tomislavcity.com/index.php?Itemid=83&id=524&option=com_content&task=view
http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/njemacka/ss/divizija/7/

[Rogerius Josephus Boscovich]

Spomenici zrtava tih pokolja su uklonjeni 1991, jer su bili nepodobni ocito, oni koji su i ostali su bili preinaceni poput ovoga kojem je uklonjeno "ustasa" kao sto se vidi.

http://i286.photobucket.com/albums/ll102/KOSUCANKA1/DSC07891.jpg

Evo i razmisljanja ustasa kojim bi se mozda moglo objasniti zasto su Pavelic i ostali koji su redovito pusili kurac Njemcima dok su ovi klali po Hrvatskoj nisu reagirali na otimanje Dalmacije i onda klanje po njoj:

On citira dopis dr. fra Ota Knezovića Anti Paveliću o problemu "dalmatinske rasice" (rasica = umanjenica od "rasa"), koji osvjetljava odnos prema tamošnjim ljudima, kojima se ne priznaje da su pravi Hrvati. »Trebat će odlučno riješiti pitanje dalmatinske rasice. Primorski gradovi dalmatinski grdna su mješavina starih Latina, Vlaha, Talijana, Slavena i Hrvata, pa je iz te smjese izašao posebni tip i soj ljudi koji nisu bili nikada Hrvati.

[matias017]

Molim da se tema ukloni jer je nedolična....

[slobodagovora]

Molim da se tema ukloni jer je nedolična....
tema je smeće, ali ovo je freespeech forum

[Gummo]

Moze netko od vas objasniti zasto je tema po vama smece?

[Königin Luise von Preußen]

rasprava na forum.hr je zanimljiva, ima dobrih odgovora na ovu temu tamo..


http://www.forum.hr/showthread.php?t=469629
Glavni izvori podataka:

Josip Majski: Zločin koji traje. Istina o zločinima u selima Cetinske krajine 1944., Zagreb: Razlog 2007. (2., prošireno izdanje; 1. izd. 2004.)

Majski je imao 12 godina i uspio je pobjeći pred pokoljem. Druga važna knjiga, također tadašnjeg dječaka koji je izbjegao pokolj je Jozo Kundid: U radnom vihoru, Split: Sin Ku, 2004., ali nju još nisam imao u rukama.

Ivan Kozlica: Pokolj ispod Kamešnice u ožujku 1944. godine. Prilog rasvjetljavanju nepoznanica iz novije hrvatske povijesti, objavljeno u: Trilski most, List za kulturu, God III, 2008., br. 1 (3), str. 70-7z., izdavač Kulturno društvo Trilj. Na svemrežju je dostupan cjelokupan broj u pdf-u (6 MB).
u svezi radi nekoliko nejasnoća u iznešenom djelu te knjige mislim da je sasvim uredu, što je podana čast žrtvama pri crkvi hrvatskih mučenika u Udbini, jer ja nesumnjam da Partizani nebih bili takvi, koji bih se preobukli u njemačke uniforme, jer se to dešavalo i u drugim djelovima Hrvatske.
Majski zaključuje: »U selima pod partizanskom kontrolom ljude je trebalo pobiti baš zato što su katolici.« (Majski, str. 54)
Rujan 2008.: Pripremljeno 11 spomen kamenja, koje će se ugraditi u Zid sjećanja pored Crkve hrvatskih mučenika u Udbini. Akciju su organizirali lanovi Moto kluba Noćni jahači iz Trilja i Kulturno društvo Trilj. Na spomen-kamenju je samo naziv mjesta i godina, ne i tko su počinitelji.


radi općeg sputavanja hrvatske povjesti, dobro je ne zaboraviti i podsjetiti se na one, koji su bili robijaši i kako je to zapravo izgledalo..

Iz knjige ''Stara Gradiška'' 1988. po Vladimiru Šeks.



Po ovome pisanju što je izvađeno iz imenovane knjige, plus mnogo još,a i po drugim knjigama, može se vidjeti kako su jugoslavenski organi užasnim mucenjem nevinih Hrvata zastrašivali sve u zemlji od bilo kakve promjene protiv jugoslavenskog režima:



O Tvrtku Miloš, stranica 132-3 i 4 +. Agronom po struci, vjernik – što se zbiva u njemu ? Izbjegavam ga u prvim razgovorima išta pitati o njegovoj sudbini, o njegovim ''priznanjima'', iako žarko želim pokušati doznati bar dio istine. Prica mi o svojoj djeci, za kojom iskreno pati. S ogromnom ljubavlju prica i o pismima koja prima od svoje djece, o brizi za njih, njihovo školovanje, kratkim trenutcima radosti pri posjetima. S bolom prica mi o svojoj majci, koja je prije mjesec dana umrla, a njemu ne bijaše odobreno ici (pod stražom) na sahranu. U meni se pocinje sve jace rađati sumnja: zar bi taj covjek koji iz toliko ljubavi govogi o djeci, majci, mogao biti hladni, proracunati ubojica, pripravan da odnese smrt nepoznatim ljudima, djeci, tuđim majkama...? Ili se, možda, uspješno pretvara? Ponekad, odjednom – iznenada upada u svijet mašte, ponekad kao malo dijete povodljivo prihvaća kao stvarne, ili kao istinite, neke stvari i pojave o kojima je cuo – gubeci svaki osjecaj kriticka pristupa.



