Prof.dr.sc. Slavko Kulić o pljački silosa, stanju u Hrvatskoj i prognozama budućnosti

[slobodagovora]

PROF.DR.SC. SLAVKO KULIĆ: EKONOMIST, O PLJAČKI SILOSA ĐAKOVŠTINE, STANJU U HRVATSKOJ I SIVIM PROGNOZAMA BUDUĆNOSTI KOJIMA SMO IZLOŽENI...

KRIZA RAZARA SLAVONIJU, a u Vladi nikog nije briga!
Objavljeno: 20.2.2010

Prof.dr.sc. Slavko Kulić ugledni je ekonomist i predstojnik Odjela za interdisciplinarna istraživanja Ekonomskog instituta u Zagrebu čije obrazovanje nije isključivo ekonomsko, već i politologijsko, sociologijsko i filozofijsko.
Njegova beskompromisna promišljanja ovdašnje stvarnosti potvrđuju ga kao iznimnog i ni o kome ovisnog intelektualca.

- To što se dogodilo u Đakovu nije slučajno. To je jedan u nizu slučajeva nepoštedne pljačke hrvatskog naroda koji proturječi pravnom i političkom poimanju uređenog društva i traži da se preispita smisao i značenje promjene političkog uređenja Republike Hrvatske. Ako je točno da ministar poljoprivrede nije osjetio čak ni sram, a ni moralnu obvezu prema tim ljudima i onome što se dogodilo, pa nije dao ostavku, onda je moguće da je tu nešto bilo dogovoreno! Ako se dogodilo da ni ministar policije ni ministar poljoprivrede nisu dali ostavku i da se ni predsjednik države nije osvrnuo na taj dramatični događaj, onda se moramo zapitati je li zakazala savjest naroda - vjerska, politička i znanstvena. Osim toga, to što se dogodilo u Đakovu obesmišljava sve buduće sjetve i žetve u Slavoniji.

Je li slučajno da se takva pljačka dogodila upravo u osiromašenoj Slavoniji?

- Nije slučajno da se pljačke događaju tamo gdje još nečega ima. Slavonija nema udjela u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Prepuštena je igri slučaja u odnosu na sve čime raspolaže u ljudskom i materijalnom smislu. Slavonija je mogla hraniti cijelu Europu i još uvijek to može ako osvijesti svoje mogućnosti prema budućnosti i upravlja vlastitom stvarnošću. Ali, nema globalne koncepcije opstanka i razvoja života, kako u Slavoniji, tako i u cijeloj Hrvatskoj.

Ropstvo ili stvaranje

Spominjete političku odgovornost. Ne sjećam se da je itko u Hrvatskoj dao ostavku na političku dužnost zbog stvarnog osjećaja odgovornosti. Ili se dobivala noga ili se odlazilo zbog bolesti?

- Odgovornost je sociopsihološka paradigma. Na ovom stupnju političkog primitivizma i političke neobazrivosti ne čudi što nismo uspjeli politički i pravno urediti državu s 4,5 milijuna ljudi. Ovo što se događa otvara jedno temeljno pitanje: razumijemo li uopće svoj opstanak u smislu onoga što nam se nudi izvana? A nudi nam se robovski odnos koji nameće neoliberalna doktrina preko naše zakonodavne i izvršne vlasti. Ako je to sudbina hrvatskog naroda, onda narod ovoga prostora ima prirodno pravo na očovječavanje, a ne zaglupljivanje. To je temeljno pravo koje do sada nitko nije javno otvorio. Ono što se dogodilo u Đakovu bio je gubitak svakog dostojanstva i smisla. Jer čemu znati proizvoditi ako vam netko na tako grub način uzme to što ste proizveli? I to u kolaboraciji s političkom strukturom koja vas je na to nagovorila, da bi vam potom uzela. Nije moguće 1.600 vagona s 26.000 tona pšenice i ostalog samo tako izvući iz silosa. To se nije dogodilo u jednom satu ili jednom danu. Riječ je o sustavnoj pljački.

Trebalo je potjerati bar troje ministara

Tko je, imenom i prezimenom, politički odgovoran za krađu iz silosa Đakovštine?

- U trenutku kada se to dogodilo, predsjednica Vlade morala je dati otkaze bar trojici ministara. Ovako ni jedan nije osjetio što je to odgovornost. Odgovornost je i na predsjedniku države, koji je u tom trenutku odlazio s te funkcije hvaleći se kako je mnogo učinio.

Ali predsjedničke ovlasti su ograničene, zar ne?

- Imate pravo. No predsjednik je tu da osvješćuje, ne da zaglupljuje narod. A naš je to deset godina radio i nikad nije ni riječ rekao da autokratsku državu treba pretvoriti u parlamentarnu u kojoj bi poduzetnici i radnici zajedno s vlašću bili odgovorni za stanje u društvu i gospodarstvu. Kada sam mu prije deset godina govorio da nitko nema pravo zaduživati narod bez njegovog znanja, on mi je odgovorio da ionako svi žive na dug, pa zašto bi mi drugačije. Tragično je da deset godina netko može biti predsjednik države, a da nema osnovna znanja o sociologiji države, pa čak ni o svojoj ulozi.

Nisu smjeli zakazati

Govorite da smo misaono izgubljeni. U kom smislu?

- Kada sva tri determinizma: vjerski, politički i znanstveni utvrdimo kao važeća, otvara se pitanje komu možemo spočitati misaonu izgubljenost. Ja ne vidim problem ni u vjerskom, ni u političkom determinizmu. No spočitavam ga onima koji nisu smjeli zakazati - znanosti i znanstvenicima. Oni su tu da spriječe socijalnu nesreću naroda kada sam srlja u nju ili kada gura drugi narod u nesreću. Ali oni se nisu oglasili

Zašto narod to gleda i trpi? Zašto nije u stanju pobuniti se?

- To nije od jučer, to je naša povijest. Nismo u stanju pobuniti se spram robovske orijentacije na koju smo prešutno pristali. Ako nam je lakše prihvatiti robovsku nego stvaralačku orijentaciju, onda će sve što stvaramo završiti na način kako je i do sada završavalo. Pitanje koje postavljate je problem našeg dubokog mentalnog konstrukta, karaktera čitavog naroda koji nije u stanju pobuniti se, čak ni umom, protiv jedne takve drske pljačke. Ako je to problem koji nazivam antropološkom pogreškom u našem mentalnom sklopu, onda nam ni Bog neće pomoći u opstanku naše države u svijetu interesa.

Pljačka mrtvaca

U Hrvatskoj je 310.000 ljudi bez posla, probijena je psihološka granica nezaposlenosti. Dokle ona može rasti?

- Nezaposlenost je problem koji je proistekao iz političkog restrukturiranja hrvatske stvarnosti u cjelini, posebno gospodarstva. U procesu propadanja ta se stvarnost nije korigirala jer se išlo na stečajeve, na pljačku mrtvaca. Ako je tako, onda naša nezaposlenost nije slučajna već planirana od strane politike. Na taj način se izvršna vlast rješavala svih problema, pa i problema zaposlenosti. U klasičnom kapitalizmu bio je jedan odnos između vrijednosnog sastava rada i tehničkog sastava kapitala. U uvjetima neoliberalnog kapitalizma, vrijednosni sastav rada bitno se mijenja. Kapital može već večeras sve nas otpustiti s posla jer on ne treba naš um. On se treba samo poslužiti našim umom u ostvarivanju profita. Budući da nismo pripremali mišiće u klasičnom kapitalizmu, imali smo tisuće odmarališta za oporavak od reumatskih bolesti. Danas pak imamo problema s neurološkim bolestima i na tisuće moždanih udara kod mladih ljudi jer nismo pripremili mozak za neoliberalni način zlouporabe našega uma u funkciji ostvarivanja profita. Svi koji rade zapravo su zlouporabljeni jer ono što stvore pripada vlasnicima. Drugim riječima, nije bitno što stvaraš, već što kao vlasnik imaš.

To baš ne obećava sjajnu budućnost. Što nas čeka u njoj?

- Sadašnji naš rad i njegove tehničke vrijednosti ne trebaju kapitalu, pa možemo očekivati daljnja otpuštanja, od brodogradilišta i banaka nadalje. Budući da gospodarski i socijalni odnosi traže dugoročnu uređenost da bi se pojedinac kao radnik pripremao za svoju budućnost, nije slučajno da ulazimo u dugoročnu kriznu fazu koja će trajati do 2030. godine. Ako se danas osvijestimo, mogli bi do tada izići iz stanja dugoročne depresije. A ta će depresija rezultirati mnogim novim bolestima, neurozama i psihozama, ubojstvima i samoubojstvima. Živjet ćemo u stanju egzistencijalne tjeskobe sa spoznajom da to što ćemo raditi neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije.

Možemo li se othrvati tomu i kako?

- Narod treba pripremiti na to da pokuša mobilizirati sve što je u njemu umno i psihofizički vrijedno kako bi se othrvali nametnutoj sudbini beznađa. Narod mora znati utjecati na svoju sudbinu i suprotstaviti se svome propadanju. Hrvatska je doživjela pad unatrag. Događa se proces refeudalizacije odnosa, a ne kapitalizacije. Ovo što se događa u Đakovu i drugdje jest nasilje koje ne omogućava razvoj. Narod ima mogućnost da se pobuni protiv tog nasilja.

Koja snaga u društvu može izvesti tu pobunu?

- Budući da smo mlade ljude posve indoktrinirali nečim što ne daje ikakvu perspektivu osim podaničke, onoga časa kada naša djeca saznaju tko su im stvoritelji, tko su im učitelji i državni voditelji, oni će ih se s pravom odreći, a ja ću ih istog trena podržati. Kroz sustav socijalnog obrazovanja od njih smo iznudili da prihvate naša pogrešna robovska uvjerenja. Ne možemo opstati na robovskoj orijentaciji, već samo na stvaralačkoj. A za to još imamo pretpostavke, samo ako ih osvijestimo. U tom smislu zadaća je na intelektualcima koji su uspjeli odvojiti svoj um od stražnjice i pokušavaju misliti život. I dalje mislim da je odgovornost na znanosti da nas spasi od kataklizme. Od politike i crkve to ne očekujem jer su to dva represivna mišljenja. No znanost bi trebala koliko-toliko osvijetliti narodu put.

Dužniji od Grčke

Grčka je u središtu pozornosti jer je u velikoj krizi i pred financijskim slomom koji ugrožava cijelu eurozonu. Ima li elemenata za usporedbu Grčke i Hrvatske?

