dimitrije
04-22-2006, 12:03 AM
Hrvatski narod stvorili su Turci!
Hrvatski narod stvorili su Turci!
Hrvat, Tuga i Buga turska su imena, kao i ona hrvatskih knezova Porin i Branos
Pisala: Mirjana Dugandžija
Snimila: Mirjana Dugandžija
Da mi je razumjeti barem još koju riječ, pomislila sam izlazeći iz zgrade ankarskog aerodroma, suočena s grupama muškaraca, aerodromskih radnika i taksista, koji su na moja pitanja sipali goleme količine riječi, a jedina koju sam razabirala bila je - "mušterija".
Valjalo je priznati - nije baš bogzna kakav početak teme zbog koje sam došla u Ankaru, teorije tamošnjeg povjesničara srednjeg vijeka, Osmana Karataya, o tome kako su Turci sudjelovali u formiranju hrvatskog naroda, i o tome kako su se na putu od Galicije do Dalmacije neraskidivo pomiješali tamo negdje u mračnim dubinama ranog srednjeg vijeka.
Kad sam odustala od pokušaja da se Ankare dokopam autobusom, sjela sam u taksi i tako postala "mušterija" jednog taksista koji je, umjesto da se muči s riječima i desecima milijuna turskih lira, stvar elegantno riješio s trideset eura, bez riječi. Odvezao me u hotel koji se, naravno, nalazio u "sokaku", točnije Buklum sokaku, u urednoj kupaonici dočekao me "sabun", na meniju obližnjeg restorana "čorba", "tavuk sis" (šiš-ćevap od piletine) i razne druge vrste ćevapa... Nema veze što te riječi znamo iz nekog drugog vremena, a ne onog o kojem piše Osman Karatay. Odmah mi je bilo lakše.
Gradska vreva
Subota ujutro osvanula je sunčana, unatoč sinoćnjoj snježnoj oluji, pa mi je otkrila da je "sokak" zapravo fina ulica koja vodi ravno do trga na kojem su smještena razna ministarstva, parlament, glavna zgrada policije. Ankara je, naime, grad uprave, ureda i birokracije. Samo u parlamentu profesionalno je zaposleno 60.000 ljudi. Građani Ankare subotom ne napuštaju grad, govori Karatay, između ostalog i zato što u njezinoj okolici ne postoji ni tračak nečega što bi se moglo nazvati prirodom. Izlaze na ulice, u šetnju. Žena je mnogo manje nego muškaraca, ali ipak nebrojene trgovine u kojima veliki europski trgovački lanci prodaju svoj odjevni otpad odlično posluju. Prolazimo kroz subotnju rijeku ljudi preko središnjeg gradskog trga koji se zove Kizilay, u prijevodu, "Crveni mjesec". Naziv je to dobrotvorne organizacije koja je 1923., kad je osnivanjem turske republike Ankara postala glavni grad, ondje izgradila prve zgrade. Probijamo se i kroz gužvu na Sakarya Meydani, omiljenom Karatayevu trgu s tržnicom svijeća, "najintelektualnijem dijelu grada" u kojem su knjižare i kina u kojima igraju, s podjednakim uspjehom, "Gospodar prstenova" i domaći hit "KasabamIn incisi", u prijevodu "Biser grada", s temom iz suvremenog turskog života. Ovamo smo krenuli vođeni njegovom željom da pojedemo "skender ćevap", jedini, kaže Karatay, koji ne možete probati u Europi.
Put do protohrvata
Uz slatkiše - baklavu, tufahije i kadaif - koji neafektiranom stanovniku eks Jugoslavije također ne bi trebali biti nepoznati, Karatay počinje svoju priču. Iako smo s njegovom teorijom, uz slavensku, indoeuropsko-slavensku, germansku, germansko-karpatsku, germansko-gotsku, karpatsko-
-ilirsku, karpatsko-tračku, karpatsko-alarodijsku i kavkasko-alarodijsku, iransku, iranskokavkasku ili osetsku, alansku i možda još koju teoriju o porijeklu Hrvata, dobili i teoriju koju bismo mogli nazvati hrvatsko-ogurskom , Karatay ipak kaže: "Uvijek su me privlačile neistražene teme, a u turskoj historiografiji predmongolska, istočna Europa vrlo je slabo istražena. Zato sam odlučio istraživati tursko-slavenske veze", kaže Karatay, poentirajući: "Istražujući protobugare, točnije, tražeći prve Bugare, našao sam prve Hrvate!"
