Niccolo and Donkey
02-25-2010, 01:44 AM
Floor i Jürgen: Tražimo svoje biološke očeve s Jadrana! (http://www.jutarnji.hr/j-rgen-i-floor-traze-svoje-oceve-s-jadrana--mama-je-imala-ljetnu-avanturu---/588826/)
Jutarnji List
Zvonimir Krstulovic
25.02.10
http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00251/djeca__251431S1.jpg
Floor i Jürgen
Majke često ne znaju niti imena bioloških očeva svoje djece iz ljetnih avantura pa je potraga sada vrlo teška
ZAGREB - Ljetne jadranske ljubavne avanture tada mladih Nizozemki, Njemica, Čehinja... nerijetko su završavale trudnoćom. Mnoge su žene zadržale djecu, ali im nisu otkrile tko su njihovi biološki očevi. Štoviše, mnoge majke se ni ne sjećaju očeva svoje djece, neke će tek reći: bio je to jedan bubnjar iz Dubrovnika, konobar s Krka, fotograf iz Splita, ribar s Brača...
Tim tragovima u potragu za svojim biološkim očevima, uz pomoć nizozemske državne televizije, krenuli su Jürgen L. (27) i Floor K. iz Nizozemske. Djevojka traga za, ako majku pamćenje nije iznevjerilo, bubnjarom iz Dubrovnika, a mladić za konobarom Ivkovićem s Krka. Svi koji mogu pomoći u njihovoj potrazi mogu se javiti u Slobodnu Dalmaciju na telefonski broj 021/352-900.
Je li to nagovještaj nekih novih potraga? Hoće li stranice Slobodne Dalmacije za koju godinu biti preplavljene oglasima u kojima djeca začeta na jadranskim susretima traže svoje biološke očeve?
‘Dragi, ne zoveš me’
“Dragi X, šta se dogodilo da me ne zoveš? Želim da znam šta ima novo u Tebe! Ne znam da imamo šance opet se vidjeti. Tamo bilo malo vremena na razgovor. Čekam! Tvoja Y”... “Dragi X, žao mi je da nemogu govoriti s tobom.
Email nije to pravo što hoću. Nerazumijem zašto nije moguće govoriti s privatnog mobitela? Maš moj telefonski broj ja tvoje nemam. Nemogu napisati sve šta hoću, je mi teško. Bude prilika da se opet vidimo? Imam bolove oko srca. Mislim na Tebe. Y”... “Dragi X! Kako si? Četiri mjeseci neznam što je s Tobom! Nedobila sam pismo, mail... Što slučilo s Tobom? Čekam Tvoj skor odgovor. Y”... “Sljedeće sedmice dobijaš prepuručeno pismo.
Krajnje je vrijeme da se dogovorimo na ljeto. Ću doći tamo vjerovatno u drugoj polovine lipanja, ostati ću dve-tri sedmice. Ćemo se naći? Žao mi je što ne mogu biti s Tobom svaki dan. Vrerujem da more će biti s Tobom onako fenomenalno kao ove godine. Čekam Tvoj odgovor. Kada ću Te opet videti? Imam bolove oko srca. Mislim na Tebe. Veliki poljubac, Y”... “Znaš što je ljubav? On (suprug, op.a.) me tako voli... A Ty? Y”
Ovo je dio autentične ovostoljetne korespondencije između jedne dobrostojeće Čehinje u ranim srednjim godinama i muškarca, nekovrsnog galebara iz Hrvatske.
Pisma galebovima
Ona, služeći se hrvatsko-češkim rječnikom, slala je pisma na novostvorenom “hrvatsko-češkom”, a zbog muškarca koji joj je ostao u sjećanju ima “bolove oko srca”. On, sudeći po njenim pismima, nije baš agilan u odgovaranju. Kao što je vidljivo iz pisama, upoznali su se jednog ljeta na Jadranu.
