The Phora  

Go Back   The Phora > International Forums > The Phora - Hrvatska > Znanstveni kutak
User Name
Password
Blog Register FAQ Members List Calendar Mark Forums Read

Znanstveni kutak Genetika, antropologija, psihologija, biologija, ekonomija, tehnologija, oružje, okultno... Neka se zna da smo i pametni.

Reply
 
Thread Tools Display Modes
  #71  
Old 05-02-2012, 06:30 PM
slobodagovora's Avatar
slobodagovora slobodagovora is offline
jad i čemer
 
Join Date: Jan 2007
Posts: 3,587
Country: Croatia
Default

Dr. Slaven Letica, Hrvatski list

...U Zagrebu sam 10. travnja 2012. sudjelovao u HTV-ovoj emisiji Otvoreno koju je vodila Hloverka Novak Srzić, a čiji su gosti bili povjesničari dr. Ivo Banac i dr. Igor Graovac te nakladnik Slavko Goldstein. Potonji se gledateljima predstavio i kao 'stariji brat' povjesničara i pisca Danijela Ivina, raspravljao o otvorenom pismu koji je 'mlađi brat' uputio predsjedniku Sabora Borisu Špremu. U pismu je od Sabora zatražio da opozove svoju odluku o pokroviteljstvu nad obilježavanjem Dana sjećanja na žrtve Bleiburga i Križnoga puta.
...

Cijelo štivo -> Drugi partizanski i četnički ustanak

+

Lijevi u 'akciji' – slijedi ukidanje i proslave Oluje!?

+

Međunarodni znanstveni skup HBK o stotinama tisuća žrtava komunizma

Tko je pokušao nametnuti medijski embargo na znanstveni skup o zločinima komunizma - Pogledajte izlaganja (Video)

__________________
Onomu koji vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred Njegovom slavom, jedinomu Bogu koji nas je spasio po Isusu Kristu, našemu Gospodinu, slava, veličanstvenost, vlast i moć, kako prije svakog vremena, tako i sada i u sve vijeke! Amen.
Jd 24-25



HRVATSKA DRŽAVA IZNAD SVEGA!


Emil Čić Show - Apokalipsa danas
Što je ispregovarno s Unijom u poglavlju 23.
Tko o čemu, Josipović i Milanović o slobodi i suverenosti
Tko sve profitira na laži o Tuđmanovoj podjeli BiH u Karađorđevu?
Sustavom đavolje diverzije masonski oligarsi slomili su Tuđmana i zavladali Hrvatskom
Propaganda za EU servirana je po starom receptu 'kontrole misli' i 'proizvodnje pristanka'
Reply With Quote
  #72  
Old 05-20-2012, 05:09 PM
slobodagovora's Avatar
slobodagovora slobodagovora is offline
jad i čemer
 
Join Date: Jan 2007
Posts: 3,587
Country: Croatia
Default

Quote:
Tito i titići; priče iz zemlje smrti


Petak, 18. svibnja 2012.

"Mi smo Titovi, Tito je naš"


Uz ime bivšeg jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita vežu se imena i njegovih suradnika. Tražiti da se makne s jednog lijepog trga u Zagrebu ime J. B. Tita, neizbježno zahtijeva micanje Titova imena sa desetine ulica i gradova širom Hrvatske. Nadalje, ako je već Tito simbol zla za mnogobrojne Hrvate, potrebno je preispitati uloge i mnogobrojnih 'titića', od kojih su još mnogi živi i koji mnogo toga znaju.

Suprotno raširenom, ali i krivom uvjerenju brojnih hrvatskih građana, Bleiburg nije samo simbol sjećanja na mrtve. Svaki simbol svake žrtve, svaka toponimija grobišta, svako pisanje povijesti, oduvijek je bilo i bit će izuzetno konfliktne naravi. I današnje hrvatsko žrtvoslovlje, kad-tad, dovest će do još jače društvene polarizacije i mogućnosti građanskog rata. Paralela ima napretek: Proglašenje samostalne Hrvatske 1991. g. i Tuđmanove kritičke analize o logoru Jasenovac, bili su glavni pokretači straha kod Srba u Hrvatskoj, njihove pobune, i agresije JNA.
Presudna predodžba
Uvijek je u politici presudna predodžba. Komemoracija na Bleiburgu ne ostavlja samo predodžbu moljenja Očenaša ili oprost neprijatelju. Svaka komemoracija hrvatskih žrtava komunizma, u očima brojnih hrvatskih i srpskih postkomunista i neokomunista vodi k njihovoj još većoj mržnji prema svakom vidu hrvatstva i prema svakoj žrtvi Bleiburga. Evo primjera: U uvjerenju da Franjo Tuđman ruši svetinju jasenovačke priče, a time i cijelu komunističku historiografiju, Srbi iz krajine zajedno s JNA, započeli su 1991.g. rat protiv Hrvatske. Bit političkog upravo leži u različitom tumačenju simbolike žrtava sukobljenih strana, odnosno u nemilosrdnom raspoznavanju prijatelja od neprijatelja.

Do dandanas službena Hrvatska nije ništa pravno niti historiografski sredila sa službenom Srbijom glede svog vlastitog žrtvoslovlja tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, ali niti glede hrvatskog poimanja srpskog žrtvoslovlja u Hrvatskoj u istom razdoblju. Ono što jednom Hrvatu može biti jasno glede komunističke likvidacije njegove obitelji, ne može biti i ne će nikada biti jasno potomku jednog partizana koji je ubijao u Zagrebu na Dotršćini ili Maksimiru, sredinom svibnja 1945. S psihološkog motrišta Hrvatska se danas nalazi u sličnoj situaciji kao 1989. godine. Ali s dvjema bitnim razlikama: s jedne strane dolazi do naglog urušavanja globalnog kapitalističkog sustava i stvaranja idealnih okvira za izvanredno stanje. S druge pak strane, pojam 'prijatelj vs. neprijatelj' brojni Hrvati ne rabe više za opis poslovičnog srpskog neprijatelja, već za opis svojih novih neprijatelja: hrvatskih komunista, neokomunista i današnjih postkomunista.

Titoizam: neodoljivost komunizma
Tvrditi da su samo Tito, Ozna i Udba krivi za Bleiburg, za Goli otok i za polustoljetnu represiju u komunističkoj Jugoslaviji, nije točna. Takva olaka tvrdnja potvrđuje nepoznavanje fenomena masovnosti i demokratičnosti komunizma. Kod većine Hrvata ta se tvrdnja svodi na jeftini antikomunistički 'redukcionizam', ili rečeno pučkim rječnikom, na traženje apstraktnog udbaškog žrtvenog jarca ili nekog bivšeg 'komunjare' koji sjedi u Saboru ili Vladi.

