Slavko Perovic (1995)

[Gummo]

edU3TWkZX1I

[Elkanah Bent]

STANOVNICE I STANOVNICI CRNE GORE,

BEZ OBZIRA NA NACIONALNO, VJERSKO ILI POLITIČKO OPREDJELJENJE, BEZ OBZIRA NA POL, JA VAM SE POSLJEDNJI PUT OBRAĆAM I ZBOG TOGA VAS NE OSLOVLJAM SA: GRAĐANKE I GRAĐANI, JER TAJ POJAM PODRAZUMIJEVA LJUDE SLOBODNE! A VI SLOBODNI NIJESTE! VI STE DOBROVOLJNO I SA VAŠOM NAMJEROM PODLOŽENOM RAČUNIMA I RAČUNANJEM, ODABRALI DA BUDETE ROBOVI NA ROPSKOME PUTU! VODI VAS, PUNIH DVADESET GODINA, CRNOGORSKA MAFIJA NA ČELU SA MILOM ĐUKANOVIĆEM, I VI TAJ PUT SMATRATE VAŠIM NAJLUKAVIJIM I NAJPODLIJIM DOMETOM, ŠTO NA VAŠEM JEZIKU ZNAČI: PREVAROM, ODNOSNO VAŠIM USPJEHOM!

ALI, KAO I VAŠI OČEVI I ĐEDOVI, VI SVJESNO I NAMJERNO VARATE SAMI SEBE, GLUMITE I LAŽETE DA STE PREVARENI!
MAFIJAŠKA CRNA GORA JE VAŠ IZBOR, A MILO ĐUKANOVIĆ JE VAŠ REPREZENTATIVNI I ISTINITI PREDSTAVNIK I ISTINSKI VAŠ VOĐA, ON JE IZ GLAVE SVIH VAS, SVI STE VI ISTI KAO ON, A DA OVO NIJE ISTINA, SVE BI ODAVNO DRUGAČIJE BILO U GORI VAM CRNOJ!

VI ISTINU, I BORBU ZA NJU, SMATRATE VAŠIM NAJOPASNIJIM NEPRIJATELJEM! LAŽ JE VAŠA LUKA, VAŠE UTOČIŠTE, VAŠA NADA! UZ NJU DODAJTE I VAŠE POLTRONSTVO NESOJSKO, NE SAMO OVOJ, NEGO SVAKOJ VLASTI, I ETO VAŠEG REALISTIČNOG PORTRETA, UZ PLJAČKU KOJA JE VAŠ JEDINI CILJ!

SVE OVO ŠTO SAM REKAO, ALI I JOŠ MNOGO TOGA, UZROK JE DA VAM KAŽEM I SLJEDEĆE, PRIČALI ŠTO PRIČALI, NE INTERESUJE ME:

NIKAD, OD 1918.-TE GODINE NIJESTE IMALI NEKOGA KO SE SA NEIZMJERNOM LJUBAVI PREMA VAMA I PREMA GORI CRNOJ, A SA VIŠE ZNANJA, PLEMENITOSTI, HRABROSTI I LJUDSKOSTI, OTVORENO, BEZ STRAHA, I BEZ UZMAKA, BORIO ZA VAŠU SLOBODU I SREĆU, I SREĆU I SLOBODU VAŠIH POTOMAKA, OD MENE LIČNO, SLAVKA PEROVIĆA, I DIČNOG, VITEŠKOG I NENADMAŠNOG LIBERALNOG SAVEZA CRNE GORE!

ČAS JE DA SE OD SRCA ZAHVALIM SVIMA KOJI SU SLIJEDILI NAŠ PUT, JOŠ VIŠE ONIMA KOJI SU SE NA TOM PUTU BORILI, ALI JE I ČAS DA PROKUNEM I SVE IZDAJNIKE SRAMOTNE NAŠE, PA KAŽEM IM: PROKLETO VAM SVE BILO, A JESTE, I BIĆE!

TAKVE STRANKE, KAO ŠTO JE BIO LSCG, I TAKVE BORBE PATRIOTSKE, NE PAMTE PROSTORI BIVŠE NAM DOMOVINE JUGOSLAVIJE!