S ljubavnim bolovima u srcu i čežnjom u grudima mnoge su druge turistkinje, protagonistice jadranskih avantura, nakon povratka u svoje domovine slale slična pisma svojim dragim galebovima s Jadrana. Na neka su dobivale odgovore, osobito ranijih godina prošlog stoljeća kada je mnogima s Jadrana bilo stalo ostati u kontaktu sa strankinjama, bio je to tada i dodatni kontakt sa svijetom. Profesija galebar cvala je šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih. Minula je u ratnim godinama, a u novom stoljeću nije da je nema, ali doživjela je redizajn. Galebari su nekad živjeli za ljeto i susrete na plažama. Nekima je skupljanje recki u ljubavnom notesu bila opsesija pa se na kraju nisu ni ženili, dočekali su samoću i sada žive od uspomena.
- E, sinko moj, ja sam ti bija najzgodniji momak u mistu. Živija san za lito i strankinje. Nauživa san se svih tih godina i zbog njih sada govorin pet jezika. E, a kako bi drukčije priča s njima? Koja je god to tila, s njon sam osta u kontaktu. Uvik govorin da mi je galebarstvo donilo apartmane i da mi je dalo kruha. Kad san sagradija apartmane, one su mi ih punile, a kasnije su mi slale svoje prijateljice i prijatelje - svjedoči nam jedan dalmatinski galebar koji je želio ostati anoniman.
Nova generacija
U novom dobu i novom stoljeću galebarstvo je poprimilo novo obličje. Brzi ritam života donosi i brzi ritam zavođenja.
Danas je sve manje muškaraca koji će za sebe reći da su galebovi, gotovo da ih i nema, a novoj generaciji takva titula pomalo je sramotna. Svi smo mi galebari, reći će dečki iz nove generacije jurišnika na ljetne trofeje, jer ljeto na Jadranu protkano je težnjama koje nisu samo svojina galebara. Naprotiv, imanentna su ljudskom biću. Također, i današnji “alati zavođenja” idu u korak s vremenom, a nadmetanja na jadranskim susretima domaće čeljadi i strankinja moguće da ima i više, ali je sve manje hvalisavaca i profesionalnih galebara.
Danas je moderno upirati u Zrće kao u epicentar jadranske ljetne Sodome i Gomore, odnosno mjesta na kojemu se u ritmu tehno glazbe na after beach partyjima i večernjim zabavama sklapaju poznanstva, događaju avanture, počinju veze koje završe i brakovima.
Tamo ordiniraju galebari novog doba koji zbog brzinskih avantura neće sagraditi apartmane, ali će jadranskoj tradiciji utisnuti svoj pečat. Oni koji ljeti motre na cijeli Jadran reći će samo jedno - na Zrću se po pitanju strankinja i galebarenja ne događa ništa više ni manje nego što se događa diljem Jadrana, a događa se desetljećima, i u prošlom i u ovom stoljeću.
Međutim, otkako je nizozemska televizija objavila da Jürgen L. (27) i Floor K. (25), djeca koja su začeta u jadranskim avanturama svojih majki, traže biološkog oca, zapelo je grlo mnogim galebarima i teško da će se netko od njih sada, kao dosad u galebarskim pričama, mirno hvaliti rečenicama poput:
- Ja ti imam nekoliko desetaka djece po cijelom svijetu.
Odvjetnik: Dijete može do 25. godine na sudu tražiti utvrđivanje tko mu je otac
- Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti dijete do navršene dvadeset i pete godine života, kako to kaže hrvatski zakon. Kada postoji mogućnost analize genetskog materijala DNA testiranjem relativno je lako utvrditi očinstvo s gotovo potpunom sigurnošću. Sud nalaže odgovarajuće vještačenje i na temelju nalaza donosi odluku. Pretpostavljeni otac može sam za sebe odbiti neko dijete priznati svojim, ali to pravno nema nikakvog učinka; kada sud pravomoćno utvrdi očinstvo, on je otac, sa svim pravima, zapravo dužnostima jednoga oca - kaže odvjetnik Vanja Bilić. Dodaje i da nakon dokazivanja očinstva sva djeca imaju pravo na alimentaciju kao i na nasljedstvo.