Osman Karatay 33-godišnji je povjesničar srednjovjekovlja, a objavio je za svoju dob zavidan broj knjiga: "Nakon destrukcije Bosne" (Istanbul, 1997.), "Krvava kosovska ravnica" (Ankara, 1999.), "Stvaranje hrvatskog naroda: hrvatsko-turske veze u ranom srednjovjekovlju" (Ankara, 2000.), "Turci" u više tomova, koji su mu prevedeni i na engleski, "Mirovni proces u Bosni i Hercegovini" (Ankara, 2000). Neke od tih knjiga objavio mu je ASAM, Centar za euroazijska istraživanja, u kojem je i sam radio. Sad ima u Corumu, u kojem živi, vlastitu izdavačku kuću KaraM, u kojoj je na engleskom jeziku objavio nešto skraćenu, ali novim informacijama obogaćenu, verziju knjige o stvaranju hrvatskog naroda pod naslovom "In Search of the Lost Tribe: The Origins and Making of the Croatian Nation".
Diplomirao je povijest na Sveučilištu Bospor u Istanbulu, a magistrirao na Sveučilištu Gazi u Ankari, gdje je sad pri kraju doktorata. Član je Turskog društva povjesničara, te je jedan od osnivača Centra za euroazijska istraživanja u Ankari, gdje je neko vrijeme bio na čelu Odjela za balkanska istraživanja.
Ogursko pleme
"Ne treba nas iznenađivati", kaže Karatay, "uloga Turaka u formiranju hrvatskog naroda, jer tadašnja Europa, od Jadranskog mora do Volge, bila je puna Turaka, i oni su zaslužni za mnoge etničke procese u srednjovjekovnoj Europi. Najkraće rečeno - tursko pleme Oguri, koje su Avari sredinom 6. stoljeća istjerali s njihove postojbine na sjeveroistoku Crnog mora u Galiciju, došli su u Dalmaciju i odande, godine 620., istjerali Avare. Tamo su došli zajedno sa Slavenima koje su zatekli u Galiciji i, kako su bili malobrojni, Oguri su i sami bili ÔposlavenjeniŐ. Država koju su u Dalmaciji osnovali, i nazvali hrvatskim imenom, bila je začetak hrvatske države i, kasnije, hrvatskog naroda", sažima svoju teoriju Karatay.
Ili, šire rečeno: ogursko je pleme često u historiografiji bilo povezivano i zamjenjivano s Bugarima, pa se to i danas, u cijelom svijetu, čini. Karatay to smatra pogrešnim, Bugare uopće ne smatra turskim plemenom. Povjesničari Ogure dijele na Bijele i Crne Ogure: Bijeli su živjeli na sjeveroistoku Kaspijskog mora. Ključnim trenutkom u njihovoj povijesti smatra trenutak kad su, nakon dolaska Avara, odjednom nestali s povijesne scene, sredinom 6. stoljeća. Kamo su nestali pred Avarima? Kamo su nestala druga plemena koja su živjela na tom prostoru znamo, no Bijelim Ogurima - brojnim, utjecajnim i moćnim u to vrijeme - gubi se svaki trag. Kako već znamo, Karatay ih nalazi u Galiciji, gdje su stupili u već opisane odnose s ondje zatečenim Slavenima, organizirajući Slavene u borbi protiv Avara, ali i poprimajući neke njihove običaje. Zatim odlaze u Dalmaciju, gdje su sada oni, zajedno sa Slavenima, pobjednici nad Avarima.