- Kako da ne! Hrvatska je za svoj kapacitet dužnija od Grčke: 43 milijarde eura državnih dugova, pa još 23 milijarde dugova građana, plus dugovi esulima, židovima, katolicima, plus izdane premije i garancije i tako dalje. Najteže je saznanje da mi zapravo ne znamo stanje našeg duga. To je naša misaona izgubljenost u stvarnosti. Osim toga, imamo i 1,1 milijun ovrha protiv građana koji ne mogu izvršavati svoje obaveze, pa ljudi ostaju bez stanova. Sve ono što se događalo u Americi sada se događa ovdje. Međutim, mediji o tome šute kao da se ništa ne događa.

U više navrata isticali ste kako je, uz nedostatak proizvodnje, glavni problem Hrvatske neumjereni konzumerizam. Je li ova kriza donijela promjene tih navika?

- Kriza je poželjno stanje. Omogućava nam da se pravodobno postavimo spram života i budućnosti jer se krizna stanja uvijek rješavaju na unaprijed mišljenoj istini. Kriza ima i razornu i razvojnu ulogu, a mi smo se prepustili onoj razornoj. Nama su najprije punili trbuh i praznili mozak preko kredita i kartica. Danas kada nam prazne trbuh, mozak nema čime reagirati. To znači da nismo razumjeli mogućnost opstanka iz sebe, a ne na račun tuđe moći. Primjera radi, Slavonija je zapuštena do te mjere da su njive u ledini. S druge strane, od 23-24 milijarde kuna hrane u prometu čak 16 milijardi je hrana iz uvoza. Da EU noćas iz sanitarnih razloga spusti brklje, mi bismo za petnaest dana pomrli! Unatoč mogućnostima koje Slavonija krije.

Zdravi u mirovini, a bolesni rade

Kakvu biste dijagnozu društva postavili?

- Zdravstveno stanje hrvatskog naroda je zabrinjavajuće, a posebno stanje zdravlja žena i djece. Još od vremena Bismarcka, u uređenim društvima zdravi su radili, bolesni se liječili, a umirovljeni dostojanstveno živjeli i umirali. A što se događa u nas? Zdravi su u mirovini, bolesni rade, a umirovljeni doživljavaju eutanaziju koju nad njima provodi država jer s dvije tisuće kuna u ovim uvjetima ne mogu živjeti. Država im uskraćuje osnovne uvjete života! To narod od svoje države nije očekivao, što znači da je obmanut u procesu promjene političko-pravnog uređenja.

Jesmo li u tranziciji izgubili osjećaj za solidarnost i odgovornost, brinući se isključivo za profit?

- Prije pet godina upozorio sam da ćemo nestati u tranziciji, kao i svi koji su pristali na europske direktive. One su ulitmativni kapitalizam jer je i sama ideja pljačke svim sredstvima izvorno europska, a ne američka. Mi niti znamo što tranzitiramo, niti u što tranzitiramo. Kada prihvatimo europsku pravnu stečevinu, istog časa hrvatski će narod izgubiti svoju kulturu, iako na nju ima pravo. A kada ostane bez nje, on je izgubljen. Slobodno zapišite - za sedamdeset godina neće nas biti u ovom prostoru ni kao subjekta kulture, a još manje kao subjekta civilizacije!

Miroslav FILIPOVIĆ


Izvor: www.glas-slavonije.hr (http://www.glas-slavonije.hr/mvijest.asp?rub=3&ID_VIJESTI=6821)

[slobodagovora]

Jedan dosta stariji razgovor s Kulićem:

Utorak, 22 Svibanj 2007


U trenutku kad su se pojavile vijesti kako su u Zagrebu oformio forum liberalnih ekonomista koji spremaju recepturu za sadašnje hrvatske ekonomske probleme, jedna nas je pojedinost potaknula da na ovim stranicama objavimo recentni intervju s Dr Slavkom Kulićem, renomiranim hrvatskim ekonomistom koji nekim slučajem ne spada u grupu koja nam sprema liberalnu recepturu za izlazak iz sadašnje ekonomske stvarnosti. Po ustaljenom receptu, liberalna ekonomija naime tvrdi da je za probleme krivo to što nismo dovoljno liberalni a ne zato što je nešto trulo u ideji samoj. S profesorom Kulićem razgovarao je Dražen Majić (Glas Istre)

PROFESOR SLAVKO KULIĆ S EKONOMSKOG INSTITUTA U ZAGREBU O GUBITKU HRVATSKOG MONETARNOG SUVERENITETA


Globalizacija je ušavši u Hrvatsku najprije prisvojila domaću akumulaciju koja je postala vlasništvo talijanske, austrijske i njemačke države koje na taj način drže pod kontrolom čitav naš život jer raspolažu našom štednjom koju plasiraju vodeći se isključivo svojim potrebama i interesima. Neoliberalni »tsunami« najprije nam je omogućio da pomoću kredita trošimo sve što je svijet proizveo, a onda se povukao s našom akumulacijom. Ta nas je neoliberalna oseka ostavila potpuno osiromašene u stanju da moramo pristati na bilo koju alternativu koja nam se ponudi. Dok god ne budemo u potpunosti pristali na podložnost i bespogovorno prihvaćanje europskih direktiva neće biti ni članstva u EU-u.Profesor Slavko Kulić predstojnik je Odjela za interdisciplinarna istraživanja Ekonomskog instituta u Zagrebu i autor više od 250 znanstvenoistraživačkih radova te stotinjak sudskih ekspertiza vezanih za ekonomsku problematiku. Kulić je medijski vrlo zanimljiv sugovornik jer u svojim razmišljanjima beskompromisno analizira hrvatsku gospodarsku i političku stvarnost koristeći angažirani pristup intelektualca humanističke provenijencije i vjerodostojnost znanstvenika. Osim po nedavno objavljenoj knjizi »Neoliberalizam kao socijal-darvinizam«, Kulić je pažnju medija izazvao i sudskim vještačenjem uzroka sloma Istarske banke i čitavog hrvatskog bankarskog sustava. Razgovor smo započeli upravo tom temom pokušavajući spoznati utjecaj rasprodaje hrvatskih banaka na pregovaračku poziciju naše zemlje prilikom pristupanja Europskoj uniji.

Dugo smo bili u zabludi oko privatizacije hrvatskih banaka

- Zbog čega tvrdite da se u drugoj polovici devedesetih nije dogodila privatizacija hrvatskog bankarskog sustava, već su ga preuzele banke u vlasništvu susjednih država?


- Naša je javnost doista dugo bila u zabludi misleći da se dogodila privatizacija hrvatskih poslovnih banaka. Istina je da se dogodilo podržavljenje banaka jer hrvatska država, odnosno njena politička elita, nije bila sposobna upravljati svojim monetarnim sustavom. Stoga su odlučili cjelokupnu domaću štednju i raspoloživu akumulaciju predati međunarodnoj političkoj i financijskoj oligarhiji. Globalizacija je tako ušla u Hrvatsku i jeftinom kupovinom najvećih banaka najprije prisvojila domaću akumulaciju koja je postala vlasništvo talijanske, austrijske i njemačke države koje na taj način drže pod kontrolom ne samo banke nego i čitav naš život jer raspolažu našom štednjom koju danas plasiraju vodeći se isključivo svojim potrebama i interesima. Kada su nedavno hrvatski građani podigli oko milijardu kuna svoje štednje jedan je čelnik Hrvatske narodne banke (stranac) napravio pravu uzbunu pitajući ih što misle takvim ponašanjem. Strane države očito paze koliko koristimo svoju akumulaciju kontrolirajući tako i naše ponašanje spram te akumulacije koja im je inače prodana uz 1,5 posto kamata. Danas nam tu istu akumulaciju prodaju uz kamatu od 6 do 28 posto. Taj je proces prešutjela i znanost i politička vlast, kao i vodeći mediji.

Smatrate da je taj proces bio dobro osmišljeni scenarij. Tko ga je osmislio?

- Svjetska politička i financijska oligarhija imala je za cilj doći do akumulacije tranzicijskih zemalja bilo kroz životna osiguranja, bilo kroz izvoz i prodaju svoje jeftine robe ili kroz kupnju banaka. Njihova je strategija osvajanje i preraspodjela onoga što je gotovo, a ne ulaganje u investicije i stvaranje novih vrijednosti. Namjera je bila da se do toga dođe na što bezbolniji način.

Znači cilj je bio primorati državu da sanira i proda najveće banke te ukloni one manje i stvori mjesta za dolazak stranih banaka?

- Otprilike tako. Tvrdilo se da moraju doći strane banke jer se mora stvoriti konkurencija što je bilo zamagljivanje financijskog tržišta u Hrvatskoj. Naime, te nove banke su našim građanima i privredi prodavale novac po daleko većoj cijeni od one u njihovim matičnim zemljama. One su u stvari zlorabile prostor naših slabosti, naše neinformiranosti ili neobazrivosti. Naravno, do hrvatske akumulacije nije se moglo doći bez suglasnosti hrvatske političke elite.

Spisak za likvidaciju 35 banaka

Dakle, Franjo Tuđman je bio potpuno svjestan tog procesa?


- Nije, mada sam ga još 1993. godine upozoravao da je naš Ustav vrijednosno politički, a ne vrijednosno socijalni akt te da se u Hrvatskom saboru moramo odlučiti na koji tip kapitalizma pristajemo - na anglosaksonski ili proeuropski. Nažalost, do danas nismo donijeli politički konsenzus o tome. Hrvatska nema političkog i ekonomskog konstitucionalizma, pa će biti teško doći do pravnog konstitucionalizma koji od nas traže europske direktive, odnosno europski ustav. Dok god ne budemo u potpunosti pristali na podložnost i bespogovorno prihvaćanje europskih direktiva neće biti ni članstva u Europskoj uniji. Zašto? Upravo zato jer te direktive ne traže pregovarače već izvođače.

Je li prilikom preuzimanja banaka uopće bilo nekakvog pregovaranja ili su naši politički i monetarni čelnici tek sproveli izvanjski diktat?