NIŠTA OD NAŠE BORBE NIJE BILO DOVOLJNO DA VAS ZAUSTAVI NA VAŠEM DOBOROVOLJNOM PUTU SUNOVRATA! NAPROTIV, NAŠA ISTINA VAS JE RASPOMAMLJIVALA I JOŠ VIŠE OKRETALA PROTIV NAS, A TO JE OSNOVNA KARAKTERISTIKA SVAKOG BIĆA KOJE JE DO SRŽI ISKOMPLEKSIRANO, A VI TO JESTE!

NA KRAJU ŽELIM VAM REĆI I SLJEDEĆE:

JA, SLAVKO PEROVIĆ, KAD BI SE TO SVE I DESILO, NIKAD I NI POD KOJIM USLOVIMA N E Ć U PREUZETI VLAST U CRNOJ GORI! TO, DA MENE VIDITE KAO ŽRTVENOG ČISTAČA ČITAVIH PLANINA VAŠEG AMORALNOG I KRVAVOG SMEĆA, NIKAD DOČEKATI NEĆETE, NIKADA!

TAKOĐE, OVIM PUTEM VAMA I POTOMCIMA VAŠIM Z A B R A NJ U J E M DA KORISTITE, U NEKIM NOVIM OKOLNOSTIMA, MOJE IME I PREZIME KOJIM BI STE NAZIVALI ULICE, TRGOVE, INSTITUCIJE, ILI MI PODIZALI SPOMKENIKE!

ZAPAMTITE: N I K A D!

TOLIKO SAM VAM, ZA VJEČNO Z B O G O M, IMAO REĆI!

NA OVOM BLOGU ĆU I DALJE PISATI, BEZ OBZIRA DA LI ĆETE GA ČITATI ILI NE, TA ČINJENICA ME UOPŠTE NE ZANIMA, NITI JE SMATRAM VAŽNOM!

HVALA SVIMA KOJI SU MI VJEROVALI, NEKA IH GOPOD ČUVA I SREĆA PRATI, ALI RADEĆI TAKO, VJEROVALI SU SAMI SEBI, I TO JE NAJVEĆE, MADA MINIJATURNO, BOGATSTVO SA KOJIM CRNA GORA RASPOLAŽE!

SVE DRUGO JE MAFIJINO I VAŠE, STANOVNICE I STANOVNICI CRNE GORE, ROBOVI KUPLJENI I ROBOVI DOBOROVOLJNI!

S V O J E R U Č N O:
SLAVKO PEROVIĆ

http://slavkoperovic.wordpress.com/2011/07/10/10-07-2011-g/

[VAMPIR]

TAKVE STRANKE, KAO ŠTO JE
BIO LSCG, I TAKVE BORBE
PATRIOTSKE, NE PAMTE
PROSTORI BIVŠE NAM
DOMOVINE JUGOSLAVIJE!
Sve je istina. Sve sto je ovaj covjek godinama govorio i radio je bilo jedino ispravno. Sve sto je zamisljao i pokusavao bilo je plemenito, casno, viteski, a opet moderno i humano. Hvala za sve g-dinu Slavku Perovicu, najvecem Crnogorcu druge polovine XXv., i jednom od najpametnijih i najdalekovidijih ljudi koje smo ikada imali.
Narod ga je odbacio plaseci se da pogleda istini u oci.
Ovo obracanje od prije neki dan duboko me je rastuzilo i pogodilo, jer sam se, kao i mnogi potajno nadao da ce se vratiti i osloboditi Crnu Goru od Rotsildovskih vampira na celu sa Milom Djukanovicem.

[Ace Rimmer]

Pozdrav BUKOWSKI pa đesi bio i dobro nam došao.

[VAMPIR]

Evo me momci, guzve na putevima sta cu :D
Dragi moj Splicanine, vratite nam kapitena :)

[Ace Rimmer]

Dobro te vidjeti a mali je strijela prava.