Lingvistička analiza
Da su osnivači hrvatskog naroda i države turskog porijekla, dokazuje, po Karatayu, i lingvistička analiza. Pa iako se među stručnjacima općenito smatra da nije poznato porijeklo imena "Hrvat", Karatay smatra da je ona turskog porijekla, i da se sastoji od dvije riječi: "Kur" i "Bat", i istog je porijekla kao turska historijska imena Kur-Sad, Kur-Han, Kur-Tegin... Dapače, imena braće i sestara - Klukasa, Lobela, Kosenca, Muhla, Hrvata, te Tuge i Buge također su, prema Karatayu, turska.
Svaka druga interpretacija - slavenska, germanska, ilirska, iranska, latinska, grčka - nije pružila uvjerljiva objašnjenja, dok s interpretacijom tih imena kao turskih, dakle, Kźlźk, Alpel, Kšsenci, Mugel i Korvat te sestara Tugay i Buga, nema problema ni lingvistički ni, osobito, povijesno. I imena prvih hrvatskih vladara su turska: Porin ili Branos, na primjer, smatra Karatay. Turski element tada više nije bio brojan, Turci su bili asimilirani slavenskom većinom, koju su organizirali u borbi protiv Avara, a zatim su, kad je osnovana hrvatska država u Dalmaciji, postali njihovi građani, što je sasvim uobičajena pojava u povijesti.
Karatay smatra da ga u njegovim istraživanjima podupiru srednjovjekovni grčki, ruski i latinski izvori, a u popisu literature navedeno je stotinjak knjiga: od "De Administrando Imperio" Konstantina Porfirogeneta, Herodotovih spisa do povjesničarke Nade Klaić ili suvremenih hrvatskih znanstvenika: lingvista Alemka Gluhaka ili povjesničara Ive Goldsteina i Nevena Budaka. Ipak, Karatayevu teoriju nikako se ne može se promatrati kao službeno stajalište turske historiografije, pa je s tim vjerojatno u vezi i Karatayev odlazak iz Centra za euroazijska istraživanja.
Teorije
"Prije nego što sam postavio svoju teoriju, proučio sam ostale: germansku, iransku, slavensku, avaro-bugarsku", nastavlja Karatay. "Sve trpe od ozbiljnih slabosti", kaže Karatay. Čak i "najjača" i, po njegovu mišljenju, najšire prihvaćena "iranska teorija" sasvim je slaba. Po njoj su Hrvati iransko pleme došlo s Kavkaza, sa sjevera Karpata i poslavenjeno tijekom migracija na sjeveroistok Balkana. "Ne postoji", smatra Karatay, "nikakav trag da je pleme koje bi se moglo smatrati Hrvatima obitavalo na Kavkazu, osim nekih lingvističkih indikacija, što nije dovoljno."
Slavenska je teorija, kaže, također vrlo slaba, utemeljena samo na tome da Hrvati danas govore slavenskim jezikom, dok srednjovjekovni izvori jasno pokazuju da su Hrvati bili drugačiji od ostalih Slavena, a to je krucijalno. Upravo zbog slabosti slavenske teorije proučavatelji se, po njegovu mišljenju, okreću drugim teorijama. No, sve se one zasnivaju na spekulacijama, dok u njegovoj teoriji nema uopće spekulacija. "Nisam tako slavan povjesničar da bih si mogao dopustiti spekulacije, moram biti oprezniji, osloniti se na provjerene izvore", kaže Karatay, dok na pitanje što bi njegova teorija trebala značiti nama danas, objašnjava:
"Ne tvrdim, i nikada nisam tvrdio, da su Hrvati Turci, ali sam rekao da su Turci započeli proces formiranja hrvatskog naroda. Hrvati su i Slaveni, i Turci, i Nijemci, Iliri, Talijani... Ali, Turci su započeli proces formiraja hrvatskog etnosa. To je ključni moment. No, to su bila srednjovjekovna zbivanja, i ne vidim kakvog bi utjecaja trebala imati na današnjicu. Ne želim da moja istraživanja budu iskorištena u dnevno-političke svrhe."
www.globus.com.hr/Clanak....anakID=516
Samo jos da dodam da je tekst pisala Hrvatica da ne bude neke zabune i reci kako je ovo srpska izmisljotina i propaganda
Hrvatski narod stvorili su Turci!