Za komunistički teror u Jugoslaviji od 1945. do 1990. nije bio samo kriv 1,5 milijun komunista, Ozna i Udba. Komunizam je teror većine protiv manjine, a ne teror manjine protiv većine. Ni Tito, ni malobrojna Udba, ni Partija, nikako ne bi uspjeli održati komunistički aparat bez prešutnog odobravanja i samocenzure ogromne većine jugoslavenskih građana. Kada bi se samo naveo broj novinara, tzv. inozemnih dopisnika, veliki broj profesora s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Politološkog fakulteta, Fakulteta prava, itd., koji su radili kao sitni Udbini denuncijanti, (jer jedino su tako mogli karijerno napredovati) lista osumnjičenih imena pomoćnih egzekutora bila bi zastrašujuće duga. Veliki broj Hrvata čini klasičnu pogrešku tumačeći Udbu samo kao masu ružnih snagatora i psihopata. No psihopati su izvršitelji zločina, ali ne i organizatori zločina. Glavni mozak, nerv, glavni pokretač Udbe nalazio se u komunističkom Zagrebu, na televizijskom Prisavlju, u lokalnim dnevnicima, poput Vjesnika ili Borbe, i na katedrama fakulteta. To su bila središta moći koja su Titu i titoističkoj Jugoslaviji davali potreban legitimitet u zemlji i u inozemstvu.

Dakle, ako se već ide na skidanje Titova znakovlja i prozivanje Udbinih operativaca - potrebno je prozvati tisuće, a možda stotine tisuće titića, novinara, 'kulturnih radnika', koji su intelektualno legitimirali teror u Jugoslaviji. A da paradoks bude još i veći, upravo je i sam Tuđman nakon 1991. progurao masu istih udbogenih novinara i jugodiplomata u hrvatsku diplomaciju, a i sam se okružio ministrima i savjetnicima koji su ne tako davno aktivno sudjelovali u likvidacijama i ušutkivanju Hrvata. Prozivati danas na odgovornost Josipa Broza, automatski podrazumijeva pozvati na krivičnu odgovornost tisuće, ako ne i stotine tisuća titića koji su bili neizbježni kotač u jugoslavenskom aparatu.

Upravo fenomen komunizma leži u tomu što je on krajnji oblik apsolutne demokracije koja svakom pojedincu, bez obzira na njegov socijalni status, daje mogućnost da javno izrazi svoje najgore skrivene psiho-biološke impulse: zavist, jal, prevrtljivost, sklonost denuncijaciji, radnom fingiranju, psihološkoj mimikriji, kao i nerealnoj predodžbi stvarnoga svijeta. Teror jugo-komunizma nije se slijevao iz vrha vlasti prema dnu jugoslavenske društvene ljestvice. Titoizam je demokratski nastajao iz dna društva i penjao se do vrha komunističke moći.

Primjera ima napretek. Tko nije upoznao za vrijeme bivše Jugoslavije tisuće i tisuće titića, masu brahijalnih i patogenih tipova, masu ljudi s kriminalnim kromosomima i genetskim predispozicijama za lopovluk, veliki broj profesora i režimskih intelektualaca sklonih pseudo-znanstvenim fantazijama o socijalističkoj svijetloj budućnosti? Pod plaštem Tita i titoizma, u svakom tzv. radnom kolektivu ili općinskoj zajednici bivše Jugoslavije, masa titića postajala je 'titskija od Tite'; drmala je i oblačila i doslovce uništavala tisuće inteligentnih i moralnih Hrvata - ali i Srba. Slobodno se može reći da ostati potpuno 'čist' Hrvat u komunističkoj Jugoslaviji, značilo je ili pobjeći iz Jugoslavije, ili otići u komunistički zatvor u Jugoslaviji.

Titoizam, kao oblik komunizma, nije samo ideologija; titoizam je posebna vrsta psihologije i antropologije, koja je stvorila posebnu vrstu komunističke civilizacije s vlastitim uzusima, s posebnim tumačenjem dobra i zla, i posebnim moralnim sudovima. Jedan od glavnih razloga što je danas Hrvatska zemlja bez ikakva identiteta i bez ikakve perspektive je taj što od 1945. godine hrvatski narod živi u vrsti političke shizofrenije. Od 1991 .g., s jedne strane službena obilježja Hrvatske (zastave, valuta, ikonografija, jezik, državni protokol) podsjećaju na obilježja propalog NDH. S druge pak strane, gotovo cjelokupna politička klasa u Hrvatskoj, sastoji se od bivših komunističkih, bivših skojevsko-afežeovskih dužnosnika, ili pak od bivših kolaboracijskih kotačića bivšeg jugoslavenskog sustava. Svoj samonametnuti kompleks ustaštva pred EU i inozemstvom hrvatski političari danas nadoknađuju busanjem u prsa s retorikom antifašizma. Smatraju, naime, da jedino fingiranjem antifašizma, kao oblikom negativnog državnog identiteta, oni mogu odstraniti lošu primisao EU birokrata i lošu predodžbu službene Srbije, da je današnja Hrvatska tihi nastavak NDH. Nema veće političke groteske nego promatrati kako vladajuća klasa u Hrvatskoj sjedi i piše zakone i donosi važne političke odluke ispod istog znakovlja koji je ona u bivšoj komunističkoj Jugoslavije prozivala i kažnjavala kao terorističko, ustaško i fašističko znakovlje.
Hiperrealna zemlja, anakrono transpolitičke mimikrije
Odatle i stalni 'Ersatz' koji hrvatski političari traže u zoološkom rječniku, služeći se alegorijama o ustaškim zmijama, fašističkim aždajama i desničarskim monstrumima. Faunski rječnik prastara je praksa komunista kojom se čak koristio i pjesnik Ivan Goran Kovačić u svojoj psihopatskoj stanci:/Mrzimo vas!/Mrzimo vas, hulje,/ Mrzimo, krvnici,/.. Kroz kost će vam gmizat, Pobješnjele kuje/ Crijeva će vam lizat/ Muhe zukavice i smrdljivi crvi.. Za pobjede nove, nova nadahnuća/.