- Sve se dogodilo u Hrvatskoj narodnoj banci unutar koje je oformljena komisija sa zadatkom da sprovede spomenutu koncepciju i koja je sačinila spisak za likvidaciju 35 banaka, među kojima je bila i Istarska banka. Privremeni upravitelji i njihovi postupci nisu bili slučajni već pomno osmišljeni, a svi oni koji su u tome sudjelovali potom su unapređeni i nagrađeni. Pitanje je kako bi prošli da to nisu prihvatili. Primjera radi, sanacija Dubrovačke banke vrijedna tri milijarde kuna pokrivena je izdavanjem državnih vrijednosnih papira, a banka je potom prodana za nekih 300 milijuna kuna. Samo na tom primjeru vidimo da se neko olako poigrao s poreznim obveznicima. Pravo je pitanje tko je sebi dozvolio toliku količinu ovlasti da nešto sanira s tri milijarde kuna, a onda to isto proda za desetinu vrijednosti i tko je od toga imao koristi? Onaj tko je banku kupio znao je što stoji u njenom portfelju u smislu onih dvadeset hotela - dvadeset bisera koji su, osim preuzimanja akumulacije, i bili cilj kupaca.
Tadašnji guverner Marko Škreb pritom je zloporabio izvršnu vlast što predstavnici HNB-a i danas priznaju u svojim priopćenjima tvrdeći da su sve radili skupa s Vladom. To je jedan od najtežih promašaja u sociologiji države zbog kojih studente rušimo na ispitima ako to ne znaju. Monetarna vlast je odgovorna Hrvatskom saboru kao zakonodavnoj vlasti jer je u jedinstvu vlasti monetarna vlast jednako važna kao i izvršna, sudbena ili zakonodavna budući da u stvarnosti obavlja vrijednosnu valorizaciju onog što se događa u spomenutim segmentima. Kod prodaje bankovnog sustava sve se dogodilo izvan Hrvatskog sabora, a posljedica tih događanja je gubitak monetarnog suvereniteta.

Politika je zloporabila ogromno povjerenje naroda nakon osamostaljenja

Kako je moguće da nitko na to nije reagirao?


- Sve je učinjeno bez prisustva znanosti. Nama ti detalji nisu bili dostupni čime ne želim umanjiti odgovornost jer jedan narod, između ostalog, treba znanstvenike da spriječe socijalnu nesreću ako narod u nju srlja ili ga netko drugi gura. Mi na žalost ni dan danas nemamo dovoljno uvida u sve materijalne činjenice. Sve je bilo skriveno od znanstvenika i medija.

Zar nismo onda kao narod malo naivni ili čak i primitivni kad nas netko može tako izraditi?


- Ne radi se o primitivizmu već o ogromnoj količini povjerenja koju je narod dao političkoj strukturi koja je to povjerenje zloupotrijebila protiv naroda i to je najteži dio naše istine. Narod je izabrao svoje predstavnike u Saboru koji su prepustili izvršnoj i monetarnoj vlasti da donose odluke koje nisu u interesu samog naroda. Na temeljno pitanje kako je to bilo moguće još nitko nije odgovorio. To je moguće samo u kancelarskom sustavu gdje premijer ima potpunu izvršnu vlast i kontrolu nad zakonodavnom vlašću tako da je pitanje je li baš Tuđman bio naš najautoritativniji vladar.

Kako se gubitak monetarnog suvereniteta odrazio na hrvatsko gospodarstvo?


- Destrukcija monetarnog sustava je dalekosežna jer predstavlja onesposobljavanje društva za bilo kakav oblik osamostaljivanja u bilo kojem segmentu: političkom, pravnom, pa čak i vojnom. Hrvatskog gospodarstvo i stanovništvo lišeni su mogućnosti korištenje vlastite akumulacije i valute za gospodarski rast. Izgubili smo sposobnost upravljanja vlastitom kreditno-financijskom politikom te danas djelujemo pod uvjetima koje nam drugi određuju. Primjera radi, uzmimo kartično poslovanje i kartičnu potrošnju koja je suludo visoka jer narod nema druge mogućnosti da dođe do novca. Taj kartični dug se popeo na preko deset i pol milijardi dolara, plus kamate od 13 do 28 posto. Kada tom dodamo i unutarnji dug od 7,6 milijardi dolara, te dug globalnim financijskim institucijama od preko 33 milijardi dolara bez kamata, 22 milijarde dolara umirovljenicima, kao i činjenicu da su pristigle na naplatu državne obveznice te garancije i vatikanski ugovori - situacija je katastrofalna.

MMF nam poručuje: Izvolite svoje zdravlje čuvati na jeftiniji način!

- Od ove države zahtjeva se nešto što proturječi svakom razumu jer ta država više ne može podmiriti sve one koji su se postavili kao vjerovnici. Štrajk liječnika se događa jer Međunarodni monetarni fond kaže: U zdravstvu više ne možete trošiti toliko koliko želite - izvolite svoje zdravlje čuvati na jeftiniji način. Budući da se pripremaju štrajkovi u obrazovanju i kod umirovljenika, mi tek dolazimo u probleme koje nećemo moći zatrpati. Oni su zakonita posljedica lišenosti hrvatske akumulacije jer da smo imali akumulaciju, mogli smo to sami rješavati. Nadalje, od 16,5 milijardi kuna koliko potrošimo na hranu iz uvoza dolazi dvije trećine što znači da smo i biološku osnovicu doveli u ovisnost, a slično nam slijedi i s energentima.

Gdje nam je uopće ostala neovisnost? Koje još atribute suverenosti uopće imamo?


- Gotovo da više i nemamo polja u kojem nismo ovisni. Još jedino imamo suverenitet uma da se protivimo situaciji u koju smo se doveli jer za nju nam nitko drugi nije kriv. Moramo se osvijestiti o stanju u koje smo došli.

Tek smo izašli iz jedne državne zajednice, a spremamo se u drugu s prilično loših polaznih položaja. Nisu li onda rat i sve žrtve bile uzaludne?


- Onaj tko nas je lišio naših mogućnosti potpuno je obesmislio Domovinski rat. To se mora znati.

Znači »otac domovine« Franjo Tuđman već je za vrijeme svoje vlasti dozvolio da njegovo dijete izgubi svoju neovisnost?


- Nije za vrijeme njegovog mandata sve bilo izgubljeno jer su i njega takozvane proeuropske snage osuđivale jer se protivio pristupanju Europi prije sređivanja unutarnje situacije. Osim toga pitanje je i koliko je on uopće razumio što se događa i koliko je on kao povjesničar bio svjestan onoga što se događa na polju ekonomije. Ne zna se što su mu njegovi savjetnici predočavali o događanjima u monetarnom sektoru. Znam tek da nije puno znao o monetarnoj politici i da je odgovoran što nije monetarnoj vlasti pridavao jednaku važnost koju je imala zakonodavna ili izvršna vlast. Na to su ga trebali upozoriti pravni stručnjaci koji su kreirali ustav u kojem monetarna vlast nije u jedinstvu vlasti. Monetarna vlast je tuđa i izvan je sustava odgovornosti prema hrvatskoj stvarnosti.

Sve je u funkciji uvoznog lobija, a protiv proizvodno-tehnološke i izvozne orijentacije

Što bi se dogodilo da su banke ostale pod hrvatskom kontrolom?


- Da smo ostali u posjedu 135 milijardi kuna akumulacije, ne bi nam uopće bio problem 30 ili 40 milijardi kuna uložiti u investicije i ne bi bilo potrebe za tolikim korištenjem inozemnih kredita. Međutim, mi i ove preostale banke želimo prodati strancima što znači da nismo naučili lekciju. Oni nas žele lišiti bilo kakve mogućnosti da išta možemo učiniti u smislu unutarnjeg samoodređenja ili jasnog međunarodnog opredjeljenja. Slično je i s ustrajanjem na fiksnom tečaju koji je isključivo u funkciji uvoznog lobija, a protiv bilo kakve proizvodno-tehnološke i izvozne orijentacije. Današnja rasprava o promjeni tečaja nema nikakvog smisla u postojećem beskoncepcijskom stanju. Razlika je između fiksnog i stvarnog tečaja kune oko 20 posto. Imperativno je da država u Saboru ili na gospodarsko-socijalnom vijeću utvrdi proizvodno-tehnološku-izvoznu razvojnu politiku umjesto trgovačke. Deficit proračuna raste. Rashodi se ostvaruju, ali ne i prihodi. Planirani deficit je 4,5 posto, a onaj stvarni je i preko 6,5 posto. Stanje se prikriva umjesto da se rješava preraspodjelom. Tečajne razlike prenose se na domaće potrošače, a to će nas tek koštati kad poraste cijena nafte i plina.

- U svjetlu pristupanja Europi što nam je onda još preostalo za pregovaranje? Jer, po vama, već smo na koljenima.


- Za to ne treba optuživati Europu već naš kancelarski sustav koji kontrolira sve razine vlasti. Dokaz tome je preko 90 tisuća pravnih normi koje su od 1991. do 2004. godine usvojene u Saboru od kojih je 75 tisuća na »brzi« način nametnula izvršna vlast. U takvim okolnostima teško da se može govoriti o parlamentarnoj demokraciji jer kod nas izvršna vlast dominira nad zakonodavnom što u svijetu baš nigdje ne postoji. Sabor se olako odrekao odgovornosti koju je preuzeo prema narodu.

Primit će nas tek 2017. u paketu sa Srbijom i Crnom Gorom

- Kako gledate na problem generala Gotovine i koliko je on doista prepreka našem ulasku u EU?


- Gotovina je samo jedno od pitanja za koja insistiraju da budu u skladu s njihovim zahtjevima. Ante Gotovina uopće nije problem za početak razgovora, već oni žele da budemo u potpunosti podložni svakom njihovom zahtjevu. Kada riješimo taj problem pojavit će se problem ljudskih prava i to će biti razlog zbog kojeg će nas pod schengenskim zidom držati čak do 2017. godine. Tu je i umirovljenički dug od 22 milijardi dolara koji je već dospio do Strasbourga, pa povrat izbjeglica. To su naši stvarni problemi pa ako nas na Gotovini mogu ovako odgađati, koliko nas tek mogu pritiskati na spomenutim problemima? Mislim da će se ti razgovori odgađati sve dok ne budemo u paketu primljeni 2017. godine, zajedno sa Srbijom i Crnom Gorom.
Istaknuo bih, također, da se u stvari ne radi o pristupanju Europskoj uniji već o običnoj aneksiji. Dok ne pristanemo na bespogovorno izvršavanje naloga oni će nas iscrpljivati jer mi s naše strane zida ništa ne poduzimamo kako bi riješili svoje probleme, već se nadamo da će se problemi riješiti kad uđemo u Uniju. Suludo je očekivati da će nam probleme rješavati netko treći i to je naša najveća zabluda. Jer Unija će uskoro imati toliko svojih problema da neće imati kad razmišljati o nečijim problemima.

Vaš termin aneksija podsjeća na neku zlu silu tipa Trećeg Reicha?


- Konstrukt Europe je utemeljen na filozofiji nasilja, a Europska unija je stvorila ustav poretka sile kao prava. Dok god ne prihvatimo poredak sile kao prava mi nećemo ući u Europu što znači da moramo prihvatiti ekonomsku, političku, pravnu, socijalnu i vojnu podređenost te da ćemo služiti tuđim interesima bez prava da služimo interesima hrvatskog naroda. Financijsko-politička oligarhija koja je i stvorila Europsku uniju otpočetka je oblikuje spram svojih interesa, a ne zbog interesa naroda koji se uvode u taj nadnacionalni projekt. Nema nam egzistencije bez edukacije za takvu nasilnu Europu.