Hrvat, Tuga i Buga turska su imena, kao i ona hrvatskih knezova Porin i Branos
Pisala: Mirjana Dugandžija
Snimila: Mirjana Dugandžija
Da mi je razumjeti barem još koju riječ, pomislila sam izlazeći iz zgrade ankarskog aerodroma, suočena s grupama muškaraca, aerodromskih radnika i taksista, koji su na moja pitanja sipali goleme količine riječi, a jedina koju sam razabirala bila je - "mušterija".
Valjalo je priznati - nije baš bogzna kakav početak teme zbog koje sam došla u Ankaru, teorije tamošnjeg povjesničara srednjeg vijeka, Osmana Karataya, o tome kako su Turci sudjelovali u formiranju hrvatskog naroda, i o tome kako su se na putu od Galicije do Dalmacije neraskidivo pomiješali tamo negdje u mračnim dubinama ranog srednjeg vijeka.
Kad sam odustala od pokušaja da se Ankare dokopam autobusom, sjela sam u taksi i tako postala "mušterija" jednog taksista koji je, umjesto da se muči s riječima i desecima milijuna turskih lira, stvar elegantno riješio s trideset eura, bez riječi. Odvezao me u hotel koji se, naravno, nalazio u "sokaku", točnije Buklum sokaku, u urednoj kupaonici dočekao me "sabun", na meniju obližnjeg restorana "čorba", "tavuk sis" (šiš-ćevap od piletine) i razne druge vrste ćevapa... Nema veze što te riječi znamo iz nekog drugog vremena, a ne onog o kojem piše Osman Karatay. Odmah mi je bilo lakše.
Gradska vreva
Subota ujutro osvanula je sunčana, unatoč sinoćnjoj snježnoj oluji, pa mi je otkrila da je "sokak" zapravo fina ulica koja vodi ravno do trga na kojem su smještena razna ministarstva, parlament, glavna zgrada policije. Ankara je, naime, grad uprave, ureda i birokracije. Samo u parlamentu profesionalno je zaposleno 60.000 ljudi. Građani Ankare subotom ne napuštaju grad, govori Karatay, između ostalog i zato što u njezinoj okolici ne postoji ni tračak nečega što bi se moglo nazvati prirodom. Izlaze na ulice, u šetnju. Žena je mnogo manje nego muškaraca, ali ipak nebrojene trgovine u kojima veliki europski trgovački lanci prodaju svoj odjevni otpad odlično posluju. Prolazimo kroz subotnju rijeku ljudi preko središnjeg gradskog trga koji se zove Kizilay, u prijevodu, "Crveni mjesec". Naziv je to dobrotvorne organizacije koja je 1923., kad je osnivanjem turske republike Ankara postala glavni grad, ondje izgradila prve zgrade. Probijamo se i kroz gužvu na Sakarya Meydani, omiljenom Karatayevu trgu s tržnicom svijeća, "najintelektualnijem dijelu grada" u kojem su knjižare i kina u kojima igraju, s podjednakim uspjehom, "Gospodar prstenova" i domaći hit "KasabamIn incisi", u prijevodu "Biser grada", s temom iz suvremenog turskog života. Ovamo smo krenuli vođeni njegovom željom da pojedemo "skender ćevap", jedini, kaže Karatay, koji ne možete probati u Europi.
Put do protohrvata
Uz slatkiše - baklavu, tufahije i kadaif - koji neafektiranom stanovniku eks Jugoslavije također ne bi trebali biti nepoznati, Karatay počinje svoju priču. Iako smo s njegovom teorijom, uz slavensku, indoeuropsko-slavensku, germansku, germansko-karpatsku, germansko-gotsku, karpatsko-
-ilirsku, karpatsko-tračku, karpatsko-alarodijsku i kavkasko-alarodijsku, iransku, iranskokavkasku ili osetsku, alansku i možda još koju teoriju o porijeklu Hrvata, dobili i teoriju koju bismo mogli nazvati hrvatsko-ogurskom , Karatay ipak kaže: "Uvijek su me privlačile neistražene teme, a u turskoj historiografiji predmongolska, istočna Europa vrlo je slabo istražena. Zato sam odlučio istraživati tursko-slavenske veze", kaže Karatay, poentirajući: "Istražujući protobugare, točnije, tražeći prve Bugare, našao sam prve Hrvate!"