A što se dakle moglo očekivati od jednog partizana u Zagrebu, Varaždinu i u ostalim hrvatskim gradovima u ljeti 1945.g? Zmije nisu ljudi, a ako nisu ljudi, treba ih ubiti. Teoretičar međunarodnog prava Carl Schmitt davno je napisao u svojoj kritici dogme o 'ljudskim pravima':'Ako se nekog pojedinca stavi izvan kategorije ljudstva, tada se ljudska prava na njega više ne odnose'. Takvu se kreaturu mora zgaziti. Stoga, ako već hrvatska politička klasa želi u potpunost odagnati svaku inozemnu sumnju ili svaku sumnju službene Srbije na recidive ustaške nemani u današnjoj Hrvatskoj, najbolje je da ona stavi na službena mjesta u Hrvatskoj i u svoje ambasade slike antifašista Jakova Blaževića i Mike Špiljka uz male petokrake na ulazu u uredske prostorije. Druga i bolja mogućnost je da jednostavno ukine Hrvatsku. No postavlja se onda sudbonosno pitanje: A što će onda biti sa sinekurama hrvatske političke klase, koje su im upravo pripremili i omogućili od 1991. do 1995. hrvatske ustaše ('ustaše'?) i ustaša ('ustaša'?) Ante Gotovina?

Rečeno postmodernističkim rječnikom, Hrvatsku bi se danas moglo nazvati hiperrealnom zemljom anakrone transpolitičke mimikrije. Hrvatska se već punih dvadeset godina nalazi u političkom grču i administrativnoj anarhiji, gdje rame uz rame po državnim uredima sjede žrtve komunizma i njihovi komunistički egzekutori. Bivše titoističko nasljeđe nastoje amortizirati danas isti ljudi koji su bili stvaratelji toga nasljeđa. Gledano pak sa didaktičko-pedagoškog ili turističko-promidžbenog ugla, Hrvatska bi ipak mogla imati financijske koristi u dolazećoj ljetnoj sezoni. Nema pedlja Hrvatske gdje titići nisu ubijali.

Na sjeveru, na graničnom prijelazu Bregana, potrebno je staviti znak sa opisom mjesta gdje su partizani likvidirali razoružane njemačke trupe, pripadnike Waffen SS 'Prinz Eugen'. Kad pak veliki brodovi, prepuni stranih turista uplove u luku Gruž, potrebno je posjetiteljima skrenuti pozornost na idiličan otok Daksu - gdje su partizani likvidirali 'civilno društvo' (tj. građanstvo) Dubrovnika. Na otoku Rabu, oko njega, i iza hotela 'Imperial', strani studenti arheologije mogli bi iskapati i studirati morfologije lubanja stotine njemačkih vojnika. I svemirski otoci Sv. Grgur i Goli, gdje dolaze imućniji strani nudisti i prolazni pederasti, nisu nimalo daleko, te tamo u malim uvalama oni mogu vježbati i učiti sve čari hrvatskog eko-etno i sado-mazo turizma. Konačno, u smislu jačanja državnog proračuna i likvidnosti, Hrvatska turistička zajednica mogla bi postaviti četverojezične natpise, urešene tropletom na svim graničnim prilazima: Dobro došli u zemlju smrti!, Welcome to the Land of Death!, Willkommen im Land des Todes! Bienvenue au pays de la mort!

Sociobiološka katastrofa koju je Hrvatska doživjela 1945. ne može se više ispraviti. Hrvati u Hrvatskoj nisu danas ista vrsta ljudi koja je ovdje živjela prije 1945. godine. Početkom svibnja 1945. godine u smjeru Austrije, nije kradomice i po mrklom mraku preko Sv. Klare preko starog savskog mosta bježala zalutala mala ustaška satnija. To je bio masovni i milijunski zbjeg naroda iz čitave jugoistočne Europe; od Kozaka, folksdojčera, Hrvata, Srba i ogromnog broja njemačke vojske 'Heeresgruppe E'. 'Bleiburg' je najveća seoba naroda u povijesti Europe.To što hrvatski titići govore da nisu znali što se zbiva na hrvatskim cestama i puteljcima, oblik je titoističke propagande i psihološkog samozavaravanja. I slijepac je mogao vidjeti što se zbiva u svibnju 1945. godine u Hrvatskoj. Od više desetaka tisuća NOB penzionera, koji i dalje žive na proračunu Hrvatske, ima jako velik broj njih koji bi znali - kada bi pravno morali - pričati, pjevati i svirati u svim oktavama i na svim eko instrumentima o svim komunističkim stratištima jedne čudnovate zemlje smrti - Hrvatske.

Prof.dr. Tomislav Sunić
Hrvatski list
www.hkv.hr
Reply With Quote
  #73  
Old 09-03-2012, 02:25 PM
Theresia's Avatar
Theresia Theresia is offline
Kaiserin Maria Theresia
 
Join Date: Oct 2013
Posts: 4,778
Country: United States
Default

Quote:
HRVATSKI LIST, 23. kolovoza, 2012

Jugoslavenstvo je pogubnije za Hrvatsku od velikosrpstva





Dr. Tomislav Sunić

Izgleda da antisrpstvo ujedinjuje desne i lijeve Hrvate više nego antijugoslavenstvo i antikomunizam. Postavlja se pitanje da li bi bez simbola strašne i velike Srbije Hrvatska ikada bila na zemljopisnoj karti. A po čemu bi to treća Jugoslavija ili Euroslavija, ili pak stvarna tzv. samostalna Hrvatska, u kojoj vladaju bivši titoisti, morala biti manje zlo od četničke Velike Srbije? Nedavni rat u Hrvatskoj -- barem u današnjem službenom medijsko-političkom izdanju, i dalje se u Hrvatskoj označava kao „rat protiv velikosrpske agresije“, a nipošto kao „antikomunistički ustanak Hrvata protiv Jugoslavije“. Stalnim prizivanjem navodne nemani velikosrpstva dobiva se dojam da Hrvati nisu u stanju izgraditi nacionalni i državni identitet ako se prethodno ne definiraju kao neprijatelji srpstva. A ako nema Srba onda ih treba izmisliti. Možda razlog sveobuhvatnoj antisrpskoj fiksaciji leži u tome što političku klasu u Hrvatskoj, od 1991., pa do dandanas, čine bivši komunisti i bivši Jugoslaveni kojima je nemoguće krenuti u rat protiv samih sebe.