Stvar pomalo nalikuje nekoj zavjeri. Koji su eksponenti te financijsko-političke oligarhije?


- Nema tu nikakve zavjere jer se sve radi potpuno otvoreno. Tu prevladavaju američke i dijelom europske korporacije. Sve nadnacionalne tvorevine uvijek su u funkciji njihovog interesa. Radi se o američko-europskom interpersonalnom savezu koji sve želi podčiniti interesu svoga novca. Trenutno se najviše radi na problemu Ukrajine, Bjelorusije i Moldavije koje su zbog svoje važnosti u transportu plina i nafte dobile prednost pred Balkanom. Aktualno putovanje Condoleeze Rice u Rusiju najava je skorašnjeg pritiska na Ruse da prihvate daljnju ekspanziju Unije.

Cijela priča je prilično pesimistična. Što nam preostaje?

-Moramo javno pričati o tome dok čekamo pred zidom. Moramo rješavati probleme koji su pobjegli kontroli naše političke elite. Nalazimo se u stanju autodigestije – samoprobave, odnosno potrošnje svega raspoloživog. Neoliberalni »tsunami« koji nam je najprije omogućio da pomoću kredita trošimo sve što je svijet proizveo, sada se povukao s našom akumulacijom. Ta nas je neoliberalna oseka ostavila potpuno osiromašene u stanju da moramo pristati na bilo koju alternativu koja nam se ponudi.

Izvor: amac.hrvati-amac.com (http://amac.hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=1292&Itemid=42)

[slobodagovora]

Kulić je jedan od rijetkih koji jasno kaže da su tzv pregovori s Europskom Unijom prijevara, jer ne radi se tu o pregovorima, već se radi o izvršenju direktiva ber prigovaranja. Ako hoćeš u EU, onda moraš bez prigovora izvršiti njihove direktive. Nema tu da se može Uniji reći mi bismo to malo drukčije nego što nam vi kažete, kao što bi se radilo kada bi se radilo o pregovorima. A dobra mi je i njegova teza kako Hrvatskom proteklih 20 godina upravlja istih 1500 ljudi.

Naravno, slažem se s njim oko tih tzv pregovora. Javnosti se neće reći kako se radi o ultimatumima Europske Unije, već se laprda o pregovorima. Kada opozicija laprda kako vlast loše pregovara s Unijom, a da su oni na vlasti sve bi se bolje ispregovaralo, to nije ništa nego obmana javnosti. Nema pregovora, možeš ih jedino odbiti i reći mi ne želimo u Uniju. Oporba je u pravu samo onda kada govori da vlast ne priprema Hrvatsku dobro za EU, ali to se odnosi na pripreme Hrvatske da ne bude pregažena u EU. Npr. oni programi koji se trebaju osmisliti te se na osnovu tih programa može dobiti novac iz fondova. Ali, dobije li Hrvatska taj novac ili ne, opet Hrvatska MORA uplatiti novac u EU, a vjerojatno i vratiti ono što dobije iz fondova (za ovo vraćanje baš nisam siguran).

Sve parlamentarne stranke su za EU! Oni se hvale time da postoji konsenzus svih parlamentarnih stranaka za ulazak u EU! Dakle, i đapićevci i glavaševci su za to. I Miroslav Tuđman (koji prigovara vlasti jer su rekli jednom prigodom da su dobili domaću zadaću i da će ju ispuniti, a gle čuda vlast je rekla istinu o tzv. pregovorima), kao i svi ostali koji su za ulazak u EU, a nisu u parlamentu, ali se predstavljaju kao neki koji bi bolje ispregovarali ulazak u EU, obmanjuju javnost. Tko je za EU, taj je za njihova pravila, a tko nije taj mora jasno reći da je protiv ulaska Hrvatske u EU.


Protivnik sam ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, i protivnik sam Europske Unije, a sve koji su za ulazak u EU (bez obzira kako oni upakirali svoje stavove) nazivam eunionistima, eunijašima i želim im neostvarenje njihovih planova :)

[Domobran88]

Kulić je jedan od rijetkih koji jasno kaže da su tzv pregovori s Europskom Unijom prijevara, jer ne radi se tu o pregovorima, već se radi o izvršenju direktiva ber prigovaranja. Ako hoćeš u EU, onda moraš bez prigovora izvršiti njihove direktive. Nema tu da se može Uniji reći mi bismo to malo drukčije nego što nam vi kažete, kao što bi se radilo kada bi se radilo o pregovorima. A dobra mi je i njegova teza kako Hrvatskom proteklih 20 godina upravlja istih 1500 ljudi.

Naravno, slažem se s njim oko tih tzv pregovora. Javnosti se neće reći kako se radi o ultimatumima Europske Unije, već se laprda o pregovorima. Kada opozicija laprda kako vlast loše pregovara s Unijom, a da su oni na vlasti sve bi se bolje ispregovaralo, to nije ništa nego obmana javnosti. Nema pregovora, možeš ih jedino odbiti i reći mi ne želimo u Uniju. Oporba je u pravu samo onda kada govori da vlast ne priprema Hrvatsku dobro za EU, ali to se odnosi na pripreme Hrvatske da ne bude pregažena u EU. Npr. oni programi koji se trebaju osmisliti te se na osnovu tih programa može dobiti novac iz fondova. Ali, dobije li Hrvatska taj novac ili ne, opet Hrvatska MORA uplatiti novac u EU, a vjerojatno i vratiti ono što dobije iz fondova (za ovo vraćanje baš nisam siguran).

Sve parlamentarne stranke su za EU! Oni se hvale time da postoji konsenzus svih parlamentarnih stranaka za ulazak u EU! Dakle, i đapićevci i glavaševci su za to. I Miroslav Tuđman (koji prigovara vlasti jer su rekli jednom prigodom da su dobili domaću zadaću i da će ju ispuniti, a gle čuda vlast je rekla istinu o tzv. pregovorima), kao i svi ostali koji su za ulazak u EU, a nisu u parlamentu, ali se predstavljaju kao neki koji bi bolje ispregovarali ulazak u EU, obmanjuju javnost. Tko je za EU, taj je za njihova pravila, a tko nije taj mora jasno reći da je protiv ulaska Hrvatske u EU.


Protivnik sam ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, i protivnik sam Europske Unije, a sve koji su za ulazak u EU (bez obzira kako oni upakirali svoje stavove) nazivam eunionistima, eunijašima i želim im neostvarenje njihovih planova :)

U podpunosti se slažem! :thumbsup:
No, predpostavljam da će do ulazka u EU ipak doći, tako da ćemo ju morati uništavati iznutra, "kao Jugoslaviju" kako je to Schwartz rekao.

[slobodagovora]

Vjerojatno će doći, a uvjeren sam kako će protiv tog čudovišta biti puno teže nego protiv Juge

[slobodagovora]

Prof. dr. Slavko Kulić o priključenju Europskoj uniji

Zapad kroz EU pljačka istočnu Europu

Autor: Orjana Antešić
Objavljeno: 12. siječnja 2011. u 7:15

Ovih dana imenovan sam direktorom američkog Instituta za svjetske probleme za Europu i ne želim štedjeti ovaj narod od istine. Europska unija samo je još jedan oblik pljačke jer kao što je nekad u povijesti Europa pljačkala druge kontinente, tako danas kroz Europsku uniju pljačka istočnu Europu

Uoči skorašnjeg odgovora iz Bruxellesa kojim će se odlučiti sudbina za više od osam tisuća radnika u »3. maju«, »Kraljevici«, »Brodotrogiru« i »Brodosplitu«, o najcrnjem scenariju, ali i još uvijek mogućim izlazima za spas ove strateški važne industrije u Hrvata razgovarali smo s poznatim stručnjakom s Ekonomskog instituta Slavkom Kulićem.

Što će se dogoditi ako Hrvatska ostane bez brodogradnje?

– Bez brodogradnje, gospodarstvo Hrvatske će nestati jer je većina naše nacionalne ekonomije vezana je uz ovu industriju. Onaj tko bude vlasnik preostalog u gospodarstvu, taj će ubuduće određivati i formu života na ovim prostorima, od Ustava, zakona i svega ostalog. Oni koji pokušavaju napraviti okvir moraju znati da se prije radi slika, a tek onda okvir. To što će Hrvatska ostati bez svojih brodogradilišta nije ništa u odnosu na što još čeka ovaj narod kojeg će politička vlast žrtvovati u političke svrhe i »cilj svih ciljeva«, a to je uključenje u Europsku uniju. U tu umjetnu asocijaciju, s ovakvom politikom i ponašanjem državne vlasti, ući ćemo kao objekt, a ne kao subjekt civilizacije. Politička vlast Hrvatske vidi samo i isključivo sebe u birokratskoj strukturi Europe i nimalo ih ne brine od čega će ovaj narod i radnici živjeti. Što će to i tko čuvati interese hrvatskog naroda ako stranci kupe sve što vrijedi?! Ako ništa ne proizvodimo i ne izvozimo, članstvo u takvoj Europi postaje besmisleno. Hrvati na ovaj način neće imati priliku da budu ni podanici, ni najamnici jer strani kapital ima svoju vrijednosnu strukturu koja prati interese kapitala i zato je krajnje vrijeme da pobjegnemo od ove društvene nesreće.

Politika je problem

Govorite kao najljući euroskeptik.

– Nisam ni pesimist ni optimist, samo javno i odgovorno kažem istinu. Dosad sam napisao pet knjiga o Europi i vrijeme je potvrdilo njihov sadržaj. Ovih dana imenovan sam direktorom američkog Instituta za svjetske probleme za Europu i ne želim štedjeti ovaj narod od istine. Europska unija samo je još jedan oblik pljačke jer kao što je nekad u povijesti Europa pljačkala druge kontinente, tako danas kroz Europsku uniju pljačka istočnu Europu. Europske direktive su ultimativne, ocijenio bih ih kao teži oblik staljinizma. Da kojim slučajem te direktive primamo iz Moskve, sigurno je da bi se pobunili protiv njih. Ovako, šutke ih prihvaćamo. Ne znam zašto nikad nitko nije raspravio ni u vjerskom, političkom ni znanstvenom determinizmu posljedice jednog takvog ultimativnog odnosa prema Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Oni žele da kupujemo njihovu robu, tako i brodove, da ostanemo bez domaće proizvodnje. Sve što naša politička vlast stavlja u funkciju političke svrhe proizlazi iz funkcionalnog aspekta Europske unije da sociološko-psihološki principi izostavljaju iz prosuđivanja takvog članstva i suživota. Nitko ne spominje što će se dogoditi s nama kada postanemo članica Unije. Tog trenutka spustit ćemo se na onu potrošnju na razini koje proizvodimo. Drugim riječima, manje ćemo proizvoditi i još ćemo manje trošiti.