Osman Karatay 33-godišnji je povjesničar srednjovjekovlja, a objavio je za svoju dob zavidan broj knjiga: "Nakon destrukcije Bosne" (Istanbul, 1997.), "Krvava kosovska ravnica" (Ankara, 1999.), "Stvaranje hrvatskog naroda: hrvatsko-turske veze u ranom srednjovjekovlju" (Ankara, 2000.), "Turci" u više tomova, koji su mu prevedeni i na engleski, "Mirovni proces u Bosni i Hercegovini" (Ankara, 2000). Neke od tih knjiga objavio mu je ASAM, Centar za euroazijska istraživanja, u kojem je i sam radio. Sad ima u Corumu, u kojem živi, vlastitu izdavačku kuću KaraM, u kojoj je na engleskom jeziku objavio nešto skraćenu, ali novim informacijama obogaćenu, verziju knjige o stvaranju hrvatskog naroda pod naslovom "In Search of the Lost Tribe: The Origins and Making of the Croatian Nation".
Diplomirao je povijest na Sveučilištu Bospor u Istanbulu, a magistrirao na Sveučilištu Gazi u Ankari, gdje je sad pri kraju doktorata. Član je Turskog društva povjesničara, te je jedan od osnivača Centra za euroazijska istraživanja u Ankari, gdje je neko vrijeme bio na čelu Odjela za balkanska istraživanja.
Ogursko pleme
"Ne treba nas iznenađivati", kaže Karatay, "uloga Turaka u formiranju hrvatskog naroda, jer tadašnja Europa, od Jadranskog mora do Volge, bila je puna Turaka, i oni su zaslužni za mnoge etničke procese u srednjovjekovnoj Europi. Najkraće rečeno - tursko pleme Oguri, koje su Avari sredinom 6. stoljeća istjerali s njihove postojbine na sjeveroistoku Crnog mora u Galiciju, došli su u Dalmaciju i odande, godine 620., istjerali Avare. Tamo su došli zajedno sa Slavenima koje su zatekli u Galiciji i, kako su bili malobrojni, Oguri su i sami bili ÔposlavenjeniŐ. Država koju su u Dalmaciji osnovali, i nazvali hrvatskim imenom, bila je začetak hrvatske države i, kasnije, hrvatskog naroda", sažima svoju teoriju Karatay.
Ili, šire rečeno: ogursko je pleme često u historiografiji bilo povezivano i zamjenjivano s Bugarima, pa se to i danas, u cijelom svijetu, čini. Karatay to smatra pogrešnim, Bugare uopće ne smatra turskim plemenom. Povjesničari Ogure dijele na Bijele i Crne Ogure: Bijeli su živjeli na sjeveroistoku Kaspijskog mora. Ključnim trenutkom u njihovoj povijesti smatra trenutak kad su, nakon dolaska Avara, odjednom nestali s povijesne scene, sredinom 6. stoljeća. Kamo su nestali pred Avarima? Kamo su nestala druga plemena koja su živjela na tom prostoru znamo, no Bijelim Ogurima - brojnim, utjecajnim i moćnim u to vrijeme - gubi se svaki trag. Kako već znamo, Karatay ih nalazi u Galiciji, gdje su stupili u već opisane odnose s ondje zatečenim Slavenima, organizirajući Slavene u borbi protiv Avara, ali i poprimajući neke njihove običaje. Zatim odlaze u Dalmaciju, gdje su sada oni, zajedno sa Slavenima, pobjednici nad Avarima.