[VAMPIR]

U izdanju „Grafičkog
zavoda“ iz ondašnjeg
Titograda, današnje
Podgorice, 1974-te godine
pojavila se knjiga Sava
Brkovića pod naslovom „O postanku i razvoju
crnogorske nacije“. Za ono,
ali na žalost, i za današnje
vrijeme, ta knjiga je bila
revolucionarna ne samo
zbog toga što je prezentirala objektivan
pogled na stvaranje
crnogorske nacije, nego je
demistifikovala i
raskrinkala najkrupnije
bezočne i očigledne laži kako su Crnogorci zapravo
Srbi, ili, u nešto blažem, a još
pokvarenijem obliku, lagala
kako su Crnogorci narod
srpskog porijekla. Važno je
napomenuti da je Brković pomenuo i raskrinkao
nekoliko najkrupnijih
crnogorskih nositelja
velikosprske „istorije“, ali i
politike, pri čemu mislim na
Milovana Đilasa, komunističkog nastavljača
paklene laži o srpskom
porijeklu Crnogoraca, ali i
jednog Rista Kovijanića,
Slavka Mujuškovića, Novicu
Rakočevića, Nikolu Škerovića, Jovana
Đonovića, Đoka Pejovića i
još neke druge, ali manje
poznate. Sadržajno, knjiga nije samo
bomba, nego je temelj
rušenja velikosrpskih laži, a
takođe je i čin ogromnog
ljudskog poštenja i ljudske
hrabrosti Sava Brkovića i njegovog crnogorskog
patriotizma. Podsjećam na
godinu pojavljivanja knjige,
dakle 1974-u, što svjedoči
da se pojavila samo tri
godine nakon Titovog bjesomučnog i zločinačkog
obračuna sa Savkom
Dapčević – Kučar
(„Hrvatsko proljeće“) i
Latinkom Perović te
Markom Nikezićem (srpski „anarholiberali”). Mjesto je
da se u ovom trenutku
kaže da je taj Titov obračun
zapravo bio obračun za bilo
kakvom reformom trulog
jugoslovernskog komunizma, taj čin je bio
faktičko ubijanje
Jugoslavije. Devet godina
kasnije Tito će umrijeti, a
Jugoslavija će odmah početi
da se raspada u paramparčad, sve pod
uticajem zapadnih
obavještajnih službi, u
prvom redu CIA, koje su
širile i otvarale vrata pojavi
podivljalih nacinalizama koji nijesu bili ništa drugo nego
njihovi crni pioni u mračnoj
igri postizanja cilja: rušenje
Jugoslavije i njenog
brisanja sa geopolitičke
karte Svijeta. Tako je i bilo. Sve navedeno je rečeno
kako bi se podvukla
Brkovićeva hrabrost i
njegov crnogorski
patriotizam koji, u onim
godinama, osim kod rijetkih pojedinaca, nije ni postojao.
Kad se patriotizma tiče, ista
je stvar i danas, osim ako
patriotama ne smatramo
pripadnike mafije koja je
Crnu Goru porobila, a stanovnice i stanovnici Crne
Gore dobrovoljno su, i sa
oduševljem, prihvatile
novo-staro ropstvo
smatrajući ga vrhunskim
oblikom „življenja“ i zadovoljavanja svojih
potreba! Inače, Savo Brković rođen
je 1927-e, a umro je 1991-
e. Jedan je od osnivača
komunističke partije u
Crnoj Gori, političar i
narodni heroj. Godinu dana, 1945-46, bio je šef OZNE
(udbe) u Crnoj Gori, a
docnije visoki funkcioner i
ministar u crnogorskoj
vladi. Knjiga Sava Brkovića
počinje poglavljem
„Stanovništvo Duklje,
odnosno Zete“, što je
ondašnjoj javnosti
predstavljalo eksplozivnu novinu. Naime, sve do
pojave LSCG Crnogorci, a ni
crnogorski Srbi, o ostalima
da i ne govorimo, masovno i
redovno pojma s pojmom
nijesu imali ni o državi Duklji, ni o državi Zeti, a ni o
svojim dinastijama:
Vojislavljevićima, Balšićima i
Crnojevićima. Od Petrovića
znali su površno samo o
kralju Nikoli, kojeg je bilo opasno pominjati, s obzirom
da je od strane Beograda,
proglašen izdajnikom
srpstva i separatistom, što