Gdje smo pogriješili s brodogradnjom?

– Brodogradnja je kralježnica hrvatske proizvodnje u posljednjih šezdeset godina, po brodu smo postali i ostali prepoznatljivi u svijetu. Istina, gradili smo skupe brodove jer su brodogradnju vodili inženjeri, a ne ekonomisti. Iza toga stajala je bivša država koje je to financirala premiranjem brodogradnje jer je postojala nacionalna valuta. Hrvatska nema ni financijsku ni ekonomsku moć da podupire takvu brodogradnju u kojoj stranci dobivaju veću vrijednost od one koje plaćaju. Osim toga, kuna je samo prijelazno, transakcijsko sredstvo.

Pod udarom špekulantskih principa u međunarodnim razmjerima, u kojima se cijena čeličnog lima mijenja svakih 15 do 20 dana, a u posljednje tri godine varirala je između 600 i 1.700 dolara, hrvatska brodogradnja napuštena od države sama više ne može pronaći moguće u nemogućem. Toga moramo biti svi svjesni, baš kao i činjenice da nemamo ni sirovinsku bazu odnosno domaće željezare koje bi pratile proizvodnju na navozima. Nemamo ni monetarnu, a još manje neovisnu političku vlast Republike Hrvatske koja sada pod svaku cijenu napušta spašavanje nacionalne brodogradnje. Pitanje brodogradnje pokušava se riješiti s naslova političkog restrukturiranja odnosno privatizacije škverova, a to vodi ka njihovoj likvidaciji. Zaključno, nije problem u brodogradnji, već u politici.

Brodogradilišta moraju opstati

Pred zaključnim smo pečaćenjem sudbine domaćih škverova. Što se u ovom trenutku uopće može više učiniti da se hrvatska brodogradnja ili barem jedan njezin dio uspije održati?

– Mi još uvijek imamo mogućnost da u koncepciji dugoročnog razvitka Hrvatske po prvi put damo značenje jadranskoj orijentaciji u kojoj bi brodogradilišta, ili barem jedan dio njih, itekako dobili na značaju i smislu. To znači gradnju brodova za domaće brodare. Jadranska koncepcija podrazumijeva i jači značaj povezivanju otoka s kopnom što bi otvorilo gradnju trajekata za svaki veći otok, baš kao i manjih i brzih brodova za naše najudaljenije otoke kao što su Vis, Korčula i Lastovo. Time bi velikim dijelom zaposlili kapacitete naših brodogradilišta, uz nove narudžbe iz inozemstva jer, bez obzira na ovu recesiju, oceani čekaju nove brodove s obzirom na to da je dobar dio svjetske flote zastario. To opet otvara mogućnost da se neka od brodogradilišta upotpune s remontom i popravcima brodova. Brodogradilišta, sigurno je, nemaju razloga da budu zatvorena, još manje da umru.

Čak i kad bismo to uspjeli osmisliti za brodogradilišta u ovom »cajtnotu« završnih pristupnih pregovora s Europskom unijom, opet bismo bili u istim problemima s navozima. Tako je gotovo dva desetljeća. Orijentaciju i zapošljavanje kapaciteta brodogradilišta kroz gradnju vlastite trgovačke i putničke flote mogu dopustiti samo oni najjači, poput Kine i Koreje, koji se odbijaju povinovati bilo kakvim pravilima WTO-a, upumpavajući obilate državne novce u navoze, a sa svojim resursima još su u poziciji da diktiraju cijenu čelika. Hrvatska ne barata nikakvim »inputima« koji direktno utječu na cijenu koštanja broda.

– Izlaz bi se mogao naći u tome da naša brodogradilišta sklope dugoročne ugovore za željezarama i čeličanama u svijetu, čak i na principu zajedničke izgradnje broda na principu »joint venturea«, a ne da kao sada do čelika dolazimo preko više ruku. Na taj način izbjegli bismo princip špekulacije. Otklanjanjem tog izvanjskog udara na cijenu broda na nama bi bilo samo da počnemo respektirati ekonomsku logiku proizvodnje na navozima što znači više kvalitetnih ekonomista koji bi, uz inženjere, vodili brodogradilište. Ekonomisti bi tu morali staviti odgovornost, ne po naknadnoj već unaprijed smišljenoj istini. Drugim riječima, da se financijska logika i kalkulacija ne radi nakon, već precizno definira prije samog početka gradnje broda. Treba jednom zauvijek dokinuti i praksu da politika manipulira nadzornim odborima i upravama u brodogradilištima. Brodogradnjom se moraju baviti ljudi kojima je stalo do ove Hrvatske i onog što proizvodimo i prodajemo svijetu. Jer, svijet će nas cijeniti po onome što pridonosimo, a ne što od njega prosimo.

Azija je slomila model razvoja Zapada

Azija je pobijedila i slomila model razvoja Zapada u kojem kapitalizam napušta tržište i pribjegava vojsci i oružju, napuštajući svoje institucije. Svijet ulazi u nasilnu preraspodjelu u kojoj moćni jedu slabe, u brzi jedu spore, mali nestaju na račun opstanka velikih. Europski odjel Institute On World Problems, koji odnedavno vodim, traži novi civilizacijski ustroj jer u ovoj nasilnoj preraspodjeli civilizacije i kulture malih naroda nestaju. Samo ako poštujemo ekonomsku i tehnološko-tehničku logiku možemo se tome othrvati. To moramo osvijestiti. Sve ovo što se događa tek je prvi razred onoga što se dogodilo, da ne spominjem ono što bi tek trebalo uslijediti.

Izvor:
http://www.novilist.hr/hr/Vijesti/Gospodarstvo/Zapad-kroz-EU-pljacka-istocnu-Europu

[slobodagovora]

REVOLUCIJA UMJESTO DEPRESIJE
Grupa zlostavljanih uz pomoć dr. Kulića krenula mijenjati Hrvatsku

Sociopati vode naše društvo, jer u politici moralne osobe nisu poželjne. Zato podvrsta vodi vrstu, odnosno najnekvalitetniji ljudi (političari) kroje sudbinu onih koji su daleko bolji od njih – istaknuo je dr. Kulić.

Autor: Damir Kramarić Photo: Damir Kramarić Petak | 21.01.2011 22:49

- Da imam priliku sastaviti novu Vladu, sastavio bih je od osoba koji čine ovu grupu mobbingiranih, jer su bar tisuću puta bolji ljudi od onih koji danas sjede na Markovu trgu. Vi ste trenutno na marginama društva, ali ne zato što ste marginalci, već stoga što su vas na margine gurnuli oni koji su daleko lošiji od vas. U višemjesečnom druženju s vama shvatio sam da ste vi, tobožnji otpadnici, u stvari najbolji ljudi u Hrvatskoj – istaknuo je u četvrtak navečer na početku velikog skupa zlostavljanih osoba u zagrebačkom Centru za ljudska prava, dr. Srećko Sladoljev, suspendirani imunolog Imunološkog zavoda, a također i član Antimobbing grupe koja je u zadnjih desetak mjeseci iz blago depresivnog stanja uz pomoć psihijatra dr. Ante Leskura prerasla u pravu revolucionarnu ćeliju koja je danas spremna mijenjati turobnu hrvatsku stvarnost.

Kulić: U Hrvatskoj je 1,7 milijuna zlostavljanih ljudi!

Do jučer zlostavljani 'marginalci', među kojima je mnogo znanstvenika, doktora znanosti, pravnika, profesora, liječnika, inženjera i drugih stručnjaka (o čijim problemima na poslu je Dnevno.hr u više navrata izvještavao) odlučili su politički se angažirati, te su kao prvi korak u tom smjeru organizirali predavanje stručnjaka svjetskog glasa, dr. Slavka Kulića, koji je prije nekoliko dana postao direktor američkog Instituta za svjetske probleme za Europu.

- Da ste samo vi zlostavljani u ovoj zemlji, odmah bih prekinuo ovo predavanje. No, osim vas u Hrvatskoj danas postoji još 1,7 milijuna ljudi kojima su osnovna ljudska prava ugrožena nakon nasilne promjene društveno političkog sistema 1991. godine. Od tada rad i znanje ne znače baš ništa, a jedino je važan kapital i moć koju on sa sobom nosi. No, za takvu situaciju u društvu krivi smo svi mi, jer smo godinama bili pasivni promatrači i jer se nitko od nas nije pobunio protiv tako nepravednog društva u kojem je sve većem broju ljudi onemogućen normalan život. I nemojte misliti da ste vi u najvećoj u nevolji zato jer nemate posao. U još težoj situaciji su oni koji krivo misle da će i sutra biti zaposleni. Hrvatska je, naime, trenutno vrlo bolesna zemlja u kojoj nestaju svi oblici života, osim virusa i bakterija, koji se zadnjih godina užasno brzo razmnožavaju. To najbolje govori o stanju u ovoj zemlji – istaknuo je na početku predavanja dr. Slavko Kulić, koji je potom posebno istaknuo činjenicu da je suvremena civilizacija u sukobu sa životom i prirodom na cijeloj Zemlji.

Protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju

- Sociopati godinama vode naše društvo, jer u politici moralne osobe nisu poželjne. Zato podvrsta vodi vrstu, odnosno najnekvalitetniji ljudi (političari) kroje sudbinu onih koji su daleko bolji od njih. No, za to smo si sami krivi, jer smo za te sociopate godinama dizali ruke - rekao je Kulić, te dodao da je toliko spominjana globalizacija u stvari ozakonjenje nasilja i prava jačeg na ugnjetava slabijeg. Kulić se, stoga, pred stotinjak članova zagrebačke Antimobbing grupe, opredijelio protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, jer bi, kako reče, ulaskom u tu integraciju Hrvati izgubili pravo na svoju kulturu, a zauzvrat bi dobili pravo na nasilje.

- U Hrvatskoj zadnjih godina imamo školstvo koje ne proizvodi razum, zbog čega imamo sve više ljudi bez morala i zbog čega, na koncu, živimo u posve nečovječnom društvu. Zbog toga Hrvatskoj i prijeti izumiranje, što se najbolje može ilustrirati uzlaznom krivuljom svih mogućih patoloških ovisnosti, kao i naglim porastom raznih vrsta oboljenja. U Hrvatskoj je sve više moždanih i srčanih udara, u Hrvatskoj je sve više karcinoma i duševnih bolesti, što znači da ljudski organizmi ne mogu izdržati tako snažan val nasilja kojim su u zadnjih dvadeset godina izloženi. I ako se ne odupremo takvom nasilju, prijeti nam izumiranje - 'ohrabrio' je dr. Kulić zlostavljane osobe, te dodao da će, kad političari prodaju i preostalo nacionalno bogatstvo, Hrvatska postati najobičnija prazna mješina.