Lingvistička analiza
Da su osnivači hrvatskog naroda i države turskog porijekla, dokazuje, po Karatayu, i lingvistička analiza. Pa iako se među stručnjacima općenito smatra da nije poznato porijeklo imena "Hrvat", Karatay smatra da je ona turskog porijekla, i da se sastoji od dvije riječi: "Kur" i "Bat", i istog je porijekla kao turska historijska imena Kur-Sad, Kur-Han, Kur-Tegin... Dapače, imena braće i sestara - Klukasa, Lobela, Kosenca, Muhla, Hrvata, te Tuge i Buge također su, prema Karatayu, turska.
Svaka druga interpretacija - slavenska, germanska, ilirska, iranska, latinska, grčka - nije pružila uvjerljiva objašnjenja, dok s interpretacijom tih imena kao turskih, dakle, Kźlźk, Alpel, Kšsenci, Mugel i Korvat te sestara Tugay i Buga, nema problema ni lingvistički ni, osobito, povijesno. I imena prvih hrvatskih vladara su turska: Porin ili Branos, na primjer, smatra Karatay. Turski element tada više nije bio brojan, Turci su bili asimilirani slavenskom većinom, koju su organizirali u borbi protiv Avara, a zatim su, kad je osnovana hrvatska država u Dalmaciji, postali njihovi građani, što je sasvim uobičajena pojava u povijesti.
Karatay smatra da ga u njegovim istraživanjima podupiru srednjovjekovni grčki, ruski i latinski izvori, a u popisu literature navedeno je stotinjak knjiga: od "De Administrando Imperio" Konstantina Porfirogeneta, Herodotovih spisa do povjesničarke Nade Klaić ili suvremenih hrvatskih znanstvenika: lingvista Alemka Gluhaka ili povjesničara Ive Goldsteina i Nevena Budaka. Ipak, Karatayevu teoriju nikako se ne može se promatrati kao službeno stajalište turske historiografije, pa je s tim vjerojatno u vezi i Karatayev odlazak iz Centra za euroazijska istraživanja.
Teorije
"Prije nego što sam postavio svoju teoriju, proučio sam ostale: germansku, iransku, slavensku, avaro-bugarsku", nastavlja Karatay. "Sve trpe od ozbiljnih slabosti", kaže Karatay. Čak i "najjača" i, po njegovu mišljenju, najšire prihvaćena "iranska teorija" sasvim je slaba. Po njoj su Hrvati iransko pleme došlo s Kavkaza, sa sjevera Karpata i poslavenjeno tijekom migracija na sjeveroistok Balkana. "Ne postoji", smatra Karatay, "nikakav trag da je pleme koje bi se moglo smatrati Hrvatima obitavalo na Kavkazu, osim nekih lingvističkih indikacija, što nije dovoljno."
Slavenska je teorija, kaže, također vrlo slaba, utemeljena samo na tome da Hrvati danas govore slavenskim jezikom, dok srednjovjekovni izvori jasno pokazuju da su Hrvati bili drugačiji od ostalih Slavena, a to je krucijalno. Upravo zbog slabosti slavenske teorije proučavatelji se, po njegovu mišljenju, okreću drugim teorijama. No, sve se one zasnivaju na spekulacijama, dok u njegovoj teoriji nema uopće spekulacija. "Nisam tako slavan povjesničar da bih si mogao dopustiti spekulacije, moram biti oprezniji, osloniti se na provjerene izvore", kaže Karatay, dok na pitanje što bi njegova teorija trebala značiti nama danas, objašnjava:
"Ne tvrdim, i nikada nisam tvrdio, da su Hrvati Turci, ali sam rekao da su Turci započeli proces formiranja hrvatskog naroda. Hrvati su i Slaveni, i Turci, i Nijemci, Iliri, Talijani... Ali, Turci su započeli proces formiraja hrvatskog etnosa. To je ključni moment. No, to su bila srednjovjekovna zbivanja, i ne vidim kakvog bi utjecaja trebala imati na današnjicu. Ne želim da moja istraživanja budu iskorištena u dnevno-političke svrhe."
www.globus.com.hr/Clanak....anakID=516
Samo jos da dodam da je tekst pisala Hrvatica da ne bude neke zabune i reci kako je ovo srpska izmisljotina i propaganda