je čista laž, te minimalno
znali o Svetom Petru Cetinjskom i Njegošu. Sve
ostalo je, odmah poslije
srpske okupacije Crne Gore
osamnaeste, stavljeno u
veliki trezor zaborava,
kako bi istrulilo samom činjenicom da se o sadržaju
trezora, istinitoj
crnogorskoj istoriji, ne
smije ni razgovarati, a kamo
li što drugo. Nastalo je vrijeme
okupacionog pakla i
robovanja Beogradu.
Objašnjavajući istinu da su
se preci Crnogoraca u Crnu
Goru doselili u skupinama različitih slovenskih
plemena, Brković
definitivno raskrinkava
najveću velikosrpksu laž da
su se naši preci u Crnu Goru
doselili bježeći ispred turske vojske nakon
kosovskog poraza, i to, ada
kako drugačije, nego kao
Srbi! Za razliku od bježanja
Arsenija Ćarnojevića sa
Kosova sa trideset pet h i lj a d a srpskih porodica, o
kojem postoje pisani
dokumenti, o ovom
lažiranom naseljavanju Crne
Gore Srbima nema ni jednog
jedinog dokumenta, a što je nezamislivo, osim u smislu
da se radi samo o jednoj
stvari – očiglednoj
istorijskoj laži. Ova laž je
utkana u temelj
konstituisanja Srba kao naroda u Crnoj Gori,
njihovog posrbljavanja.
Crnogorce nijesu izmislili
komunisti, kako tvrdi
velkosrpska laž, ali
crnogorske Srbe jeste izmislila velikosrpska
propaganda velikosrpskih
istorijskih laži i lažna
„istorija“ koju su velikosrbi
šakom i kapom „darovali“
Crnoj Gori. Naravno, ovakav trend
proistekao je i iz držanja
Crnogorske pravoslavne
crkve koja je, vojnom
Nemanjinom okupacijom i
razaranjem, i uništenjem katoličke Duklje, proistekla
iz Srpske pravoslavne
crkve, a ova druga je
održavala i njegovala sve
laži o kosovskom boju
farbajući jedan očigledni, kobni, politički, vojni i
istorijski srpski poraz, u
lažne boje nepostojeće
pobjede, ( ko je taj ko
pobjedom ulazi u
petstogodišnje ropstvo, kao što je slučaj sa Srbima?
Nema ga niđe osim u
srpskoj „istoriji“!)
smještajući Lazara u carstvo
nebesko, a ne nikako na
zemlju rašku- srpsku, kojoj pripada. Rezultati ovog
naopakog, pogrešnog,
suludnog crkvenog, a
kasnije i političkog zahvata,
vidljivi su i danas na
svakom koraku, jer su i oni, ti rezultati današnji –
suludni! Što je bio Slobodan
Milošević sa svojim
„crnogorskim“ slugama?
Amfilohije bez mantije, i
ništa drugo! Snažni pojedinci iz bratstava
koji su se isticali, u svrhu
nadgornjavanja sa
konkurencijom,
prepravljali su i dopunjavali
laži crkve o kosovskoj tradiciji, kitili se tuđim
lažnim perjem, gradeći laž o
njihovom porijeku od
srpskih kosovskih junaka,
od kojih ogroman broj,
istorijski i biološki, nije ni postojao. Mora se odmah
dodati da Crnogorska
crkva nije smatrala
Crnogorce Srbima, za nju je,
kao i za narod crnogorski,
pojam Srbin bio sinonim koji označava pravoslavca,
samo to i ništa drugo. Tako
je bilo i u narodu. Ovaj
vjerski osjećaj Crnogoraca
će početi, zbog svojih
nerealnih političkih ambicija da on postane obnovitelj
Dušanovog carstva,
neviđeno bezočno da
zloupotrebljava Nikola
Petrović kreirajući laž kako
su Crnogorci najbolji Srbi i tako će, nesvjesno, Nikola
postati idealnim
zastupnikom užasnog
tajnog programa Ilije
Garašanina koji će, na
kraju, i ubiti Crnu Goru Podgoričkom skupštinom
okotobra osamnaeste!
Nikola, kao ni Srbi, o
Garašaninovom tajnom
planu (1844) nije mogao
ništa znati sve do 1907-me kad je plan prvi put
prezentiran srpskoj
javnosti! Ali, ta činjenica