'Nitko njima nije dao mandat za rasprodaju nacionalnog bogatstva'

- Nitko njima nije dao mandat da rasprodaju naše nacionalno bogatstvo i da se zadužuju uime cijelog naroda, no oni to već dvadeset godina ipak čine. Za njih u zadnje vrijeme glasa tek trećina birača, što znači da više nemaju nikakav legitimitet, no to ih ne sprječava da čine zločine. Zato sam nedavno i rekao da ću, ako se netko opet u moje ime zaduži, protiv te osobe podnijeti kaznenu prijavu kod državnog odvjetnika – simbolično je zaključio profesor dr. Kulić, od koga su prisutni, na kraju, tražili savjet, odnosno rješenje za veliku krizu u kojoj se hrvatsko društvo nalazi.

Kulić im je, međutim, odgovorio da je uvjeren kako ni od jedne trenutno postojeće političke opcije u Hrvatskoj ne treba očekivati ništa dobro, te im je na kraju poručio da rješenje problema leži u njima (nama) samima, a ne u nekom drugom.

Tek na uporno inzistiranje onih koje je višegodišnje zlostavljanje u sredini u kojoj su radili očito natjeralo na konkretnu akciju, a neke i na politički angažman, dr. Kulić im je kazao da, ako već moraju birati, nek' biraju one koji su najmanje korumpirani.

IZVOR: www.dnevno.hr (http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/grupa_zlostavljanih_uz_pomoc_dr_kulica_krenula_mijenjati_hrvatsku/213193.html)

[slobodagovora]

Prof. Slavko Kulić o HNB-u, Rohatinskom, monetarnoj politici...
http://www.youtube.com/watch?v=LbSaYjGHl3U

To majstore!

[slobodagovora]

Tema ulazak hrvatske u EU, što nam donosi i dali smo se spremni suočiti sa istinom da više ne vladamo svojim nacionalnim bogatstvom kao niti monetarnim sutavom

Zeleno plava magistrala 06 06 2011 Slavko Kulić 1/4 Z1
http://www.youtube.com/watch?v=qUIKzrMVX3A

Zeleno plava magistrala 06 06 2011 Slavko Kulić 2/4 Z1
http://www.youtube.com/watch?v=eNaVzjEF2bo

Zeleno plava magistrala 06 06 2011 Slavko Kulić 3/4 Z1
http://www.youtube.com/watch?v=CqgiLcKXEuM

Zeleno plava magistrala 06 06 2011 Slavko Kulić 4/4 Z1
http://www.youtube.com/watch?v=krxtiVxCQ7M

:applause

[slobodagovora]

NEOLIBERALNA EUTANAZIJA

Dr Kulić: Hrvatska je bankrotirala, pa bankama kao žrtvu prinosi svoje građane

Morali bi imati guvernera Hrvatske narodne banke da tu pljačku spriječi. No mi nemamo guvernera. Jer da imamo, isti bi tren oduzeo licencu bankama koje pljačkaju hrvatske građane - ističe ugledni ekonomist.

Autor: Damir Kramarić Photo: Pixsell Utorak | 14.06.2011 22:47

'Kad se sve rasproda i narod i radnici bit će isključeni iz politike i nikoga neće biti briga za njihov život. Ulazimo u proces u kojem ono što će preostati neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije, a kamo li za plaćanje obaveza prema vlasti koja će plaćati inozemne dugove i koja će biti sve represivnija što bude slabija. Takva će biti prema onima koje je razvlastila i razoružala, dakle prema ljudima koji više ne mogu pružiti otpor. Sve to će, na koncu, dovesti do nestanka Hrvata s ovih prostora i to u roku od 70 godina. Posljednji koji će nestati bit će vojni i politički podanici.' – istaknuo je između ostalog u intervjuu za naš portal, (http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/proda_li_i_sume_i_vode_hrvatska_ce_nestati_u_roku_od_70_godina/219146.html) početkom ove godine, dr. Slavko Kulić, ugledni znanstvenik koji slične upozorenja ponavlja već petnaestak godina, a čije crne prognoze su se, po svemu sudeći, na veliko zaprepaštenje onih koji to shvaćaju već počele ostvarivati.

'Ovo je ništa u usporedbi s onim što nas čeka'

- Masovne protuzakonite ovrhe, zbog kojih na tisuće ljudi ostaju bez igdje ičega, potvrđuju da smo ušli u područje neobazrivosti o kojem sam govorio, a gdje vlada beznađe i agonija i gdje će ljudi ostati bez svega što su imali. Trenutno u Hrvatskoj imamo 2,5 milijuna ovrha. Sada, međutim, strane agencije utjeruju dugove na način da pljačkaju sve redom, a država im to dopušta. No, ovo je ništa u usporedbi s onim što nas čeka. Morate znati da je Hrvatska već sada u bankrotu, jer je visina anuiteta koji ove godine pristiže na naplatu čak 15 milijardi eura (prema informacijama stranih banaka), dok Hrvatska u pričuvi ima svega 10,5 milijardi eura. Zbog tako katastrofalne situacije država žrtvuje svoje građane, što se najbolje vidi na primjeru ovrha. Na djelu je, dakle, nemilosrdna i bešćutna pljačka koju možemo nazvati i neoliberalnom eutanazijom, jer iza nje ništa ne ostaje – potvrdio je dr. Kulić već u uvodu točnost informacija iz našeg istraživanja, a prema kojima udružena zločinačka organizacija (koju čini i država) nezakonitim ovrhama već mjesecima pljačka vlastite građane.

Strane banke uz pomoć domaćih poslušnika žive od dužničkog roblja

Dodao je, osim toga, da je sada i više nego bjelodano da strane banke uz pomoć domaćih poslušnika i parazita koji udaraju pečate (javni bilježnici) žive od dužničkog roblja, odnosno od hrvatskih građana koji su bili prisiljeni dići kredite, a koji te kamatama i razlikama u tečaju prenapuhane kredite više ne mogu otplaćivati i koji će zbog toga, prema njegovim riječima, ostati bez svega što su imali.

Iste banke u drugim zemljama se drugačije ponašaju

- Morali bi imati guvernera Hrvatske narodne banke da tu pljačku spriječi. No mi nemamo guvernera. Jer da imamo, isti bi tren oduzeo licencu bankama koje na tako bešćutan način pljačkaju hrvatske građane. Iste te banke takve stvari u drugim zemljama ne rade. Zato i tvrdim da su kriza u Grčkoj i Argentini ništa u usporedbi s katastrofom koja će zadesiti Hrvatsku. No, na to hrvatsku javnost upozoravam već punih petnaest godina, pa me nitko ne sluša ili ne shvaća ozbiljno – pesimistično za Dnevno.hr zaključuje dr. Slavko Kulić, u svijetu jedan od najcjenjenijih hrvatskih ekonomista kojega u Hrvatskoj, nažalost, već dvadeset godina malo tko shvaća ozbiljno.

Zadnja Promjena: Utorak | 14.06.2011 22:47
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/dr_kulic_hrvatska_je_vec_bankrotirala_pa_bankama_kao_zrtvu_prilaze_svoje_gradane/323059.html

Slavko Kulić: Hrvatska je već bankrotirala!

Piše: J.Š.
utorak, 12.7.2011 21:00

HRVATSKA je već u bankrotu, tvrdi ugledni ekonomist Slavko Kulić. Prema njegovim riječima, visina anuiteta koji je već stigao na naplatu iznosi 15,5 milijardi eura, a Hrvatska u pričuvi ima 10,5 do 11 milijardi eura. "To znači da nismo uspjeli reagirati na svoje obveze. Hrvatska je u stanju pape 5 (dijagnoza neizlječivog raka op.a.), a u ovoj zemlji svi šute o tome, uključujući intelektualce", ističe Kulić.

Taj ekonomist, naime, tvrdi kako Hrvatska ni prošle ni pretprošle godine nije platila svoje obveze, te da ih sada ponovno odgađa. "To je reprogram za koji ne zna ni Sabor ni narod, a vlast sebe nudi ponovno na reizbor", kaže nam Kulić ističući kako plan da izdamo dvije, tri milijarde eura obveznica i u najpovoljnijim okolnostima ne mora ništa značiti.

"Mi ostajemo ponovno s deficitom svijesti o stvarnosti. Samo se kupuje vrijeme do izbora da bi ista vlast ponovno ponudila sebe. Došlo je vrijeme kada naši vjerovnici mogu postupiti kako hoće, a pitam vas tko prešućuje dubinu ovog problema", poziva Kulić na alarm.

Tragična je država koja očekuje prihode od turizma, nastavlja Kulić: "Ako se zna da su 68 posto ukupnih prihoda od turizma privatni, a ne državni, onda nam je svima jasno da bez obzira na takozvani prihod od turizma, dug ostaje neplaćen".

"Italija je vrh sante leda"

Hrvatskoj se, kaže Kulić, događa isto što i Grčkoj, Portugalu, Španjolskoj, a sada i Italiji. Dužničke krize u tim zemljama samo su početak domino-efekta kroz koji će na najgori mogući način isplivati na površinu sve slabosti neoliberalnog kapitalističkog sistema zapadnog svijeta.

Prema Kulićevom mišljenju, na tome se neće stati, a upravo talijanska kriza otkrit će sve slabosti Njemačke. Teški udarac, kako je predvidio, doživjet će i Francuska.

"Krizi u Italiji kumovala je i činjenica da je Italija bila dosta dugo bez vlade i mijenjala vladu. O konstruktu stabilnosti Italije nitko nije vodio računa. Ono što se događalo s Berlusconijem i oko njega tek će doći na površinu. Stanje u Italiji zapravo je vrh sante leda, usprkos njihovoj industrijskoj proizvodnji i izvozu", kaže nam Kulić.

Korijen talijanske dužničke krize Kulić vidi u potrošnji iza koje ne stoji proizvodnja. Zapravo isto ono što nalazimo u Grčkoj, u Portugalu, Španjolskoj, i u Hrvatskoj. Duboki korijeni nestabilnosti, mogu se samo privremeno skriti, kaže nam Kulić te ističe: "To je još ništa što će se dogoditi u Francuskoj, zatim i Njemačkoj. Problem je isti - prevelika potrošnja. Nijemci pokušavaju spasiti svoje banke s novim milijardama eura, nisam siguran da će to uspjeti pokrpati".