I samoprozvanoj ljevici kritika srpstva neizravno dobro dođe, jer kritika srpstva amortizira kritičku ocjenu jugokomunističkih jama i serijskih partizanskih zločina. Upravo u zataškavanju komunističkih zločina i u nasljeđu titoizma leže glavni uzroci nedavnog rata, kao i tinjajuća mržnja između Hrvata i Srba. Svaka ozbiljna kritika titoizma i jugoslavenstva stvara kod bivših hrvatskih partizana i njihovih podmladaka strahove od medijskog rugla i mogućeg krivičnog gonjenja. Stoga treba i dalje lupati po Srbima, bilo da su Prečani ili Šumadinci, jer su oni psihološko pokriće za bezbrojne jugoslavenske jazovke. Ujedno, ako kritike prema Srbima dolaze od vladajuće klase, onda nema više problema sa hrvatskim desničarima. I broj nacionalno svjesnih i kvalitetnih hrvatskih novinara i političara često pada u zamku jezičnog i pojmovnog redukcionizma. I oni rabe pridjev „srbočetnički“ ili „četnofašistički “ u opisivanju mogućih i nemogućih zala učinjenih hrvatskom narodu, zaboravljajući da te uvredljive riječi imaju danas netočno značenje.





Kao prvo, pridjev „srbočetnički“ je gramatički pleonazam sličan krivoj konstrukciji „ustaški Hrvati.“ Izraz „četno-komunistički“, koji se često koristio u NDH novinstvu bio je manje uvredljiviji, jer su neprijateljski četnici, s kojima je NDH bila u ratu, baš kao i komunistički partizani, bili priznati od zapadnih Saveznika kao antifašistička gerila -- koliko god su četnici i sami surađivali sa stvarnim talijanskim fašistima. Danas se u hrvatskoj javnosti uvriježio klišej da su dobar dio partizana bili četnički prebjezi i obrnuto, dočim se malo ljudi pita koliko je domobrana i hrvatskih službenika prebjeglo u partizane za vrijeme NDH i koliko su hrvatski komunisti sudjelovali u likvidacijama, ne samo Hrvata u ljeti 1945., već i srpske građanske elite u Beogradu, u zimi 1944. Današnji lijevi politički Hrvati, pogotovo titoističkog podrijetla, nađu se jako uvrijeđeni kada im srpski mediji spočitavaju da su i oni „ ustaše“ ili „fašisti“ i da je Oluja bila „zločinački pothvat“. Nije Savo Štrbac, srpski propagandist, naivan; on dobro zna da niti jedan jedini strani diplomat nije nikada došao u proteklih petnaest godina na proslavu Oluje u Kninu. Slučajno? Uzalud se hrvatska politička klasa hvali sama pred sobom o legitimitetu vojne operacije Oluja, ako ta operacija nije priznata u međunarodnom pravu. A to hrvatski Srbi znaju. Međunarodno pravo su 1945. godine ionako krojili pobjednici a ne gubitnici. Konačno, veliki zapadnjački demokrati, kako oni sebe vole rado nazivati, ionako nikada ne bi dobili Drugi svjetski rat bez pomoći komunista i Staljina.





Ovdje se može povući ponovna paralela sa samopriznatom Hrvatskom na referendumu u svibnju 1991. – događaj koji nije praktički ništa značio u bijelom svijetu, sve do međunarodnog priznanja Hrvatske u siječnju 1992. Niti raspad Jugoslavije 1991., niti vojna intervencija Oluja, 1995., nisu riješili niti jedno jedino pitanje u tragičnim međusobnim odnosima između Srba i Hrvata.







Povijest i tombola

Niti je u proteklih 20 godina, otkako je Hrvatska stekla samostalnost, bilo ikakve političke volje u Hrvatskoj da se nacionalni mitovi i žrtvoslovlje srpskog naroda i izbrisano žrtvoslovlje hrvatskog naroda pokuša riješiti, i da se stvarno pokrene povijesni dijalog o ranijoj povijesti Srba i Hrvata. Nije to niti moguće imajući u vidu da i jednu i drugu stranu političke klase čine djeca Tita, upravo kao što su bivši titoisti 1991. sjedili na vlasti u Srbiji i u Hrvatskoj -- da bi zatim krenuli u rat jedan protiv drugog. Tuđman će i nadalje biti misteriozna osoba. S jedne strane govorio je svoje proustaške i antikomunističke homilije, namijenjene poglavito za uši hrvatske dijaspore i njezina novca, dočim je na najvažnijim ministarskim mjestima unutarnje, vanjske i sigurnosne politike Hrvatske stavljao redom bivše jugodiplomate, prekaljene titoiste, i bivše udbaše. Evo i nove paralele: i čelnici današnje srpske zajednice u Hrvatskoj nalaze se u medijskom sukobu sa hrvatskim političkim vrhom glede trivijalnih tračeva o novcu i honorarima. No i jedna i druga strana imaju identični politički pedigre – jer su se zajedno, sve do 1990., družili i pozivali na bratsku jugoslavensku ljubav i zajedno petljali sa partijskim zlatom. U hvalevrijednoj odluci stavljanja na stup srama imena utajivača poreza od 1991. do 2011., trebalo bi konačno staviti listu imena ljudi koji su dobivale stanove i vikendice u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i naslove svojih magistarskih i doktorskih disertacija napisanih do 1991. godine.





A kada zatreba skupit će se i takozvana oporba, vladajuća klasa i lokalni Srbi zajedno sa svojim hagiografima i govoriti o desecima i stotinama tisuća mrtvih Srba u Glini, u Jasenovcu i Jadovnu. Postoji li za ta mjesta i te žrtve točni forenzički podatci? Red je konačno da javnost vidi ne samo listu sa točnim brojem ubijeni Srba i partizana, nego sa točnim uzrocima njihove smrti, njihovim točnim DNK-om, i točnom lokacijom njihovih točnih posmrtnih ostataka. Za hrvatske žrtve komunizma i partizanštine fizičkih i materijalnih dokaza ima napretek. Ali što to znaċi ako su Hrvati bili na krivoj povijesnoj strani ako su se borili na fašističkoj strani. Rijeċ „fašizam“ danas nimalo ne označava jedno političko opredjeljenje. Ta riječ, taj pojam danas je postao simbol apsolutnog zla i apsolutne strave i užasa; ta je riječ prešla u mitsku demonologiju iz diluvijalne titanske prošlosti. Rijeċ „fašizam“ nema danas nikakve veze sa literarnim avanturama prvih talijanskih fašista 1919. godine u prvom fašističkom gradu na svijetu, Rijeci (Fiume), kada je fašistički pjesnik Gabriele d'Annunzio pisao svoje erotske pjesme, a njegovi brojni kolege zagovarali antiklerikalizam, agnosticizam i slobodnu fašističku ljubav.