Promišljam, kako da doznam ono što me zanima. Njegova priznanja. Jednog dana ipak odlucih, u raspravi o savjesti, pri upitati ga o njegovoj savjesti. Užagreno shvacajuci me pogledao. Mirno mu rekoh: ''Ako si pocinio sve ono što si priznavao (rekao na sudu) i ako su drugi pocinili sve ono za što si ih teretio, tada si u ogromnoj mjeri olakšao savjest – bar ti je mirna u odnosu prema suosuđenima''. ''Ali'', dodadoh, i na procesu imao sam osjecanje da s tvojom savješcu nešto nije u redu. ''Sumnjaš li da sam lagao?'', tiho me upita Tvrtko Miloš. ''Vjerujem u sumnju'', odgovorih mu. ''Ako ne želiš, nemojmo o tome razgovarati''.



''Ja nisam kriv, nitko nije kriv'' – odvrati Tvrtko. ''Nevin sam, Bog mi je svjedok, nevini su i Djuro Perica, Antun Zink, Branko Vidacek, Josip Pemic... svi su nevini''. ''Ali ti si sve priznao, tvoja priznanja i terecenja, osim tebe, oduzela su slobodu i drugima'', uzviknuh.



I odjednom, lagano, mirno kao izraz ogromnog olakšanja, Tvrtko Miloš zapoce svoju pricu, svoju jezovitu pricu koja je opravdala moje najcrnje slutnje.



- ''Sve što sam rekao u istražnom postupku istražiteljima i na sudu je neistina'', poce Tvrtko. ''Sedam mjeseci, svakodnevno i svakonocno od policijskih inspektora mucen sam, tucen, ucjenjivan. Udarali su me šakama i nogama, bacali o zid, rušili udarcima na pod, gazili – slomili mi prsnu kost. Pendrecima s elektricnom strujom palili mi spolne organe i osjetljive dijelove tijela. Tražili su uporno od mene da priznam (da ne istinu kaže) osnivanje teroristicke grupe povezane s inozemnim teroristickim grupama, imena, akcije, podmetanje mine, planove o sabotažama, diverzijama, ubojstvima. Nocu šutke, u tami,više njih ulazilo je u moju celiju i odjednom bi se probudio obasut udarcima nepoznatih batinaša. Nakon mucenja, ujutro, donosili su mi pripremljeno priznanje za potpis. Poceo sam potpisivati njihove fantazije o izmišljenim zlocinima koje sam (navodno) počinio zajedno sa svojim drugovima. Dan za danom,nocu za nocu mucenja udaranja, elektricna struja i droge umjesto lijekova. Slušao sam prijetnje uhicenjem moje majke, žene, djece. Govorili su da ce moju djecu predati u ustanovu za napuštenu i nezbrinutu djecu, a jednom ih dovesti da pljuju po meni. Kada bih odbijao ''priznati'' posebno gnjusne laži koje bi mi naturavali, tada su me cinicki pitali da izaberem nacin smrti: ''Želiš li biti pregažen tranvajem ili kamionom u pokušaju bijega? Nocu, u celiji, stavljali su mi omcu oko vrata i davili me, govoreci da u jutro lijepo priznam kako se inspektor ne bi mucio, a oni morali ponovno dolaziti. U jutro sam sve potpisivao. Više, u tom košmaru, nisam razlikovao istinu od laži, prošlost od sadašnjosti, stvarnost od fantazije.



Konacno, sve što su od mene tražili priznao sam i potpisao. Nakon toga napisao sam oporuku u kojoj sam objasnio pod kojim mukama sam potpisivao lažna priznanja i terecenja i naslovio je na sudca istražitelja. Ova poruka je nestala. Oslabio mi je vid, kralježnica mi je povrijedjena, prsa su mi udubljena od skakanja po njima i udaraca. S 80 kg. Spao sam na pedesetak. Nisam vidio niti lijecnika, niti branitelja, nikoga osim mojih krvnika i mucitelja. Pred samo sudjenje sam bio ''specijalno pripreman'' na svoju ulogu, kako se slucajno ne bi dogodila pogreška. Pojacane su doze droge – ponovljeno mi je više puta, ako samo pokušam odstupiti od ''priznanja'' da neću uspjeti. Jer, ONI ce budno kraj mene, u mojoj neposrednoj blizini, pratiti sudejenje i ukoliko budem pokušao odstupiti, odma bi uredili prekid sudjenja, a mene bi tek tada čekale, kako su rekli, stvari kakve ne mogu ni zamisliti.