Jutarnji List
Zvonimir Krstulovic
25.02.10
http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00251/djeca__251431S1.jpg
Floor i Jürgen
Majke često ne znaju niti imena bioloških očeva svoje djece iz ljetnih avantura pa je potraga sada vrlo teška
ZAGREB - Ljetne jadranske ljubavne avanture tada mladih Nizozemki, Njemica, Čehinja... nerijetko su završavale trudnoćom. Mnoge su žene zadržale djecu, ali im nisu otkrile tko su njihovi biološki očevi. Štoviše, mnoge majke se ni ne sjećaju očeva svoje djece, neke će tek reći: bio je to jedan bubnjar iz Dubrovnika, konobar s Krka, fotograf iz Splita, ribar s Brača...
Tim tragovima u potragu za svojim biološkim očevima, uz pomoć nizozemske državne televizije, krenuli su Jürgen L. (27) i Floor K. iz Nizozemske. Djevojka traga za, ako majku pamćenje nije iznevjerilo, bubnjarom iz Dubrovnika, a mladić za konobarom Ivkovićem s Krka. Svi koji mogu pomoći u njihovoj potrazi mogu se javiti u Slobodnu Dalmaciju na telefonski broj 021/352-900.
Je li to nagovještaj nekih novih potraga? Hoće li stranice Slobodne Dalmacije za koju godinu biti preplavljene oglasima u kojima djeca začeta na jadranskim susretima traže svoje biološke očeve?
‘Dragi, ne zoveš me’
“Dragi X, šta se dogodilo da me ne zoveš? Želim da znam šta ima novo u Tebe! Ne znam da imamo šance opet se vidjeti. Tamo bilo malo vremena na razgovor. Čekam! Tvoja Y”... “Dragi X, žao mi je da nemogu govoriti s tobom.
Email nije to pravo što hoću. Nerazumijem zašto nije moguće govoriti s privatnog mobitela? Maš moj telefonski broj ja tvoje nemam. Nemogu napisati sve šta hoću, je mi teško. Bude prilika da se opet vidimo? Imam bolove oko srca. Mislim na Tebe. Y”... “Dragi X! Kako si? Četiri mjeseci neznam što je s Tobom! Nedobila sam pismo, mail... Što slučilo s Tobom? Čekam Tvoj skor odgovor. Y”... “Sljedeće sedmice dobijaš prepuručeno pismo.
Krajnje je vrijeme da se dogovorimo na ljeto. Ću doći tamo vjerovatno u drugoj polovine lipanja, ostati ću dve-tri sedmice. Ćemo se naći? Žao mi je što ne mogu biti s Tobom svaki dan. Vrerujem da more će biti s Tobom onako fenomenalno kao ove godine. Čekam Tvoj odgovor. Kada ću Te opet videti? Imam bolove oko srca. Mislim na Tebe. Veliki poljubac, Y”... “Znaš što je ljubav? On (suprug, op.a.) me tako voli... A Ty? Y”
Ovo je dio autentične ovostoljetne korespondencije između jedne dobrostojeće Čehinje u ranim srednjim godinama i muškarca, nekovrsnog galebara iz Hrvatske.
Pisma galebovima
Ona, služeći se hrvatsko-češkim rječnikom, slala je pisma na novostvorenom “hrvatsko-češkom”, a zbog muškarca koji joj je ostao u sjećanju ima “bolove oko srca”. On, sudeći po njenim pismima, nije baš agilan u odgovaranju. Kao što je vidljivo iz pisama, upoznali su se jednog ljeta na Jadranu.