Ako je danas riječ „fašizam“ postala oznaka za apsolutno zlo, onda sve ostale političke nakaznosti, svi komunistiċki i liberalni užasi postaju relativno zlo. I Bleiburg i goli otoci, i komunizam i titoizam, tek su mala skretanja sa pravog puta. Odale je i shvatljivo zašto djeca komunističkih masovnih ubojica, ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijelom svijetu imaju danas apsolutnu čistu savjest. Antifašizam njih iskupljuje. Antifašizam je vrsta pomodarne, postmoderne hostije, nove građanske religije, sa svojim svetištima, svojim relikvijarima, svojim svecima – ali i svojim inkvizitorima.





Pisana povijest antifašističkog žrtvoslovlja u modernoj Hrvatskoj sliči na tombolu gdje se barata brojkama u znanstveno fantastičnim lokacijama. Ono što je dramatično i što nagovješćuje nove srpsko -hrvatske sukobe je što veliki broj Srba u Hrvatskoj, ali i u Srbiji, vjeruje u fantastična antifašistička i protuhrvatska žrtvoslovlja, premda oni pružaju slabe empirijske podatke za svoje tvrdnje. Razlog tome velikim dijelom leži što niti jedna jedina hrvatska vlada od 1991. do danas, nije nikada pokušala sazvati na najvišoj bilateralnoj razini kongres o srpskim i hrvatskim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća. I to ne kongres na kojima bi samo sudjelovali hrvatski i srpski dvorski povjesničari, već na kojem bi također nastupili i povjesničari različitih političkih orijentacija.







Jugoslavenstvo: ražnjići i ćevapčići

Duh jugoslavenstva puno je jači u Hrvatskoj nego što se to na prvi pogled čini u političkom životu zemlje. Jugoslavenstvo je puno opasnije od velesrpstva. Jugoslavenstvo nije samo odraz političke orijentacije, niti je to mračna odluka velesila, kao što je to bio slučaj u Versaillesu, 1919.g. Jugoslavenstvo je poglavito politička psihologija i vrsta antropologije koja se u Hrvatskoj proteže davno u vremena prije stvaranja ideologije jugoslavenstva i prije rođenja prve države Jugoslavije. Brojni današnji hrvatski estradni umjetnici i novinari, sa slabim hrvatskim duhom, puno se komotnije osjećaju u Beogradu ili Sarajevu, nego u Beču ili Washingtonu. I hrvatski gospodarstvenici u Srbiji više vole balkanski javašluk nego njemački Disziplin. Lakše je objaviti članak na srpsko- hrvatskom ili hrvatsko- srpskom za provincijsko glasilo u Banja Luci, nego održati predavanje na njemačkom jeziku o uglatoj glagoljici ili napisati članak za njemačke desničarske novine o značenju hrvatskih pandura u sedmogodišnjem ratu u Šleziji. Uzalud isticanje srednjeeuropskog duha neke kvazi Hrvatske u bidermajer Mitteleuropi, kada veliki broj čak i nacionalno svjesnih Hrvata više voli slušati zavijanje orijentalnih cajki ili se kreveljiti na kvaziumjetničkim neojugoslavenskim terevenkama u Puli, Beogradu i Dubrovniku. Lakše je glumiti hrvatskog gospona u srpskoj palanci nego pokušati osnovati institucionalnu protutežu utjecajnoj francuskoj-srpskoj nakladničkoj kući „L'Age d'Homme“. Psihološki, veli broj hrvatskih diplomata puno se ugodnije osjeća u svojim ispostavama u Banja Luci, Mostaru ili Novom Sadu, budući da su i sami vezani rodbinski, klanski, i jezično za taj kraj. Lakše je jesti burek i ćevape i dokazivati svoje navodno agramersko podrijetlo u Prištini, nego neformalno govoriti Amerikancima iz kampa Bondsteel kako su humanitarni američki bombarderi B17 rušili davne 1944. ne Beograd, već Zadar, Monte Cassino i koliko su knjižnica, muzeja i ljudi oni spalili u Tirolu i u Austriji.







I hrvatske oporbene stranke, ili bolje rečeno tzv. oporbene stranke desnice, misle de će imati bolju međunarodnu prođu ako se distanciraju od svog vlastitog nacionalizma putem svoje antisrpske retorike i korištenjem riječi „fašizam i četništvo.“ Psihološki i to je shvatljivo jer kompleks ustaštva i demonologija o Anti Paveliću paralizira već punih sedamdeset godina hrvatski narod, dočim američki prokonzuli i eurokomesari traže stopostotni jamac da Hrvati nisu više nacionalisti ili tuđmanisti. Upravo bi hrvatski nacionalisti trebali raditi na većem zbližavanju sa srpskim nacionalistima, a kao prvu stvar razbiti negativnu sliku koja riječ „nacionalizam“ stvara. Barem će Hrvati točno tada prepoznati osnovnu političku kategoriju: prijatelj vs. neprijatelj. Sa amorfnim Jugoslavenima to nije moguće budući da jugoslavenstvo isključuje svaki identitet i svaku moralnu i građansku obvezu. Jugoslavenstvo je smrt ne samo za hrvatstvo nego i za srpstvo.







Dr. T. Sunić (www.tomsunic.com) je autor knjige, La Croatie; un pays par défaut? ( Avatar, 2011).

++++++++++
Reply With Quote
  #74  
Old 09-15-2012, 06:02 PM
slobodagovora's Avatar
slobodagovora slobodagovora is offline
jad i čemer
 
Join Date: Jan 2007
Posts: 3,587
Country: Croatia
Default

Upitah se prije na ovoj temi hoće li jewgoslaven Goldstein jr. biti novi veleposlanik RH u Francuskoj.
I hoće, Jewgoslaven Goldstein jr će biti veleposlanik...




usput:
Akademik Novak: Gospodine Goldsteinu, morali biste se stidjeti!
Reply With Quote
  #75  
Old 09-15-2012, 06:40 PM
slobodagovora's Avatar
slobodagovora slobodagovora is offline
jad i čemer
 
Join Date: Jan 2007
Posts: 3,587
Country: Croatia
Thumbs up Izraelski lobi i NWO

Nego, kad već spominjem historičara Goldsteina jr., evo malo o planovima i djelovanju Goldsteinovih sunarodnjaka - klik
Reply With Quote
  #76  
Old 09-19-2012, 01:49 PM
Theresia's Avatar
Theresia Theresia is offline
Kaiserin Maria Theresia
 
Join Date: Oct 2013
Posts: 4,778
Country: United States
Default

dvije nove knjige: opis omota -

Quote:
Mirko Sunić, Moji inkriminirani zapisi (K. Krešimir, 1996) str 176.

U ovoj autobiografskoj knjizi, Mirko Sunić opisuje svoj otpor u komunističkoj Jugoslaviji. Kao pravnik, katolik i hrvatski domoljub, opisuje šikanacije partijski moćnika, profil UDB-inih doušnika, bijedu jugoslavenskog sudstva, i konačno svoje uzništvo u jugokomunističkim zatvorima. U već poodmakloj dobi, 1984. godine, biva uhićen na temelju svojih pismenih kontakata sa emigrantskom Novom Hrvatskom. Osuđen je na 4 godine zatvora, da bi ga odmah nakon toga prihvatile kao zatvorenika svijesti različite humanitarne organizacije poput Amnesty International, kao i nekolicina američkih kongresmena. Ova dokumentirana knjiga sjajan je prikaz bivših partijskih moćnika iz bivšeg jugoslavenskog pravosuđa, koji su nakon proglašenja slobodne Hrvatske 1991. godine i sloma Jugoslavije i dalje nastavili svoj posao – logično pod drugom krinkom i u drugom političkom izdanju—ali sa istom despotskom sviješću.
Quote:
Tomislav Sunić, Fragmenti metapolitike (ili prilozi hrvatskoj političkoj kulturi?)(K. Krešimir, 1998), str 210

Glavna teza autora ove knjige je da bez dobivanja kulturne tj. medijske hegemonije, niti jedna vlast nema dugi vijek. Knjiga je zbirka političkih i literarnih eseja u kojima autor piše od idejama vodiljama koje zanose ili obmanjuju političare – logično u novonastalom kontekstu nove države Hrvatske. Autor se u kratkim esejima osvrće na neke manje poznate francuske, njemačke američke literate i pjesnike koje se može grubo ocijeniti kao „revolucionarne-konzervativce“ ili „nacional-anarhiste „ i kako se oni uklapaju u velike kultur-političke promjene u Hrvatskoj, zemlje koja je duboko kontaminirana jugokomunističkim duhom. Ova knjiga je zbirka eseja koje je autor objavio u hrvatskim glasilima u periodu od 1991. do 1998.g. Autor razbija mitove poput multikulturalizma, nacionalizma—ali i modernog liberalnog demokratizma, koji je u mnogočemu gori od surovog komunizma.
Reply With Quote
  #77  
Old 09-22-2012, 07:36 PM
slobodagovora's Avatar
slobodagovora slobodagovora is offline
jad i čemer
 
Join Date: Jan 2007
Posts: 3,587
Country: Croatia
Default

Ajd nek bude tu (iako bi možda trebalo biti na temi: (Po)četnici (U Hrvatskoj bile i ostale straže generala Draže) ) :
Quote:
Ivo Goldstein ili o trivijalnoj historiografiji u Hrvata



Objavljeno Četvrtak, 20 Rujan 2012 14:00

Izlaganje dr. Vladimira Geigera s prestavljanja knjige akademika Josipa Pečarića

Prof. dr. sc. Ivo Goldstein, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, godinama se uporno predstavlja, i samozadovoljno drži, stručnjakom za sva pitanja suvremene hrvatske povijesti. Točnije, povjesničar Ivo Goldstein rješenje svih pitanja suvremene hrvatske povijesti, posebice Drugoga svjetskog rata i poraća, godinama samozatajno vidi i nudi u formuli: Ja i moj otac.

Goldstein se do sada predstavio rasponom tema, problema i obradom različitih razdoblja prošlog vremena, kao i količinom objavljenoga, svestranim i upornim istraživačem naše povijesti. Tako se barem čini onima koji ne čitaju ili, pak, ne razumiju ono što čitaju. Naime, Goldsteinovi uradci su kompendij svakovrsnog neznanja, nestručnosti i šlamperaja.

Kako je Ivo Goldstein visoko rangiran u hrvatskoj historiografiji, barem što se tiče visokoškolske diplome i znanstvenog zvanja, a i radnog mjesta, prešućivanje i toleriranje ovakvih "doprinosa" historiografiji i znanosti više je nego pogubno i zabrinjavajuće.

Ne štedeći truda, vremena, prostora, riječi i papira, uz svesrdnu podršku razno-raznih, sklonih mu medija, Goldstein nas uporno, zabarikadiran posvemašnjim neznanjem, površnostima i neistinama, već neko vrijeme lobotomizira svojim "baš me briga" pristupom. Goldsteinu, naprosto nije jasno mnogo toga.

Ukratko, Goldsteinovi radovi školski su primjer kako se ne treba i ne smije pisati. Ogledni primjer je Goldsteinova "kapitalna" knjiga Hrvatska 1918 – 2008. (Zagreb, 2008.), koju je prema ideološkoj matrici koja mu je bliska sklepao poprilično površno i na brzinu. Primjeri Goldsteinovih umotvorina su mnogobrojni i iscrpljujući...

Goldsteinov način je zapravo izvanredna alegorija u kojoj je sve moguće.

„Autoritet" za povijest Miljenko Jergović

U knjizi Hrvatska 1918 - 2008., prikazujući sprovod Stjepana Radića u Zagrebu, i pogrebnu povorku 12. kolovoza 1928., Goldstein se poziva na pisanje književnika Miljenka Jergovića o Radićevom sprovodu, u romanu Ruta Tannenbaum, koji ustvrđuje da se u "svakom koraku" mogao "čuti samo očaj, jed, mržnja i osveta". "Čini se da je bilo tako, kako pripovijeda Jergović", skrupulozno ustvrđuje Goldstein.

Nije mi poznato da je Jergović sudionik i svjedok događaja, naime sprovoda Stjepana Radića, a nisam ni pretjerano uvjeren da je upravo Jergović autoritet za navedeno povijesno razdoblje i događaje te sudove nezaobilazno potrebne historiografiji i povjesničarima. No Goldstein podastire i zaključuje ono što se njemu "čini", što predosjeća. Možda i griješim, ali čini mi se da bi u historiografiji navodi i zaključci trebali biti provjereni i argumentirani, a ne utemeljeni na hipotetičkim činjenicama i na onome što se nekome "čini". Jer, svjedoci smo, ljudima se svašta čini i pričinjava.

Goldstein se godinama upinje iskazati svoja renesansna znanja i sposobnosti. No Goldsteinov način je, rekao bi Lenjin, "korak napred, dva koraka nazad".

U udžbeniku povijesti za strukovne trogodišnje srednje škole (Zagreb, 2010.), u poglavlju Nezavisna Država Hrvatska, pišući o uspostavi NDH, Goldstein genijalno zaključuje: "Nova država nije bila ni hrvatska država – jer kakva je to Hrvatska bez Istre, dijela Gorskog kotara, Kvarnera i Dalmacije, bez Međimurja i Baranje?"

Kakva je to NDH bez Istre i Baranje, vjerojatno je jasno i rumunjskim Srbima, ali ne i Goldsteinu. No pitat će se mnogobrojni kakav je to sveučilišni profesor nacionalne hrvatske povijesti i autor udžbenika povijesti, koji ne zna dijelom koje države je Istra bila u vrijeme uspostave NDH u travnju 1941. i kada je Istra postala dijelom Hrvatske, a i u sastavu koje administrativne jedinice je Baranja bila u vrijeme uspostave NDH u travnju 1941. i kada je Baranje postala dijelom Hrvatske. Da nije tragično, bilo bi smiješno!

Ipak, svaka roba ima svoga kupca, i onoga čega nema kod drugih ima kod Goldsteina.

Goldsteinu ponekad, jednostavno, nije jasno tko je tko i što je što.

Prestolonaslljednik Petar II.

I djeca u pučkim školama Kraljevine Jugoslavije, učila su od 1934. na dalje, naime nakon smrti kralja Aleksandra: "Kralj Jugoslavije je Njegovo Veličanstvo Kralj Petar II. Karađorđević. Do njegove punoljetnosti (6. IX. 1941.) vlada Kraljevsko namjesništvo." Uostalom, tako je Petar II. Karađorđević, od 1934. na dalje, nazivan i u javnosti i svima je tko je i što je Petar II. Karađorđević bilo jasno i nedvojbeno.

No Goldstein u udžbeniku Povijest 4 za četvrti razred gimnazije (Zagreb, 2010.), kralja Petra II. Karađorđevića, u vrijeme državnoga udara u ožujku 1941., ni manje - ni više, proglašava prestolonasljednikom: "No, već u noći 26./27. ožujka grupa probritanski orijentiranih oficira izvela je državni udar. Isto jutro izbile su u Beogradu i većim gradovima Srbije višednevne demonstracije. 18-godišnji prestolonasljednik Petar II. je proglašen punoljetnim."

Goldstein bi kao srednjevjekovac trebao znati da svaki prestolonasljednik ne postane kralj, a Petar II. Karađorđević je i u noći 26./27. ožujka 1941. bio ne "prestolonasljednik", nego "Njegovo Veličanstvo Kralj Petar II. Karađorđević".

Zlobnici bi rekli da su to pučkoškolska znanja. No Goldstein je, ipak, druga razina znanja i spoznaje, s amfetaminskim učinkom.

Goldsteinovi navodi i tvrdnje često daju iskrivljenu sliku prošle stvarnosti.

Goldsteinovo manirističko viđenje Drugoga svjetskog rata, i činjenično i interpretacijski, najčešće su pojednostavljena stajališta jugoslavenske socijalističke historiografije, ponekad i uz neuspjelo antifašističko "pohrvaćivanje".

Četnici branili Srbe od genocida


Takvu sveobuhvatnost znanja Goldstein iskazuje i o četničkom pokretu i Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini, napose u "kapitalnom djelu", knjizi Hrvatska 1918 - 2008. te ustvrđuje: "Mihailovićev pokret zalagao se navodno za kontinuitet Jugoslavije, s prvenstvom Srbije." No "Mihailovićev pokret" nije se zalagao "navodno", nego stvarno "za kontinuitet Jugoslavije, s prvenstvom Srbije." Goldstein zatim navodi da su četnici branili "srpsko stanovništvo od ustaškog genocida u NDH, odnosno spašavali 'biološku supstanciju' srpskog naroda" i razglaba o četničkim osvetničkim akcijama u Bosni i Hercegovini prema katolicima i muslimanima, kao da četnika nebi bilo da je NDH, kojim slučajem, bila i demokratska država. Naime, riječ je i o četničkoj borbi protiv bilo kakve hrvatske države, a i protiv bilo kakve druge državne tvorevine na području Kraljevine Jugoslavije, i za obnovu monarhističke Jugoslavije. Potvrdio je to i Svetosavski kongres u selu Ba u Srbiji, u siječnju 1944., koji je izrazio podršku jugoslavenskoj vladi u izbjeglištvu i Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini, istaknuvši da se zalažu za federativno preuređenje Jugoslavije u ustavnu i parlamentarnu monarhiju.

Goldsteinovi navodi i opisi izraz su njegovog više nego li osebujnog (ne)znanja o povijesti Drugoga svjetskog rata i kod upućenih mogu izazvati samo podsmjeh.

Goldstein i osnove matematike i logike, najblaže rečeno, u zategnutim su odnosima.

Matematičar dr. Ivo

Naime, Goldstein u knjizi Hrvatska 1918 - 2008., više-manje proizvoljno, navodi da je tijekom Drugoga svjetskog rata na području NDH život izgubilo oko 330.000 Srba, od čega oko 82.000 kao partizanski borci, oko 23.000 kao kvislinzi i kolaboracionisti te oko 217.000 kao žrtve nacističko-kolaboracionističkog terora. Zbrojimo li ove Goldsteinove brojke: 82.000 + 23.000 + 217.000 dobivamo 322.000, a ne navedenih 330.000. Goldstein, također više-manje proizvoljno, navodi da je tijekom Drugoga svjetskog rata na području NDH život izgubilo oko 178.000 Hrvata, od čega 46.000 kao partizanski borci, oko 65.000 kao žrtve nacističkog, četničkog i ustaškog terora te oko 70.000 kao kvislinzi i kolaboracionisti, odnosno kao žrtve komunističke osvete pred kraj rata i u neposredno nakon rata. Zbrojimo li ove Goldsteinove brojke: 46.000 + 65.000 + 70.000 dobivamo 181.000, a ne navedenih 178.000. No što će povjesničarima matematika!

Goldsteinova je specijalnost pobrkati sve što se pobrkati može.

Goldstein često za navode i podatke koje iznosi ne donosi izvore i literaturu, bez obzira je li riječ o važnim ili manje važnim navodima i tvrdnjama. Izvori i(li) literatura koje Goldstein donosi u bilješkama svojih uradaka, često ne potvrđuju ono što i kako navodi.

Nikako da shvatim Goldsteinovo razglabanje o "proustaškoj mitologiji" u vezi Bleiburga. No što i očekivati od osobe za koju je komemoracija na Bleiburgu "ustaški dernek", a onaj, pak, tko tvrdi, da je ustanak 27. srpnja 1941. u Lici četnička pobuna "ustašoidno bulazni", te da će oni koji ne misle kao on (i njemu slični) "morat (će) podnijeti svu odgovornost za takvu rabotu".

Slabo poznavanje literature

Znakovito je da Goldstein uglavnom ne mari za istraživanja Komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta, pa i ne koristi njezina izvješća, a i nezaobilazne radove slovenskog povjesničara prof. dr. Mitje Ferenca, bez kojih je nepotpuno poznavanje likvidacija zarobljenika i masovnih grobnica 1945. na području Slovenije.

Goldstein od mnogobrojnih radova, ponajprije onih objavljenih u znanstvenim časopisima, ali i mnogobrojnih knjiga, važnih i nezaobilaznih za poznavanje i razumijevanje događaja potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću, napose partizanske i komunističke represije i zločina ili kako to on radije naziva "obračunom s narodnim neprijateljem", navodi malo toga. Ne koristiti ili ne poznavati radove, barem one najznačajnije, objavljene u slovenskim i srbijanskim znanstvenim časopisima, ponajprije u Zgodovinskom časopisu, Prispevkima za novejšo zgodovino, Istoriji XX. veka i Tokovima istorije, nedopustivo je i zabrinjavajuće. Naime, ne poznavati i(li) ne koristiti se radovima slovenske i srbijanske historiografije krajnje je neozbiljno. Dugačak je popis knjiga, zbornika, časopisa i radova kojima se Goldstein u "skrupuloznom" pristupu nije koristio i konzultirao, nenamjerno ili, pak, namjerno, a ukratko rečeno trebao je jer su za razumijevanje pitanja kojima se bavio nezaobilazne. Uz to, predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih Goldsteinovih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija suvremene hrvatske povijesti.

Goldsteinova znanja i tumačenja suvremene hrvatske povijesti, napose Drugoga svjetskog rata i neposrednog poraća površna su, točnije neprolazna.

Goldsteinovi navodi i tvrdnje, najblaže rečeno, zahtijevaju usklađivanje s činjenicama.

Možda je najsažetije i najjasnije način i doprinose Ive Goldsteina opisala srpska wikipedija: "Ivo Goldštajn, [...] hrvatski istoričar i jevrejski verski službenik [...] Ivo Goldštajn je napravio obrt u naučnoj karijeri promenom matične naučne discipline. [...] Dao je nekoliko publicističkih sinteza celokupne istorije Hrvatske. Radovi o novijoj hrvatskoj istoriji opterećeni su često dnevnopolitičkim kretanjima. [...]"

Kako bilo da bilo, u nestrpljivom sam očekivanju novih Goldsteinovih uradaka.

P.S.

Netko mudar nedavno je izrekao da su naši povjesničari u mnogo slučajeva veća sramota od naše povijesti.
No Goldstein nažalost nije usamljen, a ni najzaslužniji za tragikomična kretanja u hrvatskoj historiografiji ...

Dr. sc. Vladimir Geiger
Znanstveni savjetnik
Hrvatski institut za povijest, Zagreb
www.hkv.hr

+

Razgovor s akademikom Josipom Pečarićem: Goldstein nije u HAZU zbog nestručnosti, a ne antisemitizma!
Reply With Quote
  #78  
Old 12-21-2012, 02:40 PM
Theresia's Avatar
Theresia Theresia is offline
Kaiserin Maria Theresia
 
Join Date: Oct 2013
Posts: 4,778
Country: United States
Default

Quote:
Jadranka Kosor i nakon osnutka HDZ-a ostala je član SKH (vecernji.hr, 07.09.2011
Premijerka se danas stavljala u ulogu najsnažnijeg borca koji stoji na putu povratku "crvene Hrvatske"

Premijerka Jadranka Kosor u veljači 1990. godine, kada je HDZ upisan u Registar političkih stranaka, prema pisanju Slobodne Dalmacije, još je uvijek bila članica Saveza komunista Hrvatske. Tu su informaciju potvrdili jedan bivši član 3. organizacije SKH Radio Zagreba, kojoj je pripadala i Kosor, te jedan član SDP-a koji je imao uvid u partijsku evidenciju.

Iako se često špekulira da je premijerka Kosor pohađala i kumrovečku školu za naprednije partijske kadrove...
Podatak o premijerkinu članstvu u SKH u vrijeme dok su drugi bježali iz Partije ne bi bio zanimljiv kada se današnja premijerka ne bi služila strahom od povratka komunizma na predstojećim izborima i sebe stavljala u ulogu najsnažnijeg borca koji stoji na putu povratku "crvene Hrvatske".

Sličnom je retorikom, piše Slobodna Dalmacija, i bivši premijer Sanader, koji nije bio član Partije, uspio mobilizirati desno orijentirano biračko tijelo, no zanimljivo je da je velik broj članova najužeg vodstva HDZ-a kao i članova njegovih koalicijskih partnera bio vlasnik partijske knjižice.



Kosor je bila u komunistima još nakon što je osnovan HDZ (24sata.hr, 07.09.2011
U veljači 1990. godine HDZ je upisan u Registar političkih stranaka, a Kosor je bila u Savezu komunista, ne odveć istaknuta članica 3. organizacije SKH Radio ZagrebU veljači 1990. godine HDZ je upisan u Registar političkih stranaka, a Jadranka Kosor bila je, kako piše Slobodna Dalmacija, članica Saveza komunista Hrvatske. Dodaju kako nije bila odveć istaknuta članica 3. organizacije SKH Radio Zagreba, ali je bila uzoran član SKJ kako su potvrdili dvojica njezinih drugova s HRT-a. No, novinari nisu uspjeli doznati je li pohađala i kumrovečku školu za naprednije partijske kadrove.

Pad Jace i njezina nelustrirana komunistička prošlost i sadašnje zanimanje - odgojena kao nećakinja od djetinjstva od srpsko-četničkog vojvođe a podrijetlom iz Pakraca/u daljnjem Kumrovske škole - je ostala neopažena u lakrdijiskim javnom špaktaklu oko Serenadera i uspona na vlast SDPa.
Reply With Quote
Reply


Currently Active Users Viewing This Thread: 1 (0 members and 1 guests)
 
Thread Tools
Display Modes

Posting Rules
You may not post new threads
You may not post replies
You may not post attachments
You may not edit your posts

vB code is On
Smilies are On
[IMG] code is On
HTML code is Off


All times are GMT. The time now is 03:31 PM.


Powered by vBulletin
Copyright ©2000 - 2014, Jelsoft Enterprises Ltd.
Page generated in 0.11361 seconds with 11 queries