Sistem sagrađen na laži

Problem Njemačke po njegovom je mišljenju otvoren s talijanskim problemom. "Njemačka više ne može reagirat jer se onda otvara njemački problem. U Francuskoj se s druge strane šuti, mada se sve zna. Ovdje kao da se ne reagira na istinitost kao vrijednost. Živimo u brdu lažnih odnosa. Tamo gdje svi lažu, tamo laž postaje istina. I pojedince i poduzeća i države/narod, vodi laž, ali neće to tako dugo", kaže nam ovaj ekonomist.

Konstrukt Europske unije, kako se slikovito izrazio Kulić, ne može uspjeti niti unutar krvnih veza, a kamoli unutar svijeta interesa i svijeta država. "Na to upozoravam već godinama, a prvo upozorenje je bilo 1988. godine".

"Što smo tuđe potrošili, to ćemo i platiti"

Isto je, kaže nam Kulić, i što se tiče Hrvatske koja nije sposobna reagirati na svoje prispjele obveze. "Financijska oligarhija u funkciji brige za kapital odnosom postaje nemilosrdna preko institucije koja se zove ovrha. Proces ovrha u Hrvatskoj je naširoko započeo, što znači da nećemo biti pošteđeni ni oslobođeni plaćanja onoga što smo tuđe potrošili. To je plan za postizanje nadzirane slobode i kontrole potrošnje svega. I za hrvatskog građanina i narod važi da slobode na tuđoj moći nema i da dužan pojedinac i narod nemaju pravo raspravljati o slobodi i demokraciji, jer smo izabrali neslobodu", objašnjava Kulić, te zaključuje: "Temeljni problem deficita svih oblika jest deficit svijesti o tom". http://www.index.hr/vijesti/clanak/slavko-kulic-hrvatska-je-vec-bankrotirala/560909.aspx

[slobodagovora]

Zeleno plava magistrala Slavko Kulić 05 03 2012
http://www.youtube.com/watch?v=a6F-srVhUB0

:applause

O prosvjedima mljekara, o njegovu prošlotjednu predavanju u Bruxellesu, o tomu što je nova pravednost (pozdrav lignji :D),o EUniji, o neoliberalizmu itd itd itd. Predobro! :thumbsup:

Zaboravih prije pa ću sada:
dokumentarni film koji se bavi okolnostima ulaska Hrvatske u EUniju, a u njemu govori i Slavko Kulić - Film "Društvo Tišine" (http://www.thephora.net/forum/showthread.php?t=79142)

[slobodagovora]

SLAVKO KULIĆ, IN MEDIAS RES, IMOVINA NA "BUBNJU"?, 12/03/2012
http://www.youtube.com/watch?v=R-jWxVmLt64

:thanks:

[slobodagovora]

EKONOMISTI PROTIV ČAČIĆA- Petrokemija se ne smije prodati, narod treba srušiti vlast koja to učini (http://www.dnevno.hr/vijesti/novac/petrokemija_se_ne_smije_prodati_narod_treba_srusiti_vlast_koja_to_ucini_/638456.html)
Radimir Čačić je najavio prodaju kutinske tvrtke u trenutku kad njene dionice vrijede za trećinu manje nego prije nekoliko godina. Ekonomisti upozoravaju da se o prodaji strateških kompanija poput Petrokemije uopće ne smije razmišljati ukoliko ne želimo postati strana kolonija.

- I ova Vlada, kao i sve prethodne, nastavlja nelegalnu rasprodaju narodne imovine. Prodali su banke i telekome, a danas najavljuju prodaju Croatia osiguranja, HPB, Petrokemije... Naše upravljačke strukture očito ne shvaćaju da su izabrane da rade za dobrobit naroda, a ne da uništavaju njegovu opstojnost. Postojanje države pretpostavlja suverenu vlast na nekom teritoriju. Hrvatska je u svega dvadesetak godina svoje samostalnosti izgubila ogroman dio te samostalnosti i praktično je pretvorena u koloniju, upozorava ekonomist Slavko Kulić osuđujući najavljenu privatizaciju kutinske Petrokemije.

...

[slobodagovora]

Starije štivo, al neka ga i tu:
SLAVKO KULIĆ

'Narod je izložen kontroli agresivnih mozgova'

Na osječkom predavanju u kojem je iznio vjerske, političke i znanstvene odrednice krize čovječanstva, prof. dr. sc. Slavko Kulić konstatirao je da je narod danas izložen kontroli koju provodi mali broj agresivnih mozgova

Svoju tvrdnju potkrijepio je opisom zdravstvenog, socijalnog i moralnog stanja ljudi, koje karakterizira deficit svijesti kao glavni uzrok krize. 'Sustavom se godinama umrtvljuje središnji živčani sustav ljudi kako bi se onemogućila spoznaja stvarnosti', poručuje Kulić, dodajući da nesvjesni mozak današnjih građana predstavlja izvanrednu priliku za manipulaciju, protiv čega je najbolje sredstvo jačanje vlastite svjesnosti i znanje.

Razvoj svih znanosti kroz 'defektne izume', od prirodnih do društvenih i humanističkih, u povijesti i sada u službi je nasilne politike kontrole i vladavine manjine nad većinom. 'Defektni izumi jačaju čovjekove biološke i neurološke ograničenosti, ali ne jačaju našu ljudskost', upozorava Kulić, navodeći podatak da 90 posto znanstvenika radi za industriju oružja i rata. Rat kao oblik nasilja služi pljački dobara, a sada smo suočeni s činjenicom da si je 250 ljudi u svijetu prisvojilo 70 posto svjetskog bogatstva. Koliko bogatima odgovara ratovanje, govori i podatak da je lani najveći porast proizvodnje u svijetu imala industrija oružja, 22 posto.

Hrvatski primjer također svjedoči o deficitu svijesti, kako upravljačke strukture, tako i građana koji na nju pristaju. Privatizirane hrvatske banke u rukama su stranih državnih banki, a financijski sektor razdvojen je od proizvodnog. Banke zato nemaju nikakvu obavezu financirati naše gospodarstvo i naše zapošljavanje, pa to ni ne čine nego omogućavaju neprestanu potrošnju. Kuna zato nije valuta, nego samo sredstvo konverzije. Jedno od rješenja za ispravljanje, Kulić, inače znanstveni savjetnik na Ekonomskom institutu u Zagrebu, vidi u nacionalizaciji privatizacijom nezakonito stečene imovine: 'Noćas moramo donijeti odluku o privatizaciji pokradenog. Noćas, da se ne stignu pripremiti.'

Spoznaju te stvarnosti vladajući sustav na svim razinama nastoji onemogućiti umrtvljenjem središnjeg živčanog sustava ljudi. Ljudi nesvjesni vlastite okoline nisu u stanju proizvesti ni kvalitetne informacije. Kontrola manjine nad većinom uspješno se već provodi neumjerenim konzumerizmom, nekritičnom potrošnjom. Neprestano konzumiranje deformira funkcije središnjeg živčanog sustava, a cilj kapitalističkog sustava je da konzumiranje bude što brže. Pritom se stvara otpad i zato kapitalizam govori o 'sustavnom odlaganju otpada'. Zadnjih desetljeća to je izgledalo kao 'prakticiranje lijenosti i komfora tijela', da bi nastupilo 'pražnjenje želuca i punjenje mozga, ali čime?' Najgore je što nas divlji kapitalizam u kojem se desetljećima nalazimo lišava rada kao preduvjeta življenja. A to je neodrživo, jer 'živjeti se ne mora, ali raditi se mora da bi se živjelo'. Osim što oduzimanjem prava na rad kapitalizam uništava osnovne ljudske potrebe za kreativnošću, popratne mjere kontrole su poroci koji pridonose destabilizaciji živaca. Pod utjecajem tih sustavnih mjera, čovjek, Homo sapiens, mutira jer uništava moral kao svoju bitnu biološku karakteristiku. Nije čudo stoga što agresivni vladaju. Kulić navodi i primjer da jedino Homo sapiens kao vrsta, uz jednu vrstu čimpanze, može proizvesti nasilje bez ikakvog povoda.

Osječane koji su dva sata slušali predavanje u neuobičajeno napunjenoj dvorani Kluba knjižare Nova najviše je zanimao oblik otpora protiv surove dominacije agresivnih mozgova. Kulić jedino rješenje vidi u micanju upravljačkih kapaciteta koji proizvode i provode agresivnu politiku kontrole i porobljavanja. 'Politika do sada nikada nije tražila moral, jer uređuje odnose među silama. Moral, naprotiv, uređuje ljudske odnose.'

Brojne radionice, znanstvena i stručna predavanja u Tjednu mozga, od 15. do 19. ožujka u Osijeku, je po deveti put organizirala Sekcija za neuroznanost Medicinskog fakulteta u Osijeku, čime se pridružila manifestacijama širom svijeta. Predavanja i radionice događali su u svim dijelovima grada, na fakultetima, školama, klubovima, knjižnicama, kafićima. Manifestacija je zamišljena kao interdisciplinarna i popularna promocija mozga, mišljenja i osjećanja.
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/60354/Narod-je-izlozen-kontroli-agresivnih-mozgova.html

[slobodagovora]

I jedan stariji razgovor, ali vrlo poučan:
INTERVJU - DR. SLAVKO KULIĆ:

Hrvati će poput Ilira nestati u roku od 70 godina!

Ugledni stručnjak kaže da će Vladu prijaviti DORH-u ako se opet zaduži, proziva Rohatinskog zbog besramnog pogodovanja stranom kapitalu, nekontrolirani rast kamata i rata kredita naziva pljačkom zbog koje bi bankama trebalo ukinuti licencu, protivi se ulasku Hrvatske u EU, te tvrdi da bi Hrvati uskoro mogli doživjeti sudbinu Ilira.

Autor: Damir Kramarić

Dok 'stručnjaci' poput Borislave Škegre i Željka Lovrinčevića na sva zvona i u gotovo svim medijima ovih dana trube o tome da Hrvatska treba što prije rasprodati ili dati u koncesiju i zadnje svoje dragocjenosti, njihov daleko iskusniji i u znanstvenim krugovima puno cjenjeniji kolega, dr. Slavko Kulić, tvrdi posve suprotno. No, budući da ga veliki mediji najčešće zaobilaze jer govori iskreno i ne štedi nikoga, njegov se stav u hrvatskoj javnosti gotovo i ne čuje. Dr. Slavko Kulić, rado je, stoga, dao intervju Dnevno.hr-u.

U hrvatskoj javnosti sve su glasniji zahtjevi za daljnjom prodajom preostalih državnih poduzeća poput HEP-a, HAC-a, Hrvatskih šuma... Trebamo li rasprodati zadnje hrvatske tvrtke?