S ljubavnim bolovima u srcu i čežnjom u grudima mnoge su druge turistkinje, protagonistice jadranskih avantura, nakon povratka u svoje domovine slale slična pisma svojim dragim galebovima s Jadrana. Na neka su dobivale odgovore, osobito ranijih godina prošlog stoljeća kada je mnogima s Jadrana bilo stalo ostati u kontaktu sa strankinjama, bio je to tada i dodatni kontakt sa svijetom. Profesija galebar cvala je šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih. Minula je u ratnim godinama, a u novom stoljeću nije da je nema, ali doživjela je redizajn. Galebari su nekad živjeli za ljeto i susrete na plažama. Nekima je skupljanje recki u ljubavnom notesu bila opsesija pa se na kraju nisu ni ženili, dočekali su samoću i sada žive od uspomena.
- E, sinko moj, ja sam ti bija najzgodniji momak u mistu. Živija san za lito i strankinje. Nauživa san se svih tih godina i zbog njih sada govorin pet jezika. E, a kako bi drukčije priča s njima? Koja je god to tila, s njon sam osta u kontaktu. Uvik govorin da mi je galebarstvo donilo apartmane i da mi je dalo kruha. Kad san sagradija apartmane, one su mi ih punile, a kasnije su mi slale svoje prijateljice i prijatelje - svjedoči nam jedan dalmatinski galebar koji je želio ostati anoniman.
Nova generacija
U novom dobu i novom stoljeću galebarstvo je poprimilo novo obličje. Brzi ritam života donosi i brzi ritam zavođenja.
Danas je sve manje muškaraca koji će za sebe reći da su galebovi, gotovo da ih i nema, a novoj generaciji takva titula pomalo je sramotna. Svi smo mi galebari, reći će dečki iz nove generacije jurišnika na ljetne trofeje, jer ljeto na Jadranu protkano je težnjama koje nisu samo svojina galebara. Naprotiv, imanentna su ljudskom biću. Također, i današnji “alati zavođenja” idu u korak s vremenom, a nadmetanja na jadranskim susretima domaće čeljadi i strankinja moguće da ima i više, ali je sve manje hvalisavaca i profesionalnih galebara.
Danas je moderno upirati u Zrće kao u epicentar jadranske ljetne Sodome i Gomore, odnosno mjesta na kojemu se u ritmu tehno glazbe na after beach partyjima i večernjim zabavama sklapaju poznanstva, događaju avanture, počinju veze koje završe i brakovima.
Tamo ordiniraju galebari novog doba koji zbog brzinskih avantura neće sagraditi apartmane, ali će jadranskoj tradiciji utisnuti svoj pečat. Oni koji ljeti motre na cijeli Jadran reći će samo jedno - na Zrću se po pitanju strankinja i galebarenja ne događa ništa više ni manje nego što se događa diljem Jadrana, a događa se desetljećima, i u prošlom i u ovom stoljeću.
Međutim, otkako je nizozemska televizija objavila da Jürgen L. (27) i Floor K. (25), djeca koja su začeta u jadranskim avanturama svojih majki, traže biološkog oca, zapelo je grlo mnogim galebarima i teško da će se netko od njih sada, kao dosad u galebarskim pričama, mirno hvaliti rečenicama poput:
- Ja ti imam nekoliko desetaka djece po cijelom svijetu.
Odvjetnik: Dijete može do 25. godine na sudu tražiti utvrđivanje tko mu je otac
- Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti dijete do navršene dvadeset i pete godine života, kako to kaže hrvatski zakon. Kada postoji mogućnost analize genetskog materijala DNA testiranjem relativno je lako utvrditi očinstvo s gotovo potpunom sigurnošću. Sud nalaže odgovarajuće vještačenje i na temelju nalaza donosi odluku. Pretpostavljeni otac može sam za sebe odbiti neko dijete priznati svojim, ali to pravno nema nikakvog učinka; kada sud pravomoćno utvrdi očinstvo, on je otac, sa svim pravima, zapravo dužnostima jednoga oca - kaže odvjetnik Vanja Bilić. Dodaje i da nakon dokazivanja očinstva sva djeca imaju pravo na alimentaciju kao i na nasljedstvo.