objave plana, nije uticala na
promjenu naopake Nikoline
politike. Nije uticala ni na promjenu mišljenja
crnogorskih Srba i
velikosrba kojima je, tek
samo jedan pogled na
Garašaninov plan mogao
otvoriti oči da sagledaju kako su izigrani,
nasamareni, zločinački i
krvavo zloupotrebljeni,
navedeni na izdaju naroda
svog crnogorskog! I još
mnogo čega drugog. Ništa od toga, jer je
velikosrpstvo bilo dobro
plaćano sredstvima
pristizalim tajno iz
Beograda! Đe su pare, tu su
i crnogrski Srbi i Crnogorci. To dokazuje i današnje
stanje Crne Gore, sve drugo
su bajke! U narednim poglavljima
Brković, koji u navedenom
poglavlju ne kaže ni riječ o
našim polabskim precima,
jer se to još nije znalo,
razvija i otkriva hod nastanka crnogorske
nacije. Dolazi Brković i do
Prvog svjetskog rata,
oprezno, ali istinito
odslikava lik srpskog
pukovnika Petra Pešića, glavnokomandujućeg
crnogorske vojske, sramne
osobe jedinstvene u istoiji
evropskih ratova,
komandanta crnogorske
vojske koji je planirano, planski, s predumišljajem, a
po naređenju Nikole Pašića
i regenta Aleksandra,
doveo sopstvenom izdajom
do uništenja crnogorske
vojske. Vrh izdaje bila je vojno i politički besmislena
Mojkovačka bitka, jer se
srpska vojska već bila
povukla, tačnije rečeno,
utekla glavom bez obzira
preko žrtava crnogorskih junaka koji su joj pružili
odstupnicu. Utekla je
srpska vojska ostavljajući
srpski narod na milost i
nemilost okupatoru!
Brković ne pominje ni sramotnu izdajničku ulogu
serdara Janka Vukotića
koji je bio očigledni Pešićev
saradnik, kao i mnogi drugi,
ali je krupna istina rečena. Takođe, rečena je, makar u
naznakama, i istina o
crnogorskim komitima,
nedohvatnim crnogorskim
patriotama , rečena je istina
o jednom velikom đeneralu Radomiru Vešoviću, makar
površinski je načeta i uloga
Sekule Drljevića. Na kraju…
mnogo toga je rečno u ovoj
Brkovićevoj knjizi i
preporučujem je za čitanje. Niko, ama ni jedan jedini od
„čuvenih“ izdajnika LSCG ni
riječju ne pominje Sava
Brkovića ni njegove knjige.
Ćute sramotnici, po ko zna
koji put dokazjući da u njima nema ni trunke
ljudskog materijala, samo
nesojskog i izdajničkog! Sava Brkovića sam imao
čast da upoznam lično, na
mene je ostavio
veličanstven utisak, znao je
ogromno. Sve to je uticalo
da sam mu, kroz „Književnu opštinu Cetinje“, izdao
brilijantnu analizu
velikosrpstva
„Etnogenezofobija, prilog
kritici velikosrpstva“. Zbog
pojave te knjige i ja i Savo Brković, kao crnogorski
nacionalisti i separatisti,
izbačeni smo iz
komunistčke partije Crne
Gore, što nam je služilo i
služi na čast, bez obzira što je današnja Crna Gora
mafijaška tvorevina koja
zloupotrebljava nacionalno
da zadovolji svoje
zločinačke, mafijaške
interese… Sve to otvoreno
podržavaju i Crnogorci i
crnogorski Srbi!

[Kristofor]

Desiće se još jedna stvar koju je prije nekoliko vjekova učinio jedan od najvećih zlikovaca svoga doba zvani Nemanja, koji je sebe lično proglasio za najvećeg sveca Srpske pravoslavne crkve, ali je srpskim svečevima proglasio i svakog člana svoje familije! Uvjeravam vas da će se svi Đukanovići proglasiti svečevima u „crkvi“ koju će voditi nasljednik nadolazećeg patrijarha Amfilohija! U toj „anđa-manđa-koke“ crkvi, mafijinoj, ada čijoj, Amfilohije će biti proglašen Isusom!

http://slavkoperovic.wordpress.com/2011/08/26/26-08-2011-g/