- Hrvatska je od 1991. godine do danas pod snažnim utjecajem neoliberalne doktrine i njenih glasnogovornika koji zagovaraju stanje u kojem jesmo. To potvrđuje ono što sam predviđao još prije 19 godina, odnosno da će se ići u privatizaciju nasilno do kraja. Ono što se dogodilo 1991. je bila nasilna privatizacija nečeg što je već bilo privatizirano, jer je i grupno vlasništvo privatno vlasništvo. Ono što je bilo privatno, nije trebalo podržaviti, pa ponovno preraspodjeljivati, ako nije imalo za cilj ponovno nasilno preraspodjeljivanje po kriterijima političke vlasti u Republici Hrvatskoj, a u skladu s ideologijom vladajuće grupe. Znači, Hrvatska ostaje u bestežinskom stanju u kretanju, kako bi se moglo privatizirati sve što još nije privatizirano.

Kamo to vodi?

- Ništa u Hrvatskoj više neće biti hrvatsko. Namjera prodaje Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, HEP-a..., samo je nastavak te koncepcije koja vodi nasilnom preraspodjeljivanju uz pomoć amoralne politike. Radničko-klasni odnosi su pretvoreni u vlasničko-klasne u kojima vlasništvo znači sve, pa borba za vlasništvo svega što je preostalo nije slučajna. Koncepcije dugoročnog razvoja i opstanka u Hrvatskoj nema sve dok se sve može prodati.

Što će se dogoditi kad se sve rasproda?

- Kad se sve rasproda i narod i radnici bit će isključeni iz politike i nikoga neće biti briga za njihov život. A država bi se trebala brinuti o životu u Hrvatskoj u cjelini: o biljnome svijetu, o životinjskom, o svijetu gljiva, bakterija i virusa, znači o pravilnom upravljanju prostorom, izvorima i dobrima. Ovo što se događa, razuman ne razumije.

Može li se to o čemu govorite još ikako spriječiti ili zaustaviti?

- Može se spriječiti, jer nitko nije dobio mandat da zadužuje narod po svaku cijenu i na temelju rasprodaje nacionalnog bogatstva. Smatram da se radi o prijetnji opstanku ovog naroda i da to graniči s kaznenim djelom protiv naroda.

Rekli ste da ćete državnom odvjetniku prijaviti onoga tko opet bude išao zadužiti se, ili rasprodati dio nacionalnog bogatstva. Hoćete li to doista učiniti?

- Rekao sam da ću ih prijaviti kada budu išli nešto rasprodati, ili kada budu išli zaduživati se, ili reprogramirati dug. Jer reprogramiranje je novo zaduživanje. Novo zaduživanje ne može nitko napraviti bez znanja Hrvatskog sabora i hrvatskog naroda. Oni nisu proveli referendumom na kojem bi upitali narod mogu li se u ime njih zadužiti, a isto to nisu pitali čak ni Sabor. Ovo što se događa je politički hazard.

Što će političari zauzvrat dobiti?

- Radi se o procesu refeudalizacije odnosa u Hrvatskoj, u kojem će sve biti u vlasništvu nekolicine ljudi i gdje će narod ostati bez egzistencije. Mi, dakle, ulazimo u proces u kojem ono što će preostati neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije, a kamo li za plaćanja obaveza prema vlasti koja će plaćati inozemne dugove i koja će biti sve represivnija što bude slabija. Takva će biti prema onima koje je razvlastila i razoružala, dakle prema ljudima koji više ne mogu pružiti otpor. To je uvijek i bio cilj neoliberalne doktrine koja takve pozicije nije nigdje ostvarila, osim u Hrvatskoj i Mađarskoj.

Hoćemo li, nakon svega, uopće opstati?

- Otvarate pitanje svih pitanja: hoćemo li opstati? Koliko znam kao sociolog i socijalni psiholog; narod ovog prostora nestat će u tranziciji! Poručite to ovom narodu, jer ja ne vidim Hrvate za sedamdeset godina u ovom prostoru. Nestat ćemo kao subjekt kulture. Posljednji koji će nestati bit će vojni i politički podanici. To se dogodilo i narodu prije nas (Ilirima). Na tu temu upozoravao sam još prije 14 godina.

Tko će doći na ovaj prostor, ako Hrvata više neće biti?

- Na ovaj prostor će doći oni koji već danas kupuju zemlju i uređuju zemljišne knjige. Žele sve pripremiti da dođu, ali po što nižoj cijeni. Zna se tko će doći i tko će ovaj prostor, osim domaćih feudalaca, zauzeti za svoje potomke. Toga moramo biti svjesni, jer nas ovakve kakvi jesmo neće biti. Ovako kvalitetan prirodni prostor će nekome poslužiti za održavanje svoje vrste.

Govorite o kvalitetnom prostoru. Što je to najkvalitetnije u Hrvatskoj?

- Prostor u kojem jesmo je najkvalitetniji prirodni prostor - klimatološki, vegetacijski i pedološki, što znači da smo, kao osvještena bića, trebali samo malo znanja i malo truda da bi imali kvalitetan život i da bi svojim potomcima osigurali mogućnost života. Mi nemamo pravo prodati prostor. Vlast, dakle, ne smije prodati prostor nikome, jer smo mi to naslijedili. Prostor i ljudsko dostojanstvo ne idu u promet i to ovaj narod mora znati!

Može li se najavljena prodaja Hrvatskih šuma i voda još ikako spriječiti?

- Ovakvi kakvi jesmo, ne trebamo Europskoj Uniji. Europska Unija, takva kakva jest, ne treba biti naša budućnost jer Europa organizira svoje postojanje na temelju stečevine prava na nasilje koje je 400 godina izbacivala na druge kontinenta, a koje sada širi prema istočnoj Europi na isti način, dakle nasilno. To je staljinizam 21. stoljeća. Da su te direktive stigle iz Moskve, vjerojatno bi se pobunili jer imamo nekakvo iskustvo. No pitam se zašto ne proradi iskustvo kolonijalizma. Umjesto toga, predajemo se bez otpora i bez razmišljanja. To je tragično za narod koji ima duže i teže iskustvo sa zapadom, nego s istokom. Zato se otvara pitanje zbog čega narod ovog prostora, posebno intelektualci, šute o svemu tome.

Ne pretjerujete li kad kažete da nas za sedamdeset godina neće biti?

- Ne pretjerujem, već vam govorim sve iz prvog razreda. Nadam se da ćete narodu ovog prostora to prenijeti s ozbiljnošću. Smatram da i vi imate potrebu braniti vrstu na ovom prostoru i da svojim potomcima želite predati prostor koji je vama predat, odnosno koji ste naslijedili. To bi bilo moralno, no to zahtjeva višu razinu svijesti. A to nemamo. Po onom što piše dnevni tisak i što objavljuje većina medija, mi to i ne znamo. Ne znamo, dakle, što nam se događa. Samo trpimo posljedice događanja izvan nas samih, jer je zakazala znanost.

Što je, na kraju, uopće ostalo od hrvatske suverenosti?

- Hrvatskoj nije ostalo ništa. Hrvatska nije suverena jer je politički priznata. Ona je suverena onoliko koliko je partner u međunarodnim razmjenskim odnosima. Suverenost je pravo raspolaganja s onim što stvaramo i s onim što smo naslijedili. No niti smo suvereni s onim što stvaramo, niti s onim što smo naslijedili, jer nam je oduzeta mogućnost da budemo odgovorni spram budućih generacija. Druge zemlje imaju u zamjenu za svoje interese organizacije i institucije koje će štititi njihove interese. Mi takve institucije nemamo, jer smo ih prodali. Prodali smo TH-T, Inu, Plivu, banke i tržište. Trebalo bi, stoga, u posljednji čas kazati da sve ono što je nezakonito privatizirano može biti i nacionalizirano. To znači da bi, u slučaju da imamo vlast koja štiti narod, mogli vratiti sve ono što je nezakonito stečeno: od TH-T-a, Ine, Plive.... Ne bi čak morali ni platiti onima koji su to kupili ispod cijene i na nezakonit način. Europa bi nam to tolerirala. Međutim, kod nas to nema tko učiniti.

Svi u Hrvatskoj hvale guvernera Željka Rohatinskog, za mnoge je on osoba godine, a u isto vrijeme novac nam sve manje vrijedi, kamate su sve veće, a standard sve niži. Kako to objašnjavate?

- Niste u pravo kada tvrdite da ga svi hvale. Hvale ga oni za čije interese radi. Već sam kazao da je HNB bivša narodna, bivša hrvatska i bivša središnja banka i da mi ustvari nemamo guvernera, jer su monetarna vlast i monetarni sustav vrlo udaljeni od hrvatske stvarnosti i od jedinstva vlasti. Taj dio istine je privatiziran do te mjere da nigdje u središnjim bankama u Europi nemate takvu uzurpaciju monetarne vlasti. Kuna nije valuta, a ni euro nije valuta. Iza njih ne stoji ničija država i nikakav sustav vrijednosti. Prema tome, kada netko kaže da brani kunu kako ne bi upali u dužničko ropstvo, taj govori neistinu, jer isto to dužničko roblje nije zaštitio od stranih banaka u Hrvatskoj, jer iste te banke preko tečaja i kamata to roblje pljačkaju u guvernerovu prisustvu. Nije, također, istina da Rohatinski brani nacionalnu valutu deviznim rezervama. To naprosto nisu devizne rezerve, jer mi učimo da su devizne rezerve ono što smo izdvojili iz izvoza. A ovo što mi imamo nisu rezerve, već inozemni dug. Prema tome, Rohatinski pogoduje uvoznom lobiju i kažnjava izvoz. On sigurno ne radi za Hrvatsku. Zato je, u stvari, i dobio nagradu. I to s pravom.

Jeste li zbog svoje iskrenosti imali problema?

- Naravno. Bio sam izopćen i nipodaštavan. No, mene je vrijeme potvrdilo, što znači da je vrijeme najbolji svjedok onome što činim. Prijatelji mi i nisu nužni, a posebno ne u stvarnosti u kojoj za ljudskost i čovječnost nema prostora.

Na kraju jedno praktično pitanje: Kako pomoći onima koji su prije četiri-pet godina za kupovinu malog automobila digli kredit u švicarskim francima, nadajući se da će rata kredita ostati oko 900 kuna mjesečno? Mjesečna rata je u međuvremenu, primjerice, u Privrednoj banci narasla na blizu 1400 kuna! Kako je to moguće?

- Da smo imali guvernera i da smo imali monetarnu vlast, taj isti guverner i ta ista monetarna vlast su trebali uzeti licencu svim stranim bankama u Hrvatskoj koje su pokušale na tako bešćutan način pljačkati narod. No, takozvani guverner i takozvana Narodna banka sve to samo promatraju.

Možemo li to, dakle, nazvati pljačkom?

- Dakako.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/proda_li_i_sume_i_vode_hrvatska_ce_nestati_u_roku_od_70_godina/219146.html