U ocajnom strahu, slomljen mucenjima, prijetnjama novih obecavanih mucenja, stalno drogiran, ponovio sam svoja ''priznanja'' na sudu. Nadao sam se da ce sud prozrijeti lažnost mojih ''priznanja'' vjerovao sam u sud, branitelje, javnost. Shvatio sam iz optužnice da su ONI na isti nacin slomili još neke optužene.



Moj branitelj koga je sud postavio po službenoj dužnosti, dobio je pristup k meni dan u oci sudjenja. Objasnio mi je da prema stanju stvari, treba izbjeci najgore, smrt. Objasniti mu odmah, jer nismo bili nasamo, o cemu se radi nisam mogao. Javni tužitelj je vjerovao mojem ''svjedocenju''. Kako i ne bi, kada sam ja nosio njegovu optužnicu. Sud je sa zadovoljstvom prihvacao moje ''priznanje'' i terecenja. Najteži trenutci na suđenju bili su kada sam se suocavao sa svojim prijateljima, rodjacima, Djurom Pericom, Antunom Zinkom i Brankom Vedacek i neistinito ih teretio za zlocine koje nisu pocinili, niti pripremali. I onda presuda; nas petorica ''u ime naroda'', osudjuje se na smrtne kazne, koje nam se ''u ime humanosti društva'' smanjuje na dvadeset godina zatvora.



Posve istu pricu ispricao je i Antun Zink, slicne muke i patnje kao i Tvrtko Miloš.

neovisniforum.com (http://www.neovisniforum.com/Forum/tabid/62/view/post/forumid/4/postid/244/replyid/487/Default.aspx)

Juro: Eto na kakav nacin i sa kakvog karaktera osobama je odrzavana titina srboslavija, pa razmislite ko su oni koji nevole Tudjmana koji je s>ebo Jugoslaviju?

[slobodagovora]

Moze netko od vas objasniti zasto je tema po vama smece?
Zato što ju je otvorio lik koji je tu neki liberal, a na SF-u je imao nick Maksov mesar (i još drugih nickova). Ne bih se začudio da je još uvijek na SF-u , ali da piše neke druge stvari nego na ovomu forumu.
Zato što su se partizani znali odijevati i u Ustaše i u četnike i u njemačke vojnike, činiti pokolje, a onda okriviti njih za to.

[Gummo]

Zato što ju je otvorio lik koji je tu neki liberal, a na SF-u je imao nick Maksov mesar (i još drugih nickova).

Sta na SF-u pises nije relevantno, vazno je kako se u pristojnim sredinama ponasas.

[slobodagovora]

Sta na SF-u pises nije relevantno, vazno je kako se u pristojnim sredinama ponasas.


Relevantno je iz razloga što je to forum kojega čita jako puno ljudi, uključujući i obavještajce (pozdrav njima :)) koji prate i ovaj forum

[Gummo]

I kojima si ti javio pod kojim nickom je tamo pisao.

Sa "nije relevantno" sam mislio da me ne interesira sta na drugim forumima pise, pogotovo ako su takvi cirkusi kao SF.
Na Phori je objektivan i djeluje umjeren, ne bih mogao naci razlog za kritiku, iako u nekim stvarima sigurno imamo razlicita misljenja.

[Ace Rimmer]

Da, bitan je poster, a ne članak , činjenice ili protu-činjenice.

[slobodagovora]

I kojima si ti javio pod kojim nickom je tamo pisao.
znaju oni jako dobro tko piše s kojim nickom, ne pomažu vam proxyiji, različiti kompjuteri...

Sa "nije relevantno" sam mislio da me ne interesira sta na drugim forumima pise, pogotovo ako su takvi cirkusi kao SF. Na Phori je objektivan i djeluje umjeren, ne bih mogao naci razlog za kritiku, iako u nekim stvarima sigurno imamo razlicita misljenja.

To je tvoje mišljenje, za mene je to prevarantizam
ali tko sam ja da sudim, iako imam samo jedan nick.....ali bar priznam da ne spadam u neke časne i moralne, nit glumatam moralista kao neki:munch:

[slobodagovora]

A sad odoh pokušati doći do Bjelorusije, uživajte:222: